V L A K Ž I V O T A . . .
Život je poput putovanjau vlaku. Ljudi ulaze i silaze. za nekih zaustavljanja
Znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti.
Kad se rodimo kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tjekom cijelog našeg putovanja…primjerice naši roditelji!
Nažalost istina je posve drukčija, kadli-tadli oni će sići s vlaka ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstvai svoga društva..
Međutim u vlak će unići druge osobe koje će nam biti veoma važne..
To su naša braća i sestre, naši prijatelji, te ljudi koje susrećemo, te koje ćemo zavoljeti
U svome životu!
Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju.
Drugi pak na svojoj vožnji kroz živit nalaze samo žalost i tugu. Ali ima i onih
Koji su u vlaku za vožnje uvijek nadohvat ruke spremno pomažu onima
Kojima je potrebna pomoć.
Mnogi nakon svoga silaska s vlakaostavljaju iza sebetrajnu ćežnju. Mnogi nas, sunovraćaju u duboku nevolju. Mnogi ulaze i silaze a da ih nismo ni zapazili.
Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdražinegdje u nekom drugom vagonu, ostavljaju nas same u tome osječku našega putovanja. Naravno da nas to ne priječi uzeti na sebe tegobe putovanja i samoće potražiti ih te se smijestiti u njihov vagon..
Međutim na našu žalost ne možemo sjesti uz njih, mjesto je pored njih već
Netko drugi zauzeo…
Takav je život. Prepun izazova, smova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka,
Rastanaka, pez ponovog sastanka. I nikad se ti trenuci neće vratiti. Pokušajmo od svoga putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo!!
Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru.
Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima.
Sjetimo se i toga da na svakome odsječkuživotnoga kolosijeka neko od suputnika može ''iskliznuti'' te da treba naše razumjevanje i simpatije!
I mi ćemo možebit ''ISKLIZNUTI''s kolosijeka, i vjerujemo da će se netko nać tko će nas razumjeti .
I najveći je misterij putovanja što ne znamo kad ćemo napokon mi sići s vlaka. Isto tako ne znamo ni kad će naši suputnici sići. Pa ni za one koji sjede tik uz nas!
Bit ću veoma tužani žalostan kad moradnem sići zauvjek s vlaka.. vjerujem da će veoma boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susretao za vrijeme putovanja te koji su mi postali dragi.
Veoma će me ražalostiti što ću morati ostaviti svoju djecu same. Međutim, gajim nadu da će doći glavni kolodvor. Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu sa svob prtljagom što je ze ulaska u vlak nisu imali. To će me silno obradovati.
Usrećit će me činjenica te pomisao da sam im pomogao povećati putnu prtljagu te da sam u njih stavio prave sadržaje .
Trudimo se i nastojimo da imadnemo sretno putovanje te da se na kraju sva muka stostruko isplatila. Pokušajmo da pri silasku s vlaka ostavimo prazno sjedalo koje budi u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje- čežnju te ljepa ugodna sjećanja!!
SVIMA ŽELIM SRETNO I UGODNO PUTOVANJE!!!
|