crniblogkomunizma

subota, 24.08.2013.

REŽIMSKE SMICALICE TITOISTA U ZAGREBU POVODOM EUROPSKOG DANA SJEĆANJA NA ŽRTVE TOTALITARNIH I AUTORITARNIH REŽIMA

"Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma povodom Europskog spomen-dana na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, koji je Europski parlament proglasio 2009. godine Odlukom o sjećanju na žrtve komunizma i fašizma povodom Pakta Molotov – Ribbentrop od 23. kolovoza 1939. godine, i koji se stoga obilježava u zemljama-članicama EU na taj dan, poziva na sjećanje na žrtve totalitarnog komunizma i fašizma, i autoritarnih režima, na prostorima Hrvatske i diljem Europe od Drugog svjetskog rata (WWII) do pada Berlinskog zida i sloma Titove Jugoslavije i komunizma u Europi u post-komunističkom razdoblju.

Za vrijeme Pakta Molotov-Ribbentrop, koji je sinonim podjele istočne Europe između staljinističkog Sovjetskog Saveza i Hitlerove Njemačke, je C.K. K.P.J. na čelu s Titom podržavao navedeni pakt zla, i napad na antifašističku i antikomunističku Poljsku i njezinu podjelu između Hitlera i Staljina. (Svog doušnika „Valtera“, koji je u WWII koristio konspirativno ime „Tito“, i bio stranac – vidi objavljeni dokument CIA – je sovjetska tajna policija N.K.V.D. postavila u siječnju 1939. za generalnog sekretara politbiroa CK KPJ; vidi dokumente arhiva RGASPI u Moskvi.)

U Drugom svjetskom ratu su na povijesnom području Hrvatske počinjeni masovni zločini zaraćenih strana – talijanskih fašista, velikosrpskih četnika, hrvatskih ustaša, i jugoslavenskih partizana i njemačke tajne policije GESTAPO, a nakon Drugog svjetskog rata je partizanski titoistički režim počinio genocid nad hrvatskim političkim narodom („Bleiburg i Križni put“), ubivši s predumišljajem i planski, a ne kao „osveta“, stotine tisuća Hrvata, a jugoslavenski komunisti su sve do propasti komunističke partije (SKJ/SKH) počinili masovne politički motivirane zločine koji su, isto kao i zločin genocida, ostali do danas nekažnjeni. Također se s pijetetom sjećamo holokausta nad Židovima na području N.D.H. i bivše Jugoslavije.

Podsjećamo javnost, da je njemački predsjednik, antikomunist i antifašist, to jest demokrat, g. Joachim Gauck, prilikom svog posjeta Republici Hrvatskoj 2012. godine, i gostovanja na Sveučilištu u Zagrebu u svom održanom govoru, koji je u pismu Ureda predsjednika Savezne Republike Njemačke iz Berlina dostavljen u Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma u Zagrebu, 2013. godine, naglasio nužnost stvaranja pravde za žrtve komunizma i njihovih obitelji i potomaka. Stoga je priopćenje predsjednika Republike Hrvatske, g. Ive Josipovića, povodom Europskog spomen-dana na sjećanje žrtava totalitarnih i autoritarnih režima, krnje, jer se u njemu ne poziva na procesuiranje komunističkih zločinaca koji sebe danas zovu „antifašistima“, te podsjećamo javnost da do danas u Republici Hrvatskoj niti jedan de facto partizanski i komunistički zločinac nije odgovarao, niti za ratne zločine, niti za zločine protiv čovječnosti, i kršenja ljudskih prava iz doba bivše totalitarne Jugoslavije i diktatora 'Tita'.

Također, Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma se s pijetetom sjeća žrtava autoritarnog režima devedesetih godina u post-komunističkoj Republici Hrvatskoj, poput vođe oporbe i organizatora hrvatske obrane protiv velikosrpske agresije, pravaša Ante Paradžika i generala Hrvatskih obrambenih snaga, Blaža Kraljevića, likvidacije hrvatske demokratske i antikomunističke oporbe, i političkih motiviranih i montiranih sudskih procesa protiv Dobroslava Parage, i likvidacije preko 30 njegovih suradnika u Hrvatskoj stranci prava koja je u to vrijeme i oteta i pretvorena u neofašističku organizaciju kako bi sustav vladajućeg režima sebe postavio u politički centar, iako potječe s ekstremne ljevice, te se sjećamo i žrtava podjele Bosne i Hercegovine, i desetaka tisuća ubijenih hrvatskih civila i ratnih zarobljenika (hrvatskih branitelja), uključujući u gradu-heroju Vukovaru, koje su pale kao žrtve od strane srpskih pobunjenika (četnika, komunista i udbaša) i velikosrpskog fašističko-komunističkog agresora i okupatora, i Miloševićevog režima Srbije i tzv. JNA, i etničkog čišćenja i genocida od 1990. – 1996. nad Hrvatima kao posljedica pokušaja stvaranja tzv. Velike Srbije.

Podsjećamo javnost na današnji dan, 23. kolovoz 2013., da u Republici Hrvatskoj nije procesuiran niti jedan komunistički zločinac iz bivše Jugoslavije i Socijalističke Republike Hrvatske, da glavni gad Zagreb nema spomenik hrvatskih žrtvama komunizma niti Trg žrtava komunizma, naprotiv, još uvijek nije ukinut Trg maršala Tita, a u javnosti vladajući politički ustroj i mediji u pravilu pljuju po žrtvama komunizma, relativiziraju zločinca Tita i njegove boljševike i udbaše, propagiraju neo-komunizam i boljševičke simbole crvenu zvijezdu petokraku i srp i čekić, i komunističke parole, te imaju dvostruka mjerila prema žrtvama, a ni ovaj Spomen-dan ne bi u RH bio službeno obilježen da RH nije članica EU. Preko 1000 masovnih grobnica sa žrtvama komunizma u Republici Hrvatskoj [i još toliko u Sloveniji, i stotine u BiH i Srbiji], kao i ekstra-zakon s kojim se štiti udbaše, službeni Zagreb se obraća svijetu i kaže: „Druže Tito, mi ti se kunemo, da s tvoga puta ne skrećemo“.

