Pregled posta

Povijest Hrvatskog Nogometnog Saveza

Nogomet su u današnjem obliku prvobitno u Hrvatskoj igrali još 1873. godine Englezi koji su došli u Rijeku radi izgradnje tvornice. Međutim, Hrvati nisu sudjelovali na ovim utakmicama. 1887. godine brod Britanske mornarice usidrio se u zadarskoj luci, pa su tamo engleski mornari odigrali javnu utakmicu uz prisutnost engleskog princa od Edinbourgha, sina kraljice Viktorije, kao i velikog broja gledatelja. Prije početka utakmice intonirana je engleska himna. Nešto kasnije, 1895. godine, engleski geodetičari i šumarski inženjeri koji su boravili u Novoj Gradišci, također su međusobno odigrali javnu nogometnu utakmicu. Sljedeće godine, 1896., engleski mornari odigrali su međusobno javne nogometne utakmice u Trogiru i nekim drugim gradovima.

1880. godine lokalni hrvatski mladići počeli su igrati nogomet u Županji. Budući da je bilo samo devet Engleza koji su došli u Hrvatsku nekoliko godina ranije kao stručnjaci za eksploataciju hrastovih šuma, pozvali su lokalne dječake da im se pridruže. Postoji prvi pisani zapis o tome kako su se lokalni mladići igrali pravi engleski nogomet, dok su im Englezi bili učitelji i suigrači. Nogometna lopta s kojom su se igrale utakmice 1880. godine i kasnije na području Županje sačuvana je i danas. Postoje i zapisi o tome kako su nogomet igrali učenici u Zadru, te nešto kasnije (oko 1900.) u Istri, Slavoniji i drugim gradovima širom Hrvatske.


Prvo izdanje Pravila igre na hrvatskom jeziku tiskana su 1896. godine u Zagrebu. Da bi sačinio nova i bolja Pravila igre, dr. Milovan Zoričić izravno se obratio Nogometnom savezu Engleske tražeći profesionalnu pomoć.

Tako su Pravila objavljena 1908. godine, zajedno s objašnjenjima i dobivenim uputama. Na početku se nogomet igrao u okviru gimnastičke organizacije "Hrvatski sokol". Prvi hrvatski sportski klub koji u svom imenu naglašava opredjeljenost za nogomet je Prvi nogometni i športski klub (PNIŠK) "Zagreb", osnovan 1903. godine.

1914. godine u Hrvatsku dolaze profesionalni treneri iz Engleske. James Donelly i Arthur Gaskhell, koji su bili treneri "Građanskog", kluba koji je 1936. godine porazio čuveni Liverpool rezultatom 5:1, pod vodstvom mađarskog trenera Martina Bukovi, što je svakako vrijedno spomena.

Kada je 1969. godine u Zagrebu obilježavana 50. godišnjica Jugoslavenskog nogometnog saveza (osnovan 1919. godine u Zagrebu), svečanostima je prisustvovao Sir Stanley Rous, predsjednik FIFA-e. U više prigoda bio je gost zagrebačkog kluba "Dinamo", a posebno kada su Zagrepčani igrali u finalu Kupu velesajamskih gradova (danas UEFA kup) 1963. i 1967. godine.

Početkom 20. stoljeća kada su u Hrvatskoj počeli nastajati prvi nogometni klubovi, došlo je do želje nogometnih čelnika za formiranje nacionalnog nogometnog saveza. Nažalost, političke okolnosti koje su prevladavale u to vrijeme nisu bile u cijelosti za ovakvu ideju.

Težnje Hrvata za uspostavljanje vlastitog sportskog saveza još je više raslo nakon što je u Zagrebu, na Marulićevom trgu, na mjestu na kojem se danas nalazi Sveučilišna biblioteka, 28. listopada 1906. odigrana prva javna nogometna utakmica između HAŠK-a i PNIŠK-a (1:1). Nakon niza odgođenih i zamornih pergovora i uvjeravanja, 8. 10. 1909. osnovan je Hrvatski športski savez. Hinko Würth, predsjednik HAŠKA-a bio je na čelu sportske sekcije.

