Pregled posta

Svjetska vlada ruši demokraciju u Egiptu i Engleskoj, i u Siriji stvara "pravu veliku krizu"

„Ono što nam treba jest jedna prava i velika kriza, i narodi će prihvatiti Novi svjetski poredak.“ (Svjetski bankar David Rockefeller, financijer i član privatne konspirativne organizacije Bilderberg)

Dr. John Coleman, koji je razotkrio tajni Komitet 300, odnosno skup moćnika svijeta koji upravljaju s nekoliko tajnih izvršnih organizacija poput Bilderberga, razotkrio je vodeću ulogu svjetskih bankara u poticanju „Jugoslavenske krize“ osamdesetih godina, i velikosrpske agresije devedesetih, u čemu su poluge za stvaranje krize i raspirivanje rata bile određene britanske banke, i političari poput člana Bilderberga, lorda Petera Carringtona, zatim, UN, britanska vlada Johna Majora, i dr., naglasio je, da je strašan rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i klanje i etničko čišćenje koje su provodili četnici, te da je genocid za Veliku Srbiju, bilo u funkciji zastrašivanja europskih naroda i demokratskih vlada, da vide što ih čeka ako svijetom neće upravljati jedna autoritarna Svjetska vlada koju podupiru svjetski bankari, odnosno „Wall Street“ i „City of London“, upozorivši javnost na sustav stvaranja kriza čiji je uzrok djelovanje svjetskih bankara iza kulisa politike, uz pomoć korumpiranih i ucijenjenih političara i državnika na liberalnom Zapadu i njihovih marioneta diljem svijeta (kao npr. u Zagrebu, Dubaiju, Kairu, Saudijskoj Arabiji, Libiji, Jordanu itd.), i način kako one funkcioniraju (o čemu je pisala i upozorila i analitičarka društva Naomi Klein u svojim knjigama), naime, prvo se stvori šok-situacija, bilo kroz nekakav manipulirani teroristički napad, ili ubacivanjem „crva revolucije“ u neko društvo i izazivanjem građanskih ratova i organiziranjem državnih udara, ili stvaranjem financijsko-gospodarske krize kroz bankarske manipulacije, i slično, a zatim se pusti da kriza djeluje, da ljudi masovno pogibaju u sukobima, i postanu siromašni zbog umjetno prouzročene nezaposlenosti, da bi na kraju nastupila Svjetska vlada kao spasitelj odnosno kao „mesija“ koji narodima osigurava „mir“, naravno, ne pravedni mir nego nepravedni mir. Kršćanin Toma Akvinski, međutim, reče, da je samo pravedan mir istinski mir. Takva jedna kriza bila je „Jugoslavenska kriza“, i velikosrpski rat, i nepravedni Daytonski mir s kojim je podijeljena međunarodno priznata i nezavisna država Bosna i Hercegovina, a postojali su i planovi za podjelom Republike Hrvatske. Dr. Coleman je Slobodana Miloševića okarakterizirao kao „kukavicu u svom srcu“ kojega su tzv. međunarodni posrednici poput lorda Carringtona, lorda Owena, Cyrucea Vancea (pripadnik bilderberške elite) i čelnici zapadnih vlada, poput vlade francuskog predsjednika Mitteranda, i dr., tretirali kao rješenje krize, iako je bio generator krize u bivšoj Jugoslaviji. Pročitajmo što kaže Biblija o težnji određenih ljudi za vlašću i vladanjem:

Čovjek nije stvoren da vlada. Biblija navodi, da čovjek, niti je sposoban, niti ovlašten, „da određuje svoj hod, i upravlja svojim koracima. (Jeremija 10:23)
Povijest je potvrdila Jeremiju. Čak i ako su plemenite namjere vladajućih – umjesto da su stvorili bolji svijet, „čovjek je vladao nad čovjekom na njegovu štetu“ (Propovjednik 8:9)

