10.12.1999. - 10.12.2012.
Franjo Tuđman bio je u Drugom svjetskom ratu u partizanima, i nakon pada Berlinskog zida prvi predsjednik Republike Hrvatske. To su jedine dvije povijesne činjenice oko koje među domaćim simpatizerima, i kritičarima pokojnog Franje Tuđmana nema prijepora. Sve ostalo glede njegovo povijesnog lika i djela predmet je diskusije u hrvatskom društvu koja će još dugo trajati. Već činjenica da je sve ostalo predmet diskusije čini Franju Tuđmana kontroverznim, a i to je već prvi kamen spoticanja, jer, neki će reći da on nije kontroverzna povijesna ličnost. Međutim, takovo stajalište vrijedilo bi samo da su o njemu izrečene sustavne neistine i klevete, kao npr. o pokojnom ubijenom Zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu, blaženom Alojziju Stepincu kojeg neki kritičari nazivaju „kontroverznom povijesnom ličnošću“ iako u njegovom liku i djelu nema kontroverzija ili prijepora i nesuglasica, jer se kritike temelje na lažima o njemu. Njegov lik je svijetli, za života bio je hrabar, a njegovo djelo vrijedno je poštovanja, i trajno je.
Prijepor (kontroverzija) oko Franje Tuđmana odnosi se na to je li ili nije hrvatski „George Washington“ ili utemeljitelj hrvatske države, zatim, je li ili nije bio pristaša podjele Bosne i Hercegovine i sudjelovao u njezinoj podjeli, je li ili nije bio autoritaran i diktator na položaju predsjednika RH, je li ili nije dao krivotvoriti izbore devedesetih, je li ili nije de facto protuustavno postao po treći puta predsjednikom Republike iako Ustav propisuje da se može predsjednikom postati samo dva puta, zatim, je li kriv ili sukrivac za pljačkašku pretvorbu i privatizaciju, zatim, koga je predsjednik Tuđman uništavao, Srbe, ili Hrvate, je li unaprijedio demokraciju ili je sputavao demokratske procese, je li unaprijedio pravnu državu ili ju je kočio, i uništavao, nadalje, je li bio zločinac ili nije, je li uništavao oporbu ili ju je uvažavao i štitio, je li kršio medijske slobode ili ih je unapređivao, je li bio jak ili slab državnik, je li bio branitelj Hrvatske, ili je obrani vezao jednu ruku, zatim, je li bio iskreni preobraćenik od borbenog ateista, boljševika i komunista, do katolika i demokrata, i je li kriv za optužnicu haaškog suda protiv generala Gotovine ili je svojom politikom zaštitio svoje generale, tako i Antu Gotovinu, je li branio ustavni poredak Hrvatske ili ga je uništavao i ugrožavao, i na koncu, je li osigurao Hrvatima nacionalnu sigurnost i državnu nezavisnost na duži rok, ili ju je doveo u pitanje. To su sve pitanja oko kojih će se još godinama, možda i desetljećima voditi rasprave i svađe, kao i oko poglavnika ustaškog pokreta i N.D.H., Ante Pavelića, kojeg neki kuju u zvijezde, dok ga drugi sotoniziraju. Također u hrvatskom društvu ne postoji konsenzus oko lika i djela Josipa Broza Tita, nažalost niti oko Oca domovine Ante Starčevića.
Iako se ovdje na ovom blogu ne može eksplicite na sve prijepore dati odgovore, jer bi to zahtijevalo desetke stranica teksta, možda i stotine, ipak se može dati jedan pregled lika i djela Franje Tuđmana na osnovi povijesnih činjenica, a svakome je na volju o njemu zaključiti što misli kakav je bio politički život Franje Tuđmana.
