crniblogkomunizma

četvrtak, 20.12.2012.

Sretan Božić, i Sretnu Novu 2013. godinu, vaš CBK! Taši dele!

Za Božićnu čestitku odabrao sam čestitku pod naslovom:

RAZOTKRIVAJNE

"Padaju maske duševno usahlih poglavara, novih Heroda, koji su cijelu godinu dana opsjenjivali puk prodajući mu maglu nove pravednosti i nade bez Boga, dakle nade bez ikakvog pokrića ili moralne i duhovne obnove. Nema dakle ništa od nove pravednosti, ostalo je samo nanošenje novih tlaka i poreza da se osigura vlastodržačko represivni aparat protiv čovjeka i ljudi dobre volje.

Ovu zemlju porobili su ljudi bez duše, bez vizije, bez dara i karizme, skorojevići udbo komunističkih struktura bivše Jugoslavije i zato Republika Hrvatska Anno Domini 2012. i slijedeće i one iza nje nije i neće biti niti suverena, niti slobodna niti demokratska zemlja niti će narod u njoj odlučivati o bilo čemu već će biti porobljen tuđim zlima i vlastitom sljepoćom za istinu i dobro.

Prazne i bogohulne božićne čestitke Josipovića, Milanovića ili Leke u kojima nema uopće spomena na Božić niti rođenje Gospodina Boga Spasitelja Isusa Krista razotkrivaju ponore zla i nesposobnosti u koju se sunovratila čemerna i obogaljena Hrvatska i zato nema napretka jer Bog ne voli one koji ga lažu, Njegove riječi drže iza leđa, za istinu su bolesni a spremni su poslušati i slijediti ne zna se kakve intrige i laži.

Nema nade i budućnosti narodu koji okreće leđa istini, koji demografski propada jer se ne drži Dekaloga, koji za svoje starce izabire eutanaziju i pobacuje vlastito potomstvo.

Nitko neće dati ispriku narodnoj većini za ovakvo neljudsko i nenarodno posrtanje jer se je moglo i moralo i trebalo i bilo dužno izabrati poštene i časne vođe, neokaljane krvlju vlastitog naroda umjesto Titovih generala i udbaške sljedbe. Umjesto pravednosti, ćudoređa, obrane naravnih zakona i istinoljubivosti hotimice se klanjaju kultovima novca, gramzivosti, egoizma, potrošačkog društva gdje nema mjesta za solidarnost s čovjekom a kamoli poslušnosti Božjem zakonu.

Kaptolski vrh sada je ogorčen i odupire se s pravom novom kukavičjem jajetu podmetnutim u školsko obrazovni sustav, međutim kada je trebalo jedino upoznati se sa oponentima bivšeg i sadašnjeg režima u Hrvatskoj, od toga istog vrha poručeno je da Kaptol nema vremena i ne prima oporbene političare na razgovore.
Nekoliko dana nakon gromko zalupljenih vrata, javnost je saznala da je prvak jugo komunista i tadašnji predsjednik SDP-a Račan bio na tajnom razgovoru kod zagrebačkog nadbiskupa u trajanju od četiri sata.
Sada mu SDP vraća punom mjerom, jer tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se i razbiju."

(Božićna čestitka Hrvatske stranke prava 1861. od 25.12.2012. u oporbenom glasilu Hrvatsko pravo online www.hrvatsko-pravo.hr)

Obično na ovom blogu krajem godine bude objavljeno stanje države i nacije za proteklu godinu, i politička prognoza za slijedeću godinu i razdoblje koje stoji ispred nas, u zemlji i svijetu, tako da će tako biti i ovaj puta, iako u malo izmijenjenom obliku.

Božićna i Novogodišnja čestitka upućena je čitateljstvu bloga CBK, a prije svega onima kojima treba nada, a to su brojni nezaposleni u Hrvatskoj, a možda najviše bolesni i nesretni ljudi, jer zdravlje jest sve, a sve bez zdravlja jest ništa.

Možda nemamo posla, ali smo još uvijek zdravi (što ne znači da višegodišnja nezaposlenost čovjeka ne učini i bolesnim s vremenom), a ne vidimo nadu pred sobom – sjetimo se samo onih, a među njima se nalaze i mladi ljudi, koji su samo ove godine umrli, ili stradali u prometnim nesrećama zbog vlastitog ili pijanstva i drogiranja drugih, ili postali žrtvom nasilja (sjetimo se samo nesretne djevojke i studentice iz Splita koju je njezin kolega na dan objave oslobađajuće presude generalu Gotovini silovao i izmasakrirao, a našli su se, inače, na slavlju povodom oslobađajuće presude), ili su preminuli od zločudnih bolesti poput raka koji je prvenstveno bolest prouzročena stresom i sekiranjem.

Ljudi imaju doduše u svojim genima i nasljedne gene koje mogu tijekom života izazvati pojavu zločudnog tumora koji metastazira i pretvara se u smrtonosnu bolest raka, ali nije nam sudbina da obolimo od raka, naime, taj se gen aktivira samo ako postoji okidač, a to je sekiranje, a sekiramo se na pojavu nepravde prije svega, i često je unutar vlastitih obitelji uzrok oboljenja, uz vanjske čimbenike – na poslu, u krugu prijateljstva, u susjedstvu i slično, kad smo izloženi prevarama i kad nas netko ili neki ljudi izigraju, ili kad god nas netko notorno laže u lice, neargumentirano i sustavno kritizira, verbalno napada, omalovažava, mobbing nad nama radi, vrijeđa i ponižava, ili to pokušava raditi, svjesno ili nesvjesno, nije bitno, osjećamo gubitak energije, osjećamo se umorno iako dobro spavamo, a često ne možemo dobro spavat, jer imamo noćne more upravo zbog problema koji nas svakodnevno pritišću (nemojte mislit na probleme, posebno ne kako ih ne možete riješit, nego mislite da će te riješiti sve probleme); tu su naravno moderni liberalni mas-mediji koji nas ubijaju u pojam, lažu, posebno kad interpretiraju politiku i donose filtrirane vijesti i protuustavnu cenzuru, i ako se osjećamo bijedno i jadno, i slabo, unatoč možda čak i fizičkoj aktivnosti i kakvoj-takvoj zdravoj ishrani, onda znajte da u neposrednoj svojoj blizini imate barem jedan izvor, ili jednu osobu koja vam ždere vašu energiju, i tako sustavno slabi vaš imunološki sustav, i ako si godinama dopuštate da budete izloženi takvom teroru, s vremenom će te oboljeti čak u mlađoj životnoj dobi, i bolesti će vam se aritmetički povećavati, i počet će te gutati more tableta, jer „liječenje“ se danas svodi samo na to: dijagnoza očigledom, i pogled u knjižicu tableta, i prepisivanje tableta, posebno anti-deprisiva koji razaraju mozak, i tako tjednima, mjesecima i godinama; na koncu, jedini lijek koji kao izum predstavlja pomoć čovjeku jest anti-biotik, i aspirin, a sve drugo ne služi likvidaciji uzroka bolesti i tegoba, nego gašenju požara, i produžetku agonije.

Žderači energije nisu nužno ljudi koji nas žele potkopati, i pokopati, nego mogu biti i osobe koje nas vole, ali na krivi način.

Obolijevaju i one osobe koje drugu nepotrebno kritiziraju, ako ne predstavljaju izvor, a izvor – osoba od koje je sve počelo, se hrani energijama drugih ljudi oko sebe, i ne obolijeva, živi jako dugo jer ždere energiju drugih, i pokapa sve ljude oko sebe tijekom života.

Obično je uzrok takvog ponašanja osobe-izvora kad takova osoba u mladosti doživi neku veliku traumu, nesreću i nepravdu, ali naravno postoje i takve koje su jednostavno zločeste i pokvarene jer ih je okolina tako naučila da budu, tako da s te strane puše vjetar, i ljudima oko sebe takva osoba sustavno krade energiju.

Obično osobe koje iz nepoznatih razloga se počnu debljati, a da se ne radi o hormonalnom poremećaju, mete su sustavnog napada krađe energije iz njihovog tijela, tako da takvi pogođeni ljudi jedu više zbog sekiranja (ne zaboravimo, energija je prijenosna, ona se prenosi na daljinu, i neuništiva je u kojem god agregatnom stanju se nalazi).

Tko mrzi, hrani time upravo svog neprijatelja, odnosno prenosi na njega svoju energiju kojom ju hrani i jača. Mi smo sami ti koji odlučujemo hoćemo li zračiti negativnom ili pozitivnom energijom.

Energija u ljudskom tijelu može se, međutim, i sustavno nadoknaditi, i to na slijedeće načine:

U prvom redu molitvom, i općenito molitvama.

Ako ste vjernik, kršćanin (katolik, pravoslavac ili evangelist/protestant), ili musliman, židov, budist ili hinduist, onda automatski i nesvjesno nadoknađujete energiju u svom tijelu, s tim da ako se molite samo jednom tjedno, npr. odlaskom u crkvu ili džamiju, morate znati da ne nadoknađujete svu svoju izgubljenu energiju, jer je gubitak svakodnevan, stoga bi i molitve morale biti svakodnevne. Sjetimo se naših baka, zar nisu krunicu vrtjele svakodnevno, često čitale Bibliju i slično. Moliti se možete svugdje, gdje god se nalazite, ne mora nužno biti u crkvi, iako je ozračje u crkvi najbolje – mir (nema radija, TV, blebetanja, vike i sl.) Zapamtite – ljubav jest energija, i to pozitivna energija.

Pozitivna energija jest sve ono što u sebi osjećamo prilikom kontakta s drugom osobom kao pozitivno – lijepo i dobro, ili ugodno. Svaki osjećaj nelagode znači da druga osoba zrači prema vama negativnom energijom – maknite se od takve osobe ako možete. (Obično je najizravniji utjecaj osobe na osobu unutar jednog metra kad se pokrivaju aure, a i znanstvenici su izmjerili da čovjek ima najjače zračenje u spektru od jednog metra.)

Kvantni fizičari su na razini subatomskih čestica, dakle, onih čestica koje su manje od atoma, otkrili vrtnju čestica, ali joj do danas nisu pridavale značaj, naime, one se vrte u smjeru kazaljke na satu, i u smjeru suprotnom od kazaljke na satu.

Planeti našeg sunčeva sustava, izuzev satelita (mjeseca) od jednog planeta, okreću se oko svoje osi i Sunca u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, međutim, okretanje u smjeru suprotnom od kazaljke na satu stvara negativnu energiju, stoga moramo ispravnim životom, tako i molitvama i meditacijom, izjednačiti taj negativni trend, jer samo kad se subatomske čestice u nama okreću u smjeru kazaljke na satu možemo računat na dobro zdravlje, odnosno stabilan imunološki sustav, dobro raspoloženje, na volju u nama, jednom riječju - na zdrav duh u zdravom tijelu. I zapamtite, ako ste starije dobi – nije čovjekova sudbina da u starosti bude bolestan/bolesna!

