 
Godina je 1987., sunce je upeklo i na desantnom dvotrupcu JRM mladi ročnik stoji na straži.
Vruće je i obučen je u kratke hlače i mornarsku majicu, onu famoznu na svijetlo plave i bijele crte.
Iz očiju mu viri mladost i radost, nije mu toliko važna ni Jugoslavija ni socijalizam, razmišlja o nečemu sve dok ga ne prekine glas kapetana:
-Čiju ti bre vojsku služiš!?
Mladi mornar se skoči na noge, stane u stav mirno, salutira i reče:
-Jugoslavensku druže kapetane.
-Skidaj onda to!-pogleda na njegov srebrni lančić sa pločicom na kojoj je bila upisana njegova krvna grupa i nadoda: -Nije ti ovo američka mornarica.-i ode.
Taj mladi ročnik, pomalo nabijen nacionalizmom čiji su se korijeni vukli još iz njegove srednje škole tad mu je vjerojatno u sebi izgovorio dosta psovki.
Taj ročnik danas glasuje za HSP, nije bio u Domovinskom ratu, ali isto tako se često sa nostalgijom prisjeća «onih dana», cit. «kad mi je otac naručija opela iz Njemačke i platija ga u kešu».
Nije više važan taj ročnik koji će tek kasnije shvatiti kako mu je onda bilo dobro, važan je taj kapetan i njegova osobnost.
Što je danas s njim, ili što je bilo s njim za vrijeme ovog nesretnog rata?
Da li je devedesete skinuo onu uniformu kojoj je tako vjerno služio, da li je obukao neku drugu, «našu» ili «njihovu», da li se povukao u mir svoga stana i Titovu sliku koja je vječno visjela na zidu spremio u ladicu?
Ili je pak pod petokrakom bombardirao hrvatske gradove?
Ne možemo znati ni da li mu se smješkao brk kada bi slušao Miloševićeve govore, ali se možemo nadati da nije osramotio uniformu koja nam je nekada ulijevala nekakvu sigurnost i pouzdanost.
Ne znam što me potaklo da pišem ovaj post, ali se nakupilo dosta toga, bio je Dan Republike, bili su izbori, bio je i dan sjećanja na Vukovar.
Da, da, Vukovar u kojemu su četnici sakriveni ispod petokrake bombardirali ljude koje su do jučer zvali braćom.
Tko zna da li je i među tim četnicima bio onaj kapetan s početka ove priče, možda nije bio on, ali ih je sigurno bilo mnogo koji su bili slični njemu i četništvo prikrivali negdje u dubinama i najcrnjim kutcima svoga srca.
Pogledajmo samo «druga» Šljivančanina koji je izjavio kako je on branio ustav SFRJ.(!)
Vidite li vi o kakvoj se tu gluposti radi?
Odavno sam pročitao Ustav SFRJ i nigdje u njemu se ne spominje dvoglavi orao kao jedan od simbola SFRJ, a ni ona pjesma u kojoj naša «braća» traže još salate jer će biti mesa.
Vidite li koliko je besmislena ta izjava ali je još besmislenija i ona presuda Haškog suda.
Čini mi se da se još ni jedan ljevičar nije javno izjasnio o ovome, ali moramo dati do znanja svijetu da nas nije bombardirala JNA nego njeni srpski ostaci.
Ne smijemo dopustiti da se blati časna zvijezda pod kojom ćemo možda i mi jednoga dana ginuti za slobodu.
|
