Priča koja nažalost nema kraj….
Dali se pitamo zašto postoji patnja na svitu, i zašto baš mi patimo ??
Svima ljudima je nekamo hitno a nažalost niko se ne okrene i pogleda oko sebe
I vidi da je i drugih ljudi na svitu kojima treba pomoć!
-pažnja-potpora-dobronamjernost-poštovanje a najveć od svega velika LJUBAV!!
Jer ima čjudi nažalost na svitu koji ne mogu čuti-vidjeti-osjetiti-koji ne mogu hodati-koji nisu voljrni kao mala dječica kad se rode i kad ih roditelji ostaviju u rodilištu-ili kad djete prosi po ulicama-kad djeca odrastu u sirotištima na prozoru isčekivajući da će ih netko iznenaditi a taj netko se nikad nikad ne pojavi!! Evo to je žalosno…zašto svijet jednostavno ne može biti bolji??zašto?? jer jednom se živi, jednom se diše i kad dođe kraj onda se kajemo zašto nismo mogli biti bolji i pametniji!!
Zašto uvjek stradaju oni koji su dobri…kao moja frendica koja je skoro poginula i koja je mogla sad ostat invalid za cijeli život…a samo su je molitve održale na životu i čvrsta vjera u boga! Zašto je morao stradat dečko koji je uvijek pomogao i koji je bio sretan uvijek nasmijan …znam samo takvog ću ga uvijek pamtit do kraja života…i uvijek ću se sjećati njegovog imena jer je bija super dečko…baš takvog ga želim pamtit! Ima svega na svitu ali mi ga moramo živit i mi moramo taj život usavršiti da bude bolji…da budemo svi sretni…i da zaboravimo na tužne uspomene koje još žive u nama.. da preživimo uspone i nadove…i da krenemo dalje da krenemo iz početka baš kao potpuno novi ljudi. ljudi koji će uvjek biti nasmijani…to je život kakvim ga ja smatram….
Post je objavljen 06.10.2007. u 11:01 sati.