Pregled posta

REŽIMSKE SMICALICE TITOISTA U ZAGREBU POVODOM EUROPSKOG DANA SJEĆANJA NA ŽRTVE TOTALITARNIH I AUTORITARNIH REŽIMA

"Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma povodom Europskog spomen-dana na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, koji je Europski parlament proglasio 2009. godine Odlukom o sjećanju na žrtve komunizma i fašizma povodom Pakta Molotov – Ribbentrop od 23. kolovoza 1939. godine, i koji se stoga obilježava u zemljama-članicama EU na taj dan, poziva na sjećanje na žrtve totalitarnog komunizma i fašizma, i autoritarnih režima, na prostorima Hrvatske i diljem Europe od Drugog svjetskog rata (WWII) do pada Berlinskog zida i sloma Titove Jugoslavije i komunizma u Europi u post-komunističkom razdoblju.

Za vrijeme Pakta Molotov-Ribbentrop, koji je sinonim podjele istočne Europe između staljinističkog Sovjetskog Saveza i Hitlerove Njemačke, je C.K. K.P.J. na čelu s Titom podržavao navedeni pakt zla, i napad na antifašističku i antikomunističku Poljsku i njezinu podjelu između Hitlera i Staljina. (Svog doušnika „Valtera“, koji je u WWII koristio konspirativno ime „Tito“, i bio stranac – vidi objavljeni dokument CIA – je sovjetska tajna policija N.K.V.D. postavila u siječnju 1939. za generalnog sekretara politbiroa CK KPJ; vidi dokumente arhiva RGASPI u Moskvi.)

U Drugom svjetskom ratu su na povijesnom području Hrvatske počinjeni masovni zločini zaraćenih strana – talijanskih fašista, velikosrpskih četnika, hrvatskih ustaša, i jugoslavenskih partizana i njemačke tajne policije GESTAPO, a nakon Drugog svjetskog rata je partizanski titoistički režim počinio genocid nad hrvatskim političkim narodom („Bleiburg i Križni put“), ubivši s predumišljajem i planski, a ne kao „osveta“, stotine tisuća Hrvata, a jugoslavenski komunisti su sve do propasti komunističke partije (SKJ/SKH) počinili masovne politički motivirane zločine koji su, isto kao i zločin genocida, ostali do danas nekažnjeni. Također se s pijetetom sjećamo holokausta nad Židovima na području N.D.H. i bivše Jugoslavije.

Podsjećamo javnost, da je njemački predsjednik, antikomunist i antifašist, to jest demokrat, g. Joachim Gauck, prilikom svog posjeta Republici Hrvatskoj 2012. godine, i gostovanja na Sveučilištu u Zagrebu u svom održanom govoru, koji je u pismu Ureda predsjednika Savezne Republike Njemačke iz Berlina dostavljen u Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma u Zagrebu, 2013. godine, naglasio nužnost stvaranja pravde za žrtve komunizma i njihovih obitelji i potomaka. Stoga je priopćenje predsjednika Republike Hrvatske, g. Ive Josipovića, povodom Europskog spomen-dana na sjećanje žrtava totalitarnih i autoritarnih režima, krnje, jer se u njemu ne poziva na procesuiranje komunističkih zločinaca koji sebe danas zovu „antifašistima“, te podsjećamo javnost da do danas u Republici Hrvatskoj niti jedan de facto partizanski i komunistički zločinac nije odgovarao, niti za ratne zločine, niti za zločine protiv čovječnosti, i kršenja ljudskih prava iz doba bivše totalitarne Jugoslavije i diktatora 'Tita'.

