Moj osobni blog o svemu i ničemu
Zdravo.
Zdravo drugarice i drugovi :)
samo da se javim, bio sam na godišnjem 12 dana.
Nisam radio ništa pametno, većinom odmaranje, debljanje i pretjerivanje s nezdravom hranom.
Bio sam tu u Rijeci, kome se sada da ići na more, pa nije još niti 40 stupnjeva. Brrr.
Ću napisati nešto kad nađem inspiraciju, sada sam još nekako u komatoznom stanju.
Ajde, pozdrav - hvala .
Nick Vujicic
Nick Vujicic je motivirajući govornik i direktor centra "Život bez udova", organizacije koja pomaže invalidima. Rođen je u Melbournu, Australiji dana 04. Prosinca 1982.
Prvorođeno dijete u Kršćansko odgojenoj obitelji, Nick Vujicic je rođen bez udova, bez obje ruke i noge. Ima maleno stopalo s dva prsta koje izvire iz lijevog boka. U početku su mu roditelji bili shrvani, kakogod Nick je postao izuzetno zdrav i veseo čovjek.
Život mu je bio ispunjen teškoćama i nevoljama. Nije mogao pohađati normalnu, javnu školu zbog njegovih fizičkih nedostataka, budući da tako nalaže Australski zakon - iako nije bio mentalno hendikepiran. Tokom njegovih školskih dana zakon se promjenio i Nick je postao jedan od prvih teških invalida koji su se uspjeli upisati u javnu školu. Naučio je pisati koristeći dva prsta lijevog stopala. Naučio je korisiti računalo, bacati teniske loptice i javljati se na telefon.
Budući da je bio veoma zlostavljan u školi, Nick je odrastao izuzetno depresivan te je u dobi od 10 godina pokušao samoubojstvo. Nakon što je molio Boga da mu narastu ruke i noge, Nick je s vremenom shvatio da su njegovi uspjesi inspiracija mnogim ljudima, i počeo zahvaljivati Bogu što je živ. U dobi od 17 godina započinje s motivirajućim govorništvom, te kasnije otvara humanitarnu udrugu "život bez udova" (Life Without Limbs) .
Završio je sveučilište u dobi od 21 godine i započeo svoja putovanja kao motivirajući govornik, fokusirajući se na subjekte tinejđerske natavi.
(ulomak iz razgovora s Robertom Schullerom, utemeljiteljem Kristalne Katedrale)
Zamo Vam želim reći za ulomak iz Biblije gdje piše da On učini sve stvari predivne u Njegovo vrijeme. Znate, bio sam zabrinut jer nisam znao kako bih mogao držati svoju suprugu za ruku. Nemam suprugu, ali znam da dolazi.
Uvidio sam da nemam ruke pa je ne mogu držati, ali ne trebaju mi ruke da joj uhvatim srce.
Samo Vam želim ispričati jednu predivnu priču. Znate li kako sam se bojao zbog činjenice da neću moći držati svoje dijete dok plače ?
Jedna dvogodišnja djevojčica mi je prišla; htjela me je zagrliti. Vidjela je da nemam ruke, stoga je stavila svoje ruke iza leđa i zagrlila me s vratom ...
http://www.lifewithoutlimbs.org/
Malo o Bogu.
Pitao sam za snagu ...
I dao mi je teškoće koje će me osnažiti.
Tražio sam mudrost ...
I dao mi je probleme koje moram rješiti.
Tražio sam blagostanje ...
I dao mi je mozak i ruke za rad.
Tražio sam hrabrost ...
I dao mi je opasnosti koje moram prebroditi.
Tražio sam ljubav ...
I dao mi je ljude u nevolji.
Tražio sam usluge ...
I dao mi je mogućnosti.
Nisam dobio ništa što sam htio ...
Primio sam sve što sam trebao !
Razumijevanje
Seljak je imao štence koje je namjeravao prodati. Zalijepio je reklamu o prodaji štenaca, i narednih je dana većina štenaca bila prodana.
Jednog mu je dana prišao dječak i rekao "Gospodine, želim kupiti jednog od Vaših štenaca."