Franjo Tuđman u partizanima nije bio pripadnikom narodno-oslobodilačkog pokreta, niti hrvatskog pokreta, jer partizanski pokret nije bio narodno-oslobodilački, nego jugoslavenski i porobljivački, dakle, zločinački. Iako toga u svojoj mladosti možda nije bio svjestan, zaslijepljen lažnim idealima, i iluzijama, bio je pripadnikom zločinačke organizacije komunističke partije i partizanskog pokreta koji je uništavao hrvatsku državu, anti-komuniste, i nekomuniste, odnosno demokrate i građanstvo, Katoličku crkvu i vjernike, hrvatski nacionalno orijentirane Hrvate, i sve političke neistomišljenike komunista, uključujući slobodu javne riječi, i pravo naroda na samoodređenje. Zbog toga se hrvatskom narodu i građanskoj starčevićanskoj Hrvatskoj nikad nije ispričao, naprotiv, ponosan je na to svoje nedjelo, čak je za totalitarni komunizam koristio u samostalnoj Hrvatskoj pojam kojim je zamaskirao zločinački komunizam nazivajući takvu ideologiju i politiku „antifašističkom“, čime se rugao zdravoj pameti.
Franjo Tuđman se u Drugom svjetskom ratu borio za komunizam, i Jugoslaviju; kao politički komesar u partizanima bio je boljševik i staljinist/titoist, ukratko rečeno - marksistički fanatik, i svoj generalski čin u Jugoslavenskoj armiji zaradio je svojom desetljetnom protuhrvatskom djelatnošću, dok je prethodni visoki ratni čin majora zaradio kao borac protiv hrvatske države, a generalske zvjezdice kao sudionik progona Hrvata u “Bleiburgu i na Križnom putu“; naime, od veljače 1945. godine je Franjo Tuđman bio član Vrhovnog štaba na čelu s maršalom Titom. Većinu svog života je F. Tuđman bio na tamnoj strani povijesti, i bio je u zabludi, i dobrim dijelom je u zabludi ostao do kraja svog života. Kaže se – Kad Bog nekoga vodi u zabludu, prvo mu oduzme pamet. To se dogodilo Franji Tuđmanu. Većinu svog života služio je Beogradu, i stranim centrima moći, sve do Moskve i natrag.
S vremenom je Franjo Tuđman evoluirao, odbacajući neke laži jugo-komunističkog režima, poput notorne laži o broju žrtava jasenavačkog logora, i prihvaćajući hrvatski jezik nasuprot komunističkoj kovanici o „srpsko-hrvatskom“, zatim, odbacujući jugoslavenski unitarizam, i prihvaćajući vrijednosti Hrvatskog proljeća čiji je osobno bio aktivnim sudionikom, i zbog zalaganja za istinu i pravdu bio zbog verbalnog delikta osuđen od totalitarnog jugoslavenskog pravosuđa na zatvorsku kaznu, iako na blagu kaznu u odnosu prema drugim bivšim komunistima, i nekim nekomunistima. Međutim, nije izvukao pouku iz tog razdoblja njegovog života kada mu je staljinistički titoizam uništavao život, te će poslije, opet došavši na vlast, drugim ljudima, uz to dokazanim hrvatskim domoljubima, dati montirati sudske političke procese, i uništavat im njihove živote. Postao je disident komunizma, ali Tito mu nije dao „pakovati“ visoku zatvorsku kaznu; nakon Titove smrti ponovo će biti osuđen iz političkih razloga na zatvorsku kaznu, iako opet na relativno blagu kaznu u odnosu na neke druge hrvatske disidente.
F. Tuđman nije bio klasični borac za ljudska prava, i demokraciju, nego više pobornik veće hrvatske samostalnosti u okviru Jugoslavije, a jugoslavensku ideju nije odbacio ni u vrijeme prvih demokratskih promjena 1989./1990. godine. Naprotiv, kao prvi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice je zajedno sa Stjepanom Mesićem, i Josipom Manolićem, u program nove stranke HDZ ugradio opciju stvaranja jugoslavenske konfederacije, dok program o hrvatskoj nezavisnosti u programskoj deklaraciji Hrvatske demokratske zajednice iz 1989. godine nije postojao. (Jedini takav program, od svih političkih stranaka, o hrvatskoj nezavisnosti, imala je Hrvatska stranka prava pod vodstvom Dobroslava Parage.)