Osim molitve i meditacije, pozitivnu energiju možete stvarati čineći dobra djela, i određenim fizičkim vježbama, poput obične šetnje po čistom zraku, i upijanjem sunčeve svjetlosti (koje tijelo najviše upija kroz oči, i dlanove ruku), ili poput drevne tibetanske metode vježbanja, zvana Tibetanci (splet od pet kratkih vježbi od po pet minuta) koje vam ubrzavaju pozitivan spin ili vrtnju vaše energije, a ujedno vas i fizički jača i čini vas mladom kao osobom, jer vježba pokreće svaki djelić vašeg tijela, kao prilikom plivanja.

Čak i kad se energija u vama, odnosno subatomske čestice ne vrte nego stoje na mjestu, na pozitivnoj nuli – na putu ste za Mirogoj, jer će te kad-tad oboljeti. Samo pozitivna vrtnja, u smjeru kazaljke na satu, puni Vas energijom, i jača vaš imunološki sustav.

Zatim možete svoje tijelo i duh puniti energijom kroz meditaciju tipa vizualizacije da vam se vaši energetski centri u tijelu okreću u smjeru kazaljke na satu. Uglavnom, ako vam je to nepoznato, pročitajte si knjigu koja kruži internetom, od autorice Serene Albe pod naslovom Geometrija Božanske iskre.

Geometrija Božanske iskre

Majke ove žene (autorice) bila je žrtva fašističkog progona u Italiji u Drugom svjetskom ratu. To je prouzročilo da je prestala vjerovati u Boga jer je doživjela strašnu nepravdu, i pretrpjela veliki strah, što je pak dovelo do njezinog negativnog razvoja, do mržnje, i do maltretiranja svojih vlastitih članova obitelji u nedostatku odmazde nad neprijateljem, i na koncu do sustavnog kritiziranja svih onih svojih članova svoje obitelji koje je voljela, ali „voljela“ na krivi način, jer je cijelo vrijeme živjela u velikom strahu za svoju djecu i njihovu djecu, i time širila negativnu energiju, a njima crpila njihovu pozitivnu, i tako ih iscrpljivala. (Za vrijeme svog života pokopala je većinu svoje obitelji, od svog muža preko svoje djece, čak i neke unuke.)

Njezina kćer, odgajana ateizmu, na kraju je počela vjerovati u Boga, i razvila je metodu kako da se nadoknadi energiju koju vam drugi kradu tijekom vašeg života. Nije doduše mogla spasit svoj brak, ali je spasila svoju malodobnu kćer koja je iz njoj tada neobjašnjivih razloga stalno obolijevala u djetinjstvu, čak nije mogla jesti svu hranu, uglavnom, problema preko glave. Poslije je spasila i dečka svoje kćeri, mladog studenta.

Da se razumijemo, svaki puta kad na TV gledamo nekog vladajućeg političara, i slušamo na vijesti što nam sve laže, a svjesni smo da lažu, gubimo životnu energiju; isto tako je s medijima koji nam lažu, tako da nas, ne samo uskraćuju za istinu, nego nam još i energiju kradu. Novinari i urednici-lažljivci k tome još dobivaju i plaću, a jedini koji su na gubitku smo mi – recipijenti medijskih vijesti i poruka korumpiranih i licemjernih političara.

Uglavnom, Serena Alba pročitala je mnoštvo knjiga na temu kvantne fizike, i vjere u Boga (racionalna znanost i drevni religijski spisi se poklapaju), da bi na kraju razvila učinkovitu tehniku nadoknađivanja energije, i razvoja pozitivne energije u sebi.

Ako se njezina tehnika sustavno primjenjuje svakodnevno, onda vam ništa iz vanjskog svijeta ne može naškoditi, osim ako imate nesreću pa vam atomska bomba baš padne na glavu, ili živite u zoni potresa i slično. Klonite se i izvora struje, posebno jakih izvora struje tipa dalekovoda, trafostanica, mobitel-prijemnika; već i hladnjak u domu, TV, PC, mobitel i slično može biti uzrokom pojave neke laganije bolesti koja se pretvara s vremenom u težu bolest, i nesanicu. Odmaknite glavu od takvog izvora struje (mobitel držite od sebe na udaljenosti od najmanje jednoga metra, a krevet u spavaćoj sobi, ako je glava prilikom spavanja u smjeru kuhinje gdje vas od hladnjaka dijeli samo zid, odmaknite na drugu stranu; smjer glave prilikom spavanja ako je usmjeren prema istoku, ili sjeveru, u dobrom je položaju, i osigurava vam kontinuirani san tijekom noći bez buđenja, bez odlazaka na WC po noći i slično – pod uvjetom da niste izloženi nekom izvoru struje.

U kombinaciji s molitvama i meditacijom, i raznoraznim tehnikama stvaranja energije u tijelu, zajedno, dakle, s obraćanjem pažnje da ne budete izloženi zračenju (izvoru struje), osigurava vam zdrav i zadovoljan život – sreću. U konačnici čista ljubav jest sreća.

Božićna čestitika posebno svima onima koji trebate nadu, i ne zaboravite, Isus Krist jest nada čovjekova, i njegovo rođenje na Badnjak koje slavimo i obilježavamo Božićom, jest nada za čovječanstvo. Ovaj puta neka budete pozdravljeni drevnim tibetanskim pozdravom TAŠI DELE, što znači: Budi mi pozdravljen s Božanskim u sebi!

Sada o politici. Rezime za 2012. i prognoza za 2013.

Događaj godine za Hrvate jest konačna i pravomoćna oslobađajuća presuda međunarodnog suda za ratne zločine Novog svjetskog poretka našim generalima, koji stoji u službi autoritarne Svjetske vlade u sjeni – na liberalnom Zapadu.

Oslobađajuća presuda jest dokaz da Svjetska vlada još ne kontrolira 100 posto sve događaje, jer oslobađajuća presuda, pored toga što stvarno nije bilo dokaza protiv generala Gotovine, i za optužbe protiv Republike Hrvatske i ondašnje vrhovništvo na čelu s Franjom Tuđmanom, koji dakle, nije uništavao Srbe kako Srbi obično i krivo misle, djelo je i onih u američkoj službenoj politici koji su stajali iza Oluje, tako da nisu mogli pišati u vjetar.

Međutim, šteta je ipak počinjena optužnicom protiv generala Gotovine, jer za to vrijeme je Hrvatska držana u šahu, bila je paralizirana, a domaći plaćenici odradili su svoj posao predaje zemlje u ralje Novog svjetskog poretka, i to tako da je izgubila svoju nezavisnost (teško stečena dankom u krvi tijekom velikosrpske agresije) pridruživanjem NATO-paktu, i Europskoj uniji, u koju formalno treba uć 1. srpnja 2013. godine.

Naši vladajući političari iz tzv. Saveza za Europu (HDZ i SDP), preveslali su nas žedne preko vode, i na prevaru nas, nama - narodu - lišili našeg nacionalnog suvereniteta, a souverainitet (nezavisnost) znači SVE.

Na primjeru EU vidi se tko njome upravlja – međunarodni bankari koji su prouzročili krizu u euro-zoni, i Svjetsku financijsku i gospodarsku krizu iz 2008. godine koja traje.

Bankari su destabilizirali euro kako bi osiromašili srednji sloj, i doveli do prelijevanja kapitala s dna prema vrhu. Destabiliziirali su euro na način da su krivotvorili državnu bilancu Grčke prilikom njezinog primanja u euro-zonu. Nakon toga su Grčkoj nametnuli bankara za premijera koji je krivotvorio državnu bilancu uz pomoć jedne banke s Wall Streeta, i taj diktator je zatim izvršio rasprodaju Grčke, ukinuo joj suverenitet, i zadužio je – kao Grčku. Zatim je taj krivac imenovan dopredsjednikom središnje Europske centralne banke, a njegov pomoćnik, jedan talijanski bankar, imenovan predsjednikom Europske centralne banke koju kontrolira Wall Street. Također je Italiji nametnut za premijera jedan bankar, i to mimo bilo kakvih višestranačkih izbora tako da je demokracija, u koju se EU zaklinje, samo mrtvo slovo na papiru.

I kod nas u Hrvatskoj se predlaže tzv. stručnu vladu, predvođenu nekim bankarima (i tajkunima), na čelu s predsjednikom središnje Hrvatske narodne banke itd.

Iz lobbya međunarodnog bankarstva dolazi i nova šefica Međunarodnog monetarnog fonda, kao i neki članovi vlade EU – Europske komisije.

U svakom slučaju, ako Hrvati misle da su sada nakon oslobađajuće presude generalima slobodni, varaju se jako! Ropstvo je pripremano dugo i sustavno, od vremena Domovinskog rata kada se Novi svjetski poredak izravno upleo u taj rat na strani Miloševićevog režima, a Slobodan Milošević je, osim što je bio komunist, bio i bankar, odnosno predstavnik beogradske Jugobanke u New Yorku, početkom osamdesetih godina, dakle, čovjek Wall Streeta. Cijela bivša Titova Jugoslavija je bila vezana pupčanom vrpcom za Wall Street, a diktator Tito je bio marioneta međunarodnih bankara.

Sjećamo se tko je prvi, osim Miloševićevog režima, optužio Hrvatsku da je Olujom navodno etnički čistila pobunjene Srbe – Carl Bildt – švedski i međunarodni diplomat, i čovjek Wall Streeta iz konspirativne Bilderberg-organizacije. Naknadno se ta optužba pokazala velikom lažju i klevetom, ali je poslužila, jer šteta za Hrvate je učinjena. Štetnu povezanost s Wall Streetom, i politikom u sjeni koju vode međunarodni bankari, može se prekinuti jedino ako se domaćim marionetama na vlasti prerežu konci.

Stigli su nam konačno, s godinom dana zakašnjenja, i statistički podatci popisa stanovništva u RH.
(Kad je več riječ o tome, pročitajte si n blogu CroSirmium statističke podatke popisa stanovništva u Srbiji, iz kojeg se iščitava dovršeno etničko čišćenje Hrvata u Srbiji.)

Kina, koja ima jednu milijardu i 300 milijuna stanovnika, objavila je popis u roku od šest mjeseci, a popis je stajao samo nešto više nego popis u Hrvatskoj.

Ima nas 4,2 milijuna, od toga žene čine neznatnu većinu, ali još uvijek nemaju sva prava kao muškarci i muški članovi narodne zajednice. Apsolutnu većinu imaju katolici u Hrvatskoj, ali to se ne odražava u politici i na vlasti koju obnašaju većinom eks-komunisti, i ateisti (i agnostici), uključujući i u javnim službama tipa Hrvatske radio-televizije.

U stvarnosti, hrvatski narod živi u diktaturi titoista, odnosno bivših komunista i udbaša. Hrvatskom vlada udbo-mafija. Oprez! Ljudi, promijenite nešto u državi, nemojte bit naivni!