"Pa," reče farmer brišući pritom znoj s vrata, "ovi su štenci fini rod pasa, i prilično su skupi."
Dječak je spustio glavu na trenutak. Tada duboko zavuče ruku u đep i izvuče čitavu šaku sitniša i dade ih seljaku.
"Imam 39 centi, jeli to dovoljno da pogledam ?"
"Naravno, " reče seljak.
I sa zviždukom, seljak dovikne "Dolly, dođi!".
Iz kućice za pse dotrči kujica Dolly sa četiri male krznene loptice. Mladi je dječak pritisnuo lice uz žićanu ogradu. Oči su mu plesale s užitkom.
Kako su psići stizali k ogradi, dječak je vidio još nešto blizu kućice. Polako, još se jedna krznena loptica približila; vidljivo manja. Psić je imao kržljavu nogicu i nikako nije mogao hodati u ravnini.
"Želim ovog" reče dječak, i pokaže prema najmanjem psiću.
Seljak je je kleknuo kraj dječaka i rekao "Sine, ne želiš ovog psića. Nikada neće biti u mogućnosti trčati i igrati se kao ostali psi."
S tim odgovorom dječak se odmaknuo od ograde, posegnuo za nogavicom i počeo je zavrtati prema gore. Otkrio je seljaku dvije čelične šipke koje su se protezale sve do stopala - gdje su bile spojene s umjetnim stopalom. Pogledao je seljaka i rekao :
"Vidite gospodine, niti ja ne trčim predobro - a štene će trebati nekoga tko razumije."
Svijet je pun ljudi koji trebaju nekoga tko će ih razumjeti.
Di ste curice, di ste dječaci ...
Zdravo, hvala bogu završio sam onaj projekat u rokovima (zapravo, samo dio projekta, još tu ima o-ho-ho raditi) tako da će sada biti malo lakše.
Bio sam na roćkasu sestrični, jubilarnom 18-om ! Bilo torte, kolača i roštilja !!!
Kasnije izašao van s frendom, opet na cajkama završili, ... brrrr ... bljuuu ... gnjus !
Evo jedan vicek za kraj i čuvajte mi se :
Zaposli se Fata, dobije svoj kompjuter, radi svakodnevno na njemu, sve ide super.
Međutim, jedan dan se razboli i ne dođe na posao, a njenim kolegama treba nešto
s njenog kompjutera, ali ne znaju lozinku.
Zovu oni nju :"Fato, koja ti je lozinka na računalu ?"
Kaže Fata: "Velkom"
Probaju oni 'WELLCOME" - neće.
Probaju 'VELKOM' - neće.
'WELLCOMME', 'WELCOME' - ništa neće.
Zovu oni Fatu ponovo: "Fato, kaži nam koliko slova ima tvoja lozinka?"
"Pa jedno", kaže Fata.
"Pa kako jedno, pobogu ?!", pitaju kolege opet.
"Pa vel'ko M!"
Malo filozofiranja
Potrebna je minuta da se zaljubiš, sat da ti se osoba svidi i jedan dan da tu osobu zavoliš - ali potreban je cijeli život kako bi tu osobu zaboravio.
Istina je da da neznamo što imamo dok to ne izgubimo, ali isto je tako točno da neznamo što nam fali dok to ne dobijemo.
Nikada ne govori zbogom dok još možeš pokušati, nikada ne odustaj dok još možeš podnijeti, nikada ne govori da više tu osobu ne voliš ako je ne možeš pustiti.
Kada se jedna vrata sreće zatvore, druga se otvaraju ali često previše gledamo na zatvorena vrata i ne možemo vidjeti ova koja nam se otvaraju.
Postoje stvari koje voliš čuti, ali ih nikada nećeš čuti od osobe za koju želiš da ti kaže, ali nemoj se oglušiti na osobu koja to govori sa srcem.
Postavljanje slika na Blog
evo, za one koji neznaju kako postaviti slike na svoj Blog. (između ostaloga i za Mirelu)
ccc, ajme pa kako to neznate ! Sramota jedna :))
ma šala, evo potrebnih akcija :
1.) otiđite na ovu stranicu http://imageshack.us/ i uploadajte neku sliku (link [host it !])