Franjo Tuđman do kraja života nije odbacio ni Tita kojeg je smatrao „najvećim državnikom Europe“. Pametnome dosta!
Također nije dao donijeti zakon o lustraciji, niti je iz javne službe RH dao udaljiti bivše komuniste i udbaše, naprotiv, upravo s takvim bivšim kadrom ex-Jugoslavije popunio je državne strukture Republike Hrvatske, i to na najvišim i najvažnijim položajima, od kojih su neki i dan-danas ostali na vlasti ili se ponovo vratili na vlast, ili se griju na vatrici vlasti iako su za vrijeme Titove Jugoslavije sudjelovali u kršnju ljudskih prava i progonima, neki i u ubojstvima hrvatskih emigranata koji su se zalagali za slobodu.
Novinarskom tajkunu i novinaru iz doba socijalizma, Ninislavu Paviću, je htio prodati zagrebački ondašnji oporbeni Radio 101, a Mirka Galića, nositelja jugoslavenskih državnih odličja, dao je postaviti na čelo Hrvatske radio-televizije, u čijem rukovodstvu su i inače u Tuđmanovo vrijeme bili samo bivši komunisti, iako je Hrvatska većinski katolička, a tako je bilo i nakon Tuđmanove smrti sve do danas.
Paradoks jest, iako je predsjednik Tuđman bio vatreni titoist do kraja svog života (njegov autoritaran režim nije dozvolio ni promjenu imena Trga maršala Tita, u Zagrebu), titoisti su ga u Republici Hrvatskoj mrzili i prezirali, jer nije branio Titovu Jugoslaviju do posljednje kapi krvi, nego je prihvatio realnost, odnosno raspad komunizma i SFRJ, a čak je i u tim uvjetima predlagao u međunarodnoj i domaćoj javnosti, i na razini razgovora s drugim čelnicima jugoslavenskih republika, konfederalni preustroj Jugoslavije, a ne hrvatsku samostalnost iako je dvije riječi, „hrvatska samostalnost“, stalno koristio u svojoj retorici, ali radi obmane hrvatskog biračkog tijela; to mu npr. strani kritičari ne uzimaju kao plus nego prešućuju, i još ga k tome nazivaju „hrvatskim nacionalistom“, dok ga u velikosrpskim krugovima „krste“ i „fašistom“, a HDZ kao „fašističku stranku“, ali takova kritika mu ide samo u korist, međutim, hrvatski nacionalist nije bio, a hrvatskim domoljubom nikada nije postao iako je osobno mislio da je hrvatski domoljub, međutim, živio je u zabludi, i u zabludu vodio svoje pristaše; da je bio domoljub, onda ne bi uništavao neke hrvatske domoljube kao npr. Antu Paradžika, ili Blaža Kraljevića, i inače, pravaše, kojima se što šta neargumentirano predbacuje, ali hrvatsko domoljublje im se ne može poreći.
Franjo Tuđman nije bio omiljen među svojim partizanima, jer mu predbacuju da je u Drugom svjetskom ratu pokleknuo, i surađivao s ustaškim pokretom dok je bio u ratnom zarobljeništvu u kojem je navodno ustašama izdao svoj „zagorski partizanski“ odred kojemu su hrvatske oružane snage postavile stupicu, i dobrim dijelom uništile u borbi. Međutim, to nije povijesno dokazano, iako mu se predbacivalo, direktno, ali i njemu iza leđa. Međutim, povijesno je dokazano da je predsjednik Tuđman omogućio nastavak cvjetanja titoizma u Republici Hrvatskoj što je kočilo demokratske procese, i uspostavu pravne države. Povijesna činjenica jest također, da je predsjednik Tuđman zataškao sve zločine komunizma, i pod državnu zaštitu stavio sve kazneno prijavljene partizanske ratne zločince, i komunističke zločince i udbaše, i zabranio ekshumacije hrvatskih žrtava komunizma. Nije imao srama biti pokroviteljem mnogih obljetnica proslava partizanskih jedinica, i čak je u državne praznike stavio obilježavanje 22. lipnja – dan iz 1941. godine kada su hrvatski komunisti objavili rat Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, i krenuli u šumu radi davanja potpore Sovjetskom Savezu od diktatora i masovnog ubojice Staljina.