Na kraju podsjećamo da Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma od svog osnivanja 2004. godine podjednako osuđuje i fašizam i komunizam, dok su vlasti Republike Hrvatske i upravljani mas-mediji u pravilu osuđivali samo fašizam, a titoistički komunizam prikazivali kao navodni „antifašizam“, što čine i danas. U svojoj Odluci o Europskom spomen-danu Europski parlament je naglasio:

'Mora se držati budnim sjećanje na prošlost, jer ne postoji izmirenje bez istine i prisjećanja (…) Europi je potrebno zajedničko gledište na povijest, i mora komunizam, nacizam i fašizam priznati kao zajedničko naslijeđe. Stoga je Europski parlament donio Odluku o savjesti Europe i o totalitarizmu. Zastupnici su uvjerenja, da će primjereno očuvanje povijesnog sjećanja, i sveobuhvatno iznova vrednovanje europske povijesti i priznavanje svih povijesnih aspekata moderne Europe širom Europe jačati integraciju. (...) Istovremeno zastupnici primaju sa žaljenjem na znanje da je i 20 godina nakon sloma totalitarnih komunističkih režima u Srednjoj Europi i nekoliko članica EU još uvijek ograničen pristup arhivskoj dokumentaciji, uključujući arhivi nekadašnje komunističke tajne policije, i obavještajnih službi, i ti arhivi moraju se otvoriti za javnost. [U hrvatskom slučaju arhiva Udbe i KOS JNA, s dossierima doušnika i oficira i zapovjednika, i izvješćima o doušništvu i specijalnim operacijama likvidacija protivnika režima i hrvatskih emigranata.] Zastupnici izražavaju svoj respekt za sve žrtve totalitarnih i nedemokratskih režima u Europi, i osvjedočuju svoje poštovanje onima koji su se borili protiv tiranije i potlačivanja.“

Drugim riječima, Europski parlament je izrazio respekt za sve žrtve montiranih političkih procesa poput aktivista Hrvatskog proljeća i onih koji su na Golom otoku, Lepoglavi i Staroj Gradiški robijali za slobodu, od Bruna Bušića, Vlade Gotovca, Dobroslava Parage, Marka Veselice, i dr., ili koji su poput Ernesta Brajdera, Stjepana Đurekovića, Bruna Bušića, dvanaestogodišnje Rosemari Ševo, i dr., ubijeni od Udbe na Titovu zapovijed i s odobrenjem vrha CK SKH i [i bosanskog CK partije]. (Neki od ubojica su nakon demokratskih promjena radili u MUP i DORH, čak bili članovi vlade i Sabora, a mnogi oznaši, udbaši i kosovci umrli su u Zagrebu snom pravednika, jer su se nalazili pod državnom zaštitom, uključujući masovne ubojice, te se i danas nalaze pod takvom vrstom zaštite.)

Unatoč rezoluciji broj 1481 Vijeća Europe od 25.1. 2006. o „Nužnoj osudi zločina režima komunističke partije“ je u RH izostala osuda režima komunističke partije, koji je u Hrvatskoj svoje zlo širio od 1941. do 1991. godine, odnosno 50 godina ili pola stoljeća. Unatoč europskom pozivu za revizijom povijesti u onom dijelu u kojem je komunistička partija diktirala pisanje povijesti, u RH se vladajući eks-komunistički sustav od 30. svibnja 2013. do danas nije opametio, nego je u boljševičkom stilu laž predstavio kao istinu, a istinu kao laž, i vodio kadrovsku politiku forsiranja eks-komunista u svim državnim i najvažnijim institucijama Republike Hrvatske, od sudstva, policije, tajne službe, vlade, Sabora, ministarstava, javne radio-televizije, kulture, medija, itd., što je stanje koje je zatečeno i danas, i koje koči demokratski razvoj i uspostavu pravne države, jer Hrvatska nema zakon o lustraciji onih eks-komunista koji su kršili ljudska prava, a treba ga nužno proglasiti."

PS: Priopćenje je u masovnim medijima Republike Hrvatske 23. kolovoza 2013. cenzurirano, uključujući Hrvatsku izvještajnu novinsku agenciju koja je javni service.

Komentar: Europsko sjećanje na žrtve totalitarizma i autoritarnih režima prošlo je u Hrvatskoj, 23. kolovoza 2013., tako, da je delegacija Hrvatskog sabora na čelu s predsjednikom parlamenta (SDP), položila vijence na jami Jazovci, i jami Jadovno, i time je počinjena beskrupulozna političko-ideološka zlouporaba i medijska manipulacija, jer su mediji papagajski ponavljali propagandu, dakle, mješavinu istine i laži, a laž je da je ustaški režim u jamu Jadovno podno Velebita bacio "30.000" žrtava ("Srba, Židova i Roma") iz obližnjeg (privremenog) logora, jer speleolozi koji su ovu jamu istraživali u vrijeme komunističke Jugoslavije, i nakon osamostaljenja Hrvatske, u dotičnoj jami nisu pronašli niti jedan jedini ljudski kostur, dok je partizansko-komunistički režim u jamu Jazovku bacio najmanje nekoliko stotina ljudi, i to likvidiranih hrvatskih ratnih zarobljenika, i ratnih ranjenika iz zagrebačkih bolnica koji se nisu povlačili prema Bleiburgu, i speleolozi su u toj jami pronašli nekoliko metara visok sloj posmrtnih ostataka Hrvata, ustrijeljenih metkom u potiljak, te su pronađena i medicinska pomagala poput štaka i sl. Nad jamom Jazovkom, nad kojom su ljudi ubijani, na djelu su bile partizanske "zvijeri", 1943. i 1945. godine.

