ponedjeljak, 22.10.2007.

More… jedan val života…
…….More..
Nebo…
. Plaža
Pjesak…


Nešto što nas čini sretnim….
nekad je more tako usamljeno, a jedini prijatelji su mu morske životinje..koje žive u vodi!
Zašto je Bog stvorijo MORE zato da bi imale gdje živit životinje, da bi imale se gdje razmnožavat….hraniti se….baš kao i mi na svijetu…
……..možda i more ima neke svoje osjećaje…možda ima neka pitanja ali ne možemo mu odgovoriti na njih..?? ……
.možda al samo možda….more nas lječi more nam daje nadu…more nas čini radosnima

……od mora se osjećamo sretni i zadovoljni….on je naš najbolji prijatelj…..dok ležiš na plaži…puni je mjesec…brojiš zvijezdeto je dobar osjećaj…………..a valovi se oglasuju…i pjevaju kao da traže neki svoj mir….
Zamislite da ste vi more….da ste vi neki uzbrkani val…al kad to prestane …jednostavno i vi prestanete zamišljati.. …
…i tako iz dana u dan….mi starimo…a more i valovi se dozivaju i traže svoje mjesto….mislin ono jedan glupi post!! Al nadoknadit ću van ja to….bez brige….pozzacchhh..i kisacchh…..!!


18:58 | Komentari (18) | Print | ^ |

utorak, 16.10.2007.

aj ke beddddd.........toše poginuo..aj kako mi je žal..iskreno..baš je bija super..lip..i lipe pjesme je ima..a ke glupo ča je baš on taj ki je mora poginat...jo zašto baš njemu...sad te ima sad te nema..ma da još ne moren belivat!!
ali posvetit ću mu jenu pjesmu koja mi je najbilja pjesma od njega...ova mi je posebna..SAMO ZA NJEGA..TOŠE POČIVAO U MIRU BOŽJEM!!

Jedina-Toše Proeski

Magla na mom prozoru
Miriše na nevolju
Noćas sam ti tako
sam
Kiša pere ulice
Gdje si moja ludice
Još bi nešto
da ti dam

I neka noćas grmi
I nek se duša
mrvi
Samo da ti čujem glas
Priznajem pred
svima
Lutam vjekovima
Tražim tebe,tražim
nas

Ref.
JEDINA,ŠTA SI MI URADILA
SRCE MI JE
PUSTINJA
LJUBAV JE PRESUŠILA
JEDINA,ŠTO ME NISI
PUSTILA
KAD ME NISI LJUBILA,JEDINA

I neka noćas
grmi
I nek se duša mrvi
Samo da ti čujem
glas
Priznajem pred svima
Lutam vjekovima
Tražim
tebe,tražim nas

Ref.
JEDINA,ŠTA SI MI
URADILA...(2x)

JEDINA ŠTO ME NISI PUSTILA
KAD ME
NISI LJUBILA
JEDINA


16:15 | Komentari (39) | Print | ^ |

ponedjeljak, 15.10.2007.

HA HA DI STE MI….
Evo me danas san za promjenu nekako raspoložena za zejebanciju i sve ča se tiče gluposti…tj san sretna…hehe nis u BeDu!!

Ma ne znan ča se dešava snamon to zadnje vrime svi mi reču da se gubin…kao danas pod engleski ja san se počela smijat a nanke sama ne znan zač..i nikako da prestanen, skoro bin bila pokupila neopravdani..ali naravno ja se idaje smijen.ŠeKo gLaVnA!!!.ah a ča ćete…kako ste Mi Vi? DANAS NIS DELALA TJELESNI JER NIS IMALA PATIKE TAKO DA ME NI PUŠTILA, I JA TI SE ZMISLIN ZA DELAT TJELESNI BOSA AJMO SVI SMO NAVALILI POLI PRFE ZA DELAT BOSI TJELESNI AL NI PUŠTILA… e od nas 30 samo 6 gi je delalo jer mi svi ostali nismo imali čiste patike….aj smo GlAvNi…e i svima hvala punnnoooo ča mi komaju blogiććć!!!
Ste bili u žminju čera , ja nis šla baš mi je žal…!!
A MA, E BIN ŽELILA DA drugi put KaD doJdEN Na svOj bloG DA bUDe bAr 100 kOMENTAri ..HVALA, HVALA…e i san bila na BIGUU na slikama I nema onega koda za kopirat za stavit na blog .BAB pomoć za te slike!! Please pomori mi!!!
DANAS MELISA IMA ROĐENDAN PA SRETAN ROĐENDAN MELISA…SVE LIPO TI ŽELIN!!!! PUSA VELIKA !!!
AJDE ČUJEMO SE GREN VAN jEdAn đIr!!!

PoOoOzZzZzZzZzzzzzzZZZZZZZ!!!!!!!
Ps: Ljubin vas sve..:)


17:18 | Komentari (7) | Print | ^ |

srijeda, 10.10.2007.

V L A K Ž I V O T A . . .
Život je poput putovanjau vlaku. Ljudi ulaze i silaze. za nekih zaustavljanja
Znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti.

