Možda je naslov ovoga teksta pomalo pesimističan, ali takav i treba biti jer mi se u posljednje vrijeme čini da zaista nema nade za bilo kakve promjene.
-«Bauk kruži Evropom - bauk komunizma. Sve sile stare Evrope sjedinile su se u svetu hajku protiv tog bauka…»
Kruži li zaista taj bauk Evropom i jesu li se zaista sve sile ujedinile protiv njega?
Za neka svoja razmišljanja ne volim baš posezati u neke knjige i sl. već mi je najdraže osvrnuti se oko sebe i pogledati što me okružuje.
Okružuju me socijalističke zgrade građene '70.-ih, okružuju me poslovni prostori koji su nekad bili u vlasništvu firmi s kojima smo se ponosili, a danas zjape prazni ili su kupljeni za kunu od raznoraznih Todorića, Keruma i sl.
Pa nije valjda bilo tako loše u tome socijalizmu kad je mogao sve to bez problema sagraditi, zar ne?
Ali nešto najvažnije što me okružuje su ljudi.
O čemu ljudi danas razmišljaju, kakva im je perspektiva, što misle sa sobom napraviti u dogledno vrijeme?
Čini se ništa, jer ništa ni ne poduzimaju.
Stalno kukamo, a što smo napravili da nam bude bolje?
Zaokružili neki broj na nekome papiriću i ubacili ga u neku kutiju i to je sve.
Zašto se ne dižemo? Zašto ne pokažemo da nas još ima?
Govoreći konkretno o mladima – pokazali smo da možemo nešto napraviti na zadnjim učeničkim prosvjedima, istina je da nismo baš mnogo postigli, ali vidjelo se da se masovnim akcijama nešto može pomaknuti i promijeniti.
Pa pogledajmo studentske prosvjede '68. koji su uzdrmali i zahvatili cijeli svijet.
Ne kažem da nam danas to treba, da trebamo posezati za oružjem, ali ukoliko ne uzmemo stvar u svoje ruke, narodski rečeno – najebat ćemo.
Zašto se ne organiziramo, zašto ne pokažemo raznim nacionalističkim i ostalim frakcijama da smo jači, da nas ima više i da možemo sve iz korijena mijenjati.
Dopuštamo razna nacionalistička, da ne kažem ustaška okupljanja koja su popraćena velikom medijskom pozornošću, a «naša», antifašistička – ili ne postoje ili su slabo medijski prezentirana i na njima sudjeluje tek šačica alternativaca.
Nadalje pogledajmo poskupljenja koja se događaju, još malo pa ćemo morati živjeti od parizera i kruha.
Pa zašto nikako da shvatimo kuda sve to vodi? Vodi u propast, a povijest se opet ponavlja.
Zar nije ovakva situacija bila i u staroj Jugoslaviji?
Živjelo se teško i nikako pod čizmom moćnika iz Beograda, narod je gladovao, nacionalizam je jačao kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj.
Nakon toga dolazi rat u koji se Jugoslavija uključila na strani Sila osovine koje su nas kasnije zgazile.
Zar se to ne može dogoditi i danas, razmislite…
NATO i EU, već su tu, prvo nas milo gledaju, a poslije će nam dahtati za vratom.
Ne dopustimo da itko upravlja našim životima, a pogotovo onaj tko ti ne zna, niti to zaslužuje.
SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU!
NIKAD SLUGE, NIKAD GOSPODARI!
|