Bivši komunisti i udbaši donijeli su nam veliku nezaposlenost, pljakašku pretvorbu i privatizaciju, te tajkunizaciju Hrvatske, i još nam se nameće odgoj tipa „zdravstvenog odgoja“ u školama kojeg se ne bi posramio Charles Darwin, i Hitler i Staljin. U biti, radi se o neoliberalnom programu Svjetske vlade Novog svjetskog poretka koji je destruktivan jer razara osnovnu ćeliju društva – obitelj. Stoga je kardinal Bozanić potpuno u pravu kada je ovu vlast i koalicijsku vladu žigosao kao onu koja Hrvatskoj donosi nesreću. (Konačno se i Kaptol probudio.) Nažalost, u Hrvatskoj nema političke oporbe na razini parlamenta, a Crkva nije stranka, tako da pozitivna kritika ne može situaciju preokrenuti na bolje, jer nećemo valjda biti naivni i pomisliti da bi HDZ nešto pozitivno promijenio, naime, HDZ nije vjerodostojan, a i Crkva u Hrvata u mnogočemu nije u posljednje 22 godine hrvatske nezavisnosti, koja je sada likvidirana, bila vjerodostojna. Da se samo držala Stepinčeva poslanja, mnoge stvari u hrvatskom društvu bile bi danas bolje. Stoga je na građanima da se sami organiziraju, u prosvjede diljem zemlje, i dovedu do ostavke, ne samo ove vlade, nego do protjerivanja cijelog establishmenta na smetlište povijesti.

Iako još nismo srušili ni kult ličnosti maršala Tita, već smo počeli graditi novi kult ličnosti Franje Tuđmana. Tako se ne može stić na zelenu granu. Čak i kad bi bila istina da je predsjednik Tuđman stvorio hrvatsku državu, (otom-potom), ne daje za pravo onima koji ga nekritički veličaju, što je, vjerojatno slučaj zbog toga što je svijet preko Oluje optuživao Franju Tuđmana, pa su se pobornici njegove politike sklupčali refleksivno u obranu poput ježa, i kad k tome ubrojimo i tko sve napada lik i djelo Franje Tuđmana, od najokorljelih jugo-nostalgičara i titoista (iako je i Franjo Tuđman bio titoist, i to žestoki), preko medijskih tajkuna kojima je opet F. Tuđman omogućio uzlet, i tzv. ljevice (SDP, HNS etc.), onda je donekle shvatljiva histerija u vezi njega, ali, srećom, i hvala Bogu, sad je Oluja proglašena naknadno legitimnom (iako smo cijelo vrijeme znali i do sada da je Oluja bila baš OK), i otpalo je optuživanje prvog hrvatskog predsjednika u vezi toga; navest ću jedan primjer kako se nepošteno veliča Franju Tuđmana, i obnavlja tzv. tuđmanizam:

Nedavno je na jednom portalu, koji važi kao portal desnice, i gdje možete čitati kolumne tzv. desničara, od odvjetnika Zvonimira Hodaka na dalje (Hodakove kolumne su duhovite i odlične, ali i on spada u nekritičke branitelje Francekovog lika i djela, a nekoć je bio odvjetnik ondašnjeg predsjednika Hrvatske stranke prava, Dobroslava Parage, ali ga je u ključnom trenutku ostavio na cjedilu kada se trebao pojaviti pred varaždinskim sudom povodom Paragine tužbe zbog krivotvorenja parlamentarnih i predsjedničkih izbora iz 1992. godine, pa nije, i tako je de iuro propala tužba, a da podnositelj tužbe nije imao pojma da mu se odvjetnik nije pojavio itd.)

U jednom tekstu na portalu tzv. desnice se, dakle, povodom aktualne bolesti nekadašnjeg glavnog zapovjednika obrane Vukovara, Mile Dedakovića Jastreba pojavila priča o nužnosti njegove konačne rehabilitacije, kao i rehabilitacije vukovarskih branitelja, i to kritikom Manolićevog saborskog izvješća o razlozima pada Vukovara, u kojem je Dedaković optužen kao navodni izdajnik, zbog čega su ga udbaši prebili gotovo na mrtvo ime, u ime Republike Hrvatske, ali se Dedakovića sada brani na način da se optužuje Dobroslava Paragu da je navodno izdajnik, i time djelomično potvrđuje ono isto Manolićevo sramotno i krivotvoreno izvješće koje se kritizira (zamislite tu pamet samo), jer da je Dedaković nesvjesno nasjeo na dezinformacije jugoslavenskih obavještajaca, a Paraga navodno svjesno. Pri tome takve, u biti glupe, tvrdnje autora zaobilaze notorne povijesne činjenice, poput npr. činjenice da je predsjednik Tuđman dao povodom izvješća Manolićeve komisije sudit Dobroslavu Paragi, i dr., pred Vojnim sudom RH, i to pod optužbom da je navodno rušio ustavni poredak, a inače je u tom famoznom Manolićevom izvješću Paraga prvooptuženi, a Jastreb drugooptuženi, ali to se na portalu tzv. desnice ne može pročitat, nego ispada da je državni neprijatelj broj 1 bio Jastreb, bivši oficir JNA, a ne Dobroslav Paraga, žrtva komunizma. Istina jest, da su obojica nevini, i Paraga i Jastreb, i da su svaki na svoj način, koliko su mogli i znali, branili Hrvatsku od velikosrpske agresije, a je li predsjednik Tuđman ostavio vukovarske branitelje za vrijeme agresije na cjedilu ili ne, kao što tvrdi Paraga, neka istraže povjesničari, a ne bivši jugoslavenski milicioneri i udbaši koji i dan-danas optužuju Dobroslava Paragu, jer on je jedini koji je i danas jedina oporba ovom režimu kao što je s pravom bio oporba ondašnjem Tuđmanovom. Vojni sud RH donio je u predmetu optužbe protiv Dobroslava Parage oslobađajuću presudu, a Vrhovni sud je oslobađajuću presudu potvrdio, tako da je postala konačna i pravomoćna, kao i presuda generalima Gotovini, Markaču i Čermaku. Vrhovni sud je k tome u obrazloženju drugostupanjske oslobađajuće presude naglasio da je HOS legalni i legitimni dio Oružanih snaga RH, dakle, nije bio „paravojna formacija“, niti je imala namjeru rušit Tuđmanovu vlast kako je Tuđmanova vlast bulaznila. Pametnome dosta! (Na kraju krajeva, pazite gluposti, predsjednik Tuđman je Dobroslava Paragu i hosovce optuživao da su topovima htjeli rušit Banske dvore nakon pada Vukovara, a čak i vrapci na granama pjevaju da su Banski dvori bili nakon zračnog napada JNA od 7. listopada 1991. prazni, i da se vladina zgrada restaurirala, tako da bi Paraga napadao koga (?), ličioce, zidare i čistačice?)

Mnogi su me pitali - što točno znači pojam „udbo-mafija“? Udbo-mafija znači političku mafiju, ili mafiju u hrvatskoj politici, a nalazi se u onim krugovima koji sebe nazivaju „ljevicom“ i „desnicom“, a inače potječu iz bivše komunističke partije, i udbe (jugoslavenske komunističke tajne službe i političke policije), ili oni koji takove brane, i štite na vlasti, ili perom u medijima.

Smak svijeta?

Dana 21. prosinca 2012. jest „smak svijeta“ kako glasi tlapnja medijskih idijota koji nemaju pojma o ničemu, ali su otvoreni za gluposti i senzacije.

Drevni Maja-narod bio je visokociviliziran, i bavio se među ostalim i astronomijom, i bilježenjem kalendara, a jedini takav primjerak sačuvan je u Njemačkoj, tzv. Dresdenski kodeks (sve drugo su španjolski inkvizitori prilikom osvajanja Srednje i Južne Amerike uništili).

Drevne Maje su ustanovili da Zemlja prolazi svakih 25.000 godina kroz jedan ciklus u kojem se u jednom trenutku svi planeti Sunčevog sustava, zajedno sa Suncem, nalaze na jednoj crti prema središtu naše galaksije, Mliječne staze, i taj trenutak ne znači smak svijeta nego početak novog ciklusa, i transformacije Zemlje koja biva obasjana energetskim snopom, što će dovesti do promjene ponašanja ljudi prema boljem – tako tvrde, dakle, drevne Maje.

Znanstvenici današnjice bi mogli potvrditi navode iz Majanskog kalendara o poređenju Sunčevog sustava u odnosu na središte Mliječne staze, ali treba vodit računa i o aktualnom kalendaru… ako i Crkva tvrdi da se u brojanju godina dogodila u prošlosti pogreška, i da 2000. obljetnica Isusova rođenja nije bila u našoj godini 2000. nego plus minus tri do pet godina, onda je moguće da i događaj naveden pod datumom od 21. prosinca 2012. i ne bude 21. 12. 2012. po našem kalendaru, nego da je, ili već se dogodio, ili će se tek dogoditi u bliskoj budućnosti.

U svjetskoj politici su događaji 2012. bili podosta katastrofični i apokaliptični, svijet na rubu Trećeg svjetskog rata, i usred stalnih sukoba, što ratnih, što revolucija, i gladi, suše, usred umjetno izazvane svjetske financijske i gospodarske krize.

Nobelovu nagradu za mir, umjesto da je dobije Günter Grass zbog njegove hrabre kritike nekritičke podrške Zapadne politike izraealskoj politici, pri čemu je apostrofirao cionističku vlast, a ne Židove, ali su ga svejedno odmah proglasili „anti-semitom“, dobila je EU, što je sprdnja, a nobelovac za mir Barack Obama pak opet ništa pametno nije napravio u 2012. godini, osim što i dalje vodi rat u Afganistanu, jedino, ako je to utjeha, nije još napao Iran, a možda će to bit i ključni događaj njegovog mandata ako S.A.D. i NATO ipak ne napadnu Iran, zajedno s Izraelom. Terorizam koji liberalni Zapad sponzorira i potiče u Siriji, ogolio je Zapadnu politiku koja je marioneta međunarodnih bankara s Wall Streeta.

Hrvatska će se pak moći smatrati sretnicom ako joj Ljubljana blokira ulazak u EU. Možda spas ipak dođe sa zapada – od Slovenije, našeg tihog saveznika?

Nesposobnu Milanovićevu vladu, koja je kao „crvena vlada“, kako ju je ponosno titulirao jedan tajkunski korporacijski dnevnik u Zagrebu, izgubila je u samo 12 mjeseci na vlasti cjelokupni moralni kredibilitet, i od svojih Zapadnih sponzora svrstana u kategoriju „smeća“.

Slijedeće godine slijede nova otpuštanja, stezanje remena (narod je u međuvremenu postao „banda“, pa sad mora stegnut remen), rezanje socijale, povećanje nezaposlenosti na oko pola milijuna (500.000), otpuštanje u javnom sektoru zdravstva i školstva, vojsci i policiji, novi krediti s lihvarskim kamatama, pad izvoza, slabljenje kune i povećana inflacija, naravno, povećanje plaća članovima vlade i saborskim zastupnicima, zatim, pad društvenog bruto-nacionalnog dohotka i produkta, i više ideologije u kukuriku-koaliciji kao zamjena za gospodarske programe, dakle, opet veličanje titoizma, napadno ateističko paradiranje u društvu i na razini medija i vlasti, zataškvanje komunističkih i udbaških zločina i zaštita takvim počiniteljima, a izmišljanje i uvećavanje tzv. hrvatskih zločina iz Domovinskog rata, posrbljivanje društva (tipa prijedlozi za uvođenje dvojezičnih natpisa u Vukovaru), i općenito povećavanje napetosti u društvu koje proizvodi vlast. Uglavnom, 2013. slijedi veliki socijalni pad u bezdan, a to je prilika obespravljenima da se dignu, i brane svoje dostojanstvo javnim prosvjedima.

