crniblogkomunizma

srijeda, 18.04.2012.

BREAKING NEWS: AFERA "BLEIBURG"

Knjiga na 494 gusto tipkane stranice dokumentira zločine Titovih partizana na bleiburškom polju i Križnom putu.

Ne, nećemo odustati dok pravo ne teče kao voda, a pravda poput bujice!
Martin Luther King Jr.

Dragi blogeri i komentatori, prenosim u cijelosti

Prosvjedno otvoreno pismo predsjedniku Hrvatskog sabora Borisu Špremu, i saborskom Predsjedništvu, povodom odluke saborske većine u Predsjedništvu Hrvatskog sabora o ukidanju pokroviteljstva Sabora nad komemoracijom u Bleiburgu.

Zagreb, 18. travanj 2012. godine

"Poštovani gospodine Predsjedniče, i poštovane dame i gospodo – članovi Predsjedništva Hrvatskog sabora!

Iako nismo iznenađeni odlukom saborske većine u Predsjedništvu hrvatskog nacionalnog parlamenta (SDP, HNS-LD) o ukidanju pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad komemoracijom u Bleiburgu, jer je tendencija vladajuće politike u Republici Hrvatskoj neokomunistička (ekstremno-ljevičarska), i to općenito posljednje 21 godine od hrvatske nezavisnosti, a posebno unatrag nekoliko godina, ipak navedena nekulturna i nepravedna odluka govori o vama i vašoj partiji. Zbog toga će Bog kazniti vas i vašu partiju!

Od predstavnika vladajuće politike, t.j. od bivših komunista koji od hrvatske nezavisnosti nekadašnji jugoslavenski partizanski totalitarni komunizam nazivaju „antifašizam“ moglo se i očekivati relativiziranje komunističkih zločina, i omalovažanje hrvatskih žrtava komunizma, tako da je odluka o ukidanju pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom očekivana, iako je u suprotnosti s povijesnim činjenicama, jer, gospodine predsjedniče Hrvatskog sabora, i dužnosniče Socijaldemokratske partije, čak i kao povijesni laik i osoba koja je rođena 1956. godine, te ne spada u kadrove Komunističke partije Jugoslavije koji su u Drugom svjetskom ratu i poraću, sve do sloma komunističke totalitarne Titove Jugoslavije, ubijali nevine, trebali bi ste znati da je komunistički zločin, čiji je simbol sintagma “Bleiburg i Križni put“, ušao u hrvatsku povijest pod pojmom

Bleiburška tragedija hrvatskog naroda

Vi i vaša saborska većina prezentira samo dio hrvatskog naroda, (i to samo na rok od četiri godine), ali Hrvatski sabor kao institucija predstavlja cijeli hrvatski politički narod, međutim, unatoč tome ukidate pokroviteljstvo nad komemoracijom tragedije hrvatskog naroda, i pri tome vas nije nimalo sram nego pronalazite izgovore za vaše čine vrijeđanja hrvatskih žrtava komunizma – zaista mizerno, sramite se!

Dajemo Vam na znanje da krivotvorite povijest, jer ste povodom vaše pogrešne odluke izjavili da na bleiburškom polju navodno nije bilo nevinih žrtava!?

Na položaju predsjednika Hrvatskog sabora nemate pravo na zablude i neznanje, naprotiv, uvjereni smo, čak kad biste i djelovali u dobroj namjeri, a iste nerijetko vode u pakao, da iz razloga pogrešnog odgoja i obrazovanja namjerno vrijeđate žrtve komunizma.

Na bleiburškom polju su pripadnici, ne Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, kako spomenuste, nego Jugoslavenske armije, i to (samozvanog) maršala “Tita“, koji je bio doušnik staljinističke sovjetske zloglasne tajne policije NKVD, dakle, partizani, pucali po mnoštvu razoružanih hrvatskih izbjeglica, među kojima nije bilo samo pripadnika razoružanih oružanih snaga NDH nego i hrvatskih civila.

Po mnoštvu hrvatskog naroda na bleiburškom polju, i razoružanoj masi, partizani su pucali najmanje 15 do 20 minuta neprekinutom mitraljeskom vatrom, a uz to su upravo kod borova na bleiburškom polju, dakle, tamo gdje su Vaš predsjednik Zoran Milanović, i Vaš predsjednik Ivo Josipović, licemjerno odali počast žrtvama, klali hrvatske zarobljenike, i pobili ih! Drugim riječima, na bleiburškom polju bilo je nevinih žrtava, među njima i žena i djece, dakle, suprotno lažima koje se sustavno plasiraju u neslodobnim mas-medijima.

Usput rečeno, svaki objektivni povjesničar zna, da NOVJ nije bila narodnooslobodilačka vojska, osim po imenu, jer je u Drugom svjetskom ratu maltretirala i ubijala sve one pripadnike naroda koji nisu pristupili partizanskom pokretu pod kontrolom komunističke partije, a to je bila velika većina naroda koja je odbacila komunizam. Na koncu, partizanska tzv. narodno-oslobodilačka vojska nije oslobodila hrvatski narod nego ga učinila jugoslavenskim robom čiji su okovi popucali 1991. godine u slobodi i nezavisnosti. Kao što znate, Hrvatska vojska i hrvatski dragovoljci-bojovnici slomili su 1991. godine Titovoj JNA kičmu u Vukovaru.

Podsjećam Vas, što je hrvatska žrtva velikosrpskog četništva i komunizma, humanist Siniša Glavašević, napisao u „Oporuci Vukpvara“, naime Vaše kolegice i kolege ondašnjeg saziva Sabora nazvao je „izdajnicima“. Među njima su bili i članovi vaše partije.

Međutim, ako broj žrtava na bleiburškom polju ostavimo po strani, morate znati da je Bleiburg simbol stradanja Hrvata. Je li Vam to kao Hrvatu što govori? Očito ne. Jeste li Vi, gospodine predsjedniče Sabora, denacionalizirani čovjek?

Ukidanjem pokroviteljstva tom simbolu, Vi vrijeđate, ne samo žrtve komunizma, nego i cijeli hrvatski narod, sve građane Hrvatske bez obzira na spol, etničko podrijetlo i vjeru ili nevjeru!