Egipat na rubu sloma, a svijet na rubu novog svjetskog rata

Nakon što je na slobodu pušten bivši doživotni predsjednik Egipta, Muhamed Hosni El Sajed Mubarak, koij je zemljom na Nilu s 90 milijuna stanovnika vladao autokratski, i gušio oporbu, i pri tome imao desetljećima potporu liberalnog Zapada koji je navodno privržen ljudskim pravima, je od strane vojnog režima u Kairu pušten na slobodu, čime je prevratnička vlast, koja je u državnom (vojnom) udaru (nema državnog udara bez vojnog udara), početkom srpnja 2013. s vlasti srušila demokratski izabranog predsjednika Mursija iz islamskog pokreta Muslimansko bratstvo, i stranke pravde, pokazala svoje pravo – izdajničko – lice. Naime, od rušenja Muhameda Mursija je u prosvjedima Mursijevih pristaša ubijeno njih na stotine, zapravo preko tisuću dok je na tisuće ranjeno u sukobu s policijom i vojskom, i još tisuće njih je uhićeno (i čekaju suđenja pred prijekim vojnim sudovima), među njima i čelnik Muslimanskog bratstva čiji je sin poginuo u prosvjedima, dok je oslobođeni bivši predsjednik Mubarak bio optužen za stotine poginulih u prosvjedima na trgu Tahrir u Kairu za vrijeme Arapskog proljeća i revolucije u Egiptu prije dvije godine, na kojima je narod zahtijevao Mubarakov odlazak s vlasti, njegovu kaznenu odgovornost zbog pogibije na stotine Egipćana u sukobu sa snagama reda kojima je zapovijedao Mubarak, i demokratske reforme. Sada je Mubarak slobodan, nije kazneno odgovarao, a demokratske reforme su izostale, odnosno demokracija je Mursijevom nasilnom smjenom ugušena u kolijevci.


Diktator El-Sisi

Međutim, novi diktator i jaki čovjek u Kairu, general Abdel Fatah Saed Husein Kalil El-Sisi, koji zapovijeda ogromnim egipatskim vojno-industrijskim i gospodarskim kompleksom (npr. egipatska vojska ima monopol na prodaju i distribuciju pitke vode), je puštanjem Mubaraka na slobodu sam sebi iskopao jamu, s obzirom da to može postati okidač da se neriješeni rezultat između vlastodržaca i oporbe preokrene u korist Muslimanskog bratstva ako se islamističkim borcima prikloni većina neutralnog ili ravnodušnog dijela egipatskog stanovništva koje u oslobađanju Mubaraka može prepoznati da je general izigrao revoluciju, i da je stranka pravde u pravu, odnosno da je predsjednik Mursi nepravedno skinut s vlasti na bajunetama vojske.

Mursi je napravio istu pogrešku kao i predsjednik Chilea, Allende, kojeg je s vlasti svrgnula CIA, naime, predsjednik Mursi je za šefa vojske i ministra obrane imenovao svoga krvnika - generala El-Sisija, kao što je svojedobno Allende imenovao generala Pinocheta za šefa vojske, što ga je stajalo glave, odnosno obojica silom smijenjena predsjednika su napravili pogrešku kada nakon dolaska na vlast nisu proveli čistku staroga kadra.


General E-Sisi i predsjednik Mursi prije državnog udara od 3. sprnja 2013.


General Pinochet i predsjednik Salvador Allende prije državnog udara od 11. rujna 1979.


Diktator Pinochet

Ruski „Kommersant“ izvještava o velikoj zabrinutosti Izraela za sudbinu egipatske vojske, pri čemu su izraelski diplomati krenuli u ofenzivu širom liberalnog Zapada ne bi li čelnike vodećih zemalja EU i S.A.D. uvjerili da ne smiju dozvoliti pad generala El-Sisija, jer da bi navodno u opasnost mogao doći izraelsko-egipatski mirovni sporazum o Sinajiskom poluotoku (i Suezkom kanalu), potpisan 1979. između premijera Države Izrael i bivšeg terorista Menahema Begina, i egipatskog predsjednika i generala Anvara El-Sadata (ubijen nakon toga), uz posredovanje američkog predsjednika Jimmya Cartera.

Međutim, za vrijeme predsjednika Mursija nije u opasnost došao spomenuti mirovni sporazum, što znači da ne bi bio u opasnosti ni ako bi bio vraćen na vlast kad je već na višestranačkim izborima bio demokratski izabran od većine egipatskog biračkog tijela. Drugim riječima, izgovor izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, koji je, inače, „jastreb“, dakle, radije bi krenuo u rat nego što ne bi, i jako je osvetoljubiv tip političara i državnika, ne drži vodu. Zapravo, javna podrška koju Tel Aviv daje Kairu kompromitirajuća je za generala El-Sisija, s obzirom da arapski narodi, tako i Egipćani, u pravilu ne trpe onu vlast koju zovu „cionističkim režimom“, koja tlači Palestince. Naprotiv, suradnja sa Židovima drži se u arapskom svijetu izdajom. (Druga je stvar što korumpirana odnosno pokvarena elita arapskog svijeta, poglavito u naftom bogatim zemljama Perzijskog zaljeva, tako i Kraljevina Saudijska Arabija, surađuju s Tel Avivom, što tajno, što javno. I u revoluciji svrgnuti predsjednik Mubarak tajno je surađivao sa smrtnim neprijateljima Arapa, samo što to egipatska javnost zbog medijske cenzure koju je njegov režim provodio nije saznavala.)