Što je pak nama, narodu, činiti u novoj godini? Probuditi se, osvijestiti se, i krenuti u smjenu cjelokupnog establishmenta u Republici Hrvatskoj. Opet su nam susjedni Slovenci dočarali kako se to radi – masovnim prosvjedom sve do ostavke u narodu omrznutih i korumpiranih obnašatelja vlasti.

Što pak mi, kao pojedinci možemo u novoj godini bolje učiniti? Počet mislit na sebe, počevši od svog zdravlja pa nadalje, sve do svijesti o tome da samo kao slobodan narod možemo bit slobodni i kao pojedinci, individue, a da uopće ne potpadnemo pod kolektivnu i nacionalnu histeriju nego samo da branimo nacionalne interese, pa unutar toga možemo zaštiti i osobne interese. Sve počinje od našeg mozga, jer sve pozitivne promjene nalaze se u našem umu.

Sve najbolje u Novoj 2013. kada se, ako Bog da, opet čujemo! Smajlić

CBK

20.12.2012. u 15:14 • 5 Komentara • Print • # • ^

utorak, 11.12.2012.

FRANJO TUĐMAN

10.12.1999. - 10.12.2012.

Franjo Tuđman bio je u Drugom svjetskom ratu u partizanima, i nakon pada Berlinskog zida prvi predsjednik Republike Hrvatske. To su jedine dvije povijesne činjenice oko koje među domaćim simpatizerima, i kritičarima pokojnog Franje Tuđmana nema prijepora. Sve ostalo glede njegovo povijesnog lika i djela predmet je diskusije u hrvatskom društvu koja će još dugo trajati. Već činjenica da je sve ostalo predmet diskusije čini Franju Tuđmana kontroverznim, a i to je već prvi kamen spoticanja, jer, neki će reći da on nije kontroverzna povijesna ličnost. Međutim, takovo stajalište vrijedilo bi samo da su o njemu izrečene sustavne neistine i klevete, kao npr. o pokojnom ubijenom Zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu, blaženom Alojziju Stepincu kojeg neki kritičari nazivaju „kontroverznom povijesnom ličnošću“ iako u njegovom liku i djelu nema kontroverzija ili prijepora i nesuglasica, jer se kritike temelje na lažima o njemu. Njegov lik je svijetli, za života bio je hrabar, a njegovo djelo vrijedno je poštovanja, i trajno je.

Prijepor (kontroverzija) oko Franje Tuđmana odnosi se na to je li ili nije hrvatski „George Washington“ ili utemeljitelj hrvatske države, zatim, je li ili nije bio pristaša podjele Bosne i Hercegovine i sudjelovao u njezinoj podjeli, je li ili nije bio autoritaran i diktator na položaju predsjednika RH, je li ili nije dao krivotvoriti izbore devedesetih, je li ili nije de facto protuustavno postao po treći puta predsjednikom Republike iako Ustav propisuje da se može predsjednikom postati samo dva puta, zatim, je li kriv ili sukrivac za pljačkašku pretvorbu i privatizaciju, zatim, koga je predsjednik Tuđman uništavao, Srbe, ili Hrvate, je li unaprijedio demokraciju ili je sputavao demokratske procese, je li unaprijedio pravnu državu ili ju je kočio, i uništavao, nadalje, je li bio zločinac ili nije, je li uništavao oporbu ili ju je uvažavao i štitio, je li kršio medijske slobode ili ih je unapređivao, je li bio jak ili slab državnik, je li bio branitelj Hrvatske, ili je obrani vezao jednu ruku, zatim, je li bio iskreni preobraćenik od borbenog ateista, boljševika i komunista, do katolika i demokrata, i je li kriv za optužnicu haaškog suda protiv generala Gotovine ili je svojom politikom zaštitio svoje generale, tako i Antu Gotovinu, je li branio ustavni poredak Hrvatske ili ga je uništavao i ugrožavao, i na koncu, je li osigurao Hrvatima nacionalnu sigurnost i državnu nezavisnost na duži rok, ili ju je doveo u pitanje. To su sve pitanja oko kojih će se još godinama, možda i desetljećima voditi rasprave i svađe, kao i oko poglavnika ustaškog pokreta i N.D.H., Ante Pavelića, kojeg neki kuju u zvijezde, dok ga drugi sotoniziraju. Također u hrvatskom društvu ne postoji konsenzus oko lika i djela Josipa Broza Tita, nažalost niti oko Oca domovine Ante Starčevića.

Iako se ovdje na ovom blogu ne može eksplicite na sve prijepore dati odgovore, jer bi to zahtijevalo desetke stranica teksta, možda i stotine, ipak se može dati jedan pregled lika i djela Franje Tuđmana na osnovi povijesnih činjenica, a svakome je na volju o njemu zaključiti što misli kakav je bio politički život Franje Tuđmana.

Franjo Tuđman u partizanima nije bio pripadnikom narodno-oslobodilačkog pokreta, niti hrvatskog pokreta, jer partizanski pokret nije bio narodno-oslobodilački, nego jugoslavenski i porobljivački, dakle, zločinački. Iako toga u svojoj mladosti možda nije bio svjestan, zaslijepljen lažnim idealima, i iluzijama, bio je pripadnikom zločinačke organizacije komunističke partije i partizanskog pokreta koji je uništavao hrvatsku državu, anti-komuniste, i nekomuniste, odnosno demokrate i građanstvo, Katoličku crkvu i vjernike, hrvatski nacionalno orijentirane Hrvate, i sve političke neistomišljenike komunista, uključujući slobodu javne riječi, i pravo naroda na samoodređenje. Zbog toga se hrvatskom narodu i građanskoj starčevićanskoj Hrvatskoj nikad nije ispričao, naprotiv, ponosan je na to svoje nedjelo, čak je za totalitarni komunizam koristio u samostalnoj Hrvatskoj pojam kojim je zamaskirao zločinački komunizam nazivajući takvu ideologiju i politiku „antifašističkom“, čime se rugao zdravoj pameti.

Franjo Tuđman se u Drugom svjetskom ratu borio za komunizam, i Jugoslaviju; kao politički komesar u partizanima bio je boljševik i staljinist/titoist, ukratko rečeno - marksistički fanatik, i svoj generalski čin u Jugoslavenskoj armiji zaradio je svojom desetljetnom protuhrvatskom djelatnošću, dok je prethodni visoki ratni čin majora zaradio kao borac protiv hrvatske države, a generalske zvjezdice kao sudionik progona Hrvata u “Bleiburgu i na Križnom putu“; naime, od veljače 1945. godine je Franjo Tuđman bio član Vrhovnog štaba na čelu s maršalom Titom. Većinu svog života je F. Tuđman bio na tamnoj strani povijesti, i bio je u zabludi, i dobrim dijelom je u zabludi ostao do kraja svog života. Kaže se – Kad Bog nekoga vodi u zabludu, prvo mu oduzme pamet. To se dogodilo Franji Tuđmanu. Većinu svog života služio je Beogradu, i stranim centrima moći, sve do Moskve i natrag.

S vremenom je Franjo Tuđman evoluirao, odbacajući neke laži jugo-komunističkog režima, poput notorne laži o broju žrtava jasenavačkog logora, i prihvaćajući hrvatski jezik nasuprot komunističkoj kovanici o „srpsko-hrvatskom“, zatim, odbacujući jugoslavenski unitarizam, i prihvaćajući vrijednosti Hrvatskog proljeća čiji je osobno bio aktivnim sudionikom, i zbog zalaganja za istinu i pravdu bio zbog verbalnog delikta osuđen od totalitarnog jugoslavenskog pravosuđa na zatvorsku kaznu, iako na blagu kaznu u odnosu prema drugim bivšim komunistima, i nekim nekomunistima. Međutim, nije izvukao pouku iz tog razdoblja njegovog života kada mu je staljinistički titoizam uništavao život, te će poslije, opet došavši na vlast, drugim ljudima, uz to dokazanim hrvatskim domoljubima, dati montirati sudske političke procese, i uništavat im njihove živote. Postao je disident komunizma, ali Tito mu nije dao „pakovati“ visoku zatvorsku kaznu; nakon Titove smrti ponovo će biti osuđen iz političkih razloga na zatvorsku kaznu, iako opet na relativno blagu kaznu u odnosu na neke druge hrvatske disidente.

F. Tuđman nije bio klasični borac za ljudska prava, i demokraciju, nego više pobornik veće hrvatske samostalnosti u okviru Jugoslavije, a jugoslavensku ideju nije odbacio ni u vrijeme prvih demokratskih promjena 1989./1990. godine. Naprotiv, kao prvi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice je zajedno sa Stjepanom Mesićem, i Josipom Manolićem, u program nove stranke HDZ ugradio opciju stvaranja jugoslavenske konfederacije, dok program o hrvatskoj nezavisnosti u programskoj deklaraciji Hrvatske demokratske zajednice iz 1989. godine nije postojao. (Jedini takav program, od svih političkih stranaka, o hrvatskoj nezavisnosti, imala je Hrvatska stranka prava pod vodstvom Dobroslava Parage.)

Franjo Tuđman do kraja života nije odbacio ni Tita kojeg je smatrao „najvećim državnikom Europe“. Pametnome dosta!

Također nije dao donijeti zakon o lustraciji, niti je iz javne službe RH dao udaljiti bivše komuniste i udbaše, naprotiv, upravo s takvim bivšim kadrom ex-Jugoslavije popunio je državne strukture Republike Hrvatske, i to na najvišim i najvažnijim položajima, od kojih su neki i dan-danas ostali na vlasti ili se ponovo vratili na vlast, ili se griju na vatrici vlasti iako su za vrijeme Titove Jugoslavije sudjelovali u kršnju ljudskih prava i progonima, neki i u ubojstvima hrvatskih emigranata koji su se zalagali za slobodu.

Novinarskom tajkunu i novinaru iz doba socijalizma, Ninislavu Paviću, je htio prodati zagrebački ondašnji oporbeni Radio 101, a Mirka Galića, nositelja jugoslavenskih državnih odličja, dao je postaviti na čelo Hrvatske radio-televizije, u čijem rukovodstvu su i inače u Tuđmanovo vrijeme bili samo bivši komunisti, iako je Hrvatska većinski katolička, a tako je bilo i nakon Tuđmanove smrti sve do danas.

Paradoks jest, iako je predsjednik Tuđman bio vatreni titoist do kraja svog života (njegov autoritaran režim nije dozvolio ni promjenu imena Trga maršala Tita, u Zagrebu), titoisti su ga u Republici Hrvatskoj mrzili i prezirali, jer nije branio Titovu Jugoslaviju do posljednje kapi krvi, nego je prihvatio realnost, odnosno raspad komunizma i SFRJ, a čak je i u tim uvjetima predlagao u međunarodnoj i domaćoj javnosti, i na razini razgovora s drugim čelnicima jugoslavenskih republika, konfederalni preustroj Jugoslavije, a ne hrvatsku samostalnost iako je dvije riječi, „hrvatska samostalnost“, stalno koristio u svojoj retorici, ali radi obmane hrvatskog biračkog tijela; to mu npr. strani kritičari ne uzimaju kao plus nego prešućuju, i još ga k tome nazivaju „hrvatskim nacionalistom“, dok ga u velikosrpskim krugovima „krste“ i „fašistom“, a HDZ kao „fašističku stranku“, ali takova kritika mu ide samo u korist, međutim, hrvatski nacionalist nije bio, a hrvatskim domoljubom nikada nije postao iako je osobno mislio da je hrvatski domoljub, međutim, živio je u zabludi, i u zabludu vodio svoje pristaše; da je bio domoljub, onda ne bi uništavao neke hrvatske domoljube kao npr. Antu Paradžika, ili Blaža Kraljevića, i inače, pravaše, kojima se što šta neargumentirano predbacuje, ali hrvatsko domoljublje im se ne može poreći.