Franjo Tuđman je kao predsjednik hrvatske države objavio aboliciju, odnosno pomilovanje za sve pobunjenje Srbe, i to još za vrijeme rata i velikosrpske agresije, te je još za vrijeme rata „normalizirao“ odnose s Jugoslavijom ili ono što je od nje ostalo.
Pravomoćna i konačna oslobađajuća presuda međunarodnog suda Ujedinjenih naroda, ICTY, u predmetu Gotovina, odnosno Oluja, dokazala je, iako se to znalo i ranije, da predsjednik Franjo Tuđman nije uništavao Srbe u Hrvatskoj, naprotiv, nakon što su na nagovor i uz prisilu vlastitog pobunjeničkog režima u tzv. Krajini pobjegli iz Republike Hrvatske, pozvao ih je da se vrate, i na koncu još za vrijeme njegovog života omogućio im povratak u domovinu koju su izdali, i dao im je odštetu za njihovu imovinu koja je dijelom uništena u neorganiziranim osvetničkim pohodima pojedinaca, i iz straha da će se vratiti, i jednog dana opet podići oružani ustanak, i sudjelovat u pokolju nad Hrvatima kao i 1990./1991. (Ono što su pobunjeni Srbi radili 1991. godine, radio je Franjo Tuđman zajedno s njima 1941. godine.) Uoči Oluje je predsjednik Tuđman bio spreman pobunjenim Srbima u Hrvatskoj čak dati državu u državi, pristavši na zločinački međunarodni Plan Z-4 o stvaranju konfederalne Republike Hrvatske. Jedino što predsjedniku Tuđmanu ide u povijesnu korist kad su u pitanju Srbi jest činjenica, da je u novom hrvatskom Ustavu Srbima u RH oduzeo konstitutivni status naroda, i dao im kulturnu autonomiju sa statusom nacionalne manjine, što je europski standard. Sve drugo u svezi Srba, uključujući pomilovanje za oružanu pobunu, narušavalo je hrvatske nacionalne interese. Oluja nad tzv. Krajinom nastala je tek nakon što je srpski pobunjenik i zločinac Milan Martić bahato odbio Plan Z-4 kojeg je prihvaćao njegov “vožd“ Slobodan Milošević. Oluja se trebala dogoditi već 1992. godine, ali ju je Tuđman odgodio, i doveo u pitanje pozvavši UNPROFOR u Hrvatsku - međunarodne mirotvorne snage koje su se stavile na crtu razgraničenja između velikosrpskih pobunjenika i srpskog agresora i osvojenog hrvatskog teritorija, i hrvatskih branitelja i slobodnog teritorija.
Franjo Tuđman je na cjedilu ostavio Hrvate u Bosanskoj krajini, i Bosanskoj posavini kao i u Podrinju, i pristao na podjelu Bosne i Hercegovine koju je aktivno dijelio. O tome svjedoči njegova politika prema Bosni, i akti poput proglašenja “Hrvatske Republike Herceg-Bosne“, u lipnju 1993. godine, kao i političko ubojstvo generala i člana Glavnog štaba Armije BiH, i zapovjednika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Republici Bosni i Hercegovini, od 9. kolovoza 1992. godine, kojeg su ubili pripadnici Kažnjeničke bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su stajali pod Tuđmanovim zapovjedništvom preko njegovog upravitelja u zapadnoj Hercegovini, udbaša Mate Bobana. HOS je branio RH i BiH od velikosrpske agresije, dok je za predsjednika Tuđmana HOS bio „paravojna organizacija“, a hrvatski branitelji odnosno dragovoljci i bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga proglašeni od Tuđmanovog režima „fašistima“, jedna etiketa koju je pravašima i hosovcima „lijepio“ i veliksorpski režim Slobodana Miloševića.