„Kommersant“ nadalje izvještava, da Izrael drži kako bi moglo doći do katastrofe za cijelu regiju (Bliski istok), ako bi Zapad radi zaštite demokracije u Egiptu proglasio sankcije novom egipatskom režimu na čelu s El-Sisijem. Zato Izrael pravi pritisak na S.A.D. i EU, da i dalje novčano i na svaki drugi način podrže egipatsku vojsku. Za „The New York Times“ je jedan izraelski dužnosnik izjavio, da je sudbina Egipta važnija od demokracije: „Ili vojska, ili anarhija“.

Međutim, nije bilo anarhije dok je na vlasti bio predsjednik Mursi, već tek nakon što je silom smijenjen s nje. Bivši izraelski premijer Ehud Barak je pak izjavio da „cijeli svijet sad mora podržati Sisija“ [šefa egipatske vojske, i po svemu sudeći novog diktatora]. Postavlja se pitanje: Zašto bi cijeli svijet trebao podržati generala Sisija koji ne preže pred masovnim ubojstvom stotine, ranjavanja tisuća, i uhićenja na tisuće Egipćana? Gdje je tu onda demokracija o kojoj govori Zapad, EU i američka vlada? Premijer Turske, Erdogan, je pak Izraelu predbacio i optužio vladu u Tel Avivu, da stoji iza vojnog udara u Egiptu od 3. srpnja 2013. kojeg da je Izrael pripremio.

Po svemu sudeći Egipat spada u onakve vrste kriza („Egipatska kriza“, kao svojedobno „Jugoslavenska kriza) kakve priželjkuje urotnik David Rockefeller, da se kriza u Egiptu proširi dolijevanjem ulja na vatru, i da dođe do željenog „Armagedona“ koji je najavljen u Otkrivenju Evanđelista Ivana u Novom zavjetu Biblije, koji prenosi Isusove riječi da će zlo okupiti na brdu Megiddo kraljeve svijeta i njihove vojske za rat protiv Boga. (Megiddo u današnjem Izraelu.)

Naime, elita svijeta, okupljena oko svjetskih bankara, već dulje vrijeme pokušava neku krizu dovesti do totalne eksplozije koja bi pogodila i Zapad i Istok, i S.A.D. i Rusiju i Kinu, ako treba i atomskim ratom i izbijanjem Trećeg svjetskog rata, samo da kriza eskalira i postane „velika kriza“, nakon koje bi se pojavili „oni“, t.j. svjetski bankari s gotovim receptom za rješenje „krize“, a svijet im se priklonio kao „spasiteljima“ koji na svijet donose „mir i pravdu“, to jest, svjetski bankari kao kakav „manager“ upravljaju krizom koju su prouzročili, jedino ne mogu i nisu sigurni u konačni rezultat sukoba; tako nisu bili sigurni ni kako će završiti rat s Hitlerom, i sukob sa Staljinom, ali oni su uvijek spremni na rizik, jer osobno ne stradavaju, već gine narod i „građani“ ginu, koje zovu „izjedlicama“. Zato i postoji „Sirijska kriza“, pa kada se nekoliko kriza spoji u jednu, onda nastane Rockefellerova željena „prava velika kriza“. Naime, Svjetska vlada koja već funkcionira i upravlja Zapadom, ne može vladati svijetom ako je ne prihvate najvažniji čimbenici svijeta, a to su, osim Zapada, Rusija i Kina. Zato se obračunava s ruskim i kineskim saveznicima u svijetu, s Iranom, Sirijom, i Sjevernom Korejom, te se destabilizira Pakistan koji je nuklearna sila, kao uvod u sukob s Rusijom i Kinom. Siriju se misli konačno slomiti zračnim udarima zapadnog ratnog Savezničkog zrakoplovstva.i udarom NATO-pakta, ali za to je potreban uvjerljiv alibi pred svijetom, a njega se traži u tome da se svijet uvjeri kako sirijski predsjednik Asad navodno koristi zabranjeno kemijsko oružje protiv vlastitog stanovništva, što je, naravno, suluda optužba, ali optužba koju Zapad stalno pokušava obnoviti, a teroristički napadi pod lažnim stijegom savršeni su za stvaranje takvih lažnih alibija odnosno izgovora. (Sirija službeno raspolaže s arsenalom kemijskog oružja, ali zato što njezin smrtni neprijatelj Izrael raspolaže s arsenalom atomskog oružja, tako da kemijsko oružje u Sirije predstavlja kakvu-takvu ravnotežu snaga, koja je do sada održala kakav-takav mir između obje zemlje. Međutim, sada Zapad optužuje Siriju da kemijsko oružje koristi protiv vlastitog naroda, a sjećamo se Busheve laži da Sadam Husein raspolaže s kemijskim oružjem, što se nakon invazije Zapada na Irak pokazalo kao laž, ali je laž poslužila kao „alibi“odnosno izgovor za invaziju od 2003. godine.) Tako pobunjenici i teroristi u Siriji već koriste kemijsko oružje, ubijajući nevine Sirijce, a napadi se pokušavaju prilijepiti Asadu i sirijskoj vojsci. (Asadov režim nije glup da bi koristio kemijsko oružje baš u trenutku kada se inspektori UN za ispitivanje korištenja kemijskog oružja od strane zaraćenih strana nalaze u Damasku, kao 22.8.2013. kada se dogodio napad kemijskim oružjem u predgrađu Damaska.) Tako je ove godine izvršen već i napad atomskim oružjem, kada je s područja koje kontroliraju pobunjenici detonirana taktička atomska bomba, odnosno jedna mini-atomska bomba. Tako na mala vrata počinje atomski rat odnosno nuklearni holokaust i Treći svjetski rat.