Primjeri neo-komunizma u Hrvatskoj 2013. godine i u godinama prije toga:

Parole titoista postavljene u Srbu, 27.7.2013. uz pomoć režima (licemjerna policija nije uhićivala počinitelje, niti podnosila prekršajne naloge protiv nositelja simbola totalitarizma - crvene zvijezde petokrake i "lijepe partizanske kape", dok je u Čavoglavama mahnito tražila "liepe" ustaške kape čak i na komarcima), i prilikom obilježavanja četničkog ustanka iz 1941. i slavlja pokolja nad hrvatskim civilima, koji je SDSS preko upravljanih i sramotnih "hrvatskih" mas-medija nametnuo javnosti kao "antifašistički ustanak" [partizanskih komunista], a službeni Zagreb ovu laž svjesno prihvatio u vrijeme premijera Sanadera, (Ministarstvo kulture dalo je novac hrv. poreznih obveznika za obnovu sramotnog spomenika koji je podignut u vrijeme vladavine zločinca i stranca "Tita"), a Kukuriku-koalicija nastavila ovu bizarnu farsu, iako povijesne činjenice govore da su se nakon uspostave N.D.H. pobunili Srbi, a ne komunisti, i u već postojećim četničkim odredima, tajno udruženi s talijanskim fašistima, digli oružani ustanak i poveli etničko čišćenje Hrvata radi stvaranja "Velike Srbije", dok se velikosrpskom ustanku, koji je 26.7.1941. izbio prvo u bosanskom Drvaru, pridružilo 30 srpskih komunista pod vodstvom Đoke Jovanića, kasnijeg Titovog generala i "narodnog heroja", i masovnog i ratnog zločinca, koji su na pobunjeničkom području ubili izaslanika CK KPJ i partizanskog polikomesara Glavnog štaba, Marka Oreškovića-Krntiju, međutim, KPH u navedenom ustanku nije sudjelovala, ni službeno ni neslužbeno, kao što ni partizanski pokret u tom ustanku nema nikakvog udjela, ali ga je KPJ nakon Drugog svjetskog rata prisvojila za sebe

Fotografije koje se u Hrvatskoj ne smiju prikazati javnosti, i medijske kukavice ih u pravilu ne prikazuju, da se ne bi u pitanje dovelo mit o Titu i jugoslavenskim komunistima i aktualna politika Banskih dvora koja nema veze s predizbornim obećanjima koja se ionako krše, i ne ispunjavaju:

Potpisivanje pakta između Njemačkog Carstva (3. Reich), i Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republike (SSSR), u Moskvi, dana 23. kolovoza 1939. godine; na fotografiji Staljinov ministar vanjskih poslova Molotov potpisuje sporazum o nenapadanju s Hitlerovom Njemačkom, a iza njega stoji Hitlerov vanjskoposlovni ministar von Robbentrop, a desno od njega sovjetski diktator i komunistički tiranin Staljin; u Tajnim protokolima, također potpisani u sklopu sporazuma o nenapadanju, utanačena je, na štetu Estonije, Latvije, Finske i Poljske, interesna sfera između Velikonjemačkog Carstva (Grossdeutsches Reich), i Sovjetskog Saveza, odnosno podijeljena je Poljska, i povučena demarkacijska linija između Wehrmachta i Crvene Armije. Prilikom napada Njemačke i Sovjetskog Saveza na antikomunističku i antifašističku Poljsku, od 1. rujna sa zapada, i 17. rujna s istoka, Komunistička partija Jugoslavije kurvanjski šuti, a šuti i takozvani "Tito" koji je tada još bio "Valter" (doušnik sovjetske staljinističke tajne i političke policije N.K.V.D.), jer je njegov gazda Staljin ukinuo "antifašističku frontu", ustanovljenu za vrijeme španjolskog građanskog rata, tako da jugo-komunisti ne dižu za vrijeme komadanja Poljske nikakav ustanak, čak i nakon uspostave N.D.H. komunisti su mirni, i dižu partizanski ustanak tek danom napada Njemačke na SSSR, od 22. lipnja 1941. godine, a da nije bilo tog napada ne bi bilo, ni komunističkog ustanka, niti partizanskog rata na području Nezavisne Države Hrvatske

Dokument od povijesnog značenja, koji se u titoističkoj Hrvatskoj gotovo nikada ne objavljuje, Tajni protokoli o komadanju Poljske između Berlina i Moskve, koji s "Tita" skida antifašističku krinku i smokvin list s kojim je ova kukavica pokrivao sve svoje zločine u Drugom svjetskom ratu nad Hrvatima i pripadnicima drugih naroda - poglavito nad Slovencima koje je (slovenske civile i ratne zarobljenike - slovenske domobrane) ubijala zločinačka tzv. Osvobodilna fronta, u svarnosti jedna ordinarna boljševička banda ubojica i koljača.

Pet godina nakon Hitlerovog ministra von Ribbentropa, u Moskvu je došao jugoslavenski partizanski vođa "Tito", kojeg je Staljin prilikom tog posjeta zvao "Valter". Na fotografiji, s lijeve na desnu stranu: Staljinov ministar "Molotov", zatim, "Staljin" (u sredini), i "Valter" ("Tito). Kao što se može iščitati, sva trojica nose svoja bivša konspirativna imena koja su imali dok je komunistička partija sa svojim spavajućim ćelijama djelovala u ilegali, dakle, prije revolucije.

Geo-politička karta Europe, iz svibnja 1941. godine, između potpisivanja Pakta Molotov - Ribbentrop, od 23.8.1939. i početka njemačke vojne operacije "Barbarossa" od 22.6.1941. Crnom bojom naznačeno je područje njemačke utjecajne sfere (njemačka i njezini saveznici i zauzeta područja), crvenom bojom sovjetske (SSSR i zauzeta područja, jer SSSR nije imao saveznike u Europi), a zelenom bojom ostatak britanske utjecajne sfere, i zauzeta područja - kako je navedeno na ovoj karti na kojoj je ucrtan i zemljovid Hrvatske ("Kroatien"), što dokazuje da titoisti lažu kad tvrde da je u Drugom svjetskom ratu postojala samo "partizanska Hrvatska".