Također, Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma se s pijetetom sjeća žrtava autoritarnog režima devedesetih godina u post-komunističkoj Republici Hrvatskoj, poput vođe oporbe i organizatora hrvatske obrane protiv velikosrpske agresije, pravaša Ante Paradžika i generala Hrvatskih obrambenih snaga, Blaža Kraljevića, likvidacije hrvatske demokratske i antikomunističke oporbe, i političkih motiviranih i montiranih sudskih procesa protiv Dobroslava Parage, i likvidacije preko 30 njegovih suradnika u Hrvatskoj stranci prava koja je u to vrijeme i oteta i pretvorena u neofašističku organizaciju kako bi sustav vladajućeg režima sebe postavio u politički centar, iako potječe s ekstremne ljevice, te se sjećamo i žrtava podjele Bosne i Hercegovine, i desetaka tisuća ubijenih hrvatskih civila i ratnih zarobljenika (hrvatskih branitelja), uključujući u gradu-heroju Vukovaru, koje su pale kao žrtve od strane srpskih pobunjenika (četnika, komunista i udbaša) i velikosrpskog fašističko-komunističkog agresora i okupatora, i Miloševićevog režima Srbije i tzv. JNA, i etničkog čišćenja i genocida od 1990. – 1996. nad Hrvatima kao posljedica pokušaja stvaranja tzv. Velike Srbije.

Podsjećamo javnost na današnji dan, 23. kolovoz 2013., da u Republici Hrvatskoj nije procesuiran niti jedan komunistički zločinac iz bivše Jugoslavije i Socijalističke Republike Hrvatske, da glavni gad Zagreb nema spomenik hrvatskih žrtvama komunizma niti Trg žrtava komunizma, naprotiv, još uvijek nije ukinut Trg maršala Tita, a u javnosti vladajući politički ustroj i mediji u pravilu pljuju po žrtvama komunizma, relativiziraju zločinca Tita i njegove boljševike i udbaše, propagiraju neo-komunizam i boljševičke simbole crvenu zvijezdu petokraku i srp i čekić, i komunističke parole, te imaju dvostruka mjerila prema žrtvama, a ni ovaj Spomen-dan ne bi u RH bio službeno obilježen da RH nije članica EU. Preko 1000 masovnih grobnica sa žrtvama komunizma u Republici Hrvatskoj [i još toliko u Sloveniji, i stotine u BiH i Srbiji], kao i ekstra-zakon s kojim se štiti udbaše, službeni Zagreb se obraća svijetu i kaže: „Druže Tito, mi ti se kunemo, da s tvoga puta ne skrećemo“.

Na kraju podsjećamo da Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma od svog osnivanja 2004. godine podjednako osuđuje i fašizam i komunizam, dok su vlasti Republike Hrvatske i upravljani mas-mediji u pravilu osuđivali samo fašizam, a titoistički komunizam prikazivali kao navodni „antifašizam“, što čine i danas. U svojoj Odluci o Europskom spomen-danu Europski parlament je naglasio:

'Mora se držati budnim sjećanje na prošlost, jer ne postoji izmirenje bez istine i prisjećanja (…) Europi je potrebno zajedničko gledište na povijest, i mora komunizam, nacizam i fašizam priznati kao zajedničko naslijeđe. Stoga je Europski parlament donio Odluku o savjesti Europe i o totalitarizmu. Zastupnici su uvjerenja, da će primjereno očuvanje povijesnog sjećanja, i sveobuhvatno iznova vrednovanje europske povijesti i priznavanje svih povijesnih aspekata moderne Europe širom Europe jačati integraciju. (...) Istovremeno zastupnici primaju sa žaljenjem na znanje da je i 20 godina nakon sloma totalitarnih komunističkih režima u Srednjoj Europi i nekoliko članica EU još uvijek ograničen pristup arhivskoj dokumentaciji, uključujući arhivi nekadašnje komunističke tajne policije, i obavještajnih službi, i ti arhivi moraju se otvoriti za javnost. [U hrvatskom slučaju arhiva Udbe i KOS JNA, s dossierima doušnika i oficira i zapovjednika, i izvješćima o doušništvu i specijalnim operacijama likvidacija protivnika režima i hrvatskih emigranata.] Zastupnici izražavaju svoj respekt za sve žrtve totalitarnih i nedemokratskih režima u Europi, i osvjedočuju svoje poštovanje onima koji su se borili protiv tiranije i potlačivanja.“