Eksplozija u Siriji, 2013. s karakterističnom "gljivom" nakon detonacije atomske bombe


Primjerak mini-atomske bombe koja se ispaljuje s ručnog bacača

Dana 23. 9. 1994. je David Rockefeller izjavio:

„Nazočni otvor za slobodni prostor, u kojemu može zaista biti izgrađen Novi svjetski poredak, neće dugo biti otvoren – nalazimo se na rubu globalnog preobražaja. Sve što trebamo jest jedna prava velika kriza, i narodi će prihvatiti Novi svjetski poredak“.

„Jugoslavenska kriza“ i velikosrpska agresija devedesetih bio je probni balon, a „prava velika kriza“ počela je, sjećate se, 11. rujna 2001. godine. „11 rujan“ (9/11) najavio je Rockefellerov bratić u povjerljivom razgovoru s hollywoodskim redateljem Aaronom Russoom nekoliko mjeseci prije nego su američki putnički zrakoplovi usmjereni u Twinse Svjetskog trgovačkog centra na Manhattanu u gradu New Yorku, prilikom čega je ubijeno oko tri tisuće nedužnih ljudi, civila. U međuvremenu je dokazano, da je ovaj teroristički napad bio napad pod lažnim stijegom, dakle, napadači su bili uvjereni da rade za svoju stvar, a u stvarnosti su bili lutke na koncu sila koje konce vuku iza kulisa politike. (Više o tome pogledajte na Youtube u dokumentarcu Aarona Russoa, „From Freedom to Fascism“ ili u slobodnom prijevodu na hrvatski jezik Od slobode do fašizma, u kojemu je rasvijetlio urotu svjetskih bankara, a na Američkom javnom krugovalu je ovaj smaknuti borac za slobodu bio izjavio, da mu je Rockefellerov nećak najavio da će nakon terorističkih napada na New York svjetska elita uvesti tzv. antiteroristike zakone s kojima će ukinuti slobodu tiska i građanska prava, i početi čipirati stanovništvo, a kada ga je Aaron Russo pitao – zašto su tako zločesti, zašto to rade ljudima – odgovorio mu je - da što ga briga za ljude, neka gleda sebe i svoju obitelj!)