Nakon "uspješno" obavljenog posla napada na Poljsku, njezine okupacije, i podjele odnosno komadanja ove nezavisne države, zapovjednici njemačke vojske Wehrmacht, i sovjetske vojske Crvene Armije, na paradi oba agresora i okupatora u poljskom mjestu Brest-Litovsk, 1939. Šest godina kasnije će se na sličnoj takvoj paradi, ali na rijeci Labi (Elbe), između zapadnei istočne Njemačke, na novoj demarkacijskoj liniji naći Američka vojska i Crvena Armija - povijest se ponavlja, samo su igrači djelomično zamijenjeni

Defile njemačkih i sovjetskih jedinica pred zapovjednicima i okupatorima iz redova njemačke vojske Wehrmacht i sovjetske Crvene Armije, u Brest Litovsku, 1939. nakon "kapitulacije Poljske" (vlada Poljske odbila je potpisati kapitulaciju)

Bratimljenje njemačkih i sovjetskih (antifašističkih") oficira na vojnoj pobjedničkoj paradi na njemačko-sovjetskoj demarkacijskoj liniji, utanačena Tajnim protokolima uz javni sovjetsko-njemački pakt o nenapadanu, u Brest-Litovsku nakon podjele Poljske, 1939.

Ministar vanjskih poslova Hitlerove Njemačke, von Ribbentrop, u berlinskoj zrakoplovnoj luci, studeni 1940. godine, pola godine pred totalni rat u istočnoj Europi i njemački napad na SSSR, i godinu dana nakon komadanja Poljske, srdačno se pozdravlja sa svojim sovjetskim kolegom Molotovom koji se ovom prilikom nakon službenog posjeta Berlinu i Hitleru vraća u Moskvu, da Staljinu referira kako je sve "OK".

Demarkacijska linija razgraničenja nacista i boljševika, koji su se rado zvali "antifašistima", u podijeljenoj Poljskoj od 1939. - 1941.

Masakar u Katinu/Smolensk u Rusiji, 1940. godine: poljske žrtve komunizma (likvidirani časnici i generali poljske vojske, koje je smaknuo Staljinov N.K.V.D.), za koje povijesnu odgovornost snosi i "Valter", odnosno "Tito" koji je podupirao Pakt Molotov - Ribbentrop, što vladajući ustroj službenog Zagreba prešućuje, da bi sačuvao antifašistički mit o "drugu Titu". Posljedica Pakta Motov - Ribbentrop jest holokaust u Europi.

CBK

24.08.2013. u 10:47 • 0 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 21.08.2013.

Svjetska vlada ruši demokraciju u Egiptu i Engleskoj, i u Siriji stvara "pravu veliku krizu"

„Ono što nam treba jest jedna prava i velika kriza, i narodi će prihvatiti Novi svjetski poredak.“ (Svjetski bankar David Rockefeller, financijer i član privatne konspirativne organizacije Bilderberg)

Dr. John Coleman, koji je razotkrio tajni Komitet 300, odnosno skup moćnika svijeta koji upravljaju s nekoliko tajnih izvršnih organizacija poput Bilderberga, razotkrio je vodeću ulogu svjetskih bankara u poticanju „Jugoslavenske krize“ osamdesetih godina, i velikosrpske agresije devedesetih, u čemu su poluge za stvaranje krize i raspirivanje rata bile određene britanske banke, i političari poput člana Bilderberga, lorda Petera Carringtona, zatim, UN, britanska vlada Johna Majora, i dr., naglasio je, da je strašan rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i klanje i etničko čišćenje koje su provodili četnici, te da je genocid za Veliku Srbiju, bilo u funkciji zastrašivanja europskih naroda i demokratskih vlada, da vide što ih čeka ako svijetom neće upravljati jedna autoritarna Svjetska vlada koju podupiru svjetski bankari, odnosno „Wall Street“ i „City of London“, upozorivši javnost na sustav stvaranja kriza čiji je uzrok djelovanje svjetskih bankara iza kulisa politike, uz pomoć korumpiranih i ucijenjenih političara i državnika na liberalnom Zapadu i njihovih marioneta diljem svijeta (kao npr. u Zagrebu, Dubaiju, Kairu, Saudijskoj Arabiji, Libiji, Jordanu itd.), i način kako one funkcioniraju (o čemu je pisala i upozorila i analitičarka društva Naomi Klein u svojim knjigama), naime, prvo se stvori šok-situacija, bilo kroz nekakav manipulirani teroristički napad, ili ubacivanjem „crva revolucije“ u neko društvo i izazivanjem građanskih ratova i organiziranjem državnih udara, ili stvaranjem financijsko-gospodarske krize kroz bankarske manipulacije, i slično, a zatim se pusti da kriza djeluje, da ljudi masovno pogibaju u sukobima, i postanu siromašni zbog umjetno prouzročene nezaposlenosti, da bi na kraju nastupila Svjetska vlada kao spasitelj odnosno kao „mesija“ koji narodima osigurava „mir“, naravno, ne pravedni mir nego nepravedni mir. Kršćanin Toma Akvinski, međutim, reče, da je samo pravedan mir istinski mir. Takva jedna kriza bila je „Jugoslavenska kriza“, i velikosrpski rat, i nepravedni Daytonski mir s kojim je podijeljena međunarodno priznata i nezavisna država Bosna i Hercegovina, a postojali su i planovi za podjelom Republike Hrvatske. Dr. Coleman je Slobodana Miloševića okarakterizirao kao „kukavicu u svom srcu“ kojega su tzv. međunarodni posrednici poput lorda Carringtona, lorda Owena, Cyrucea Vancea (pripadnik bilderberške elite) i čelnici zapadnih vlada, poput vlade francuskog predsjednika Mitteranda, i dr., tretirali kao rješenje krize, iako je bio generator krize u bivšoj Jugoslaviji. Pročitajmo što kaže Biblija o težnji određenih ljudi za vlašću i vladanjem:

Čovjek nije stvoren da vlada. Biblija navodi, da čovjek, niti je sposoban, niti ovlašten, „da određuje svoj hod, i upravlja svojim koracima. (Jeremija 10:23)
Povijest je potvrdila Jeremiju. Čak i ako su plemenite namjere vladajućih – umjesto da su stvorili bolji svijet, „čovjek je vladao nad čovjekom na njegovu štetu“ (Propovjednik 8:9)

Egipat na rubu sloma, a svijet na rubu novog svjetskog rata

Nakon što je na slobodu pušten bivši doživotni predsjednik Egipta, Muhamed Hosni El Sajed Mubarak, koij je zemljom na Nilu s 90 milijuna stanovnika vladao autokratski, i gušio oporbu, i pri tome imao desetljećima potporu liberalnog Zapada koji je navodno privržen ljudskim pravima, je od strane vojnog režima u Kairu pušten na slobodu, čime je prevratnička vlast, koja je u državnom (vojnom) udaru (nema državnog udara bez vojnog udara), početkom srpnja 2013. s vlasti srušila demokratski izabranog predsjednika Mursija iz islamskog pokreta Muslimansko bratstvo, i stranke pravde, pokazala svoje pravo – izdajničko – lice. Naime, od rušenja Muhameda Mursija je u prosvjedima Mursijevih pristaša ubijeno njih na stotine, zapravo preko tisuću dok je na tisuće ranjeno u sukobu s policijom i vojskom, i još tisuće njih je uhićeno (i čekaju suđenja pred prijekim vojnim sudovima), među njima i čelnik Muslimanskog bratstva čiji je sin poginuo u prosvjedima, dok je oslobođeni bivši predsjednik Mubarak bio optužen za stotine poginulih u prosvjedima na trgu Tahrir u Kairu za vrijeme Arapskog proljeća i revolucije u Egiptu prije dvije godine, na kojima je narod zahtijevao Mubarakov odlazak s vlasti, njegovu kaznenu odgovornost zbog pogibije na stotine Egipćana u sukobu sa snagama reda kojima je zapovijedao Mubarak, i demokratske reforme. Sada je Mubarak slobodan, nije kazneno odgovarao, a demokratske reforme su izostale, odnosno demokracija je Mursijevom nasilnom smjenom ugušena u kolijevci.

Diktator El-Sisi

Međutim, novi diktator i jaki čovjek u Kairu, general Abdel Fatah Saed Husein Kalil El-Sisi, koji zapovijeda ogromnim egipatskim vojno-industrijskim i gospodarskim kompleksom (npr. egipatska vojska ima monopol na prodaju i distribuciju pitke vode), je puštanjem Mubaraka na slobodu sam sebi iskopao jamu, s obzirom da to može postati okidač da se neriješeni rezultat između vlastodržaca i oporbe preokrene u korist Muslimanskog bratstva ako se islamističkim borcima prikloni većina neutralnog ili ravnodušnog dijela egipatskog stanovništva koje u oslobađanju Mubaraka može prepoznati da je general izigrao revoluciju, i da je stranka pravde u pravu, odnosno da je predsjednik Mursi nepravedno skinut s vlasti na bajunetama vojske.

Mursi je napravio istu pogrešku kao i predsjednik Chilea, Allende, kojeg je s vlasti svrgnula CIA, naime, predsjednik Mursi je za šefa vojske i ministra obrane imenovao svoga krvnika - generala El-Sisija, kao što je svojedobno Allende imenovao generala Pinocheta za šefa vojske, što ga je stajalo glave, odnosno obojica silom smijenjena predsjednika su napravili pogrešku kada nakon dolaska na vlast nisu proveli čistku staroga kadra.

General E-Sisi i predsjednik Mursi prije državnog udara od 3. sprnja 2013.

General Pinochet i predsjednik Salvador Allende prije državnog udara od 11. rujna 1979.

Diktator Pinochet

Ruski „Kommersant“ izvještava o velikoj zabrinutosti Izraela za sudbinu egipatske vojske, pri čemu su izraelski diplomati krenuli u ofenzivu širom liberalnog Zapada ne bi li čelnike vodećih zemalja EU i S.A.D. uvjerili da ne smiju dozvoliti pad generala El-Sisija, jer da bi navodno u opasnost mogao doći izraelsko-egipatski mirovni sporazum o Sinajiskom poluotoku (i Suezkom kanalu), potpisan 1979. između premijera Države Izrael i bivšeg terorista Menahema Begina, i egipatskog predsjednika i generala Anvara El-Sadata (ubijen nakon toga), uz posredovanje američkog predsjednika Jimmya Cartera.

Međutim, za vrijeme predsjednika Mursija nije u opasnost došao spomenuti mirovni sporazum, što znači da ne bi bio u opasnosti ni ako bi bio vraćen na vlast kad je već na višestranačkim izborima bio demokratski izabran od većine egipatskog biračkog tijela. Drugim riječima, izgovor izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, koji je, inače, „jastreb“, dakle, radije bi krenuo u rat nego što ne bi, i jako je osvetoljubiv tip političara i državnika, ne drži vodu. Zapravo, javna podrška koju Tel Aviv daje Kairu kompromitirajuća je za generala El-Sisija, s obzirom da arapski narodi, tako i Egipćani, u pravilu ne trpe onu vlast koju zovu „cionističkim režimom“, koja tlači Palestince. Naprotiv, suradnja sa Židovima drži se u arapskom svijetu izdajom. (Druga je stvar što korumpirana odnosno pokvarena elita arapskog svijeta, poglavito u naftom bogatim zemljama Perzijskog zaljeva, tako i Kraljevina Saudijska Arabija, surađuju s Tel Avivom, što tajno, što javno. I u revoluciji svrgnuti predsjednik Mubarak tajno je surađivao sa smrtnim neprijateljima Arapa, samo što to egipatska javnost zbog medijske cenzure koju je njegov režim provodio nije saznavala.)

