|
|
Svi koji žele postati partneri ove stranice, moraju znati i pridržavati se sljedećih pravila:
××× Partneri stranice možete biti samo ako vas ja prihvatim i ako vi mene prihvatite.
××× Partneri stranice su uglavnom sa blogova na kojim se piše o sličnim temama, iako može biti nekih iznimaka.
××× Dužni ste kao partneri staviti na svoj blog moj link i navesti da smoi partneri
××× Isto tako, dužni ste ostavljati komentare na mojim postovima, kao i ja na vašima.
××× Možete ali i ne morate sudjelovati u izradi bloga. Možete napisati neki članak i poslati mi ga na mail, PAŽNJA!!! ja ga NE MORAM nužno objaviti, ako mi se sviđa ili ne sviđa
××× Na ovom blogu pisat će se iskljućivo o Hrvatskom nogometu, te se toga u člancima pridržavajte (Hrvatskog Nogometa!!!)
Napisala:Antonija Pavlić, Copyright 2007
Foto:RTL televizija
U Andori La Velli Hrvatska je morala osvojiti nova tri boda, pogreška bi nas skupo stajala, a mogla je donijeti puno. Bila bi sramota izgubiti utakmicu protiv Amatera, posebno od reprezentacije od koje se u budućnosti očekuu velike stvari s ovom generacijom. Nameću se mnoga pitanja, ima li Hrvatska bolju reprezentaciju i boljeg izbornika od generacije '98, kakav rezultat možemo očekivati od nadolazećeg Eura, ako se plasiramo itd...
Utakmica nije počela idealno. Rezultat od šest naprama nula ne pokazuje igru prve polovice prvog poluvremena. Andora se požrtvovno branila, a izabranici Slavena Bilića nisu uspjeli ozbiljnije zaprijetiti. Sve to, popravio je sjajni Dario Srna, koji je prvi zatresao mrežu domaćeg vratara Kolda iz slobodnjaka sa 35 metara, i zatim se sve otvorilo. Sijevalo je sa svih strana. Mladen Petrić sjajnom predstavom, ponovno iz slobodnog udarca pogađa za 2:0 a prvo poluvrijeme ponovno završava Petrić na asistenciju Kranjčara.
Na poluvremenu umjesto Petrića i Modrića ušli su Pranjić i Balaban. Pranjić je dokazao da je klasa i da je dostojan hrvatskog dresa. U 49 minuti Niko Kranjčar povisuje na 4:0 i igra Andore potpuno se raspada. Sijevalo je sa svih strana, i moglo je završiti puno većim rezultatom.
Pranjić još jednom asistira, ovaj put za prvijenac Ivana Rakitića u hrvatskom dresu. Nakon lošeg udarca Balabana, Eduardo Da Silva, loptu je pospremio u mrežu i nametnuo se kao najozbiljniji kandidat za najboljeg strijelca kvalifikacija.
Do kraja utakmice, Andora je imala nekoliko prigoda, ali ništa ozbilnije, Hrvatska je u "radnom" tjednu uspjela sa svojim naumom, sa svojim ciljem. Osvojila je svih pest bodova i ostala na prvom mjestu skupine.
Sljedeću utakmicu na Stadionu Wembleyu u Engleskoj čekaju nas Englezi koji se, vjerujemo žele osvetiti za poraz na Maksimiru.
Napisala: Antonija Pavlić, Copyright 2007
Foto: Index.Hr
Dvoboj protiv Estonije, odrađen je rutinski. Na polupunom Maksimiru, pred 15 000 gledatelja, presudu Estoniji donio je Eduardo Da Silva, postignuvši dva pogotka i omogućivši Hrvatskoj da i dalje ostane vodeća reprezentacija u E skupini kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2008 koje će se održati u Austriji i Švicarskoj. Rusija, na drugoj poziciji ima 2 boda manje, sljede Engleska i Izrael oboje sa po 17 bodova, što znači da nema opuštanja. U ovoj, vrlo teškoj skupini, tri reprezentacije borit će se za prolaz u drugi krug. Hrvatska, Engleska i Izrael. Otpisani su Makedonija, Estonija i Andora.