Franjo Tuđman nije bio omiljen među svojim partizanima, jer mu predbacuju da je u Drugom svjetskom ratu pokleknuo, i surađivao s ustaškim pokretom dok je bio u ratnom zarobljeništvu u kojem je navodno ustašama izdao svoj „zagorski partizanski“ odred kojemu su hrvatske oružane snage postavile stupicu, i dobrim dijelom uništile u borbi. Međutim, to nije povijesno dokazano, iako mu se predbacivalo, direktno, ali i njemu iza leđa. Međutim, povijesno je dokazano da je predsjednik Tuđman omogućio nastavak cvjetanja titoizma u Republici Hrvatskoj što je kočilo demokratske procese, i uspostavu pravne države. Povijesna činjenica jest također, da je predsjednik Tuđman zataškao sve zločine komunizma, i pod državnu zaštitu stavio sve kazneno prijavljene partizanske ratne zločince, i komunističke zločince i udbaše, i zabranio ekshumacije hrvatskih žrtava komunizma. Nije imao srama biti pokroviteljem mnogih obljetnica proslava partizanskih jedinica, i čak je u državne praznike stavio obilježavanje 22. lipnja – dan iz 1941. godine kada su hrvatski komunisti objavili rat Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, i krenuli u šumu radi davanja potpore Sovjetskom Savezu od diktatora i masovnog ubojice Staljina.

Franjo Tuđman je kao predsjednik hrvatske države objavio aboliciju, odnosno pomilovanje za sve pobunjenje Srbe, i to još za vrijeme rata i velikosrpske agresije, te je još za vrijeme rata „normalizirao“ odnose s Jugoslavijom ili ono što je od nje ostalo.

Pravomoćna i konačna oslobađajuća presuda međunarodnog suda Ujedinjenih naroda, ICTY, u predmetu Gotovina, odnosno Oluja, dokazala je, iako se to znalo i ranije, da predsjednik Franjo Tuđman nije uništavao Srbe u Hrvatskoj, naprotiv, nakon što su na nagovor i uz prisilu vlastitog pobunjeničkog režima u tzv. Krajini pobjegli iz Republike Hrvatske, pozvao ih je da se vrate, i na koncu još za vrijeme njegovog života omogućio im povratak u domovinu koju su izdali, i dao im je odštetu za njihovu imovinu koja je dijelom uništena u neorganiziranim osvetničkim pohodima pojedinaca, i iz straha da će se vratiti, i jednog dana opet podići oružani ustanak, i sudjelovat u pokolju nad Hrvatima kao i 1990./1991. (Ono što su pobunjeni Srbi radili 1991. godine, radio je Franjo Tuđman zajedno s njima 1941. godine.) Uoči Oluje je predsjednik Tuđman bio spreman pobunjenim Srbima u Hrvatskoj čak dati državu u državi, pristavši na zločinački međunarodni Plan Z-4 o stvaranju konfederalne Republike Hrvatske. Jedino što predsjedniku Tuđmanu ide u povijesnu korist kad su u pitanju Srbi jest činjenica, da je u novom hrvatskom Ustavu Srbima u RH oduzeo konstitutivni status naroda, i dao im kulturnu autonomiju sa statusom nacionalne manjine, što je europski standard. Sve drugo u svezi Srba, uključujući pomilovanje za oružanu pobunu, narušavalo je hrvatske nacionalne interese. Oluja nad tzv. Krajinom nastala je tek nakon što je srpski pobunjenik i zločinac Milan Martić bahato odbio Plan Z-4 kojeg je prihvaćao njegov “vožd“ Slobodan Milošević. Oluja se trebala dogoditi već 1992. godine, ali ju je Tuđman odgodio, i doveo u pitanje pozvavši UNPROFOR u Hrvatsku - međunarodne mirotvorne snage koje su se stavile na crtu razgraničenja između velikosrpskih pobunjenika i srpskog agresora i osvojenog hrvatskog teritorija, i hrvatskih branitelja i slobodnog teritorija.

Franjo Tuđman je na cjedilu ostavio Hrvate u Bosanskoj krajini, i Bosanskoj posavini kao i u Podrinju, i pristao na podjelu Bosne i Hercegovine koju je aktivno dijelio. O tome svjedoči njegova politika prema Bosni, i akti poput proglašenja “Hrvatske Republike Herceg-Bosne“, u lipnju 1993. godine, kao i političko ubojstvo generala i člana Glavnog štaba Armije BiH, i zapovjednika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Republici Bosni i Hercegovini, od 9. kolovoza 1992. godine, kojeg su ubili pripadnici Kažnjeničke bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su stajali pod Tuđmanovim zapovjedništvom preko njegovog upravitelja u zapadnoj Hercegovini, udbaša Mate Bobana. HOS je branio RH i BiH od velikosrpske agresije, dok je za predsjednika Tuđmana HOS bio „paravojna organizacija“, a hrvatski branitelji odnosno dragovoljci i bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga proglašeni od Tuđmanovog režima „fašistima“, jedna etiketa koju je pravašima i hosovcima „lijepio“ i veliksorpski režim Slobodana Miloševića.

Predsjednik Tuđman je na cjedilu ostavio herojski grad Vukovar, i hrvatske branitelje i civile u njemu, a nakon pada Grada je branitelje još i oklevetao, a neke i dao premlatit u zatvoru od svoje udbaške vojne policije, i pripadnika udbaške vojne tajne službe SIS. Pokojni, i na Ovčari ubijeni, Siniša Glavašević o toj Tuđmanovoj veleizdaji svjedočio je u Oporuci Vukovara, a o tome svjedoče i drugi Vukovarci, hrvatski branitelji, i Dobroslav Paraga kojemu je predsjednik Tuđman pred Vojnim sudom RH montirao politički sudski proces u staljinističkom stilu, i razbio pri tome zube na takovim lažnim optužbama i klevetama protiv žrtve komunizma Dobroslava Parage, ali nije mu se ispričao, niti zatražio oprost što ga je uništavao, a u biti ne samo njega, nego budućnost hrvatske mladosti.

Predsjednik Tuđman je Paragu lažno optužio kao navodnog glavnog krivca za pad Vukovara, iako je Dobroslav Paraga bio doslovno jedini hrvatski političar koji je Vukovaru pružio vojnu pomoć za vrijeme opsade i napada tzv. JNA i četničke bande. Na koncu je predsjednik Tuđman dao državnim udarom oteti parlamentarnu i oporbenu demokratsku Hrvatsku stranku prava, i dao je na zlouporabu osumnjićenom doušniku Kontraobavještajne službe JNA koji je glumio neofašista kako bi kompromitirao pravaštvo, a HDZ sa spektra ekstremne ljevice došao na umjetan način u politički centar. U biti, predsjednik Tuđman uništio je hrvatsku desnicu i konzervativnu demokratsku opciju na hrvatskoj političkoj sceni, i razbio je hrvatsko višestranačje, što je de facto protuustavni čin. Predsjednik Tuđman je tako uništenjem pravaša pod vodstvom Dobroslava Parage izravno omogućio Ivici Račanu i njegovoj partiji SDP, da nakon njegove smrti dođu na vlast, odnosno da se vrati na vlast, i da do danas uopće ne postoji djelatna i stvarna oporba vlastima.

Predsjednik Tuđman je odgovoran za smrt oporbenog vođe, dopredsjednika Hrvatske stranke prava i ratnog načelnika Hrvatskih obrambenih snaga, Ante Paradžika, koji je bio ne samo politički zatvorenik u bivšoj Jugoslaviji, anti-komunist, nego predsjednik Saveza studenata Hrvatske u vrijeme Hrvatskog proljeća 1971. godine, orijentiran prema demokraciji i ljudskim pravima, i nacionalnim pravima hrvatskog naroda. Starčevićanac Ante Paradžik, žrtva Tuđmanovog režima, bio je Hrvat, bio je vjernik, bio je intelektualac, bio je hrvatski državotvorac, hrvatski branitelj, i, uz Paragu, organizator hrvatske obrane od velikosrpske agresije. Paradžik je cijeli život bio protiv Jugoslavije, a za Hrvatsku. Za razliku od kukavice Franje Tuđmana, Ante Paradžik bio je hrabar čovjek.

Franjo Tuđman je u inozemstvu bio manji od makova zrna, dok je kod kuće pokazivao mišiće, obično se iživljavajući nad oporbom, ali ne nad svojim eks-komunistima oko Račana, nego nad žrtvama iz doba Hrvatskog proljeća, i nad nekomunistima.

Potpisivao je sve ugovore koje su mu strani čimbenici stavljali pod nos, i ogolio je tako hrvatsku nacionalnu sigurnost, a svoj sustav je tako postavio, da je samo 13 godina nakon njegove smrti Republika Hrvatska izgubila suverenitet, i danas je samo privjesak Europske unije, ili bolje rečeno, Lijepa naša nije više ni privjesak ni indijanski rezervat kao u Austro-Ugarskoj, nego vreća krumpira koju svatko u svijetu šupira kako mu je volja.

Uništenjem demokratske anti-komunističke oporbe uništio je i hrvatski suverenitet kojeg je ta oporba u stvarnosti omogućila i stvorila, stvorivši hrvatsku državu, dok je slavu za to pobrao Franjo Tuđman, a stvarni nositelji suvereniteta dobili metak u čelo, i bili oklevetani i mrtvi, ne samo dok su živjeli.

Na kraju života, ne samo da mu nije bilo dovoljno dijelit Bosnu i Hercegovinu, nego je predlagao i podjelu Kosova, dokazavši po tko zna koji puta da je sklon tihom savezništvu sa Slobodanom Miloševićem; dok je NATO bombardirao Srbiju, 1999. godine, NATO je zaprijetio i predsjedniku Franji Tuđmanu da će bombardirat most preko Dunava na granici sa Srbijom ako smjesta ne prestane Miloševićev režim opskrbljivati naftom, a tajna opskrba naftom funkcionirala je i za vrijeme rata dok je Srbija odnosno krnja Jugoslavija bila pod međunarodnim ekonomskim embargom zbog srpske agresije i genocida.

