Crni Maslačak https://blog.dnevnik.hr/crnimaslacak

utorak, 28.01.2014.

15022603

Stijena više nije bila topla kao tog dana. Nekoć je oko nje blistala srebrna aura ispunjena smradom soli i ribe koju su izbacili valovi i ostavili danima da nestaje pod sunčevim zrakama. Pod vrhom prsta se raspada svaki dio dotaknute sijene i pretvara u prašinu. Koliko je vremena prošlo, od ovog Mjesta? Sitni procjepi odišu prstima drugih znatiželjnih mnogonožaca koji su se provlačili prema izvoru , sada već crne tinte, što se nazivala morem. No mnogi putevi su vodili prema drugim procjepima, u kojima se nalazilo carstvo još većih. Mogu li se barem na trenutak smanjiti?
Svjetlo što se odbijalo od onih, još uvijek bistavih , stijena se spojilo s ostalim bojama koje su nestajale. Ne vidim . Pokušavam stopalom odrediti koliko je još stepenica preostalo do posljednjeg kamena. Promijenilo se- Mjesto, djelovalo je kao spuštanje u vječnost, u deveti krug. Sitne iglice što izbijaju iz svake stepenice su prodirale moju kožu i ostavljale guste, tamne tragove za sobom. Ne osjećam bol, samo prodiranje i kretnju. Pomičem li se? Ostalo je još samo nekoliko stepenica do odredišta, osjećam to, čujem...Već čujem dijalog koji se uvukao pod stijenu i tjerao ju da drhti, da odbacuje svoje čestice....Treperi. Poput tihog otkucaja sata čujem srce koje mutno udara i gura svjetlost što se pretvara u maglu.
Posebna si.

Strijela. Čujem te... No ne vidim. Gdje si? Uzaludno pokušavam dohvatiti nevidljivu masu ispred sebe i udaram u hladnu površinu. Laktovi su već posve krvavi i peku, kako sam samo to uspjela napraviti. Pokušavam se zavrtjeti na stopalu poput balerine no igle još dublje prodiru. Osjećam bol, ne mogu stajati, ne ne mogu ni letjeti. Gdje ću? Gdje je izlaz? Kako se pomaknuti? Okrečem se kroz bol i promatram crvene odsjaje kako nestaju što su dalje. Ovo nije Mjesto? Gdje sam...
Do kada će te kočit ?

Glas je bio blizu, šapnuo je, no gdje? Trčim i ne osjećam. Spuštam se dublje niz vječnu provaliju stepenica što su nekoć bile dio Mjesta. Nemoguće, uvjerena sam da je tu! Ne može biti nigdje osim ovdje. Pronaći ću te. Prolaz postaje sve uži te se gotovo i ne mogu provući kroz njega. Visoke stijene su sada već zatvorile posljednji izvor svjetla i oko mene su ostali oštri i slani bodeži što su zadirali duboko i parali svaki dio moje kože. Uvijek sam se bojala mraka. Ne mogu...

Dodir. Tama.

Ja mogu, ono što hoću.
Dodir. Hladna glatka materija klizi vratom prema usnama. Snažni pritisak me razapinje na stijenu i gubi. Nepoznato. Strano. To nije On. Ovo nije Mjesto. Želim se pomaknuti no ne pronalazim načina. Svaki dio tijela je paraliziran i odustaje od najmanjeg poticaja za pokretom. Ne mogu, odustajem...
Otvori oči.

Bijelo.

Vjetar je otvorio kapke i lijepio istu prašinu za moju kožu. Sol. Hladnoća. Tinta je nestala. Obrisi ljudske osobe su se pojavili preko posljednje tri stepenice, osobe koja, naslonjena na stijenu, sluša neku glazbu. Pratim slušalice i primječujem da i ja posjedujem jednu. Glazba. Poznato zvuči. Mjesto. Vrijeme. Gdje sam? Osoba je pogledala praznim očima prema meni i dotaknula lice vjetrom. Tu sam. Tu sam gdje pripadam. Toplina zalazećeg sunca je ugodno otapala ledene iglice što su još uvijek ostale na mojoj koži. Sunce...Zašto ovo mora biti tako stvarno, kada znam da sam davno izašla iz ovog vremenskog toka. Možemo li se vratiti u istu vremensku liniju i nastaviti hodati po njoj, ili ćemo uvijek skakati s jedne na drugu ovisno o tome koliko ponavljamo isti postupak. Rastapam se i spajam sa stijenom. Osoba još uvijek, svojim predivnim pogledom pokušava zadržati istu misao. Ostani.

Prestani si to raditi....Zapravo ne molim te, govorim ti.....Prestani !!

Mrak. Svjetiljka na stolu već gubi svoju moć i počinje migati kao istrošena svjetla u podzemnoj. Papiri ispunjeni raznoraznim skicama i idejama za sljedeće radove leže što dalje od moje ruke, gurnuti svi u jedan kut. Skripta iz metafizike, kore naranče, naočale. Tu sam.
No, moram raditi. Moram...

28.01.2014. u 23:36 • 4 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.