Mnogi su i prije početka dvoboja, nova tri boda uknjižili na Hrvatski konto, no utakmica nije bila nimalo lagana, te se Hrvatska svojski potrudila za nova tri boda. Ova Utakmica bila je prva u nizu utakmica u kojima Hrvatska nema pravo na pogrešku. Za četiri dana u Andori la Velli očekuju se nova tri boda.
Hrvatska je izvrsno počela utakmicu. Švicarski sudac dosudio je kazneni udarac, zbog igranja rukom u protivničkom šesnaestercu, ali je Darijo Srna uzdrmao vratnicu. Zaredale su prilike Luke Modrića, Eduarda, Petrića, ali vratar Estonije uspješno je otklanjao sve Hrvatske prigode. Prvi pogodak došao je u 39. minuti. Gužvu u kaznenom prostoru sjajno je iskoristio Eduardo Da Silva koji škaricama postiže pogodak. Šest minuta poslje, napadač Arsenala postiže i svoj drugi pogodak na utakmici sjanim udarcem sa ruba šesnaesterca na dodavanje opet izvrsnog Luke Modrića.
U nastavku utakmice, u drugom poluvremenu ritam igre je vidljivo pao i promjene rezultata nije bilo. Hrvatska je imala nekoliko izglednijih prilika, no rezultat je ostao nepromjenjen. U 62. minuti u igru je ušao Ivan Rakitić kojemu je to bio debi za Hrvatsku reprezentaciju.
Ovo je bila peta međusobna utakmica Hrvatske i Estonije. Vatreni su slavili pet puta, te jedanput nije bilo pobjednika. Hrvati su zabili 13 pogodaka, te primili samo jedan.
GOLMANI:
Stipe Pletikosa
Mario Galinović
Vedran Runje
OBRANA:
Dario Šimić
Josip Šimunić
Robert Kovač
Vedran Ćorluka
Hrvoje Vejić
Dario Knežević
VEZNI:
Ivan Rakitić
Marko Babić
Niko Kovač
Darijo Srna
Luka Modrić
Jurica Vranješ
Jerko Leko
Niko Kranjčar
Danijel Pranjić
NAPAD:
Boško Balaban
Ivica Olić
Igor Budan
Mladen Petrić
Eduardo Da Silva
Sadašnji aševi hrvatskog nogometa samo su nastavak bogate tradicije i ne
Većina kroničara smatra Icu Horvata za najboljeg hrvatskog nogometaša u razdoblju prije Drugog svjetskog rata. Igrao je na poziciji centarfora u zagrebačkom HAŠK-u i postao je legenda postizanjem dva pogotka proslavljenom španjolskom vrataru Richardo Zamori, kada je u hrvatskom glavnom gradu 1913. godine odigrana prva noćna utakmica između Zagreba i Madrida. Karijeru je nastavio u švicarskom Grasshoppersu, kao jedan od prvih internacionalnih igrača. U to vrijeme, najvažnij europski sportski magazin "Kicker" izabrao je Hitreca u najbolju momčad starog kontinenta.
U tom razdoblju, najznačajniji nogometaši bili su vratari Franjo Glaser i Zvonko Monsider, vezni Gustav Lechner, stoper Ivan Jazbinse, Aco Zivkovic, jedan od najboljih nogometaša u čuvenom Racingu iz Pariza u razdoblju od 1936. do 1940, Franjo Wölfl i Franjo Matošic napadači.
Ovaj zlatni niz hrvatskog nogometa kasnije su nastavili centrehalf Ivica Horvat, vratar Vladimir Beara, neumorni vezni igrač Zlatko Cajkovski, genijalni Stjepan Bobek i Bernard Vukas, lukavi Branko Zebec, atraktivni golgeter Dražan Jerković (prvi strijelac EURO ´60 u Francuskoj, na WC'62 u Čileu) i Josip Skoblar (zlatna kopačka 1971. po izboru "France Football").
presušnih talenata. Zvonimir Boban, Davor Šuker, Robert Prosinečki, Alen Bokšić, Robert Jarni - to su igrači za koje je čuo cijeli svijet.
Osim hrvatskih nogometaša, imena hrvatskih trenera isto su vrlo poznata u Europi i čitavom svijetu. Hrvatski treneri osvojili su veliki broj titula s poznatim klubovima na različitim natjecanjima u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Africi, Australiji i Aziji.