Akt ukidanja pokroviteljstva Hrvatskog sabora je necivilizirani čin nedostojan časne i povijesne institucije hrvatskog naroda i hrvatske države koja ima stoljetnu tradiciju, čak i u vremenima kada je hrvatski narod bio obespravljen u personalnoj uniji s Ugarskom, i poslije u Austrijskom carstvu i Austro-Ugarskoj Monarhiji, povijesne činjenice nam govore, da je postojao Hrvatski sabor kao vrhovno predstavništvo Hrvata. Jedino nakon osnivanja prve Jugosalvije, 1918. godine, velikosrpski okupator i domaći izdajnici ukinuli su postojanje hrvatskog parlamenta, i prvi demokratski Sabor je konstituiran tek nakon sloma komunističke Jugoslavije, kao što znate. Drugim riječima, morale su propasti obje Jugoslavije, da hrvatski narod dobije svoj demokratski parlament. Vi sada kotač povijest mislite vratiti natrag? No Passaran!

Partizanski ZAVNOH nije bio demokratski parlament nego jedna “šumska“ skupština pod kontrolom komunističke partije, i ZAVNOH nije imao demokratski legitimitet nego je hrvatskom narodu silom nametnut. Isto tako, zna se, da hrvatski Ustav iz 1990. godine, u koji je kao kukavišje jaje u njegovu preambulu unijet ZAVNOH, nije prošao referendumsku potvrdu, nego je nametnut bez da se pitalo političke Hrvate za mišljenje o tome.

Podsjećam Vas da je bivši komunist, i sudac Ustavnog i Upravnog suda, g. Bartovčak, sudac u mirovini, upravo to utvrdio u svojoj pravnoj analizi ove komunističke skupštine, da je ZAVNOH jedno „nedemokratsko tijelo“.

Na koncu je Tito obezvrijedio i onaj dio Zavnoha koji je govorio o ljudskim pravima, a nastao je pod utjecajem ratnog sekretara CK KPH Andrije Hebranga, dakle, deklaracija tog tijela bez demokratskog legitimiteta, i nakon Drugog svjetskog rata likvidirao bilo kakve deklarativne slobode i ljudska prava na koje se ZAVNOH pozivao, i uveo komunističku diktaturu.

Za masovna smaknuća hrvatskih bleiburških žrtava, koje predstavljaju žrtve totalitarnog komunizma (vidi deklaracije Vijeća Europe iz 1996. i 2006., i Europskog parlamenta iz 2009. o „osudi totalitarnog komunizma“, i u spomen na sve žrtve totalitarnih diktatura i autoritarnih režima, dakle, žrtve fašizma i komunizma), glavni je krivac onaj koji je izdao zapovjed da se one likvidiraju, a to je Josip Broz – Tito (doušnik Valter), koji je dao ubit i Zagrbačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca. Stepinac je danas blaženik, sutra svetac, a “Tito“ kojeg sramotno veličate?

Vaš “Tito“, gospodine predsjedniče Sabora, završio je na smetlištu povijesti, i to kao masovni zločinac i ubojica, komunistički tiranin i jugoslavenski diktator, ili ako hoćete da zvuči ljepše – kao doživotni predsjednik totalitarne SFRJ.

“Tito“ nije bio vođa antifašističkog pokreta u Drugom svjetskom ratu, ali, kada bismo postavili hipotezu da je bio antifašist i vođa antifaštističkog pokreta u Srbiji, Bosni, i Crnoj Gori (u Hrvatskoj kao što znadete to je bio, po neokomunističkim kriterijima, antifašist, sekretar Andrija Hebrang, također kao i Stepianc ubijen od titoističkog režima), počinio je masovne zločine koji ga u povijesti diskvalificiraju za bilo što.

Titovi komunistički partizani, koje zovete „antifašistima“ pobili su za vrijeme rata i u neposrednome poraću vodeće antifašiste iz Hrvatske seljačke stranke, vodstvo stranke mučili u vojnom zatvoru u Novoj Vesi, i poslali nevine u komunistički koncentracijski logor Viktotrovac kod Siska. U Zagrebu su lažni antifašisti digli u zrak knjižnicu i sjedište zagrebačkog ogranka Hrvatske seljačke stranke, postavivši bombu Radićevoj udovici. Sram bilo Tita i njegove crvene fašiste! U Bjelovaru su titoisti spalili tri tisuće naslova knjiga iz knjižnice Hrvatske seljčke stranke. U Hudoj jami su žrtve komunizma, koje su doveli s bleiburškog polja, Titovi partizani ubijali krampovima, u Maclju sjekirama itd. Što je s Titovim logorom na Golom otoku? Vi nikad o tome u javnosti ne pričate, samo kad morate, kad vas, ili novinarska javnost, ili same žrtve koje vire iz masovnih grobnica i jama, na to natjeraju. Kakvi ste vi to ljudi, kakvi dužnosnici? Tko ste vi uopće?

Kao što znadete, tzv. Tito jeste počinio genocid nad hrvatskim narodom. Zar Vam to kao Hrvatu ništa ne govori? Nisu Vas, Vašeg mlađeg kolegu, i partijskog druga, Zorana Milanovića, i starijeg druga Ivu Josipovića, o tome učili, neznate ništa o tome?

Hrvatski državni sabor je 1999. konstatirao, da je jugoslavenski komunistički režim počinio genocid nad hrvatskim narodom, i da je za taj genocid najodgovorniji “Tito“. Svoj potpis na to stavio je predsjednik Sabora, Vlatko Pavletić. Tko ste Vi da to dovodite u pitanje? Zasigurno ćete i to nazvati zlouporabom vlasti vaših prethodnika, kao odluku Sabora Republike Hrvatske iz 1996. godine o pokroviteljstvu nad bleiburškom komemoracijom. Odluka iz 1996. je bila nešto najmanje što je bivši partizanski polit-komesar Franjo Tuđman kao predsjednik Republike Hrvatske mogao napraviti, a napravio je vrlo malo glede prosvjećivanja o zločinima komunizma. Vi sada mislite povijest brisati gumicom?