Drugim riječima, Europski parlament je izrazio respekt za sve žrtve montiranih političkih procesa poput aktivista Hrvatskog proljeća i onih koji su na Golom otoku, Lepoglavi i Staroj Gradiški robijali za slobodu, od Bruna Bušića, Vlade Gotovca, Dobroslava Parage, Marka Veselice, i dr., ili koji su poput Ernesta Brajdera, Stjepana Đurekovića, Bruna Bušića, dvanaestogodišnje Rosemari Ševo, i dr., ubijeni od Udbe na Titovu zapovijed i s odobrenjem vrha CK SKH i [i bosanskog CK partije]. (Neki od ubojica su nakon demokratskih promjena radili u MUP i DORH, čak bili članovi vlade i Sabora, a mnogi oznaši, udbaši i kosovci umrli su u Zagrebu snom pravednika, jer su se nalazili pod državnom zaštitom, uključujući masovne ubojice, te se i danas nalaze pod takvom vrstom zaštite.)

Unatoč rezoluciji broj 1481 Vijeća Europe od 25.1. 2006. o „Nužnoj osudi zločina režima komunističke partije“ je u RH izostala osuda režima komunističke partije, koji je u Hrvatskoj svoje zlo širio od 1941. do 1991. godine, odnosno 50 godina ili pola stoljeća. Unatoč europskom pozivu za revizijom povijesti u onom dijelu u kojem je komunistička partija diktirala pisanje povijesti, u RH se vladajući eks-komunistički sustav od 30. svibnja 2013. do danas nije opametio, nego je u boljševičkom stilu laž predstavio kao istinu, a istinu kao laž, i vodio kadrovsku politiku forsiranja eks-komunista u svim državnim i najvažnijim institucijama Republike Hrvatske, od sudstva, policije, tajne službe, vlade, Sabora, ministarstava, javne radio-televizije, kulture, medija, itd., što je stanje koje je zatečeno i danas, i koje koči demokratski razvoj i uspostavu pravne države, jer Hrvatska nema zakon o lustraciji onih eks-komunista koji su kršili ljudska prava, a treba ga nužno proglasiti."

PS: Priopćenje je u masovnim medijima Republike Hrvatske 23. kolovoza 2013. cenzurirano, uključujući Hrvatsku izvještajnu novinsku agenciju koja je javni service.

Komentar: Europsko sjećanje na žrtve totalitarizma i autoritarnih režima prošlo je u Hrvatskoj, 23. kolovoza 2013., tako, da je delegacija Hrvatskog sabora na čelu s predsjednikom parlamenta (SDP), položila vijence na jami Jazovci, i jami Jadovno, i time je počinjena beskrupulozna političko-ideološka zlouporaba i medijska manipulacija, jer su mediji papagajski ponavljali propagandu, dakle, mješavinu istine i laži, a laž je da je ustaški režim u jamu Jadovno podno Velebita bacio "30.000" žrtava ("Srba, Židova i Roma") iz obližnjeg (privremenog) logora, jer speleolozi koji su ovu jamu istraživali u vrijeme komunističke Jugoslavije, i nakon osamostaljenja Hrvatske, u dotičnoj jami nisu pronašli niti jedan jedini ljudski kostur, dok je partizansko-komunistički režim u jamu Jazovku bacio najmanje nekoliko stotina ljudi, i to likvidiranih hrvatskih ratnih zarobljenika, i ratnih ranjenika iz zagrebačkih bolnica koji se nisu povlačili prema Bleiburgu, i speleolozi su u toj jami pronašli nekoliko metara visok sloj posmrtnih ostataka Hrvata, ustrijeljenih metkom u potiljak, te su pronađena i medicinska pomagala poput štaka i sl. Nad jamom Jazovkom, nad kojom su ljudi ubijani, na djelu su bile partizanske "zvijeri", 1943. i 1945. godine.