Uspjesi Tomislava Ivića (Ajax, Anderlecht, Porto - interkontinentalni prvak), Branka Zebeca (Bayern, Hamburg), Mirka Jozica (Colo Colo - prvak Južne Amerike), Otta Barića (Rapid Austria - finalist Europskog kupa pobjednika kupova, Casino Salzburg - finalist UEFA Cup), Vlatka Markovića (Rapid, Standard Liege, Nice), Zlatka Čajkovskog (Bayern, 1FC Koln), Miroslava Blaževića (Grasshoppers),
Stjepana Bobeka (Panathinaikos, Olympiakos), Domagoja Kapetanovića (Kanada, Africa, Australia), Mirka Bazića (Kanada, Australija), Ivana Markovića (Kanada), Zlatka Serića (Angola)... trebaju se posebno naglasiti.
Hrvatska je dala i veliki broj izuzetnih sudaca i sudionika Svjetskih kupova, kao što su npr. Leo Lemešić, Miljenko Podupski, Antun Tony Bošković (dva puta sudionik Svjetskog kupa), Drago Horvat, Marijan Rauš, dr. Damir Matovinović.
Između nogometnih djelatnika koji su zaslužili veliki ugled na međunarodnoj razini, svakako se ističe Rudolf Kralj, Among football officials who have earned esteem at the international level, the most outstanding are Rudolf Kralj, tehnički tajnik reprezentacije Argentine koja je 1978. godine osvojila Svjetski kup i Rudolf Sabljak, jedan od osnivača Europskog kupa velesajamskih gradova (danas UEFA Kup). Sljedeći Hrvati djelovali su kao instruktori FIFA-e: Vlatko Markovic, dr. Gordan Janković, Ivica Bazić i Petar Bujević.
Nogomet su u današnjem obliku prvobitno u Hrvatskoj igrali još 1873. godine Englezi koji su došli u Rijeku radi izgradnje tvornice. Međutim, Hrvati nisu sudjelovali na ovim utakmicama. 1887. godine brod Britanske mornarice usidrio se u zadarskoj luci, pa su tamo engleski mornari odigrali javnu utakmicu uz prisutnost engleskog princa od Edinbourgha, sina kraljice Viktorije, kao i velikog broja gledatelja. Prije početka utakmice intonirana je engleska himna. Nešto kasnije, 1895. godine, engleski geodetičari i šumarski inženjeri koji su boravili u Novoj Gradišci, također su međusobno odigrali javnu nogometnu utakmicu. Sljedeće godine, 1896., engleski mornari odigrali su međusobno javne nogometne utakmice u Trogiru i nekim drugim gradovima.
1880. godine lokalni hrvatski mladići počeli su igrati nogomet u Županji. Budući da je bilo samo devet Engleza koji su došli u Hrvatsku nekoliko godina ranije kao stručnjaci za eksploataciju hrastovih šuma, pozvali su lokalne dječake da im se pridruže. Postoji prvi pisani zapis o tome kako su se lokalni mladići igrali pravi engleski nogomet, dok su im Englezi bili učitelji i suigrači. Nogometna lopta s kojom su se igrale utakmice 1880. godine i kasnije na području Županje sačuvana je i danas. Postoje i zapisi o tome kako su nogomet igrali učenici u Zadru, te nešto kasnije (oko 1900.) u Istri, Slavoniji i drugim gradovima širom Hrvatske.
Prvo izdanje Pravila igre na hrvatskom jeziku tiskana 
su 1896. godine u Zagrebu. Da bi sačinio nova i bolja Pravila igre, dr. Milovan Zoričić izravno se obratio Nogometnom savezu Engleske tražeći profesionalnu pomoć.
Tako su Pravila objavljena 1908. godine, zajedno s objašnjenjima i dobivenim uputama. Na početku se nogomet igrao u okviru gimnastičke organizacije "Hrvatski sokol". Prvi hrvatski sportski klub koji u svom imenu naglašava opredjeljenost za nogomet je Prvi nogometni i športski klub (PNIŠK) "Zagreb", osnovan 1903. godine.