Vi, i vaše kolegice i kolege iz saborske većine vršite zlouporabu vlasti, i političkom moći činite nepravdu hrvatskim žrtvama komunizma.

Partizani su se u Drugom svjetskom ratu borili za komunizam, i za Jugoslaviju, a Vi danas u neovisnoj Republici Hrvatskoj, i to de iure neovisnoj, jer još nije pristupila u članstvo EU, nego tek od 1. srpnja 2013. godine, u pozitivnom svjetlu spominjete partizane i „druga Tita“ koji su se borili za Jugoslaviju i komunizam, i to “Tita“ koji je dao ubit kardinala Stepinca, i to na podmukao, kukavički i perfidan način dao smaknuti duhovnog pastira hrvatskog kršćanskog katoličkog većinskog dijela hrvatskog naroda, i moralnu vertikalu Hrvatske.

Gospodine predsjedniče Sabora, zar Vi i Vaša partija, i Kukuriku-koalicija, ne uviđate iracionalizam vaše politike?

To što radite je ne samo suprotno od vaših predizbornih obećanja, jer niste obećali ukidanje pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom, nego i suprotno europskoj politici, i civilizacijskim dostignućima, jer vi mislite, ali krivo mislite, da ukidate simbol hrvatskih stradanja u povijesti. Taj simbol, međutim, ostaje u hrvatskom narodu, i svake godine će i nadalje biti komemoracija žrtvama komunizma na bleiburškom polju dok ćete polagati vijence, na račun hrvatskih poreznih obveznika, u Srbu.

„Bleiburg“ je najveća tragedija u povijesti hrvatskog naroda, veća tragedija od bilo kojeg pokolja koji počiniše osmanlijske čete za vrijeme Turskih ratova, ili četničkih pokolja u Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu, odnosno ratu za hrvatsku nezavisnost i slobodu protiv velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku.

Vaša politika neće, hvala Bogu, stvoriti podjelu u hrvatskom narodu, jer vaš svjetonazor dijeli samo vrlo mala manjina hrvatskog društva koja nikako nemože podnijeti činjenicu da je Titova Jugoslavija završila na smetlištu povijesti kao i Karl Marx.

Vaša oholost i umišljenosti neće vam dati da progledate kraj zdravih očiju, i da poslušate glas savjesti kraj zdravih ušiju. Drugima kopate jamu, ali, kao što nam govori narodna poslovica – sami ćete u nu pasti!

U jeci strašne ekonomske krize, i još strašnije nezaposlenosti, posebno među mladima, koje možemo zvati omladinom ili mladeži, jer i jedan i drugi pojam opisuju strani izraz „teenager“, u vrijeme velike svjetske političke i ekonosmke krize kada se slobodni svijet nalazi pred sukobom na Bliskom istoku, možda i pred Trećim svjetskim ratom, svjetskim kaosom i novim genocidom, globalnom diktaturom, i uništenjem bilo kakve slobode ljudi kroz čipiranje ljudi kao pasa, Vi se igrate revolucije, i mijenjate državne praznike i pokroviteljstva?

Uvjereni smo da će vaše kolegice i kolege iz Kukuriku koalicije i ove godine pohoditi obnovljeno komunističko spomen-obilježje u Srbu gdje se svečano obilježava uspomena na četnički ustanak od 27. srpnja 1941. godine, i na kojem svi nazočnim koji taj skup nazivaju „antifašističkim“, slave klanje nad hrvatskim civilima koje je nastalo kao posljedica tog velikosrpskog ustanka protiv NDH, uz pomoć talijanskih fašista i Mussolinijevih crnokošuljaša. Dapače, očekujemo pokroviteljstvo Hrvatskog sabora nad tom manifestacijom neokomunizma na kojoj partizanski ratni veterani oblače svoje troroge ružne kape sa crvenom zvijezdom petkrakom i srpom i čekićem – znakovima Oktobarske revolucije, a ne antifašističko znakovlje kao se lijepo laže. Nakon Drugog svjetskog rata su komunisti maršala Tita i Tito osobno, ukrali taj ustanak od svojih ratnih drugova četnika s kojima su bili u vojno-političkoj koaliciji, a Tito i Draža Mihailović u ugovornom savezništvu, da bi pred konac WWII Tito u partizasnke redove primio mnoštvo četnika, a oni četnici koji nisu htjeli služiti komunizmu, njih je Tito također dao pobit u ratnom zarobljeništvu nakon što su ih britanske okupacijske snage u južnoj Austriji izručile Titovim partizanima koji su čak i četnike klali! Nevjerojatno! Partizanski pokret pobio je u WWII oko 20 tisuća slovenskih civila, i preko 200.000 tisuća hrvatskih civila, a da o hrvatskim vojnim ratnim zarobljenicima i ne govorimo. Partizansko etničko čišćenje nakon rata, u neposrednom poraću, dakle, čišćenje hrvatske inteligencije, dokumentirao je britanski veleposlanik pri Svetoj Stolici, Sir Ralph Stevenson, tako da vaši istomišljenici mogu o tome lagati domaćoj publici, ali ne i svijetu. Britanski originalni dokumenti o partizanskim komunističkim ratnim zločinima, koji se nalaze u hrvatskim rukama, jači su od bilo kojih fraza sinova Titovih partizana!

Vaša nepoštena, i duboko nepravedna odluka o ukidanju pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom ima duboku političku pozadinu izlaženja u susretu britanskoj vladi koja je odgovorna za kršenje međunarodne ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima, i za sudjelovanje u ratnom zločinu nad razoružanim hrvatskim vojnicima i časnicima.

Vaša odluka ima svrhu da se ugasi sjećanje na Bleiburg koje javnom komemoracijom pod pokroviteljstvom hrvatske države podsjeća britansku vladu premijera Churchilla na njezin grijeh, na njezine propuste i na njezino sudjelovanje u ratnom zločinu nad političkim Hrvatima, Slovencima, i Srbima.

