Nisam ih jela već neko duže razdoblje. Posljednji trenutci vezani za to voće su izgubljeni u rano jutarnjim satima kada sam čitala literaturu dalekog istoka. Prozori koji su bili prekriveni smrznutim kapljicama što se nisu imale priliku spojiti sa zemljom, zamijenjeni su šarolikim prozorima prepunima sunca,vjetra i soli. Kora prekomjerno narančaste kemijski uzgojene naranče, rasparala se ispod oštrice noža za kojeg majka smatra da nije nikada dovoljno oštar. Miris ipak, je ostao još uvijek vodenast i blag, pomalo kiselkast no pun. Poslagavši jednako razrezane komade naranče u oblik suncokreta poletjela sam u sobu i ostavila ih na krevetu. Živeći u kući Nadčovjeka, koji je izgubio smisao Nad i dobio smisao Podčovjeka ,želja za narančama i nije baš prevladavajuća. Ipak, unutar četiri za pet on više ne postoji, i naranče imaju pravo pružati svo zadovoljstvo fruktoznih sokova.
Nisam se radovala ljetu, do danas, vjerojatno se i ne radujem no osjećam onu toplinu četiri za pet tijekom ljetnih dana koje provedem uz tisuću i petsto listova potrebne i tri tisuće listova još potrebnije literature.
Volim križaljke.
Nedostajala mi je jedna kuna jučer da kupim najjeftiniju križaljku, no pri izlasku iz trafike prepoznala sam sjaj kose svoje majke koja mi je istresla čitavo bogatstvo kovanica od dvadeset i pedeset lipa u šaku.
Nisam je još imala prilike rješavati.
Ne volim ljepljive prste. Uvijek i nakon pranja imam osjećaj da su ljepljive , i onda ih mirišem čitavo popodne ili noć jer provjeravam koliko miris ostaje. Navika od djetinjstva. Najduže ostaje miris češnjaka,nakon što kuham bijeli umak s rezancima i piletinom.
Zašto je Vesna Parun dekadentna?
Još tjedan dana redovne nastave i onda pisanje mature. Pitam se jesam li jedina osoba koja je uzbuđena zbog pisanja u pozitivnom smislu jer se radujem zanimljivim pitanjima?
Nervira me vjetar. Mislim da je prejak za ovo doba godine.
Post je objavljen 09.05.2012. u 14:20 sati.