Od slobode do fašizma

Aaron Russo je u svom dokumentarcu rasvijetlio, da su se 1913. udružila trojica moćnih bankara s Wall Streeta, Paul Warburg, John D. Rockeffeler, i John P. Morgan, koji su korumpirali predsjednika Woodrowa Wilsona, i izvršili državni udar na slobodu S.A.D. i američkih građana, i to na način da su osnovali privatnu banku pod imenom Sustav federalnih rezervi (Federal Reserve System), skraćeno FED Reserve, koja je prikazana kao nekakva narodna banka iako to nije, te je dobila ovlast da tiska novčanice dolara, i posuđuje tako iz ničega stvoreni novac američkoj vladi, tako da je 1913. nastao američki javni dug, a kredite otplaćuju Amerikanci kroz porez na dohodak, ali i tu su urotnici izvršili prevaru, jer Zakon o porezu na dohodak nisu ratificirale četiri američke savezne države, tako da nikada nije stupio na snagu, ali sve do danas manipulatori stvaraju privid ili iluziju, kao da je taj zakon na snazi. Naime, nije normalno da posloprimac (radnik) plaća porez na dohodak, jer je dohodak jedini prihod koji posloprimac u životu ima, tako da porez na dohodak trebaju plaćati samo poduzetnic, i to u obliku poreza na dobit, i tako je to definirao i Vrhovni sud S.A.D., ali se presuda ignorira, i porezna služba šalje protu-ustavno u zatvor sve one ljude u Americi koji ne plaćaju porez na dohodak. Uz to, većina Amerikanaca je uvjerena da se taj porez koristi za javno dobro poput izgradnje škola, infrastrukture poput cesta i mostova, ili za plaćanje policije, FBI i slično, međutim, istina je da se novac odnosno prihod od poreza na dohodak koristi isključivo za otplatu američkog javnog duga koji 2013. iznosi preko 1000 milijardi US$, i S.A.D. su najzaduženija zemlja na svijetu, a većinu javnog duga u obliku bezvrijednih državnih obveznica je otkupila komunistička Kina, i to ucijenjena ultimatumom koji glasi: „Ili će te prihvatiti naše mjenice, ili će te dobiti atomske bombe“, što je glasilo Komiteta 300, „The Washington Post“, poručio Pekingu. (U Hrvatskoj je „najnormalnije“, da posloprimci za radnike plaćaju porez na dohodak, zbog čega je uveden bruto.- i neto-dohodak, inače bi plaće radnika u Hrvatskoj bile veće do 70 posto.)

Sin svjetskog bankara Paula Warburga izjavio je 7. veljače 1950. pred Američkim Senatom u Washingtonu:

„Dobit ćemo Svjetsku vladu - odgovara nam to ili ne. Jedino je pitanje, da li će se Svjetska vlada ostvariti milom ili silom.“

Bila je to još jedna u nizu izjava Iluminata, tajne organizacije koju je osnovao osnivač svjetskog bankarstva, Amschel Meyer Bauer, čije će prezime njegov sin preimenovati u Rothschild – danas najbogatija bankarska obitelj na svijetu, koja je toliko materijalno bogata da je jedan vlasnik Facebooka, ili Microsofta, čije dionice vrijede na desetke milijarda dolara, mačji kašalj.

Da je Svjetska vlada u međuvremenu osnovana, i da djeluje, potvrdio je Robert Bruce Zoellick dok je još bio predsjednik Svjetske banke, a inače je bio na četiri tajna sastanka Bilderberga, i član je jedne od izvršnih organizacija Komiteta 300, privatnog Vijeća za vanjske odnose, (CFR), sa sjedištem na Manhattanu, u gradu New Yorku.

Na tajnom sastanku na konferenciji Bilderberga, 1992. godine u Evianu u Francuskoj, jedan od urotnika i potrčkala svjetskih bankara, Henry Kissinger, je izjavio slijedeće:

„Danas bi Amerikanci bili užasnuti kada bi postrojbe Ujedinjenih naroda stupile na tlo Los Angelesa da uspostave red; sutra će biti zahvalni! To će uslijediti kada im bude objašnjeno kako postoji opasnost izvana, da li realna ili u propagandi, koja ugrožava naše postojanje. Svi ljudi svijeta će moliti svjetske vođe da ih izbave od zla. Ljudi se boje jedne stvari – i to imaju strah od nepoznatog. Ako im takav scenarij bude stavljen pod nos, onda će dragovoljno odstupiti svoja individualna prava [građanska prava] u zamjenu za jamstvo svoje sigurnosti, koje će im odobriti Svjetska vlada.“

Nakon terorističkog napada u Bostonu, 2013. godine (da li isto izveden pod lažnim stijegom?), američka vlada je u priopćenju obznanila da će se američki građani morati odreći još dijela svojih građanskih prava u zamjenu za više sigurnosti.