Primjeri neo-komunizma u Hrvatskoj 2013. godine i u godinama prije toga:



Parole titoista postavljene u Srbu, 27.7.2013. uz pomoć režima (licemjerna policija nije uhićivala počinitelje, niti podnosila prekršajne naloge protiv nositelja simbola totalitarizma - crvene zvijezde petokrake i "lijepe partizanske kape", dok je u Čavoglavama mahnito tražila "liepe" ustaške kape čak i na komarcima), i prilikom obilježavanja četničkog ustanka iz 1941. i slavlja pokolja nad hrvatskim civilima, koji je SDSS preko upravljanih i sramotnih "hrvatskih" mas-medija nametnuo javnosti kao "antifašistički ustanak" [partizanskih komunista], a službeni Zagreb ovu laž svjesno prihvatio u vrijeme premijera Sanadera, (Ministarstvo kulture dalo je novac hrv. poreznih obveznika za obnovu sramotnog spomenika koji je podignut u vrijeme vladavine zločinca i stranca "Tita"), a Kukuriku-koalicija nastavila ovu bizarnu farsu, iako povijesne činjenice govore da su se nakon uspostave N.D.H. pobunili Srbi, a ne komunisti, i u već postojećim četničkim odredima, tajno udruženi s talijanskim fašistima, digli oružani ustanak i poveli etničko čišćenje Hrvata radi stvaranja "Velike Srbije", dok se velikosrpskom ustanku, koji je 26.7.1941. izbio prvo u bosanskom Drvaru, pridružilo 30 srpskih komunista pod vodstvom Đoke Jovanića, kasnijeg Titovog generala i "narodnog heroja", i masovnog i ratnog zločinca, koji su na pobunjeničkom području ubili izaslanika CK KPJ i partizanskog polikomesara Glavnog štaba, Marka Oreškovića-Krntiju, međutim, KPH u navedenom ustanku nije sudjelovala, ni službeno ni neslužbeno, kao što ni partizanski pokret u tom ustanku nema nikakvog udjela, ali ga je KPJ nakon Drugog svjetskog rata prisvojila za sebe



Fotografije koje se u Hrvatskoj ne smiju prikazati javnosti, i medijske kukavice ih u pravilu ne prikazuju, da se ne bi u pitanje dovelo mit o Titu i jugoslavenskim komunistima i aktualna politika Banskih dvora koja nema veze s predizbornim obećanjima koja se ionako krše, i ne ispunjavaju:



Potpisivanje pakta između Njemačkog Carstva (3. Reich), i Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republike (SSSR), u Moskvi, dana 23. kolovoza 1939. godine; na fotografiji Staljinov ministar vanjskih poslova Molotov potpisuje sporazum o nenapadanju s Hitlerovom Njemačkom, a iza njega stoji Hitlerov vanjskoposlovni ministar von Robbentrop, a desno od njega sovjetski diktator i komunistički tiranin Staljin; u Tajnim protokolima, također potpisani u sklopu sporazuma o nenapadanju, utanačena je, na štetu Estonije, Latvije, Finske i Poljske, interesna sfera između Velikonjemačkog Carstva (Grossdeutsches Reich), i Sovjetskog Saveza, odnosno podijeljena je Poljska, i povučena demarkacijska linija između Wehrmachta i Crvene Armije. Prilikom napada Njemačke i Sovjetskog Saveza na antikomunističku i antifašističku Poljsku, od 1. rujna sa zapada, i 17. rujna s istoka, Komunistička partija Jugoslavije kurvanjski šuti, a šuti i takozvani "Tito" koji je tada još bio "Valter" (doušnik sovjetske staljinističke tajne i političke policije N.K.V.D.), jer je njegov gazda Staljin ukinuo "antifašističku frontu", ustanovljenu za vrijeme španjolskog građanskog rata, tako da jugo-komunisti ne dižu za vrijeme komadanja Poljske nikakav ustanak, čak i nakon uspostave N.D.H. komunisti su mirni, i dižu partizanski ustanak tek danom napada Njemačke na SSSR, od 22. lipnja 1941. godine, a da nije bilo tog napada ne bi bilo, ni komunističkog ustanka, niti partizanskog rata na području Nezavisne Države Hrvatske



Dokument od povijesnog značenja, koji se u titoističkoj Hrvatskoj gotovo nikada ne objavljuje, Tajni protokoli o komadanju Poljske između Berlina i Moskve, koji s "Tita" skida antifašističku krinku i smokvin list s kojim je ova kukavica pokrivao sve svoje zločine u Drugom svjetskom ratu nad Hrvatima i pripadnicima drugih naroda - poglavito nad Slovencima koje je (slovenske civile i ratne zarobljenike - slovenske domobrane) ubijala zločinačka tzv. Osvobodilna fronta, u svarnosti jedna ordinarna boljševička banda ubojica i koljača.