Predsjednik Tuđman je na cjedilu ostavio herojski grad Vukovar, i hrvatske branitelje i civile u njemu, a nakon pada Grada je branitelje još i oklevetao, a neke i dao premlatit u zatvoru od svoje udbaške vojne policije, i pripadnika udbaške vojne tajne službe SIS. Pokojni, i na Ovčari ubijeni, Siniša Glavašević o toj Tuđmanovoj veleizdaji svjedočio je u Oporuci Vukovara, a o tome svjedoče i drugi Vukovarci, hrvatski branitelji, i Dobroslav Paraga kojemu je predsjednik Tuđman pred Vojnim sudom RH montirao politički sudski proces u staljinističkom stilu, i razbio pri tome zube na takovim lažnim optužbama i klevetama protiv žrtve komunizma Dobroslava Parage, ali nije mu se ispričao, niti zatražio oprost što ga je uništavao, a u biti ne samo njega, nego budućnost hrvatske mladosti.
Predsjednik Tuđman je Paragu lažno optužio kao navodnog glavnog krivca za pad Vukovara, iako je Dobroslav Paraga bio doslovno jedini hrvatski političar koji je Vukovaru pružio vojnu pomoć za vrijeme opsade i napada tzv. JNA i četničke bande. Na koncu je predsjednik Tuđman dao državnim udarom oteti parlamentarnu i oporbenu demokratsku Hrvatsku stranku prava, i dao je na zlouporabu osumnjićenom doušniku Kontraobavještajne službe JNA koji je glumio neofašista kako bi kompromitirao pravaštvo, a HDZ sa spektra ekstremne ljevice došao na umjetan način u politički centar. U biti, predsjednik Tuđman uništio je hrvatsku desnicu i konzervativnu demokratsku opciju na hrvatskoj političkoj sceni, i razbio je hrvatsko višestranačje, što je de facto protuustavni čin. Predsjednik Tuđman je tako uništenjem pravaša pod vodstvom Dobroslava Parage izravno omogućio Ivici Račanu i njegovoj partiji SDP, da nakon njegove smrti dođu na vlast, odnosno da se vrati na vlast, i da do danas uopće ne postoji djelatna i stvarna oporba vlastima.
Predsjednik Tuđman je odgovoran za smrt oporbenog vođe, dopredsjednika Hrvatske stranke prava i ratnog načelnika Hrvatskih obrambenih snaga, Ante Paradžika, koji je bio ne samo politički zatvorenik u bivšoj Jugoslaviji, anti-komunist, nego predsjednik Saveza studenata Hrvatske u vrijeme Hrvatskog proljeća 1971. godine, orijentiran prema demokraciji i ljudskim pravima, i nacionalnim pravima hrvatskog naroda. Starčevićanac Ante Paradžik, žrtva Tuđmanovog režima, bio je Hrvat, bio je vjernik, bio je intelektualac, bio je hrvatski državotvorac, hrvatski branitelj, i, uz Paragu, organizator hrvatske obrane od velikosrpske agresije. Paradžik je cijeli život bio protiv Jugoslavije, a za Hrvatsku. Za razliku od kukavice Franje Tuđmana, Ante Paradžik bio je hrabar čovjek.
Franjo Tuđman je u inozemstvu bio manji od makova zrna, dok je kod kuće pokazivao mišiće, obično se iživljavajući nad oporbom, ali ne nad svojim eks-komunistima oko Račana, nego nad žrtvama iz doba Hrvatskog proljeća, i nad nekomunistima.
Potpisivao je sve ugovore koje su mu strani čimbenici stavljali pod nos, i ogolio je tako hrvatsku nacionalnu sigurnost, a svoj sustav je tako postavio, da je samo 13 godina nakon njegove smrti Republika Hrvatska izgubila suverenitet, i danas je samo privjesak Europske unije, ili bolje rečeno, Lijepa naša nije više ni privjesak ni indijanski rezervat kao u Austro-Ugarskoj, nego vreća krumpira koju svatko u svijetu šupira kako mu je volja.