Danski pjesnik Valdemar Rordam je prije 100 godina rekao:

„Znamo da se stijenu može dići u zrak, da se rijeku može ukrotiti, međutim, narodi ne mogu propasti ako ne izruče svoju slobodu.“

Hrvatski narod je svoju slobodu izručio pristajanjem na ulazak Republike Hrvatske u članstvo Europske unije koja je poluga Svjetske vlade. Uz to nad Hrvatima u Hrvatskoj vladaju korumpirani zločinci (bez obzira na koaliciju), tako da se nalaze u dvostrukoj tamnici naroda – kako u vlastitoj zemlji, tako i u umjetnoj tvorevini Europskoj uniji – novom Sovjetskom Savezu i 3. Reichu u jednome – EUSSSR.

„Financial Times“, dakle, glasilo Komiteta 300, je u jednom članku naslovom najavio dolazak Svjetske vlade: „Svjetska vlada dolazi – EU je model“.

Zato i postoji „kriza“ u EU, i to „velika kriza“ u euro-zoni, kako bi se „građani“ bavili sami sa sobom, a ne da obrate pozornost na ono što se događa u Egiptu, ili Siriji, ili u Afganistanu i Iraku, ili što se događa suvremenim junacima današnjice, vitezu Assangeu, ili vitezu Edwardu Snowdenu, ili vojniku Ryanu – Bradlyju Maningu, vitez do viteza koji žrtvuju svoju slobodu, i život ako treba, za skidanje krinke s Novog svjetskog poretka – objavljujući tajne o masovnom prisluškivanju elektroničke korespondencije građana na Zapadu i šire, na što metode Hitlerovog GESTAPO izgledaju kao beba u pelenama, ili tajne diplomatske dokumente koji razotkrivaju State Department kao gori klub od Hitlerovog Amt für auswärtige Angelegenheiten pod Ribbentropom, odnosno ovi hrabri ljudi skidaju smokvin list s kreatora totalitarnog Novog svjetskog poretka i njegove autoritarne Svjetske vlade koja je od Zapada učinila policijsku državu i uvela strahovladu u Big-Brother svijetu koji je opisao George Orwell u svom futurističkom romanu „1984“, to jest stvorila je orwellovski svijet na Zapadu.

Zlu se, inače, može suprotstaviti, ali uz pretpostavku da to želimo pod svaku cijenu, i da znamo protiv koga i čega nastupamo.

CBK

PS:

Novost u svijetu titoizma u Republici Hrvatskoj je, da su deklasificirani dokumenti od CIA dokazali sumnju u bivšeg jugoslavenskog diktatora Tita da nije bio „Jugoslaven“, nego Rus ili Poljak. Nazdravlje! Time se sramota režima u Zagrebu samo povećava, jer je taj režim, od Franje Tuđmana i Ivice Račana do danas uzeo koljača „Tita“ za svoj „brand“. Boljeg "saveznika" (čitaj: poslušnika) Svjetska vlada ne može imati nego što ga ima u domaćim vladajućim eks-komunistima i udbašima.

Za one ljude koji si još ne mogu predstaviti kako bi izgledala vlast Svjetske vlade, neka pitaju prosječnog Hrvata iz doba Titove Jugoslavije koji je držao do hrvatskog domoljublja, i shodno tome kako je „prošao“, tako će biti i ljudima u NWO-poretku pod Svjetskom vladom (uz to što će biti čipirani), a pošto su Hrvati živjeli u bivšoj Jugoslaviji u „tamnici naroda“, znamo kako će živjeti narodi u Novom svjetskom poretku.

A što se tiče rušenja demokracije u Engleskoj od strane Svjetske vlade, pritisak na glavnog urednika britanskog lista „Guardian“, i na njegovu redakciju, koji je pred agentima britanske tajne službe, i po naredbi premijera Camerona, morao u podrumu sjedišta lista uništiti dokumente koje mu je proslijedio zviždač Edward Snowden, sve govori u kakvoj to „demokraciji“, žive Englezi. Ako to nije pritisak na slobodu tiska i govora, onda ništa nije. U vrijeme predsjednika Nixona su takve vrste pritisaka vodile do ostavke predsjednika Nixona (afera "Watergate", odnosno afera prisluškivanja oporbe, i protuzakonitog upada u prostorije oporbe), međutim, danas je javnost u međuvremenu tako preparirana kroz specijalne vojne programe za ispiranje mozga putem upravljanih mas-medija, da je reakcija javnosti mlaka, gotovo nikakva. To je prividna demokracija koja je na putu u diktaturu, a ljudi su sve više i više u strahu. No, Isus reče: „Ne bojte se! Živite iz dana u dan, živite kao ptice!“


Post je objavljen 21.08.2013. u 23:16 sati.