„Kommersant“ nadalje izvještava, da Izrael drži kako bi moglo doći do katastrofe za cijelu regiju (Bliski istok), ako bi Zapad radi zaštite demokracije u Egiptu proglasio sankcije novom egipatskom režimu na čelu s El-Sisijem. Zato Izrael pravi pritisak na S.A.D. i EU, da i dalje novčano i na svaki drugi način podrže egipatsku vojsku. Za „The New York Times“ je jedan izraelski dužnosnik izjavio, da je sudbina Egipta važnija od demokracije: „Ili vojska, ili anarhija“.

Međutim, nije bilo anarhije dok je na vlasti bio predsjednik Mursi, već tek nakon što je silom smijenjen s nje. Bivši izraelski premijer Ehud Barak je pak izjavio da „cijeli svijet sad mora podržati Sisija“ [šefa egipatske vojske, i po svemu sudeći novog diktatora]. Postavlja se pitanje: Zašto bi cijeli svijet trebao podržati generala Sisija koji ne preže pred masovnim ubojstvom stotine, ranjavanja tisuća, i uhićenja na tisuće Egipćana? Gdje je tu onda demokracija o kojoj govori Zapad, EU i američka vlada? Premijer Turske, Erdogan, je pak Izraelu predbacio i optužio vladu u Tel Avivu, da stoji iza vojnog udara u Egiptu od 3. srpnja 2013. kojeg da je Izrael pripremio.

Po svemu sudeći Egipat spada u onakve vrste kriza („Egipatska kriza“, kao svojedobno „Jugoslavenska kriza) kakve priželjkuje urotnik David Rockefeller, da se kriza u Egiptu proširi dolijevanjem ulja na vatru, i da dođe do željenog „Armagedona“ koji je najavljen u Otkrivenju Evanđelista Ivana u Novom zavjetu Biblije, koji prenosi Isusove riječi da će zlo okupiti na brdu Megiddo kraljeve svijeta i njihove vojske za rat protiv Boga. (Megiddo u današnjem Izraelu.)

Naime, elita svijeta, okupljena oko svjetskih bankara, već dulje vrijeme pokušava neku krizu dovesti do totalne eksplozije koja bi pogodila i Zapad i Istok, i S.A.D. i Rusiju i Kinu, ako treba i atomskim ratom i izbijanjem Trećeg svjetskog rata, samo da kriza eskalira i postane „velika kriza“, nakon koje bi se pojavili „oni“, t.j. svjetski bankari s gotovim receptom za rješenje „krize“, a svijet im se priklonio kao „spasiteljima“ koji na svijet donose „mir i pravdu“, to jest, svjetski bankari kao kakav „manager“ upravljaju krizom koju su prouzročili, jedino ne mogu i nisu sigurni u konačni rezultat sukoba; tako nisu bili sigurni ni kako će završiti rat s Hitlerom, i sukob sa Staljinom, ali oni su uvijek spremni na rizik, jer osobno ne stradavaju, već gine narod i „građani“ ginu, koje zovu „izjedlicama“. Zato i postoji „Sirijska kriza“, pa kada se nekoliko kriza spoji u jednu, onda nastane Rockefellerova željena „prava velika kriza“. Naime, Svjetska vlada koja već funkcionira i upravlja Zapadom, ne može vladati svijetom ako je ne prihvate najvažniji čimbenici svijeta, a to su, osim Zapada, Rusija i Kina. Zato se obračunava s ruskim i kineskim saveznicima u svijetu, s Iranom, Sirijom, i Sjevernom Korejom, te se destabilizira Pakistan koji je nuklearna sila, kao uvod u sukob s Rusijom i Kinom. Siriju se misli konačno slomiti zračnim udarima zapadnog ratnog Savezničkog zrakoplovstva.i udarom NATO-pakta, ali za to je potreban uvjerljiv alibi pred svijetom, a njega se traži u tome da se svijet uvjeri kako sirijski predsjednik Asad navodno koristi zabranjeno kemijsko oružje protiv vlastitog stanovništva, što je, naravno, suluda optužba, ali optužba koju Zapad stalno pokušava obnoviti, a teroristički napadi pod lažnim stijegom savršeni su za stvaranje takvih lažnih alibija odnosno izgovora. (Sirija službeno raspolaže s arsenalom kemijskog oružja, ali zato što njezin smrtni neprijatelj Izrael raspolaže s arsenalom atomskog oružja, tako da kemijsko oružje u Sirije predstavlja kakvu-takvu ravnotežu snaga, koja je do sada održala kakav-takav mir između obje zemlje. Međutim, sada Zapad optužuje Siriju da kemijsko oružje koristi protiv vlastitog naroda, a sjećamo se Busheve laži da Sadam Husein raspolaže s kemijskim oružjem, što se nakon invazije Zapada na Irak pokazalo kao laž, ali je laž poslužila kao „alibi“odnosno izgovor za invaziju od 2003. godine.) Tako pobunjenici i teroristi u Siriji već koriste kemijsko oružje, ubijajući nevine Sirijce, a napadi se pokušavaju prilijepiti Asadu i sirijskoj vojsci. (Asadov režim nije glup da bi koristio kemijsko oružje baš u trenutku kada se inspektori UN za ispitivanje korištenja kemijskog oružja od strane zaraćenih strana nalaze u Damasku, kao 22.8.2013. kada se dogodio napad kemijskim oružjem u predgrađu Damaska.) Tako je ove godine izvršen već i napad atomskim oružjem, kada je s područja koje kontroliraju pobunjenici detonirana taktička atomska bomba, odnosno jedna mini-atomska bomba. Tako na mala vrata počinje atomski rat odnosno nuklearni holokaust i Treći svjetski rat.