Uništenjem demokratske anti-komunističke oporbe uništio je i hrvatski suverenitet kojeg je ta oporba u stvarnosti omogućila i stvorila, stvorivši hrvatsku državu, dok je slavu za to pobrao Franjo Tuđman, a stvarni nositelji suvereniteta dobili metak u čelo, i bili oklevetani i mrtvi, ne samo dok su živjeli.
Na kraju života, ne samo da mu nije bilo dovoljno dijelit Bosnu i Hercegovinu, nego je predlagao i podjelu Kosova, dokazavši po tko zna koji puta da je sklon tihom savezništvu sa Slobodanom Miloševićem; dok je NATO bombardirao Srbiju, 1999. godine, NATO je zaprijetio i predsjedniku Franji Tuđmanu da će bombardirat most preko Dunava na granici sa Srbijom ako smjesta ne prestane Miloševićev režim opskrbljivati naftom, a tajna opskrba naftom funkcionirala je i za vrijeme rata dok je Srbija odnosno krnja Jugoslavija bila pod međunarodnim ekonomskim embargom zbog srpske agresije i genocida.
Trodiobu vlasti je predsjednik Tuđman tako poštivao da je po miloj volji mijenjao Glavne državne odvjetnike kao čarape, manje-više zato što su „zakazali“ u progonu Dobroslava Parage – njegovog jedinog pravog i istinskog oponenta na hrvatskoj političkoj sceni, dok su svi drugi navodni Tuđmanovi oponenti i protivnici lažnjaci i umjetne „veličine“ koje profitiraju od činjenice što je Dobroslav Paraga i dan-danas pod medijskom blokadom. To je npr. izdašno iskoristio Stjepan Mesić, praveći da da je bio veliki protivnik podjele BiH, i da se zbog toga razišao s Tuđmanom, dok je istina da se s njim razišao, nakon što mu je izdašno pomagao u dijeljenju BiH, kad je saznao da haaški sud priprema optužnice protiv državnog vrha. Jedini koji je Franji Tuđmanu uzeo mjeru bio je Dobroslav Paraga koji se rodio na međunarodni dan ljudskih prava na koji je Franjo Tuđman preminuo, kao što su i ljudska prava Hrvata preminula danom dolaska „F.T-a“ na vlast 1945. godine, i agonija se nastavila i njegovim ponovnim dolaskom na vlast 1990. godine.
I da se ne zaboravi, sve hrvatske banke opljačkane su pod njegovom vlašću, a zatim u bescjenje prodane stranim vlasnicima, odnosno stranim državama i vladama, tako da je Hrvatska u samom startu izgubila svoj monetarni i gospodarski suverenitet. Brzo je zatim izgubila nakon njegove smrti i politički suverenitet.
Danas je Hrvatska bez suvereniteta, i nije slobodna, jer narod je slobodan samo kad je nezavisan. No, dok narod shvati da EU nije isto što i sloboda i nezavisnost, propast će i EU, i narod hrvatski. Kad general Markač danas radosno govori kao je Hrvatska napokon konačno slobodna, naivan je, i očito nije nešto primijetio što se dogodilo u zemlji dok je nevin robijao u svijetu.
Kad jednog dana istraživači budu bez emocija istraživali nestanak hrvatske nezavisnosti, doći će do zaključka da UZROK leži u Franji Tuđmanu.