Kad se rodimo kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tjekom cijelog našeg putovanja…primjerice naši roditelji!
Nažalost istina je posve drukčija, kadli-tadli oni će sići s vlaka ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstvai svoga društva..
Međutim u vlak će unići druge osobe koje će nam biti veoma važne..
To su naša braća i sestre, naši prijatelji, te ljudi koje susrećemo, te koje ćemo zavoljeti
U svome životu!
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju.
Drugi pak na svojoj vožnji kroz živit nalaze samo žalost i tugu. Ali ima i onih
Koji su u vlaku za vožnje uvijek nadohvat ruke spremno pomažu onima
Kojima je potrebna pomoć.
Mnogi nakon svoga silaska s vlakaostavljaju iza sebetrajnu ćežnju. Mnogi nas, sunovraćaju u duboku nevolju. Mnogi ulaze i silaze a da ih nismo ni zapazili.
Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdražinegdje u nekom drugom vagonu, ostavljaju nas same u tome osječku našega putovanja. Naravno da nas to ne priječi uzeti na sebe tegobe putovanja i samoće potražiti ih te se smijestiti u njihov vagon..
Međutim na našu žalost ne možemo sjesti uz njih, mjesto je pored njih već
Netko drugi zauzeo…

Takav je život. Prepun izazova, smova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka,
Rastanaka, pez ponovog sastanka. I nikad se ti trenuci neće vratiti. Pokušajmo od svoga putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo!!
Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru.
Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima.

Sjetimo se i toga da na svakome odsječkuživotnoga kolosijeka neko od suputnika može ''iskliznuti'' te da treba naše razumjevanje i simpatije!
I mi ćemo možebit ''ISKLIZNUTI''s kolosijeka, i vjerujemo da će se netko nać tko će nas razumjeti .
I najveći je misterij putovanja što ne znamo kad ćemo napokon mi sići s vlaka. Isto tako ne znamo ni kad će naši suputnici sići. Pa ni za one koji sjede tik uz nas!
Bit ću veoma tužani žalostan kad moradnem sići zauvjek s vlaka.. vjerujem da će veoma boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susretao za vrijeme putovanja te koji su mi postali dragi.
Veoma će me ražalostiti što ću morati ostaviti svoju djecu same. Međutim, gajim nadu da će doći glavni kolodvor. Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu sa svob prtljagom što je ze ulaska u vlak nisu imali. To će me silno obradovati.
Usrećit će me činjenica te pomisao da sam im pomogao povećati putnu prtljagu te da sam u njih stavio prave sadržaje .
Trudimo se i nastojimo da imadnemo sretno putovanje te da se na kraju sva muka stostruko isplatila. Pokušajmo da pri silasku s vlaka ostavimo prazno sjedalo koje budi u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje- čežnju te ljepa ugodna sjećanja!!
SVIMA ŽELIM SRETNO I UGODNO PUTOVANJE!!!


09:31 | Komentari (45) | Print | ^ |

subota, 06.10.2007.

Priča koja nažalost nema kraj….

Dali se pitamo zašto postoji patnja na svitu, i zašto baš mi patimo ??
Svima ljudima je nekamo hitno a nažalost niko se ne okrene i pogleda oko sebe
I vidi da je i drugih ljudi na svitu kojima treba pomoć!
-pažnja-potpora-dobronamjernost-poštovanje a najveć od svega velika LJUBAV!!
Jer ima čjudi nažalost na svitu koji ne mogu čuti-vidjeti-osjetiti-koji ne mogu hodati-koji nisu voljrni kao mala dječica kad se rode i kad ih roditelji ostaviju u rodilištu-ili kad djete prosi po ulicama-kad djeca odrastu u sirotištima na prozoru isčekivajući da će ih netko iznenaditi a taj netko se nikad nikad ne pojavi!! Evo to je žalosno…zašto svijet jednostavno ne može biti bolji??zašto?? jer jednom se živi, jednom se diše i kad dođe kraj onda se kajemo zašto nismo mogli biti bolji i pametniji!!
Zašto uvjek stradaju oni koji su dobrikao moja frendica koja je skoro poginula i koja je mogla sad ostat invalid za cijeli život…a samo su je molitve održale na životu i čvrsta vjera u boga! Zašto je morao stradat dečko koji je uvijek pomogao i koji je bio sretan uvijek nasmijan …znam samo takvog ću ga uvijek pamtit do kraja života…i uvijek ću se sjećati njegovog imena jer je bija super dečko…baš takvog ga želim pamtit! Ima svega na svitu ali mi ga moramo živit i mi moramo taj život usavršiti da bude bolji…da budemo svi sretni…i da zaboravimo na tužne uspomene koje još žive u nama.. da preživimo uspone i nadove…i da krenemo dalje da krenemo iz početka baš kao potpuno novi ljudi. ljudi koji će uvjek biti nasmijani…to je život kakvim ga ja smatram….


11:01 | Komentari (47) | Print | ^ |

ponedjeljak, 01.10.2007.

Tužna jako tužna…
Ej ljudi moji..kako ste mi vi…ja san užasno u bedu, baš si jednostavno ne moren pomoć, ljubav katastrofa tako san se jakoo jakoo jakoo jakkoo zaljubila u nekega tako slatkega, tako pravega, koji je nježan i malo lud ali pravi mali….a on nikako i nikako…bab sad je neki drugi…govorit ću ti jenon drugon prilikon!! Trenutno san u PMS- u pa san jako jadna, plačljiva čak san jedan dan plakala od jada jer san bila jako živčana na brata i riva me je rasplakat!
Ali će me ben pasat…jooooo kako ne moren prestat mislit na nešto ča mi je jako važno u životu ča mi je tako drago da san to napravila i ii…ma niš ugl nema veze…!
Gren spat jer mi se jako spi…i da moran van reć da san u petak sla u VUKOVAR i bila tamo do nedije navečer ja brat i stara onako bilo mi je užasno ali izlet ko izlet je bija ok!! A ča se tiče društva je bilo mi katastrofa!!!
I tako da nis spala 2 noći zato i san tako jadna i živčana!!
Ali sad gren spat...
…ajd pozzz i komentirajte


20:36 | Komentari (54) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.