Trodiobu vlasti je predsjednik Tuđman tako poštivao da je po miloj volji mijenjao Glavne državne odvjetnike kao čarape, manje-više zato što su „zakazali“ u progonu Dobroslava Parage – njegovog jedinog pravog i istinskog oponenta na hrvatskoj političkoj sceni, dok su svi drugi navodni Tuđmanovi oponenti i protivnici lažnjaci i umjetne „veličine“ koje profitiraju od činjenice što je Dobroslav Paraga i dan-danas pod medijskom blokadom. To je npr. izdašno iskoristio Stjepan Mesić, praveći da da je bio veliki protivnik podjele BiH, i da se zbog toga razišao s Tuđmanom, dok je istina da se s njim razišao, nakon što mu je izdašno pomagao u dijeljenju BiH, kad je saznao da haaški sud priprema optužnice protiv državnog vrha. Jedini koji je Franji Tuđmanu uzeo mjeru bio je Dobroslav Paraga koji se rodio na međunarodni dan ljudskih prava na koji je Franjo Tuđman preminuo, kao što su i ljudska prava Hrvata preminula danom dolaska „F.T-a“ na vlast 1945. godine, i agonija se nastavila i njegovim ponovnim dolaskom na vlast 1990. godine.

I da se ne zaboravi, sve hrvatske banke opljačkane su pod njegovom vlašću, a zatim u bescjenje prodane stranim vlasnicima, odnosno stranim državama i vladama, tako da je Hrvatska u samom startu izgubila svoj monetarni i gospodarski suverenitet. Brzo je zatim izgubila nakon njegove smrti i politički suverenitet.

Danas je Hrvatska bez suvereniteta, i nije slobodna, jer narod je slobodan samo kad je nezavisan. No, dok narod shvati da EU nije isto što i sloboda i nezavisnost, propast će i EU, i narod hrvatski. Kad general Markač danas radosno govori kao je Hrvatska napokon konačno slobodna, naivan je, i očito nije nešto primijetio što se dogodilo u zemlji dok je nevin robijao u svijetu.

Kad jednog dana istraživači budu bez emocija istraživali nestanak hrvatske nezavisnosti, doći će do zaključka da UZROK leži u Franji Tuđmanu.

Udbaši, eks-komunisti i Srbi mogu Franji Tuđmanu iz zahvalnosti podić veliki spomenik umjesto što ga psuju i mrze, jer, da nije bilo Franje Tuđmana, Hrvatska bi danas bila jako kao u doba kralja Tomislava, a tada je bila najjača u svojoj povijesti. Može se reći da je Republika Hrvatska danas više slaba nego NDH u svoje najslabije doba, u lipnju 1941. godine kada je doživjela dvostruku i paralelnu oružanu pobunu četnika i partizana, i terorizam oba pobunjenička tabora nad hrvatskim narodom - nad civilima i seljacima. RH je danas više zavisna nego NDH u trenutku potpisivanja Rimskih ugovora (odstupanje većine Dalmacije sa Splitom), a nalazi se u istoj agoniji kao i NDH u travnju/svibnju 1945. godine koju joj je priuštio poglavnik Ante Pavelić koji, iako slab državnik, bio je ipak jači državnik od Franje Tuđmana, iako je to slaba utjeha. Ne piše bez veze u Bibliji: Izraele, propast leži u tebi!

Dokle god će postojat mitovi o poglavniku Paveliću, maršalu Titu, i vrhovniku Tuđmanu, Hrvatska neće doživjet slobodu. Sloboda počinje s oslobođenjem od mitova. Badava Franju Tuđmana uzimati kao centralnu figuru hrvatske nezavisnosti kad on to nije bio, tako da se s lažnjakom ne može danas-sutra čvrsto stajat na nogama, kao što ni kuća ne može opstati na temelju od stiropora.

Ponavljamo stih velikog njemačkog pjesnika Johana Wolfganga Goethea iz prethodnog posta: Nitko nije veći rob od onih ljudi koji misle da žive u slobodi!

Sloboda inače počinje s autonomnim razmišljanjem, a ne papagajskim ponavljanjem gluposti o Franji Tuđmanu koje predstavljaju nekritičko veličanje lika i djela koji to za života nije bio. Na koncu, Franjo Tuđman i njegov udbaški HDZ od 1990. do 2000. nije dozvolio višestranačku kontrolu izbora. To su radili samo još totalitaristi poput Josipa Broza Tita koji su sami kontrolirali izbore, i redom ih dobivali s nadmoćnom većinom, tako i „veliki“ izborni pirov pobjednik Franjo Tuđman.

Mnogo lakše Hrvatima bi bilo da je Paraga usmjerio HOS protiv Tuđmanove despocije i srušio ga na bajunetama s vlasti, a kukavica kakav je „Francek“ bio, odmah bi i kapitulirao, no, naravno, teško je bit general poslije bitke, i pametniji od pape. No, Paraga je bio demokrat i borac za ljudska prava, a ne nasilnik kao Franjo Tuđman. Dok to sve Hrvati shvate nestat će i njihovo ime, i zemlja za koju su krv prolijevali dok se njegova elita gušila u privilegijama, i opterećena služenju stranim silama na štetu vlastitog naroda kojeg je pljačkala. Franjo Tuđman, ne samo da je bio dio te elite, koja i danas vedri i oblači Hrvatskom, nego je toj eliti omogućio dugogodišnji, gotovo trajan život – za jedan život previše!

CBK

11.12.2012. u 00:19 • 6 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 03.12.2012.

Pad imperije

Analiza

„Nitko nije toliki rob bez nade kao oni koji vjeruju da su slobodni“ (Johan Wolfgang von Goethe) (Iz dokumentarca From Freedom to Fasicsm)

Toliko onim Hrvatima koji misle da su slobodni, i da je Hrvatska slobodna nakon oslobađajuće presude u predmetu, haaškog (Svjetskog) suda, časnog generala Ante Gotovine.

Foto REUTER iz Der Spiegel Online. Grad New York nakon nevremena, 2012.

Sjedinjene Američke Države - novovijeko Rimsko Carstvo? U svakom slučaju. Država suprotnosti? Apsolutno. Društvo na rubu propasti? Skotrljalo se preko ruba u provaliju. Demokracija? Priča za malu djecu. Povijest Sjedinjenih Američkih Država? Krivotvorena od A – Ž. Supersila? Prošla svoj zenit. Elitno društvo? Pokvarena kasta prebogatih egoista i opasnih terorista i zavjerenika. Sjedinjene Američke Države? Zvijezda koja se gasi. Je li to dobro ili loše? Izravni odgovor na to pitanje ne postoji. Ovisi.

Pred našim očima i očima cijelog svijeta odvija se jedna velika drama – pad jedne imperije zvana Sjedinjene Američke Države, zamišljena kao savezna republika koja se pretvorila u novovijeko osvajačko Rimsko Carstvo lažnog kršćanstva u kojoj njezini političari niti jednu rečenicu ne počinju bez zaklinjanja u Boga, kao i u Hitlerovoj retorici, i u kojoj se njezina zločinačka elita zaklinje u Boga tako da je to čak dala napisati na svojim novčanicama – In God we trust. Čisto Bogohuljenje.

Sjedinjene Američke Države – kakve su to države? To je umjetna tvorevina osnovana od europskih izbjeglica – vjerskih fanatika i heretika, i robovlasnika.

To je super-država, atomska sila, i sila u svakom pogledu koja više ne može nositi teret svoje silne sile. To je sila koja je tehnološki najnaprednija na svijetu i u povijesti, i koja danas više ne ratuje postrojbama, nego šalje strojeve da ubijaju (vidi bespilotne letjelice). To je zemlja koja razvija nova oružja nezamisliva prosječnom ljudskom umu, a među novim oružjem nalazi se i jedno kojim se u roku od jednog sata može pogodit, i uništit, bilo koja točka svijeta. To je zemlja u kojoj je njezin predsjednik na osnovi tzv. antiterorističkog zakona dobio ovlast da može zapovijedit ubojstvo bilo kojeg državljanina Sjedinjenih Američkih Država, bez sudske presude, ako je procjena da se radi o teroristu, bio stvarno terorist ili ne. To je zemlja koja je postala zemlja orwellovskog tipa, kao neka komunistička ili fašistička zemlja, samo visoko sofisticirana s modernom tehnologijom. To je zemlja u kojoj vlada totalni kapitalizam koji koristi samo eliti Sjedinjenih Američkih Država, ali ne i njezinom narodu. To je zemlja u kojoj nema novca za nabavku agregata za struju u javnim bolnicama iako šalje rakete u svemir, i zemlja u kojoj je infrastuktura mizerna, tako da strujni vodovi u gradovima vise po drvenim stupovima koji se kidaju prilikom svakog tornada, jer nema podzemnih vodova koji su malo skuplji ali sigurniji; zato prilikom svakog većeg nevremena milijuni Amerikanaca ostaju bez struje u svojim domovima, što nikoga nije briga, jer elita ima vlastitu infrastrukturu, kao što ima vlastite privatne i paralelne strukture u državi, od obavještajne zajednice i tajne policije, do vlastitog vojno-industrijskoga kompleksa, i paralelnu vlast u sjeni koja manipuliranjem upravlja javnim strukturama. Hightech za elitu, zemlja u razvoju za narod – to je stvarnost Sjedinjenih Američkih Država.

To je zemlja koja ima zavjereničku elitu koja je u stanju fingirati napad na zemlju, i tisuće žrtava pripisati izmišljenom neprijatelju, i proglasiti rat protiv “Svjetskog terorizma“ koji u stvarnosti ne postoji u svijetu, ali obmana je najsnažnije oružje partizanskih zavjerenika u Sjedinjenim Američkim Državama.

Najnoviji dokaz o uroti u svezi 9/11 izašao je nedavno na svjetlo dana kada su objavljeni službeni seizmološki zapisi o potresima opovrgnuli službenu verziju događaja od 11. rujna 2001. godine na Manhattanu, jer je četiri potresa zabilježeno u prosjeku 20 sekundi prije udara dva zrakoplova u dva nebodera Svjetskog trgovačkog centra (WTC), i prije njihovog rušenja (iako nisu navedeni u službenom izvješću državnog povjerenstva o “11.rujnu“, koje je vodio Henry Kissinger), što znači da neboderi nisu srušeni udarom putničkih zrakoplova, nego eksplozijom TNT u temeljima zgrada, što potvrđuju i navodi svjedoka da se radilo o kontroliranim eksplozijama u podrumu WTC. Time je uklonjena i posljednja sumnja o tome da bi se radilo o “teoriji zavjere“.

Istina jest, da se radi o zavjeri velikih razmjera kao što je Hitlerov režim bio specijalist u izmišljanju zavjera poput paljenja zgrade Reichstaga, ili atentata na kralja Aleksandra u Marseillu, ili Noći dugih noževa, itd., jer nam povijesne činjenice govore da je svaki takav napad organizirao Hitlerov režim kako bi imao alibi za radikalnu unutarnju i vanjsku politiku u 3. Reichu, tako da je sigurnosna služba tajne policije GESTAPO organizirala atentat u Marseillu, u kojem je glavna meta bio francuski ministar vanjskih poslova, Louis Barthou (koji je također ubijen u tomatentatu u Marseillu), koji je stvarao diplomatski obruč oko 3. Reicha sklapanjem savezništva između Francuske i Sovjetskog Saveza, u koji su bili uključena Italija, Austrija i Čehoslovačka, i organizirala je pokolj vlastitih jurišnih SA-odreda i ubojstvo Ernsta Röhma, dok je stvarni cilj u tome metežu bio bivši ministar obrane i njegovi ljudi, kao i katolička, i konzervativna politička oporba, tako da je šef sigurnosne službe tajne policije GESTAPO, Sicherheitsdienst, SD, Reinhard Hyedrich, otvorio svom vođi Adolfu Hitleru terorizmom put prema svjetskoj politici.