Na osnivanje Hrvatskog športskog saveza energično reagira Austrijski športski savez, zabranjujući svojim klubovima da igraju s klubovima koji su članovi tek osnovanog Hrvatskog športskog saveza. U to vrijeme, Austro-Ugarska monarhija opterećena je teškim unutrašnjim krizama, a u Hrvatskoj je na vlasti promađarski ban Pavle Rauch, pa Hrvatski športski savez ne može dobiti odobrena pravila, što mu otežava djelovanje. No, i bez odobrenih pravila Hrvatski športski savez djeluje. Konačno, 10. kolovoza 1910. godine, u vrijeme inauguracije Nikole Tomašića za bana, pravila su konačno odobrena.

Od tada je započela vrlo energična aktivnosti naših najstarijih nogometnih funkcionera: 13. lipnja 1912. godine dr. Milovan Zoričić izabran je za šefa nogometne sekcije HŠS-a. Njegov zamjenik bio je Zvonimir Klobučar, a Ivan Pipinić je bio rizničar. Oni su, zajedno s Hinkom Wurthom, Dragutinom Albrechtom i Brankom Gavellom, preuzeli obvezu razvoja i unapređenja nogometa u Hrvatskoj, pa se stoga, s pravom mogu smatrati prvim članovima Hrvatskog nogometnog saveza.

Nakon Prvog svjetskog rata, predstavnici najvećih i najvažnijih hrvatskih nogometnih klubova (Građanski, HAŠK, Hajduk i Concordia) zahtjevali su službeno osnivanje Hrvatskog nogometnog saveza, kao prirodnog slijednika već vrlo aktivne nogometne sekcije HŠS. U tu svrhu sastala se Skupština hrvatskih nogometnih klubova u kavani "Medulić" 14. travnja 1919. godine. I kada je već gotovo sve bilo dogovoreno došlo je do prekretnice tijekom pauze na sjednici i umjesto da se osnuje Hrvatski nogometni savez, osnovao se Jugoslavenski nogometni savez.
Isto se dogodilo i drugim sportskim savezima. Unatoč činjenici da je Zagreb bio kolijevka sporta na ovim prostorima i da je niz sportskih organizacija nastalo upravo u njemu, a između ostalog i Olimpijski komitet (14. prosinca 1919. godine), razne sekcije HŠS-a jednostavno su proglašene Jugoslavenskim.

Hrvatski nogometni savez konačno je utemeljen 6. kolovoza 1939. godine. Ovaj Savez djelovao je potpuno samostalno i poduzimao je niz obveza u promicanju hrvatskog nogometa. Dr. Ivo Kraljević
izabran je za prvog predsjednika našeg nogometnog saveza.

Nogometni podsavezi u Zagrebu, Split i Osijeku djelovali su u okviru Hrvatskog nogometnog saveza, a rukovodili su velikim brojem izuzetnih klubova i nizom izvrsnih nogometaša.

Nakon raspada Jugoslavije 1941. godine, prvi povjerenik Hrvatskog nogometnog saveza postao je dr. Rudolf Hitrec, bivši nogometaš Građanskog i brat Ice Hitreca, legendarnog člana Hrvatske nogometne reprezentacije. Tijekom rata, ured povjerenika je preuzeo Vatroslav Petek i dr. Rinaldo Culić. Hrvatski nogometni savez nastavio je s radom i nakon Drugog svjetskog rata. Mišo Hršak, Ratko Vilinčić, Lazo Vračarić, Boris Bakrac, Vlado Ranogajec, Mirko Oklobdžija i Pero Splivalo bili su njegovi predsjednici u ovom razdoblju. Svi oni vodili su nemilosrdnu borbu za postizanje jednakosti unutar jugodominirajuće nogometne organizacije, budući da je desetljećima hrvatskim klubovima bilo nametnuto preglasavanje.
Uspostavljanjem suverene, nezavisne i demokratske Hrvatske nakon izbora 1990. godine, konačno smo bili u mogućnosti to i ostvariti. Danas, kada je je hrvatski nogomet konačno samostalan, naša nogometna administracija ima mogućnost stvoriti optimalno okruženje za cjelokupni razvoj i procvat ovog najpopularnijeg sporta.

Post je objavljen 25.09.2007. u 18:31 sati.