Totalitarni Sovjetski Savez, i Titova jugoslavenska komunistička vlada, nisu u trenutku bleiburške tragedije hrvatskog naroda od 15. svibnja 1945. godine bile potpisnice Ženevske konvencije iz 1929. godine, dok Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, i Nezavisne Države Hrvatske, jesu, tako da je odgovornost britanske vlade još veća s obzirom na protuzakonito izručenje hrvatskih ratnih zarobljenika, i zarobljenih hrvatskih civila, svom divljem savezniku Titu, jer su morali znati da će komunist Tito pobit hrvatske antikomuniste.

Vaša politička odlukom o „Bleiburgu“ štiti strani interes, i predstavlja u biti strani interes, ali ne i interes hrvatske javnosti, jer interes hrvatske javnosti jeste povijesna istina!

Umjesto povijesne istine i pravde, Vaš partijski drug i nekulturni predsjednik Republike u svojim javnim nastupima koristi neprimjereni rječnik, nedostojan jednog državnika, u kojem spominje „ustašku zmiju“, pri čemu se rijetko kada može razaznati misli li pri tome na hrvatski narod ili na nekadašnje ustaše, ili na današnje one Hrvate koji su po njegovom mišljenju politički nepodobni. Međutim, prepoznatljiva je to retorika govora mržnje koju je koristio velikosrpski „vožd“ i komunistički diktator u Srbiji, Slobodan Milošević, kad je klevetao Hrvatsku, i Hrvate da su „ustaše“. Tom ratnom zločincu je takva retorika služila u njegovoj i agitacijskoj propagandi beogradskih medija tijekom velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, a ne „jugoslavenskog građanskog rata“, tako da se postavlja pitanje – jesmo li i danas u ratu?

Dok se laže o nepostojećim „ustaškim zmijama“, pred očima cijelog svijeta leglo udbaških zmija, da sada parafraziramo boljševički rječnik predsjednika Republike, slobodno plazi Republikom Hrvatskom, a neke od njih nalaze se na policijskoj tjeralici Interpol, ali bez problema nastupaju kao svjedoci na sudu. Tim veća je odgovornost koalicijske vlade RH za de facto rušenje ustavnog odnosno pravnog poretka Republike Hrvatske, jer državni vrh RH pruža nekadašnjim udbašima državnu zaštitu od sudskog progona, bilo od procesuiranja u Njemačkoj, bilo u Hrvatskoj. Ne trebamo Vas podsjećati da je jedan od svjedoka pred hrvatskim pravosuđem od njemačkog pravosuđa optužen da je sudjelovao u ubojstvu partizanskog prvoborca, i, po vašim kriterijima, antifašista, Stjepana Đurekovića, direktora zagrebačke Ine, i to samo zato što je ovaj razotkrio veliku političku korupciju u vrhu zločinačkog Saveza komunista Hrvatske. Nije čudo da politička korupcija i dan-danas razara hrvatsko društvo kada oni koji trebaju biti kažnjeni zbog korupcije i drugih zločina predstavljaju uvažene „antifašiste“.

Retorika o „ustaškoj zmiji“ u javnom rječniku predsjednika Republike poklapa se s oktrivanjem velike političke korupcijske afere „ZAMP“. Zbog toga bi u svakom demokratskom društvu podnio ostavku, kao što je to nedavno učinio njemački predsjednik Wulff zbog daleko manje korupcijske afere.

Od Vas, gospodine predsjedniče Sabora, ne očekujemo odgovor, poučeni predstavkama humanista dr. Slobodana Langa kojemu je „sin Titovih partizana“, kako se titulirao, bezobrazno odgovarao.

Umjesto da ovom opljačkanom narodu date makar bilo kakav imalo vrijedan odgovor kako ga mislite izvuć iz teške ekonomske i političke krize, vi ništa drugo neznate nego demagoški narodu bacati pijesak u oči, i odvlačiti pažnju s gorućih ekonomskih problema na vječite priče o partizanina i ustašama, što se, inače, radi u diktaturama.

Istina jest, da su prethodne vlade i prethodni saborski sazivi koristili „Bleiburg“ u demagoške svrhe, tako i Račanova koalicija, i da pored svakogodišnje državne komemoracije u Bleiburgu nije riješen niti jedan jedini komunistički zločin, nisu iz masovnih grobnica po Hrvatskoj, kao npr. na maceljskoj gori, ekshumirane žrtve komunizma, nije u glavnom gradu podignut spomenik žrtvama komunizma, nije proglašen Trg žrtava komunizma (Vi ste bili potpredsjednik Zagrebačke skupštine), komunistički zločinci nisu procesuirani, (što je npr. sa slučajam predmeta „Boljkovac“?), ali zato se Vaš premijer u izbornoj noći grli s Josipom Manolićem. Bravo, svaka čast!

Međutim, ukidanje pokroviteljstva nad komemoracijom u Bleiburgu, gdje su pale nevine hrvatske žrtve, dok na jugoslavenskoj strani nije na bleiburškom polju bilo žrtava, i koja predstavlja simbol stradanja, predstavlja dno dna.

Zar mislite da Zagrebački nadbiskup, i kardinal Josip Bozanić, koji je govorio na takvoj jednoj državnoj komemoraciji u Bleiburgu, nije govorio zbog žrtava? Zar mislite da predstavnici Islamske zajednice RH i BiH u Bleiburgu ne govore u ime žrtava?

To su odgovori na koje odgovorite sebi, ne nama, nama Vaši odgovori ne trebaju. Po djelu se čovjeka poznaje, a ne po slatkorječivim riječima.

Bez poštovanja, i sa žaljenjem zbog vaše iracionalne politike koja potkopava demokraciju i pravni poredak!"

Čak je i jedna anglosaska slikarica s dalekog Novog Zelanda dokumentirala u svojoj slici u ulju na platnu zločine na bleiburškom polju koje Boris Šprem ne vidi

Licemjerni predsjednik Socijaldemokratske partije, Zoran Milanović, na bleiburškom polju

CBK

www.crniblogkomunizma.blog.hr

18.04.2012. u 17:37 • 2 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 12.04.2012.

