Tri i četrdeset i pet.
Mobitel je na stolu. Vrijeme je da izvadim tijesto iz hladnjaka. Nikada nisam mogla rasparati foliju iz jednog komada, ne razumijem onaj nazubljeni rub, meni nikada nije koristio. Tijesto je savršeno čvrsto, miriše na maslac. Za petnaest minuta bi trebali ući u prostoriju, stignem dovršiti kolač. Posula sam brašno po neobrisanoj površini između sudopera i ormara koju koristim za sve. Majka je kupila skalku s nastavcima i pokazala baki. Ona je bila toliko oduševljena što s nastavcima možeš regulirati debljinu tijesta pa je majka odlučila pokloniti njoj da može raditi pelmene i piroshki bez problema. Baka je preminula. Majka je vratila skalku meni, da mogu raditi pelmene i piroshki .
Tri i pedeset i pet.
Mobitel je na stolu. Tijesto je savršeno mekano i čvrsto. Pri razvlačenju se čuje gnjecavo pucketanje kostiju trule kralježnice viktorijanskog britanskog djedice. Uvijek razvučem tijesto šire nego što trebam i ono se prelije preko kalupa. Izrežem rubove, nabijem ih prstima natrag unutra i savijem vrhove prema van da ne potone tijekom pečenja. Pećnica je na 180. Ušli su sigurno sada u prostoriju, sada će početi.
Četiri i sedam minuta.
Mobitel je na stolu. Izbola sam tijesto vilicom petstopedeset puta. Više rupa nego tijesta se stvorilo na dnu posude. Izgleda kao koža tinejdžera koji svira violinu a svi misle da svira gitaru. Sada je konobar u nekom kafiću uz more. Stavila sam kalupe preko tijesta od ručka jer nemam rižu za pečenje. Vadim bezlaktozno odvratno slatko mlijeko i paket pudinga od vanilije sa iznimno mekanom ambalažom. Već godinama se pitam tko je odlučio da se od pola litre mlijeka mora odvojiti šest žlica mlijeka. Tko je sjedio u proizvodnji i rekao "Pet žlica je premalo, sedam previše, mora da je šest". Ta osoba, u bijeloj kuti, je odlučila kako ćemo voditi svoje živote. Ta osoba je napisala pravilo kojeg se svi moramo pridržavati ako želimo maksimalnu ugodu u životu. Šest žlica. Ne pet. Ne sedam. Mogu zamisliti kako se zadovoljno smješka svojom pobjedom nad čovječanstvom. Koliko dugo traje pregled? Koliko je njoj dugo trebalo zadnji put?
Četiri i šesnaest minuta.
Mobitel je na stolu. Zaboravila sam staviti tijesto u pećnicu. Mlijeko ide u jeftinu teću iz Spara. Lijepo izgleda, ima drvenu ručku. Šest žlica u Ikeinu šalicu. Glatko otvaranje vrećice pudinga. Obavezno istresti sa malo praha koji završi u sudoperu. Miješanje mlijeka sa prahom je nevjerojatno iskustvo. U početku grubo sa blagim poskakivanjima žlice, zatim se tromo ali hrapavo kreće po šalici dok malo po malo ne počne kliziti i zapinjati. Kliziti i zapinjati, kliziti i zapinjati, kliziti sve snažnije i snažnije dok se ne oslobodi u potpunosti ne ostvari svoj puni potencijal bivanja žlice. Što sada rade? Vjerojatno leži i čeka. Tihi kontinuirani zvuk plina. Vani puše, cijeli stan grmi. Iza leđa prozor drhti. U sobi vrata lupaju ali se ne mogu zatvorit.
Četiri i dvadeset i dvije minute.
Mobitel je na stolu. Hladno mlijeko se predugo zagrijava. Stojim iznad posude i grijem lice. Zamišljam stotine mrtvih pora kako padaju u mlijeko. Dvadeset i dvije minute su unutra. Pećnica smrdi na zapaljeno, nisam ju prala tjednima. Ako bude dim znat ću da je vatra. Prozor drži ritam vjetra. Vrata u sobi su brže počela lupat.
Četiri i dvadeset i sedam minuta.
Mobitel je na stolu. Mlijeko je zakuhalo. Ugasila sam vatru i dodala puding ali sam zaboravila izvaditi pjenjaču. Pretvorio se u zgužvanu smrdljivu deku. Zapravo ne volim miris sirovog pudinga. Brzo sa pokušala razbiti nakupine. Pećnica smrdi na izgoreno. Prozor se otvorio i ponovno zalupio. Kroz napu zavija snažni vjetar. Zašto me ne zove.
Četiri i trideset i jedna minuta.
Mobitel je na stolu. Ponovno sam upalila plin. Puding je pretekuć i pun grudica. Vjetar je pojačao. Vrata u sobi su zalupila. Jefitno jaje iz kineske trgovine koje uvijek krivo pokazuje vrijeme je zazvonilo i palo sa nape pored pudinga. Pećnica je zamagljena. Puding nije gotov. Ne znam gdje su silikonske rukavice iz Ikee. Prozor se otvorio i počeo bacati plin na sve strane. Gasim vatru, tražim rukavice. Pećnica smrdi. Tijesto je blijedo i vruće, zidovi tijesta su potonuli. Puding je tekuć i smrdi. Nemam gdje odložiti tijesto. Vruće je. Prozor je zalupio. Vjetar je poludio. Ruke mi gore. Bacam ga na površinu između sudopera i ormara. Zvoni poruka.
Osam sekunda, glasovna poruka. Od majke.
Nedovršena transformacija leptira.
Nekoć tdkk
Nekoć causasui
Nekoć parasitic
Protagonisti:
Vjetar
Leptir
Filozof
Nadčovjek
Iznadžena
Međusobno obožavanje
Ne volim kemičare
Djeva iz snova
Zubić vila