1914. godine u Hrvatsku dolaze profesionalni treneri iz Engleske. James Donelly i Arthur Gaskhell, koji su bili treneri "Građanskog", kluba koji je 1936. godine porazio čuveni Liverpool rezultatom 5:1, pod vodstvom mađarskog trenera Martina Bukovi, što je svakako vrijedno spomena.
Kada je 1969. godine u Zagrebu obilježavana 50. godišnjica Jugoslavenskog nogometnog saveza (osnovan 1919. godine u Zagrebu), svečanostima je prisustvovao Sir Stanley Rous, predsjednik FIFA-e. U više prigoda bio je gost zagrebačkog kluba "Dinamo", a posebno kada su Zagrepčani igrali u finalu Kupu velesajamskih gradova (danas UEFA kup) 1963. i 1967. godine.
Početkom 20. stoljeća kada su u Hrvatskoj počeli nastajati prvi nogometni klubovi, došlo je do želje nogometnih čelnika za formiranje nacionalnog nogometnog saveza. Nažalost, političke okolnosti koje su prevladavale u to vrijeme nisu bile u cijelosti za ovakvu ideju.
Težnje Hrvata za uspostavljanje vlastitog sportskog saveza još je više raslo nakon što je u Zagrebu, na Marulićevom trgu, na mjestu na kojem se danas nalazi Sveučilišna biblioteka, 28. listopada 1906. odigrana prva javna nogometna utakmica između HAŠK-a i PNIŠK-a (1:1). Nakon niza odgođenih i zamornih pergovora i uvjeravanja, 8. 10. 1909. osnovan je Hrvatski športski savez. Hinko Würth, predsjednik HAŠKA-a bio je na čelu sportske sekcije.
Na osnivanje Hrvatskog športskog saveza energično reagira Austrijski športski savez, zabranjujući svojim klubovima da igraju s klubovima koji su članovi tek osnovanog Hrvatskog športskog saveza. U to vrijeme, Austro-Ugarska monarhija opterećena je teškim unutrašnjim krizama, a u Hrvatskoj je na vlasti promađarski ban Pavle Rauch, pa Hrvatski športski savez ne može dobiti odobrena pravila, što mu otežava djelovanje. No, i bez odobrenih pravila Hrvatski športski savez djeluje. Konačno, 10. kolovoza 1910. godine, u vrijeme inauguracije Nikole Tomašića za bana, pravila su konačno odobrena.
Od tada je započela vrlo energična aktivnosti naših najstarijih nogometnih funkcionera: 13. lipnja 1912. godine dr. Milovan Zoričić izabran je za šefa nogometne sekcije HŠS-a. Njegov zamjenik bio je Zvonimir Klobučar, a Ivan Pipinić je bio rizničar. Oni su, zajedno s Hinkom Wurthom, Dragutinom Albrechtom i Brankom Gavellom, preuzeli obvezu razvoja i unapređenja nogometa u Hrvatskoj, pa se stoga, s pravom mogu smatrati prvim članovima Hrvatskog nogometnog saveza.
Nakon Prvog svjetskog rata, predstavnici najvećih i najvažnijih hrvatskih nogometnih klubova (Građanski, HAŠK, Hajduk i Concordia) zahtjevali su službeno osnivanje Hrvats
kog nogometnog saveza, kao prirodnog slijednika već vrlo aktivne nogometne sekcije HŠS. U tu svrhu sastala se Skupština hrvatskih nogometnih klubova u kavani "Medulić" 14. travnja 1919. godine. I kada je već gotovo sve bilo dogovoreno došlo je do prekretnice tijekom pauze na sjednici i umjesto da se osnuje Hrvatski nogometni savez, osnovao se Jugoslavenski nogometni savez.
Isto se dogodilo i drugim sportskim savezima. Unatoč činjenici da je Zagreb bio kolijevka sporta na ovim prostorima i da je niz sportskih organizacija nastalo upravo u njemu, a između ostalog i Olimpijski komitet (14. prosinca 1919. godine), razne sekcije HŠS-a jednostavno su proglašene Jugoslavenskim.