Eksplozija u Siriji, 2013. s karakterističnom "gljivom" nakon detonacije atomske bombe

Primjerak mini-atomske bombe koja se ispaljuje s ručnog bacača

Dana 23. 9. 1994. je David Rockefeller izjavio:

„Nazočni otvor za slobodni prostor, u kojemu može zaista biti izgrađen Novi svjetski poredak, neće dugo biti otvoren – nalazimo se na rubu globalnog preobražaja. Sve što trebamo jest jedna prava velika kriza, i narodi će prihvatiti Novi svjetski poredak“.

„Jugoslavenska kriza“ i velikosrpska agresija devedesetih bio je probni balon, a „prava velika kriza“ počela je, sjećate se, 11. rujna 2001. godine. „11 rujan“ (9/11) najavio je Rockefellerov bratić u povjerljivom razgovoru s hollywoodskim redateljem Aaronom Russoom nekoliko mjeseci prije nego su američki putnički zrakoplovi usmjereni u Twinse Svjetskog trgovačkog centra na Manhattanu u gradu New Yorku, prilikom čega je ubijeno oko tri tisuće nedužnih ljudi, civila. U međuvremenu je dokazano, da je ovaj teroristički napad bio napad pod lažnim stijegom, dakle, napadači su bili uvjereni da rade za svoju stvar, a u stvarnosti su bili lutke na koncu sila koje konce vuku iza kulisa politike. (Više o tome pogledajte na Youtube u dokumentarcu Aarona Russoa, „From Freedom to Fascism“ ili u slobodnom prijevodu na hrvatski jezik Od slobode do fašizma, u kojemu je rasvijetlio urotu svjetskih bankara, a na Američkom javnom krugovalu je ovaj smaknuti borac za slobodu bio izjavio, da mu je Rockefellerov nećak najavio da će nakon terorističkih napada na New York svjetska elita uvesti tzv. antiteroristike zakone s kojima će ukinuti slobodu tiska i građanska prava, i početi čipirati stanovništvo, a kada ga je Aaron Russo pitao – zašto su tako zločesti, zašto to rade ljudima – odgovorio mu je - da što ga briga za ljude, neka gleda sebe i svoju obitelj!)

Od slobode do fašizma

Aaron Russo je u svom dokumentarcu rasvijetlio, da su se 1913. udružila trojica moćnih bankara s Wall Streeta, Paul Warburg, John D. Rockeffeler, i John P. Morgan, koji su korumpirali predsjednika Woodrowa Wilsona, i izvršili državni udar na slobodu S.A.D. i američkih građana, i to na način da su osnovali privatnu banku pod imenom Sustav federalnih rezervi (Federal Reserve System), skraćeno FED Reserve, koja je prikazana kao nekakva narodna banka iako to nije, te je dobila ovlast da tiska novčanice dolara, i posuđuje tako iz ničega stvoreni novac američkoj vladi, tako da je 1913. nastao američki javni dug, a kredite otplaćuju Amerikanci kroz porez na dohodak, ali i tu su urotnici izvršili prevaru, jer Zakon o porezu na dohodak nisu ratificirale četiri američke savezne države, tako da nikada nije stupio na snagu, ali sve do danas manipulatori stvaraju privid ili iluziju, kao da je taj zakon na snazi. Naime, nije normalno da posloprimac (radnik) plaća porez na dohodak, jer je dohodak jedini prihod koji posloprimac u životu ima, tako da porez na dohodak trebaju plaćati samo poduzetnic, i to u obliku poreza na dobit, i tako je to definirao i Vrhovni sud S.A.D., ali se presuda ignorira, i porezna služba šalje protu-ustavno u zatvor sve one ljude u Americi koji ne plaćaju porez na dohodak. Uz to, većina Amerikanaca je uvjerena da se taj porez koristi za javno dobro poput izgradnje škola, infrastrukture poput cesta i mostova, ili za plaćanje policije, FBI i slično, međutim, istina je da se novac odnosno prihod od poreza na dohodak koristi isključivo za otplatu američkog javnog duga koji 2013. iznosi preko 1000 milijardi US$, i S.A.D. su najzaduženija zemlja na svijetu, a većinu javnog duga u obliku bezvrijednih državnih obveznica je otkupila komunistička Kina, i to ucijenjena ultimatumom koji glasi: „Ili će te prihvatiti naše mjenice, ili će te dobiti atomske bombe“, što je glasilo Komiteta 300, „The Washington Post“, poručio Pekingu. (U Hrvatskoj je „najnormalnije“, da posloprimci za radnike plaćaju porez na dohodak, zbog čega je uveden bruto.- i neto-dohodak, inače bi plaće radnika u Hrvatskoj bile veće do 70 posto.)

Sin svjetskog bankara Paula Warburga izjavio je 7. veljače 1950. pred Američkim Senatom u Washingtonu:

„Dobit ćemo Svjetsku vladu - odgovara nam to ili ne. Jedino je pitanje, da li će se Svjetska vlada ostvariti milom ili silom.“

Bila je to još jedna u nizu izjava Iluminata, tajne organizacije koju je osnovao osnivač svjetskog bankarstva, Amschel Meyer Bauer, čije će prezime njegov sin preimenovati u Rothschild – danas najbogatija bankarska obitelj na svijetu, koja je toliko materijalno bogata da je jedan vlasnik Facebooka, ili Microsofta, čije dionice vrijede na desetke milijarda dolara, mačji kašalj.

Da je Svjetska vlada u međuvremenu osnovana, i da djeluje, potvrdio je Robert Bruce Zoellick dok je još bio predsjednik Svjetske banke, a inače je bio na četiri tajna sastanka Bilderberga, i član je jedne od izvršnih organizacija Komiteta 300, privatnog Vijeća za vanjske odnose, (CFR), sa sjedištem na Manhattanu, u gradu New Yorku.