2.) nakon novootvorene stranice kopirajte zadnji link gdje piše "Direct link to image"
3.) upišite ovo u tekst na Blogu gdje želite da se slika pojavi:
Želim vam puno sreće u stavljanju slikica !
Istinita priča
Jedne noći, u 23:30, Afro-Amerikanka starije dobi stajala je pored autoputa za Alabamu pokušavajući se sakriti od snažne kiše. Auto joj se bio pokvario i očajno je trebala prijevoz. Mokra do kože, odlučila je stopirati slijedeći auto. Mladi bijelac stao joj je kako bi joj pomogao - očito ne mareći za rasnu diskriminaciju i sukobom obilježenu 1960. godinu.
Čovjek ju je odveo na sigurnost, pomogao joj da pronađe mehaničara i odveo je na Taxi. Činilo se da je bila u velikoj žurbi! Zapisala je njegovu adresu, zahvalila mu i odvezla se. Prošlo je sedam dana od tog događaja i poštar je pokucao na čovjekova vrata. Na njegovo iznenađenje, dobio je veliku televiziju u boji.
Specijalno pismo je bilo u privitku. Bilo je napisano :
"Puno Vam hvala što ste mi pomogli na autoputu one noći. Kiša je promočila ne samo moju odjeću nego i moj duh. Tada ste Vi došli. Zbog Vas, uspjela sam stići do supruga na samrti tik prije nego je umro. Bog Vas blagoslovio što ste mi pomogli i što nesebično služite drugima.
Sa štovanjem,
Gospođa Nat King Cole "
Strpljenje
Istinita priča koja se dogodila u SAD-u.
Čovjek je izašao iz kuće kako bi se divio svome novome kamionu.
Na njegovo zaprepaštenje, njegov trogodišnji sin se zabavljao udarajući čekićem po novoj boji kamiona.
Čovjek je dotrčao do sina, udario ga i snažno udario dječakove prste čekićem za kaznu.
Kada se čovjek smirio, otrčao je sa sinom u bolnicu. Iako su se doktori silno trudili spasiti smrskane kosti, naposlijetku su bili primorani amputirati prste s obje dječakove ruke.
Kada se dječak probudio iz narkoze i vidio svoje zamotane ruke, nevino je rekao "tatice, žao mi je tvoga kamiona."
Tada je upitao "ali kada će mi ponovno narasti prsti ?"
Otac je otišao doma i počinio samoubojstvo.
Razmislite o priči slijedeći puta kada vidite nekoga kako prolijeva mlijeko ili čujete plač djeteta. Prvo promislite prije nego izgubite strpljenje s osobom koju volite. Kamioni mogu biti popravljeni. Slomljenje kosti i povrijeđeni osjećaji često ne mogu.
Previše često ne uspijemo prepoznati razliku između osobe i djela.
Ljudi čine pogreške. Nama je suđeno raditi pogreške. Akcije koje učinimo u bijesu loviti će nas zauvijek.
Vicevi - zaaakon !
:)) jooj, kako zakon :D
Kak je najlakše ulovit zeca?
Sjedneš u grm i fućkaš ko mrkva...
dino rađa, a toni kukoč
idu dva crnca ulicom, jedan repa, drugi mrkva
jedan brod potone, drugi pokile
idu dva čovjeka ulicom, jedan se zove mate,a drugom padne cigla na glavu
hoda ćačkalica ulicom i vidi lizaljku i kaže:"vidi glavonje"
Što je to: hoda a nije čovjek, nosi meso a nije meso?
Dalmatinac nosi ribu.
Što kaže John Wayne kada vidi krdo bizona?
Gle, krdo bizona!
zabavljali se tenk i žaba.
I tako jedan dan dođe tenk žabi i kaže: jesi ti meni ružna ,sva krastava,ljigava,stalno krekećeš...
a žaba će tenku: sve je to u redu, ali nemam ja ku*ac na čelu
Ivica za 15 minuta pojede 3 krafne, a Marica 2. Koliko je Ivica stariji od Marice?
Što radi Serena Wiliams u slobodno vrijeme?
Sere na Wiliams
Što je to malo, zeleno i leti zrakom?
SUPER KRASTAVAC!