Europska afera "Günter Grass"

Na relaciji Izrael – Njemačka, ili preciznije rečeno na relaciji Izrael – Günter Grass pojavila se nesvakidašnja afera, i to je trenutno najveća afera u Europskoj uniji ako je suditi po odjecima te afere u njemačkim i europskim medijima, i njemačkoj politici.

Poznavatelji povijesti književnosti i filma znaju tko je Günter Grass – dobitnik nobelove nagrade za literaturu povodom njegovog antiratnog romana „Die Blechtrommel“ [Limeni bubanj], na osnovi kojeg je snimljen i istoimeni igrani film, u kojemu je preko likova iz istočne Njemačke (taj geo-politički pojam se odnosi na onaj dio njemačkih teritorija koji su nakon Prvog i Drugog svjetskog rata anektirani, odnosno pripojeni Poljskoj na njezinom zapadu, a istovremeno od Poljske otkinuti njezini teritoriju na istoku), opisuje Drugi svjetski rat, i odrastanje jednog njemačkog dječaka u gradu Danzigu [Gdanjsk] koji u biti ne želi odrasti jer mu se svijet u kojem živi ne sviđa, te ostaje dječak, a svoje nezadovoljstvo manifestira udaranjem u svoj limeni bubanj, čime svijetu daje na znanje da taj svijet nije u redu. Naravno, nitko ga ne sluša...

U mladenačkim danima, dok je još bio maloljetan, Günter Grass je sa 17 godina novačen u oružane SS-jedinice (Waffen-SS), nakon što je prvo služio u protuzračnoj obrani njemačke vojske Wehrmacht.

Kao što je bivši časnik Wehrmachta, i kancelar Savezne Republike Njemačke i predsjednik Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD), Helmut Schmidt, izjavio - "njemački vojnici u Wehrmachtu nisu bili fašisti, niti je Wehrmacht bio fašistička vojska", a o čemu je polemizirao sa sovjetskim vođom i čelnikom Komunističke partije Sovjetskog Saveza, Leonidom Brežnjevim, koji je smatrao da je svaki njemački vojnik u Drugom svjetskom ratu navodno bio fašist.

Međutim, biti fašistom podrazumijeva određene ispunjene pretpostavke, kao npr. pripadnost fašističkoj stranci ili pokretu, nekoj fašističkoj organizaciji, određenom fašističkom svjetonazoru i fašističkoj ideologiji i slično.

Günter Grass nije bio član Hitlerove nacističke stranke N.S.D.A.P. ali kao pripadnik borbenih SS-jedinica bio je pripadnik jedne fašističke oružane organizacije, i to kao maloljetan.
Od tada je njegov životni put krenuo drugim tokom, te je Günter Grass postao, ne samo književnikom, nego i ikona njemačke demokratske ljevice, odnosno socijal-demokracije, i zagovaratelj mirovnog pokreta.

Drugim riječima, iako nije izvorno bio fašist nego unovačeni pripadnik jedne fašističke para-vojske (nitko ga nije pitao želi li ili ne želi postati pripadnik SS-jedinica, odnosno nije bio dobrovoljac), što je priznao tek 2006. godine kad je objavio svoj roman “Ljuštenje luka“, svaki čovjek ima pravo u svom životu promijeniti mišljenje, i krenuti ispravnijim putem ako prethodni životni put nije bio ispravan. Svaki čovjek ima pravo na popravak, a pogotovo netko tko nije počinio neki zločin, pa čak i osuđeni zločinci nakon odslužene kazne imaju u demokraciji pravo na svoja ljudska i građanska prava, jer su odsluženjem zatvorske kazne otplatili dug prema društvu.

Günteru Grassu je tako njemačko društvo, i svjetska javnost oprostila njegov mladenački angažman u SS-jedinicama, i sve bi ostalo u najboljem redu da nedavno nije napisao pjesmu, koja je objavljena u njemačkoj liberalnoj münchenskoj novini "Süddeutsche Zeitung", u kojoj kritizira Izrael da prijetnjom ratom Iranu ugrožava svjetski mir, s obzirom na izraelski potencijal atomskog oružja koje bi u preventivnom ratu moglo iranski narod izbrisati s lica Zemlje. (U svojim izjavama nakon što je objava proglašena aferom, Günter Grass je pojasnio da se njegova kritika odnosi na aktualnu izraelsku vladu, a ne na Izrael kao takav, i da se ne odnosi na židovski narod.)

Kao što je poznato, 2012. se zaoštrava bliskoistočna kriza. Liberalni Zapad predbacuje Islamskoj Republici Iran izradu atomske bombe, dok demokratska vlada u Teheranu (izabrana na parlamentarnim izborima) tvrdi da radi samo na mirnodopskom nuklearnom programu koji obuhvaća izgradnju nuklearne elektrane za proizvodnju struje, i postrojenja za obogaćivanje urana, odnosno goriva koje u nuklearnoj elektrani služi u postupku proizvodnje energije. Iran namjerava postati energetski neovisan od inozemstva, odnosno planira budućnost za svoje stanovništvo u vremenu kada bogate naftne zalihe budu pri kraju kako bi mogao sam nastaviti proizvoditi energiju, odnosno da za proizvodnju struje štedi naftu koja kao vrijedna sirovina ima svoju uporabu u drugim i važnim industrijskim granama.

Već posljednjih 20 godina Zapad optužuje Iran da radi na atomskoj bombi, i iste prijetnje koje stižu do ove zemlje između Kaspijskog mora [jezera] i Perzijskog zaljeva, stizale su i 1992. godine, međutim ove godine se konkretno prijeti Iranu ratom!

Povijest zategnutih odnosa zbog programa nuklearne energije u Iranu traje od sedamdesetih godina:

Režim vlasti iranskog cara - šaha Pahlevija je uz pomoć Francuske krenula u ambiciozni projekt izrade nekoliko nuklearnih elektrana ili atomskih centrala za proizvodnju struje, vrijedan milijardi US$.