Teroristički napadi od “11. rujna“ otvorili su bankarskoj eliti u Sjedinjenim Američkim Državama, povezana s britanskom bankarskom elitom, put prema svjetskoj globalnoj politici kojom instrumentalizirane oružane snage Sjedinjenih Američkih Država, i NATO-saveznika, bombardiraju, napadaju i okupiraju strane zemlje, i otimaju prirodne resurse pogođenih zemalja i naroda. Računa se da je od blizu 200 svjetskih država članica Ujedinjeniih naroda do sada, od Drugog svjetskog rata naovamo, bombardirano oko 130 zemalja, i avio-bombama vraćeno u kameno doba. Pri tome svi bivši saveznici elite postaju njezini neprijatelji, tako i Slobodan Milošević (tako i Sadam Husein, tako i Moamer Ghadafi, prije toga Ho Ši Min u Vijetnamu, itd.), što je dovelo do NATO-bombardiranja Srbije, 1999. godine, jer je etničko čišćenje Albanaca na Kosovu pred kamerama svjetskih televizija dojadilo zapadnoj eliti koja je kontrolirani rat u toj regiji htjela završiti na svoju korist, da nastupi kao Sheriff koji uhićuje zločeste dečke, dok svi tzv. međunarodni pregovarači, diplomati UN i dr. nikad nisu od međunarodnog tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji optuženi, niti završili na optuženičkoj klupi, iako su svojim raznoraznim lažnim mirovnim planovima dolijevali ulje na vatru, nego se nastojalo krivnju za rat ravnomjerno podijeliti između srskog agresora, i žrtava agresije.

Već samu urotu predstavlja činjenica da je cjelokupna povijest Sjedinjenih Američkih Država krivotvorena, doduše i komunisti su krivotvorili hrvatsku povijest, ali Hrvatska nije svjetska sila da bi to imalo impact na svijet, dok U.S.A. imaju utjecaj na svaki dio kugle Zemaljske, sve do granice prema svemiru, pa i tamo tzv. elita želi u Zemljinoj orbiti pozicionirat atomsko oružje za ucjenu svake zemlje i svakog naroda na svijetu, čak i na Mjesecu je ova umobolna elita pokušala smjestit nuklearno oružje, srećom, neuspješno, jer ipak ima viša sila iznad ovih svjetovnih umišljenih ali opasnih jadnika.

Očito se razvoj čovječanstva još nalazi u pelenama, jer nije još zrelo pošto nema svijest o miroljubivom suživotu, već nastoji uništiti samo sebe, a drži se navodno „visokociviliziranim“, prezirući svaku prijašnju, pogotovo drevnu civilizaciju za koju i ne priznaje da je postojala prije više tisuća godina na Zemlji, unatoč dokazima u kamenu, a kad takove dokaze tipa piramida ne može sakriti, onda laže da je mlađa nego što jeste, iako kemijske analize kamena starost npr. Keopsove piramide procjenjuju na preko osam tisuća godina.

Primjeri krivotvorenja povijesti Sjedinjenih Američkih Država predstavljaju stvarne uzroke rata za nezavisnost 13 sjevernoameričkih, nekoć britanskih, kolonija.

Razlog Američke revolucije nije bila britanska tiranija, nego pohlepa američkih bijelaca – robovlasnika i veleposjednika, i veletrgovaca (tycoon). U to vrijeme, 1776. godine, ropstvo u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije nije postojalo, jer je bilo ukinuto i zabranjeno. To je izravno ugrožavalo robovlasnike u 13 britanskih kolonija u Sjevernoj Americi koji su činili elitu u tim kolonijama, i koji čine doslovno sve potpisnike Deklaracije o američkoj nezavisnosti, dakle, ugrožavalo je njihovu veliku zaradu (profit); uz to je britanska država ubacila na američko tržište zalihe čaja sa ciljem razbijanja trogvačkog monopola prekupaca, što je trebalo vodit do pojeftinjenja cijene čaja za narod, dok su zavjerenici organizirali tzv. Tea Party u Bostonu, i cijeli događaj prikazali kao navodni pokolj zlih Britanaca nad dobrim Amerikancima, a istina je da je prva žrtva u tom sukobu bio jedan crnac-rob.
Nadalje je britanska kruna proglasila milijune četvornih kilometara zemljišta iza Apallachijskoga gorja na Divljem zapadu zabranjenom zonom za prekupce, odnosno slobodnim teritorijem kako bi ukinula monopol prekupaca zemljišta, i ista učinila besplatnim za doseljenike, i ujedno tako nastojala zaštiti indijanske narode koji su živjeli na zapadu, i da im prekupci silom ne otmu zemlju.
Samo revolucijom i ratom protiv matice zemlje (Velike Britanije) je elita u Sjevernoj Americi imala priliku zadržati privilegije, preko leđa običnog puka koji je masovno ginuo u sukobima s britanskom vojskom, i lažima, krivotvorenjem povijesti održavala svoju vlast, kao što i bivši komunisti i udbaši svoju vlast u Republici Hrvatskoj održavaju velikim lažima.

I povijest ropstva u Sjedinjenim Američkim Državama je također krivotvorena, kao što je laž da vlast u Sjedinjenim Američkim Državama drži narod, dok je istina da vlast drži bankarska elita, i da se na vlasti održava velikim lažima putem manipulacije kroz privatne mas-medije u svome vlasništvu, kao što i Hollywood sa svojom filmskom industrijom predstavlja jednu veliku tvornicu laži.

Dokumenti potvrđuju da su židovski doseljenici u S.A.D. iskoristili i zlouporabili vjerske slobode razvijajući ropstvo, i da je većina vlasnika brodova koji su prevozili robove iz Afrike u Sjevernu Ameriku bila židovskog podrijetla, i da su se enormno bogatili na ropstvu, i bili odgovornima za stradanje oko 100 milijuna Afrikanaca crne boje kože koji su na silu izvučeni iz afričke džungle, od kojih je 90 posto stradalo na križnom putu iz unutrašnjosti kontinenta do obale, i na koncu jedan posto uopće živih stiglo u S.A.D., ali u lancima. Glavne robovlasničke tržnice bile su u Newportu na Rhode Islandu, i Charlestonu, a po privatnoj vlasničkoj strukturi luka također se vidi tko je upravljao robovlasničkim tržnicama, kao što je eksponent toga kao brodovlasnik, i robovlasnik, bio Aaron Lopez. Poslije je ta bogata robovlasnička elita, udružujući se s masonima (bivšim protestantima), postala gospodarom bankarskog sustava u Sjedinjenim Američkim Državama po modelu iz Engleske.

U Engleskoj je supina židovskih trgovaca iz Amsterdama dobila nakon 1694. godine ovlast britanskih vlasti za osnivanjem privatne Engleske banke (koja se zove Company of the Bank of England), koja ima funkciju narodne ili središnje banke iako u stvarnosti nije narodna banka nego privatna novčarska institucija koja je od kralja Jamesa dobila ovlast tiskanja funte, i kreditiranja britanskog imperija, čije lihvarske kamate i dan danas otplaćuje engleski narod. I naravno da ta elita, koja se s vremenom udružila s masonima u jednu jedinstvenu elitu, nema ništa sa židovskim narodom, kao što ni tajkuni u Hrvatskoj nemaju ništa s hrvatskim narodom, ili mafija u Italiji s talijanskim narodom, osim što podrijetlom vuče korijene iz tog i tog naroda, ali se sama elita drži “internacionalističkom“ ili “globalnom“, i svaki patriotizam prema zemlji u kojoj živi, ili iz koje potječe, drži suvišnim, i jedino gleda vlastiti džep – novac je jedini bog, odnosno božanstvo, takvoj pokvarenoj eliti koja predstavlja zlo ovog svijeta.

Robovlasnički sustav, ukorijenjen na početku povijesti S.A.D. i u američkom ustavu, bio je uzrokom strašnog građanskog rata u Sjedinjenim Američkim Državama koji je odnio više američkih žrtava nego u Prvom i Drugom svjetskom ratu zajedno, iako su S.A.D. godine 186.1 imale najmanje 10 puta manje stanovnika nego 1914. i 1941. godine kada je ulazak S.A.D. u rat uopće i omogućio da se rat iz europskog i euro-azijskog pretvori u svjetski rat.

Bankarski sustav, kolokvijalno zvan “Wall Street“ je pak danas uzrok svih nevolja u samim Sjedinjenim Američkim Državama (i u EU). Sve je počelo 1913. godine kada su se tri bankara urotila protiv slobode, i osnovali privatnu banku Sustav federalnih rezervi u gradu New Yorku (FED Reserve System), i s političkom korupcijom dobili ovlast tiskanja dolara, te se od tada vlada S.A.D. astronomski zadužuje kod klike privatnih bankara kojima narod otplaćuje lihvarsku kamatu na kredite kroz protuustavni zakon o porezu na dohodak. (Korumpirani) predsjednik Woodrow Wilson na kraju je priznao, da je uništio svoju zemlju, rekavši:

„Ja sam nesretan čovjek. Nehotice sam uništio svoju zemlju. Moćna industrijska država sad je sluga kreditnog sustava. Naša država se više ne temelji na slobodnoj volji ljudi, već njome upravlja mala klika moćnika.“ (Woodrow Wilson, 1919.)

Međutim, prvi počeci zavjere sežu u tridesete godine 19. st. kada je također skupina privatnih bankara iz banke Bank of America iz grada i okruga Washington D.C. pokušala ono što je njujorškim bankarima uspjelo 100 godina poslije, ali ih je tada u zlim namjerama spriječio budni i svjesni američki predsjednik Andrew Jackson kojeg su zbog toga pokušali ubiti, jer je skršio moć ove privatne banke i bankarskih lihvara, čak je razmišljao da ukine dolar kao valutu, i općenito novac, kako bankari ne bi mogli manipulirati s novcem. Nakon toga je predsjednik Lincoln upozorio na bankarsku mafiju u svojoj zemlji (on je pak ubijen), a predsjednik Kennedy, koji je također ubijen, je o toj mafiji rekao slijedeće:

„(...) Nasuprot nama se na cijelom svijetu postavila jedna monolitna i bezobzirna urota koja se uglavnom oslanja na skrivene izvore sredstava kako bi proširila svoj utjecaj, i to: S infiltracijom umjesto invazijom, s državnim udarom umjesto izbora, s utjerivanjem straha u kosti umjesto samoodređenja, s partizanskim načinom borbe noću umjesto vojskama po danjem svjetlu. Radi se o sustavu koji koristi ogromne ljudske i materijalne resurse radi izgradnje eficijentnog stroja koji povezuje vojne, diplomatske, obavještajne, znanstvene, gospodarske, i političke operacije. Njihove pripreme su skrivene, i ne objavljuju se. Pogrešne poteze pokapaju, i ne objavljuju. Oni koji pružaju otpor bivaju ušutkani, a ne pohvaljeni, i niti jedna tajna se ne objavljuje. (...)“ (Predsjednik John F. Kennedy u razgovoru s nakladnicima tiska, 27. travnja 1961., upozorava javnost o opasnostima svjetske zavjere koja se kuha na liberalnom Zapadu.)

