Crni Maslačak https://blog.dnevnik.hr/crnimaslacak

ponedjeljak, 21.05.2012.

Putovanje u središte ormara

Prije točno tri godine sam se doselila u svoju sobu s normalnim zidovima i podom koji nije bio pokriven zelenom plastikom. Ljeto prije, sam uživala u toj istoj sobi sa sivim zidovima ,bez vrata s rupama na zidu, no bila sam sretna. Imati svoju sobu je kao da imam svoje kraljevstvo u kojem sam ja kraljica a hrpa plišanih igračaka moji podanici. (Sada sam zamislila scenu iz Orašara kojeg gledam svake godine u kazalištu).

Soba je dobila i namještaj, a uz namještaj su došle i stvari. Uz moje malobrojne stvari došle su i mnogobrojne stvari mojih roditelja i sestre,kojima prostor njihovih kraljevstva nije bio dovoljan, te su moju sobu pretvorili u svojevrsno odlagalište. Centriranost odlagališta je ciljano bio moj ormar, ali i podnožje mog kreveta kao i čitavo područje ispod njega.

Nakon što je miris naranči nestao iz sobe, miris Nadčovjekovog duhana, Iznadženinog parfema i Izgubljenoženinih tuluma prožimao je svaki atom sobe. Odlučila sam se na drastični pothvat. Otvorila sam vrata u nepoznat svijet i svim mogućim sredstvima (rukama,lopatom,dizalicom,bagerom,vilicama,zubima,nogama) vadila sve moguće i nemoguće stvari iz ormara i lansirala ih na krevet. Shvatila sam da je hrpa došla gotovo do stropa,te krevet više nije bio vidljiv. Uredna soba se pretvorila u raj za galebove i ostale ptice, a dno kreveta u carstvo kukaca-kojih nije bilo.

Nadala sam se raznim životinjama, ali moje kraljevstvo osim žirafa,pandi,medvjeda i zečeva, ne posjeduje druge vrste.
Pronašla sam osam vrsta maramica-svake vrste po pet komada, tri mala kišobrana-kojih nikada nema kada je potrebno, bubnjeve i strijele, zelenu vazu bez vrha, knjigu na turskom jeziku po kojoj je prolivena kava, čitavu vrećicu iz Konzuma u kojoj su spužvice za kuhinju, umjetno cvijeće ljubičaste boje, maske zaboravljenih sjećanja, gramofonske ploče koje više ne služe svrsi, stolicu, mrežicu za komarce punu krvi, daljinski koji je misteriozno nestao, sedamdeset i četiri crno bijele slike koje su ispale iz albuma, šaku kovanica u vrijednosti od jedanaest kuna i pedeset lipa, markice iz Jugoslavije i Indije, pisma pokrivena čajom, nekoliko tisuća računa, krokodila, svijećnjak kojem nedostaje dva kraka, posteljinu na kineske uzorke, figuricu iz Helsinkija i odrezane nokte...

Kada sam iz svog kraljevstva izbacila sve imigrante ,ostalo je posve prazno. Ormar je poput prazne perilice poskakivao, a izbor odjeće se smanjio na sedamdeset posto. Miris Nadnaroda je nestao jer ga je zamijenio miris svježih jagoda zbog kojih sam pala u vrtu i sada uživam u rani na koljenu u obliku polumjeseca.
Sljedeća dva dana će padati kiša.

Danas sam izvadila tisuće stranica nota koje još nisam istražila.

Mislim da ću svirati.

21.05.2012. u 13:02 • 5 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 09.05.2012.

Naranče

Nisam ih jela već neko duže razdoblje. Posljednji trenutci vezani za to voće su izgubljeni u rano jutarnjim satima kada sam čitala literaturu dalekog istoka. Prozori koji su bili prekriveni smrznutim kapljicama što se nisu imale priliku spojiti sa zemljom, zamijenjeni su šarolikim prozorima prepunima sunca,vjetra i soli. Kora prekomjerno narančaste kemijski uzgojene naranče, rasparala se ispod oštrice noža za kojeg majka smatra da nije nikada dovoljno oštar. Miris ipak, je ostao još uvijek vodenast i blag, pomalo kiselkast no pun. Poslagavši jednako razrezane komade naranče u oblik suncokreta poletjela sam u sobu i ostavila ih na krevetu. Živeći u kući Nadčovjeka, koji je izgubio smisao Nad i dobio smisao Podčovjeka ,želja za narančama i nije baš prevladavajuća. Ipak, unutar četiri za pet on više ne postoji, i naranče imaju pravo pružati svo zadovoljstvo fruktoznih sokova.

Nisam se radovala ljetu, do danas, vjerojatno se i ne radujem no osjećam onu toplinu četiri za pet tijekom ljetnih dana koje provedem uz tisuću i petsto listova potrebne i tri tisuće listova još potrebnije literature.

Volim križaljke.

Nedostajala mi je jedna kuna jučer da kupim najjeftiniju križaljku, no pri izlasku iz trafike prepoznala sam sjaj kose svoje majke koja mi je istresla čitavo bogatstvo kovanica od dvadeset i pedeset lipa u šaku.
Nisam je još imala prilike rješavati.

Ne volim ljepljive prste. Uvijek i nakon pranja imam osjećaj da su ljepljive , i onda ih mirišem čitavo popodne ili noć jer provjeravam koliko miris ostaje. Navika od djetinjstva. Najduže ostaje miris češnjaka,nakon što kuham bijeli umak s rezancima i piletinom.

Zašto je Vesna Parun dekadentna?

Još tjedan dana redovne nastave i onda pisanje mature. Pitam se jesam li jedina osoba koja je uzbuđena zbog pisanja u pozitivnom smislu jer se radujem zanimljivim pitanjima?

Nervira me vjetar. Mislim da je prejak za ovo doba godine.

09.05.2012. u 14:20 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.