To je bila kap koja je prelila čašu strpljenja anglo-američkog svijeta (S.A.D. i Velike Britanije) koji je procijenio da bi Iran time postao potpuno neovisan od anglo-američkih naftnih tvrtki, i Zapada općenito.

U zavjereničkom krugu Zapada stvoren je tajni plan o rušenju šaha, i to tako da se u Iran izveze „crv revolucije“ kako bi se promijenila vlast. Stoga su zapadne anglo-američke tajne službe u Iran poslale svoje tajne agente, i aktivirale doušnike koji su započeli s terorističkim napadima, ali tako da izgleda kao da iranska oporba napada režim, a režim je na takve napade odgovorio silom i represijom prema oporbi, a u kaosu nasilja je nasilje vlasti sve više zahvaćalo široke slojeve iranskog stanovništva. (U izobrazbi šahove zloglasne tajne policije sudjelovali su zapadni instruktori.)

Dok su u drugoj polovici sedamdesetih godina trajali nemiri, u pričuvi u iračkoj emigraciji čekao je vjerski šijitski vođa Homeini kojeg je podržavao irački diktator Sadam Husein.

Kad je na zamolbu iranske šahove vlasti Sadam Husein izbacio Homeinija iz zemlje, jer su iračkom despotu podastrijeti dokazi da Homeini želi preuzeti vlast i u Iraku koji ima milijunsku šijitsku većinu na jugu Iraka sve do Bagdada, Homeini je dobio politički azil u Parizu.

Kad je vrijeme revolucije postalo zrelo, zapadne tajne službe strpale su Homeinija u zrakoplov, i poslale ga u Teheran. Sve ostalo je povijest, kao i osmogodišnji rat Iraka protiv Irana koji je uslijedio odmah nakon Iranske revolucije 1979. godine, i koji je odnio jedan milijun ljudskih života, a zapadna vojna industrija zabilježila astronomsku zaradu, uostalom i bivša jugoslavenska vojna industrija.

Nakon dolaska na vlast Homeinija povećao se promet opojnih sredstava (droge) preko Irana do Zapada odnosno Europe, i to unatoč smrtnoj kazni u Islamskoj Republici Iran za šverc heroina i druge vrste droga. I naravno, Homeinijev režim je odmah ukinuo projekt izgradnje sustava atomskih centrala. Međutim, nakon Homeinijeve smrti 1989. godine je vjerska država Iran nastavila miroljubiv atomski projekt, te do danas nije pronađen niti jedan dokaz da Iran ima atomsku bombu, niti da radi na njoj. Unatoč tome, Izrael je ove godine najavio napad na Iran, i to još tijekom ove godine.

Izrael ima oko 250 komada atomskih bombi, i to je ono što je njemačkog nobelovca Grassa zabrinulo, jer kako je naglasio, nitko u svijetu ne kontrolila izraelski potencijal atomskog oružja. Osim toga, i mogući napad bez atomskih bombi na Iran, odnosno napad konvencionalnim oružjem na Iran značilo bi gađanje postrojenja za obogaćivanje urana, i možda i same iranske nuklearne centrale koja je u ljeto prošle godine stavljena u probni pogon. To bi možda značilo još veću nuklearnu katastrofu nego onu u Fukušimi od prošle godine, a ona je bila veća od nesreće u Černobilu.

I koji je sada problem Grassove kritike? Problem je taj što se na Zapadu ne smije kritizirati Izrael, jer vas odmah proglase „anti-semitom“, a to je najgora etiketa i najgora optužba koju na Zapadu možete dobiti. To automatski znači da ste "fašist", "nacist", ili "zlo".

Güntera Grassa je izraelska vlada nakon objave njegove kritičke prozne pjesme proglasila navodnim „anti-semitom“, i zabranila mu ulazak u Državu Izrael.

To podsjeća na Republiku Hrvatsku gdje se svaka kritika komunista i bivših komunista proglašava (neo)fašističkim ispadom, i gdje se kritika zločinca Tita proglašava najvećim mogućim „grijehom“.

Međutim, što ako se ne zaustavi ratni stroj na Bliskom istoku, i nastane atomski rat, i nuklearni holokaust?

U svemu tome ima pregršt licemjerja, pogotovo u tome da jedna zemlja od preko 70 milijuna stanovnika kao Iran ne bi smio imati nuklearno oružje ako ga ima Izrael koji ima sedam milijuna stanovnika, i ako ga ima Pakistan i Indija, Velika Britanija, Rusija, Kina, S.A.D. i NATO kao vojno-politička organizacija Zapada. (U sklopu Natopakta i Njemačka raspolaže sa preko 30 atomskih bojevih glava). Američka vojska je za svoje postrojbe na Bliskom istoku i u Perzijskom zaljevu, odnosno za oko 70 tisuća vojnika, već naručila komplet tableta joda koje se koriste prilikom kontaminacije odnosno radijacije.

Güntera Grassa je zasmetala činjenica, da je Njemačka nedavno isporučila Izraelu šestu podmornicu koja može nositi balističke rakete za transport atomskih bombi do mjesta mete, dakle, rakete koje lete preko 3000 km daleko. To je bio povod Grassovoj pjesmi, a uzrok činjenica potencijalnog atomskog rata protiv Irana u preventivnom udaru.

Licemjerno je u Europskoj uniji jednog prijatelja Izraela, i izraelskog odnosno židovskog naroda, kao Grassa, nazvati anti-semitom, pogotovo stoga što je neformalni suosnivač Europske unije bio nekadašnji nacist, i to nizozemski princ Bernhard Leopold zur Lippe-Biesterfeld koji je bio, pazite sada – državljanin Trećeg Reicha, obožavatelj Hitlera, pripadnik para-vojne SS-organizacije i jurišnih SA-odreda, i član nacističke stranke N.S.D.A.P. od 22. travnja 1933. godine, te zastupnik njemačkog koncerna IG Farben AG u Parizu (za vrijeme okupacije u WWII) čija je kćerinska tvrtka proizvodila plin “Zyklon B“ kojim su ubijani Židovi u plinskim komarama njemačkih nacističkih logora smrti [Todeslager].