Pet godina nakon Hitlerovog ministra von Ribbentropa, u Moskvu je došao jugoslavenski partizanski vođa "Tito", kojeg je Staljin prilikom tog posjeta zvao "Valter". Na fotografiji, s lijeve na desnu stranu: Staljinov ministar "Molotov", zatim, "Staljin" (u sredini), i "Valter" ("Tito). Kao što se može iščitati, sva trojica nose svoja bivša konspirativna imena koja su imali dok je komunistička partija sa svojim spavajućim ćelijama djelovala u ilegali, dakle, prije revolucije.



Geo-politička karta Europe, iz svibnja 1941. godine, između potpisivanja Pakta Molotov - Ribbentrop, od 23.8.1939. i početka njemačke vojne operacije "Barbarossa" od 22.6.1941. Crnom bojom naznačeno je područje njemačke utjecajne sfere (njemačka i njezini saveznici i zauzeta područja), crvenom bojom sovjetske (SSSR i zauzeta područja, jer SSSR nije imao saveznike u Europi), a zelenom bojom ostatak britanske utjecajne sfere, i zauzeta područja - kako je navedeno na ovoj karti na kojoj je ucrtan i zemljovid Hrvatske ("Kroatien"), što dokazuje da titoisti lažu kad tvrde da je u Drugom svjetskom ratu postojala samo "partizanska Hrvatska".



Nakon "uspješno" obavljenog posla napada na Poljsku, njezine okupacije, i podjele odnosno komadanja ove nezavisne države, zapovjednici njemačke vojske Wehrmacht, i sovjetske vojske Crvene Armije, na paradi oba agresora i okupatora u poljskom mjestu Brest-Litovsk, 1939. Šest godina kasnije će se na sličnoj takvoj paradi, ali na rijeci Labi (Elbe), između zapadnei istočne Njemačke, na novoj demarkacijskoj liniji naći Američka vojska i Crvena Armija - povijest se ponavlja, samo su igrači djelomično zamijenjeni



Defile njemačkih i sovjetskih jedinica pred zapovjednicima i okupatorima iz redova njemačke vojske Wehrmacht i sovjetske Crvene Armije, u Brest Litovsku, 1939. nakon "kapitulacije Poljske" (vlada Poljske odbila je potpisati kapitulaciju)



Bratimljenje njemačkih i sovjetskih (antifašističkih") oficira na vojnoj pobjedničkoj paradi na njemačko-sovjetskoj demarkacijskoj liniji, utanačena Tajnim protokolima uz javni sovjetsko-njemački pakt o nenapadanu, u Brest-Litovsku nakon podjele Poljske, 1939.



Ministar vanjskih poslova Hitlerove Njemačke, von Ribbentrop, u berlinskoj zrakoplovnoj luci, studeni 1940. godine, pola godine pred totalni rat u istočnoj Europi i njemački napad na SSSR, i godinu dana nakon komadanja Poljske, srdačno se pozdravlja sa svojim sovjetskim kolegom Molotovom koji se ovom prilikom nakon službenog posjeta Berlinu i Hitleru vraća u Moskvu, da Staljinu referira kako je sve "OK".



Demarkacijska linija razgraničenja nacista i boljševika, koji su se rado zvali "antifašistima", u podijeljenoj Poljskoj od 1939. - 1941.



Masakar u Katinu/Smolensk u Rusiji, 1940. godine: poljske žrtve komunizma (likvidirani časnici i generali poljske vojske, koje je smaknuo Staljinov N.K.V.D.), za koje povijesnu odgovornost snosi i "Valter", odnosno "Tito" koji je podupirao Pakt Molotov - Ribbentrop, što vladajući ustroj službenog Zagreba prešućuje, da bi sačuvao antifašistički mit o "drugu Titu". Posljedica Pakta Motov - Ribbentrop jest holokaust u Europi.

CBK










Post je objavljen 24.08.2013. u 10:47 sati.