Hrvatski nogometni savez konačno je utemeljen 6. kolovoza 1939. godine. Ovaj Savez djelovao je potpuno samostalno i poduzimao je niz obveza u promicanju hrvatskog nogometa. Dr. Ivo Kraljević
izabran je za prvog predsjednika našeg nogometnog saveza.
Nogometni podsavezi u Zagrebu, Split i Osijeku djelovali su u okviru Hrvatskog nogometnog saveza, a rukovodili su velikim brojem izuzetnih klubova i nizom izvrsnih nogometaša.
Nakon raspada Jugoslavije 1941. godine, prvi povjerenik Hrvatskog nogometnog saveza postao je dr. 
Rudolf Hitrec, bivši nogometaš Građanskog i brat Ice Hitreca, legendarnog člana Hrvatske nogometne reprezentacije. Tijekom rata, ured povjerenika je preuzeo Vatroslav Petek i dr. Rinaldo Culić. Hrvatski nogometni savez nastavio je s radom i nakon Drugog svjetskog rata. Mišo Hršak, Ratko Vilinčić, Lazo Vračarić, Boris Bakrac, Vlado Ranogajec, Mirko Oklobdžija i Pero Splivalo bili su njegovi predsjednici u ovom razdoblju. Svi oni vodili su nemilosrdnu borbu za postizanje jednakosti unutar jugodominirajuće nogometne organizacije, budući da je desetljećima hrvatskim klubovima bilo nametnuto preglasavanje.
Uspostavljanjem suverene, nezavisne i demokratske Hrvatske nakon izbora 1990. godine, konačno smo bili u mogućnosti to i ostvariti. Danas, kada je je hrvatski nogomet konačno samostalan, naša nogometna administracija ima mogućnost stvoriti optimalno okruženje za cjelokupni razvoj i procvat ovog najpopularnijeg sporta.
Hrvatski nogometni savez je osnovan 1912. godine. Po prvi puta je postao članom FIFA-e 1941. godine, a kada je Republika Hrvatska ostvarila neovisnost, ponovno je postao članom Svjetske nogometne organizacije (FIFA-e) 1992. godine.
Od 1990. godine Hrvatska je odigrala 143 međunarodne utakmice, te je ostvarila posebno vrijedan rezultat od 72 pobjede, 43 neriješena rezultata i 28 poraza.- HNS postao članom FIFA-e 17. srpnja 1941. godine- HNS ponovno postao članom FIFA-e 3. srpnja 1992. godine
"A" reprezentacija Hrvatske- "Best Mover of the Year "1994. i 1998.- Četvrt-finalist EURO '96- FIFA World Cup - France '98 - brončana medalja- FIFA/Coca-Cola Ranking 1998. i 1999. - 3. mjesto
U-16 reprezentacija Hrvatske- Europsko U-16 prvenstvo 1996. i 1998. - četvrt-finalist
U-18 reprezentacija Hrvatske- Europsko U-18 prvenstvo 1998. - brončana medalja
Futsal reprezentacija Hrvatske- Europsko futsal prvenstvo - Španjolska '99 - 5. mjesto
NK Dinamo je osvojio prvenstvo Jugoslavije četiri puta, a jugoslavenski nacionalni kup sedam puta. NK Dinamo je naslijednik NK Građanski Zagreb i NK HAŠK Zagreb.
NK Građanski je osvojio prvenstvo ex-Jugoslavije pet puta, a NK Hašk jedan puta. NK Concordia je osvojila jugoslavenski kup dva puta. HNK Hajduk je osvojio prvenstvo Jugoslavije osam puta, a jugoslavenski kup devet puta.
Pored NK Dinamo i HNK Hajduk, najpoznatiji hrvatski klubovi su: Rijeka, Osijek, Zagreb, Varteks Varaždin, Cibalia Vinkovci, Marsonia Slavonski Brod, Slaven Belupo Koprivnica, NK Inter-Zaprešić, Sibenik, Istra Pula, Segesta Sisak, Hrvatski Dragovoljac Zagreb, Zadar i Orijent Rijeka.
Hrvatski klubovi sudjelovali su u prvenstvima ex-Jugoslavije od 1923. do 1991. godine.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kolovoz, 2008
Engleska - Hrvatska
Stadion Wembly
Hrvatska - Andora
6 - 0