Usput rečeno, u najvećem europskom njemačkom industrijskom koncernu IG Farben AG je bankarska dinastija na Manhattanu u gradu New Yorku, Rockefeller (simbol “Wall Street-a“), imala za vrijeme Drugog svjetskog rata 25 posto udjela u dionicama, i za vrijeme rata ubirala i tantijeme od dobiti ove mega-tvornice koje su joj isplaćivane preko Međunarodne banke za poravnanje (BIS) u švicarskom gradu Baselu, koja je važila kao "nacistička banka" koju je 1930. godine osnovao kasniji Hitlerov upravitelj Njemačke Reichsbanke, Hjalmar Schacht.

Rockefelleri su, inače po podrijetlu njemački (aškenazi) Židovi koji su prije iseljenja u S.A.D. i dobivanja američkog državljanstva u prvoj polovici 19. st. nosili prezime Steinhauer. Ujedno su financijeri njujorškog Vijeća za inozemne odnose (ICR) koje vodi američki Židov Henry Kissinger, a koje već desetljećima odlučuje o smjernicama američke vanjske politike. I na koncu, Rockefelleri su financijeri Bilderberg-organizacije koja odlučuje o najvažnijim pitanjima zapadnih vlada poput svjetske cijene nafte, i ratova i sankcija i dr.

U svojim memoarima, koji su objavljeni 2002. godine, se David Rockefeller zahvalio svim glavnim urednicima vodećih zapadnih liberalnih mas-medija što su prešućivali održavanje sjednica Bilderberga, jer, kako je naglasio, "samo je tajnost omogućila ostvarenje projekta Svjetske vlade".

Iznad Rockefellera nalaze se britanski bankari iz bankarske kuće Rothschild koji su također židovskog podrijetla, i bili članovi i financijeri cionističkog pokreta koji je 1948. osnovao Državu Izrael.

Suosnivač Bilderberga je navedeni nizozemski princ koj je otac današnje nizozemske kraljice koja je redovito nazočna tajnim sjednicama Bilderberga. Kraljičin pak suprug bio je član Hitler-Jugend-organizacije, dakle, organizacije nacističke omladine, i u ratu je 1944. služio kao pripadnik Wehrmachta u okupiranoj Danskoj, i u Hitlerovoj 90. tenkovskoj diviziji, u Italiji.

Prvo prjestolonasljednikovo putovanje kao člana nizozemskoga kraljevskoga dvora odvelo ga je ravno u kancelariju Reicha do Adolfa Hitlera, a u jednom pismo od 1. siječnja 1937. godine se ispričao „Führeru“ što su u Nizozemskoj s određenih mjesta skinuti stijegovi 3. Reicha s kukastim križem. Prjestolonasljednik Bernhard bio je „predsjedavatelj“ Bilderberga od osnivanja 1954. u mjestu Oosterbeek i “Hotelu Bilderberg“ po kojem je ova tajna organizacija dobila ime, pa do svoje smrti 2004. godine.

Odmah po osnivanju Bilderberga su članovi ove tajne organizacije donijeli odluku o osnivanju Europske unije koju su onda političari, dužnosnici i državnici, poput Roberta Schumana, Konrada Adenauera i drugi, proveli u djelo potpisivanjem Rimskih ugovora 1957. godine, i konačno 1. studenog 1993. godine.

Naime, na tajnom sastanku Bilderberga u njemačkom zimovalištu i olympijskom mjestu Garmisch-Partenkirchen, od 23. do 25. rujna 1955. godine, su glavešine Bilderberga odlučili da se mora osnovati Europska unija, i uvesti jedinstvena europska valuta. (Izvor Wikileaks: Objavljeni tajni diplomatski dokumenti.)

U biti, projekt EU nevjerojatno sliči nacističkom projektu „Ein Reich, ein Volk, ein Führer“ [Jedna država, jedan narod, i jedan vođa]. Ovo geslo je koristio i svesrpski velikosrpski “vožd“ Slobodan Milošević. To imamo danas u Europskoj uniji, naime, jednu nad-državu umjetnu tvorevinu Europsku uniju u kojoj službeno ne postoje narodi zemalja-članica nego „građani“, dakle, postoji oko 450 milijuna „građana“ Europske unije, i postoji jedan vođa – Europska komisija. Međutim, postoji i jedan usamljeni glas savjesti koji se zove Günter Grass.

CBK

12.04.2012. u 16:11 • 0 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 02.04.2012.

Neokomunistička europska Hrvatska - za razliku od demokratske Burme u Aziji

Vođa demokratske oporbe u Burmi, gospođa Aung San Suu Kyi, 20 godina dugo politička zatvorenica komunističkog vojnog režima u svojoj domovini za čiju se državnu nezavisnost 1948. izborio njezin otac i domoljub, general Aung San, ubijen zajedno s cjelokupnom prvom neovisnom vladom Burme. Danas, nakon izborne pobjede od 1. 4. 2012. njegova kći obnavlja nacionalnu slobodu svog naroda

Dvorski mas-mediji u Hrvatskoj već 20 dana komentiraju prvih 100 dana vladavine Kukuriku-koalicije (SDP, HNS-LD ...), i isto tako dvorski ljevičarski novinari ne mogu se načuditi nesposobnosti novog predsjednika vlade Zorana Milanovića i njegove partije, kao da je to novost da moral ljevičara traje dok ne dođu na vlast. Kad zajašu vlast, moral u njih nestaje kad da nikada nije postojao.

Ono što su predbacivali svojim titoističkim kolegama u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, dužnosnici Socijaldemokratske partije, i Vesna Pusić i njen prvi potpredsjednik, sami rade, to jest, u nadzorne odbore javnih tvrtki poput tvrtke INA stavljaju politički podobne članove umjesto nestranačke stručnjake. I stranački ljudi, ako su stručnjaci, imali bi pravo voditi brigu o javnom interesu, ali isključivo politički partijski podobni ovu su zemlju posljednjih 20 godina uništili svojom korumpiranošću i stručnom nesposobnošću.