Tjednik Der Spiegel Online, glasilo ljevice, iz pera Jakoba Augsteina, u članku od 5. studenog 2012. pod naslovom „Slom američkog imperija“ [Untergang des amerikanischen Imperiums] piše isto ono što se piše na ovom blogu, o uzrocima svjetske krize i krize u Sjedinjenim Američkim Državama, nabrajajući uzroke krize, a uzroke vidi u „totalnom kapitalizmu“, i kapitalističkoj eliti koja je upropastila najsjajniju zemlju na svijeti i u povijesti, njezin slobodarski duh, i demokraciju i pravnu poredak, a sve radi pohlepe njezine elite za profitom.

Autor piše povodom posljednjih predsjedničkih izbora i kandidatima Obami i Romneyu, upozoravajući da je iz europske perspektive potpuno svejedno tko bio vladar u Bijeloj kući, jer da stvarnu vlast nema američki predsjednik nego elita koja njime upravlja, i da „totalni kapitalizam“ uništava Sjedinjene Američke Države, i američki narod, jer da ima vlast da upravo to učini, t.j. da uništi.

On tvrdi da za funkcioniranje Sjedinjenih Američkih Država nisu potrebne javne bolnice i škole, jer to elitu ne zanima, a tko se čudi velikim razlikama i proturječju u društvu Sjedinjenih Američkih Država, da još uvijek nije shvatio da su S.A.D. zemlja totalnog kapitalizma, i zaključuje, da sudbina Amerike (S.A.D.) ne predstavlja havariju stroja ili prometnu nesreću sustava nego njegovu posljedicu.

On tvrdi da bankarski ulagač Romney, i odvjetnik ljudskih prava Obama, predstavljaju dvije strane jedne te iste medalje, dva lica jedno te istog političkog sustava koji s demokracijom, kakvu je mi razumijemo, nema više ništa zajedničkog. U demokraciju spadaju izbori, ali Amerikanci odavno više nemaju izbora, nastavlja u svojoj analizi ovaj podrijetlom sin židovskog osnivača navedenog tjednika. Nadalje tvrdi da „protiv vlasti vojske, aparata [državnog i paralelnog sustava], banaka, i industrije, je vlast naroda ništa, i protiv te vlasti je i vlast predsjednika nemoćna“, i nastavlja, da je „Obama nešto htio, ali nije više mogao učinit, Ali, kakvu ulogu to uopće igra?“.

On u biti tvrdi da legalna politika, i idealisti, uopće nemaju vlast čak i kad su na vlasti u Sjedinjenim Američkim Državama, ili drugim riječima, paralelne strukture vlasti mafijaških zavjerenika u cijelosti su preuzele kontrolu nad Sjedinjenim Američkim Državama, i vode zločinačku politiku kakva je bila imperijalistička politika Sovjetskog Saveza i 3. Reicha.

Svoj članak završava sa zaključkom da se politički sustav u Sjedinjenim Američkim Državama nalazi u rukama kapitala i njegovih lobista, a pohlepa za profitom i neodgovornost vlada nalaze se nad javnim mnijenjem. Augstein završava svoj zaključak time da je „počeo slom američkog imperija, i da postoji vjerojatnost da ga Amerikanci unatoč svim naporima neće moći zaustaviti, čak to i ne pokušavaju“.

Drugim riječima to znači, da S.A.D. čeka krvavi raspad kroz građanski rat, uz rasni rat i sukobe svakakvih vrsta, uključujući i krvavu revoluciju, i mogući nuklearni rat i istrebljenje, a hoće li se nakon toga 50 država u Sjevernoj Americi ponovo složit i ujedinit, ali ovaj puta bez zločinačke elite na vlasti jeste pitanje svih pitanja, ili će pobjedu nad narodom odnijet elita, i uvesti definitivnu faraonsku vlast nad „svojom unijom“, u koju su u međuvremenu učlanjeni Kanada i Mexico, a da stanovnici tih nekoć nezavisnih država uopće nisu shvatili da se zajedno sa S.A.D. nalaze u novoj državnoj uniji koja se i zove „Unija“ po modelu na Europsku uniju, u kojoj nema granica, osim naravno velikog žičanog zida na jugu S.A.D. protiv ilegalnih prelazaka granice milijuna siromašnih Mexicanaca (koje je upropastila američka elita korupcijom mexičke elite, i ubacivanjem droge, i krađom mexičke nafte), tako da se unija bez granica odnosi samo na to da nema više granice za slobodni protok kapitala, jer jedino je to važno. U pripremi je i nova valuta za propali U.S. dolar, zvana amero, što podsjeća na euro. I u Africi je osnovana Afrička unija, tako da će „elita“ upravljati, svojom Svjetskom vladom, „unijama“ širom svijeta, nezavisnim državama, raznoraznim zemljama i narodima, i naravno, prirodnim resursima koje kradu i otimaju.

Pored američkog imperija imamo i ruski i kineski imperij, koji su opasni sami za sebe, ali u ovom trenutku predstavljaju jedinu protutežu eliti posrnulog američkog imperija koji je opasan upravo zbog navedene neoliberalne, borbeno ateističke, kapitalističke elite, i njezinog političkog sustava ideologije liberalizma koji nam plasira politiku homoseksualizma i uništenja obitelji, zatim, genetski modificirane organizme u prehrambenom lancu, koji izazivaju smrtonosnu bolest raka, zatim, raznorazne viruse gripe, revolucije i građanske ratove, svjetske sudove, unije, svjetsku financijsku krizu, krizu u euro-zoni, milijunsku nezaposlenost u Europskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama, rasne napetosti, imigracijsku politiku i sukobe civilizacija, itd. Najopasnije za čovječanstvo je ako tri svjetska imperija, anglo-američki, ruski, i kineski imperij postignu nekakvu podjelu svijeta, ili kompromis, kao svojedobno pakt između Hitlera i Staljina. Čak u tom smislu logično zvuči slogan Bolje rat nego pakt, samo što u tom ratu ne bi pobijedilo dobro, već kao pobjednik proizlazi zlo, bez obzira na pobjednika, kao i na koncu Drugog svjetskog rata. Rat i jeste cilj elite, da se kroz rat učvrsti Novi svjetski poredak, i pokori „neposlušne“ na svijetu.

Spriječiti ratne sukobe, i zavjeru, bio bi optimalan pogodak u sridu ako nam je stalo do slobode.

Jedan pak drugi američki židov, američki patriot Aaron Russo (hollywoodski producent iz New Yorka koji je režirao filmove s glumcem i komičarem Eddyem Murphyjem), u svom je dokumentarcu “Od slobode do fašizma“, razotkrio zavjeru elite.

Iako je zbog tog dokumentarca ubijen 2008. godine, njegov dokumentarac još postoji na Internetu prije nego stupi na snagu potpuna cenzura Interneta na liberalnom Zapadu, kao što je već uvedena u komunističkoj Kini, stoga, dok još ima vremena, pogledajte dokumentarac „From Freedom to Fasicsm“!

Između ostalog je Aaron Russo na Američkom javnom radiju prepričao svoj razgovor s nećakom od milijardera i bankara Davida Rockefellera, i upitao ga, nakon što mu je ovaj početkom 2001. godine ispričao da će se dogoditi zavjera 9/11, i da će uskoro početi čipiranje ljudi – Zašto nanose bol ljudima? – Da što ga briga, neka gleda svoja posla, i dobrobit svoje obitelji, a za ljude i narod nema veze kako će proć – glasio je oholi odgovor.

Tijekom aktualne Svjetske financijske krize u Europi i Americi događa se to, da je elita bankara, koja je krizu prouzročila, prisilila zemlje-članice EU i S.A.D. na rigoroznu štednju kako bi mogle otplaćivati astronomske državne dugove, a otplata duga i kamata na kamate ide izravno u blagajnu elite nakon što su narodi kroz državne proračune već uplatili stotine milijardi eura i dolara za spas bankarskog sustava. Rigorozna štednja osiromašuje desetke milijuna ljudi u Europskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama, (i Republici Hrvatskoj), i vodi u stečaj na desetke i stotine tisuća privatnih malih i srednjih poduzeća, dok njihov kapital ubiru banke, kao vrhnje.

Elita vodi i politiku preko Svjetskih sudova, od kojih je haaški sud jedan od njih,a činjenica da su oslobođeni hrvatski generali iz Oluje ne treba pripisivati navedenoj eliti nego legalnim političkim strukturama američke vlade koja je stajala iza Oluje, i nije htjela dopustit da se preko kriminalizacije Oluje kriminalizira američka službena vanjska politika iz doba predsjednika Clintona, a tribunalu nije bilo teško donijeti oslobađajuću presudu jer ionako nije bilo stvarnih dokaza protiv generala Ante Gotovine.

Kad je u pitanju bivši rat (velikosrpska agresija), on i jeste bio instrumentaliziran od zapadne bankarske elite, a Slobodan Milošević i Srbija bili su marioneta tog zavjereničkog kruga. Slobodan Milošević postao je saveznik zapadne elite dok je bio predstavnik beogradske Jugo-banke u New Yorku. Haaški sud ICTY je pak instrumentaliziran od elite u toj mjeri da je preko njega Hrvatska držana cijelo jedno desetljeće u šahu s optužnicama za Oluju, i za to vrijeme je zemlja, paralizirana zbog međunarodnog pritiska u svezi optužnice protiv Gotovine i njegovog uhićenja i izručenja, pala u ralje elite s “Wall Streeta“. Nakon toga su korumpirani vladajući političari izručili hrvatski suverenitet mafiji tzv. međunarodnog bankarstva, i bez referenduma je Hrvatska priključena NATO-paktu, a uz manipulirani nedemokratski referendum Europskoj uniji. Nakon toga eliti nije bilo teško zažmirit na jedno oko, i preko svog Svjetskog suda pustiti na slobodu hrvatske generale Markača i Gotovinu. Najgore nakon toga jeste što general Markač kao papagaj ponavlja glupost, da je Hrvatska sad napokon slobodna. Nije mu za zamjerit, jer nije svjestan, ali takva poruka je zaista pogubna za budućnost Hrvatske koja se nalazi pred dugoročnim ropstvom ako se narod, koji se konačno probudio zbog oslobađajućih presuda, ne osvijesti!

Velikosrpska politika je pak sve više svjesna da svoj san o Velikoj Srbiji može ostvarit samo u Europskoj uniji gdje bi zaista svi Srbi živjeli u istoj državi, jer ne bi bilo granice između Hrvatske i Srbije, i Srbije i BiH. Hrvatska bi u slučaju učlanjenja Srbije u EU naknadno izgubila rat dobiven na bojnom polju, s krunom Olujom, i pred haaškim sudom, tako da bi svi napori generacije Hrvata bili uzaludni. Stoga su svi protivnici hrvatske nezavisnosti i slobode naivni do bola, i opasni, makar neki zagovornici članstva Hrvatske u EU bili i dobronamjerni, ali dobre namjere obično predstavljaju popločani put u pakao. Stoga su dobre namjere obično sranje, a jedino što vrijedi su dobra djela. I ne zaboravimo – svi dobri ljudi koji šute o nepravdama, podržavaju zlo.

CBK

03.12.2012. u 20:17 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.