Na tajnom sastanku na konferenciji Bilderberga, 1992. godine u Evianu u Francuskoj, jedan od urotnika i potrčkala svjetskih bankara, Henry Kissinger, je izjavio slijedeće:

„Danas bi Amerikanci bili užasnuti kada bi postrojbe Ujedinjenih naroda stupile na tlo Los Angelesa da uspostave red; sutra će biti zahvalni! To će uslijediti kada im bude objašnjeno kako postoji opasnost izvana, da li realna ili u propagandi, koja ugrožava naše postojanje. Svi ljudi svijeta će moliti svjetske vođe da ih izbave od zla. Ljudi se boje jedne stvari – i to imaju strah od nepoznatog. Ako im takav scenarij bude stavljen pod nos, onda će dragovoljno odstupiti svoja individualna prava [građanska prava] u zamjenu za jamstvo svoje sigurnosti, koje će im odobriti Svjetska vlada.“

Nakon terorističkog napada u Bostonu, 2013. godine (da li isto izveden pod lažnim stijegom?), američka vlada je u priopćenju obznanila da će se američki građani morati odreći još dijela svojih građanskih prava u zamjenu za više sigurnosti.

Danski pjesnik Valdemar Rordam je prije 100 godina rekao:

„Znamo da se stijenu može dići u zrak, da se rijeku može ukrotiti, međutim, narodi ne mogu propasti ako ne izruče svoju slobodu.“

Hrvatski narod je svoju slobodu izručio pristajanjem na ulazak Republike Hrvatske u članstvo Europske unije koja je poluga Svjetske vlade. Uz to nad Hrvatima u Hrvatskoj vladaju korumpirani zločinci (bez obzira na koaliciju), tako da se nalaze u dvostrukoj tamnici naroda – kako u vlastitoj zemlji, tako i u umjetnoj tvorevini Europskoj uniji – novom Sovjetskom Savezu i 3. Reichu u jednome – EUSSSR.

„Financial Times“, dakle, glasilo Komiteta 300, je u jednom članku naslovom najavio dolazak Svjetske vlade: „Svjetska vlada dolazi – EU je model“.

Zato i postoji „kriza“ u EU, i to „velika kriza“ u euro-zoni, kako bi se „građani“ bavili sami sa sobom, a ne da obrate pozornost na ono što se događa u Egiptu, ili Siriji, ili u Afganistanu i Iraku, ili što se događa suvremenim junacima današnjice, vitezu Assangeu, ili vitezu Edwardu Snowdenu, ili vojniku Ryanu – Bradlyju Maningu, vitez do viteza koji žrtvuju svoju slobodu, i život ako treba, za skidanje krinke s Novog svjetskog poretka – objavljujući tajne o masovnom prisluškivanju elektroničke korespondencije građana na Zapadu i šire, na što metode Hitlerovog GESTAPO izgledaju kao beba u pelenama, ili tajne diplomatske dokumente koji razotkrivaju State Department kao gori klub od Hitlerovog Amt für auswärtige Angelegenheiten pod Ribbentropom, odnosno ovi hrabri ljudi skidaju smokvin list s kreatora totalitarnog Novog svjetskog poretka i njegove autoritarne Svjetske vlade koja je od Zapada učinila policijsku državu i uvela strahovladu u Big-Brother svijetu koji je opisao George Orwell u svom futurističkom romanu „1984“, to jest stvorila je orwellovski svijet na Zapadu.

Zlu se, inače, može suprotstaviti, ali uz pretpostavku da to želimo pod svaku cijenu, i da znamo protiv koga i čega nastupamo.

CBK

PS:

Novost u svijetu titoizma u Republici Hrvatskoj je, da su deklasificirani dokumenti od CIA dokazali sumnju u bivšeg jugoslavenskog diktatora Tita da nije bio „Jugoslaven“, nego Rus ili Poljak. Nazdravlje! Time se sramota režima u Zagrebu samo povećava, jer je taj režim, od Franje Tuđmana i Ivice Račana do danas uzeo koljača „Tita“ za svoj „brand“. Boljeg "saveznika" (čitaj: poslušnika) Svjetska vlada ne može imati nego što ga ima u domaćim vladajućim eks-komunistima i udbašima.

Za one ljude koji si još ne mogu predstaviti kako bi izgledala vlast Svjetske vlade, neka pitaju prosječnog Hrvata iz doba Titove Jugoslavije koji je držao do hrvatskog domoljublja, i shodno tome kako je „prošao“, tako će biti i ljudima u NWO-poretku pod Svjetskom vladom (uz to što će biti čipirani), a pošto su Hrvati živjeli u bivšoj Jugoslaviji u „tamnici naroda“, znamo kako će živjeti narodi u Novom svjetskom poretku.

A što se tiče rušenja demokracije u Engleskoj od strane Svjetske vlade, pritisak na glavnog urednika britanskog lista „Guardian“, i na njegovu redakciju, koji je pred agentima britanske tajne službe, i po naredbi premijera Camerona, morao u podrumu sjedišta lista uništiti dokumente koje mu je proslijedio zviždač Edward Snowden, sve govori u kakvoj to „demokraciji“, žive Englezi. Ako to nije pritisak na slobodu tiska i govora, onda ništa nije. U vrijeme predsjednika Nixona su takve vrste pritisaka vodile do ostavke predsjednika Nixona (afera "Watergate", odnosno afera prisluškivanja oporbe, i protuzakonitog upada u prostorije oporbe), međutim, danas je javnost u međuvremenu tako preparirana kroz specijalne vojne programe za ispiranje mozga putem upravljanih mas-medija, da je reakcija javnosti mlaka, gotovo nikakva. To je prividna demokracija koja je na putu u diktaturu, a ljudi su sve više i više u strahu. No, Isus reče: „Ne bojte se! Živite iz dana u dan, živite kao ptice!“

21.08.2013. u 23:16 • 2 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.