Udbaši, eks-komunisti i Srbi mogu Franji Tuđmanu iz zahvalnosti podić veliki spomenik umjesto što ga psuju i mrze, jer, da nije bilo Franje Tuđmana, Hrvatska bi danas bila jako kao u doba kralja Tomislava, a tada je bila najjača u svojoj povijesti. Može se reći da je Republika Hrvatska danas više slaba nego NDH u svoje najslabije doba, u lipnju 1941. godine kada je doživjela dvostruku i paralelnu oružanu pobunu četnika i partizana, i terorizam oba pobunjenička tabora nad hrvatskim narodom - nad civilima i seljacima. RH je danas više zavisna nego NDH u trenutku potpisivanja Rimskih ugovora (odstupanje većine Dalmacije sa Splitom), a nalazi se u istoj agoniji kao i NDH u travnju/svibnju 1945. godine koju joj je priuštio poglavnik Ante Pavelić koji, iako slab državnik, bio je ipak jači državnik od Franje Tuđmana, iako je to slaba utjeha. Ne piše bez veze u Bibliji: Izraele, propast leži u tebi!
Dokle god će postojat mitovi o poglavniku Paveliću, maršalu Titu, i vrhovniku Tuđmanu, Hrvatska neće doživjet slobodu. Sloboda počinje s oslobođenjem od mitova. Badava Franju Tuđmana uzimati kao centralnu figuru hrvatske nezavisnosti kad on to nije bio, tako da se s lažnjakom ne može danas-sutra čvrsto stajat na nogama, kao što ni kuća ne može opstati na temelju od stiropora.
Ponavljamo stih velikog njemačkog pjesnika Johana Wolfganga Goethea iz prethodnog posta: Nitko nije veći rob od onih ljudi koji misle da žive u slobodi!
Sloboda inače počinje s autonomnim razmišljanjem, a ne papagajskim ponavljanjem gluposti o Franji Tuđmanu koje predstavljaju nekritičko veličanje lika i djela koji to za života nije bio. Na koncu, Franjo Tuđman i njegov udbaški HDZ od 1990. do 2000. nije dozvolio višestranačku kontrolu izbora. To su radili samo još totalitaristi poput Josipa Broza Tita koji su sami kontrolirali izbore, i redom ih dobivali s nadmoćnom većinom, tako i „veliki“ izborni pirov pobjednik Franjo Tuđman.
Mnogo lakše Hrvatima bi bilo da je Paraga usmjerio HOS protiv Tuđmanove despocije i srušio ga na bajunetama s vlasti, a kukavica kakav je „Francek“ bio, odmah bi i kapitulirao, no, naravno, teško je bit general poslije bitke, i pametniji od pape. No, Paraga je bio demokrat i borac za ljudska prava, a ne nasilnik kao Franjo Tuđman. Dok to sve Hrvati shvate nestat će i njihovo ime, i zemlja za koju su krv prolijevali dok se njegova elita gušila u privilegijama, i opterećena služenju stranim silama na štetu vlastitog naroda kojeg je pljačkala. Franjo Tuđman, ne samo da je bio dio te elite, koja i danas vedri i oblači Hrvatskom, nego je toj eliti omogućio dugogodišnji, gotovo trajan život – za jedan život previše!
CBK
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:
Samo nas istina može spasiti!
Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)
“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”
CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika
Tisak i portali vijesti:
HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS
www.crniblogkomunizma.blog.hr
e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com
Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma
"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)
John Lennon je rekao:
"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."
PS: ubio ga je luđak.
“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)
Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:
“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”
(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)
Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:
“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”
(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)
„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“
(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)
„Ich bin ein Berliner“
(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)
CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com
HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga
"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)
„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)
„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.
Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"
„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)
Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica
Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!
TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!
Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)
Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)
"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)
Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:
"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")
<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"
Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.
Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:
„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“
Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.
Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!
"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”
Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića
George Orwell:
U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.
Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4
Predsjednik Ab Lincoln:
Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.
Mathias Richling:
Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!
Slobodan čovjek kaže:
Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.
Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.
Predsjednik Thomas Jefferson:
Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.
Filozof Voltair:
Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.
Jean de la Bruyere:
Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.
George Bernard Shaw:
Sve velike istine počinju kao blasfemija.
Mark Twain:
Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.
H.G. Wells:
Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.
Njemački novinar Peter Scholl-Latour:
Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.
Burkhard Hirsch:
Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.
Halo robovi:
U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"
Evolucija svjesnog čovjeka:
Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!
Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!
Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!
Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.
Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!
Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.
Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.
Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.
Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!
CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.
Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.