Zoran Milanović pokazuje se sve više licemjerom - stara navika hipokrizije od koje su patili svi komunisti u pravnom prethodniku Savezu komunista Jugoslavije i SKH, i CK KPJ.
Ista situacija i u partiji HDZ koja je također puna bivših komunista, posebno u svom stranačkom vodstvu, a ako netko u redovima ove lažne domoljubne stranke nije bivši komunist i korumpiran, onda je "samo" korumpiran. Naravno, postoje iznimke koje, međutim, potvrđuju pravilo. Poštenje stanuje negdje drugdje, očito, iako ne baš uvijek u Crkvi!

Na blogu CBK komentirali smo situaciju u Kambodži, i činjenicu da svjesni kambodžanski narod sudi svojim komunističkim krvnicima i masovnim ubojicama iz Crvenih kmera, za razliku od Hrvatske gdje "balkanski Crveni kmeri" uživaju slobodu i privilegije, a pripadnici bivše jugoslavenske komunističke tajne službe nadziru svoje neokomunističke titoističke zaštitnike u vlastima, dok je Hrvatska porobljena iznutra. Rekli smo da je Kambodža jedna napredna azijska zemlja za razliku od europske Hrvatske. Danas to pravilo potvrđujemo činjenicom da je narod u Burmi smijenio diktaturu, i izabrao svoje demokratsko vodstvo na čelu s nobelovkom Aung San Suu Kyi koju je komunistički vojni režim držao posljednjih 20 godina u zatvoru i kućnom pritvoru. Narod u Burmi nije bio cmizdrav i samo kukao, nego se borio, i gurao naprijed svoju oporbu, dok u Republici Hrvatskoj njezin narod, ili sjedi doma, kuka, plače ili psuje vlast, ili glasuje za već viđene titoističke luftiguze i niškoristi političke clownove i marionete Bruxellesa kojima su puna usta hrvatskog suvereniteta i boljeg života, naravno, kako za koga. Hrvatskim biračima kao da nije dovoljna jedna prevara, kao da nisu dovoljne dvije prevare već žele dokazat da su mazohisti, te žele stalno biti varani? Pa dokle ljudi, prošlo je već 20 godina, majko mila!

Kaže predsjednik vlade Zoran Milanović da Hrvatski sabor ubuduće neće biti pokroviteljem proslave Bleiburške obljetnice 15. svibnja svake godine.

Od jednog titoista drukčije se i nije moglo očekivati, ali barem u tom smislu nije toliko licemjeran kao bivši komunisti iz Hrvatske demokratske zajednice koji su ovu tragičnu obljetnicu u spomen na početak komunističkog genocida nad hrvatskim narodom zloupotrebljavali tako da se o “Bleiburgu“ puno pričalo, dok su hrvatske žrtve komunizma i dalje ostajale sakrivene u brojnim Titovim jamama, pogotovo na tlu Republike Hrvatske, a partizanski komunistički ratni zločinci na slobodi, neprocesuirani, jer su bivši komunisti u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, i Socijaldemokratskoj partiji, proglasili jugoslavenske komuniste i partizanske revolucionare navodnim antifašistima, te su ovi tom čudnom logikom oslobođeni bilo kakve odgovornosti, pa i za genocid.

Bleiburg je simbol najveće tragedije u modernoj hrvatskoj povijesti.

“Bleiburg“ je tragedija hrvatskog naroda, i taj pojam je ušao u hrvatsku povijest, i svijest Hrvata.

Sintagma "Bleiburg i Križni put" simbolizira žrtvu hrvatskog naroda za slijedećih 100 i više generacija.

Naravno da je laž kad Zoran Milanović tvrdi da se na Bleiburgu ne komemoriraju zločini, jer navodno na bleiburškom polju partizani nisu počinili zločine, međutim, ovakva teza je kriva pošto povijesne činjenice govore suprotno (nismo naivni da bismo pomislili kako je titoistima uopće stalo do povijesnih činjenica koje non-stop krivotvore i izokreću).

Partizani s "lijepim kapama", i crvenim petokrakama, s okolnih brežuljaka iznad bleiburškog polja pucali su po hrvatskoj masi najmanje 15 do 20 minuta - po svjedočenju nekih preživjelih svjedoka iz kolona Križnog puta. U toj kukavičkoj pucnjavi na hrvatske izbjeglice na bleiburškom polju ubijeno je nekoliko stotina Hrvata, među njima i hrvatski civili, a ne samo ratni zarobljenici. (Ova ubojstva ne treba komemorirat?) Uz to su se partizani nakon ultimatuma i pucnjave po živim razoružanim metama spustili iz svojih kukavičjih gnijezda na bleiburško polje i počeli ljude klat noževima i bajonetama pušaka na licu mjesta, kao i pucati iz neposredne blizine po zarobljenicima, i to sve prije nego je zarobljenička masa postrojena u četveroredove, i nasilnim maršom prebačena preko granice u Sloveniju gdje su počele masovne likvidacije ove velike skupine razoružane hrvatske vojske, i zarobljenih hrvatskih civila, kao i likvidacija druge velike skupine hrvatskih zarobljenika još 12. svibnja 1945. godine, koja se predala na tlu Slovenije.

Najveća gubilišta nad kojima su partizani ubijali Hrvate jest na Kočevksom rogu kraj Ljubljane gdje je likvidirano 39 tisuća Hrvata, i u šumi Tezno kod Maribora gdje je u protutenkovskom rovu ubijeno oko 20 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika, većinom ustaških dočasnika i časnika, i oko dvije tisuće hrvatskih ratnih ranjenika – po rezultatima slovenskog državnog povjerenstva za istraživanje prešućenih masovnih grobnica.

Ubijanje ratnih ranjenika posebno je gnjusan zločin za koji nema zaborava, niti može biti oprosta, posebno stoga što Titove ubojice, i sam ubojica Tito, se nikada nisu pokajali, a najtvrdokorniji među partizanskim ubojicama su bili komunisti hrvatskog podrijetla koji i dan danas održavaju u hrvatskom društvu atmosferu mržnje, čak održavaju i govore mržnje na raznoraznim i brojnim obljetnicama partizanskih boljševikih „proleterskih“ brigada i korpusa pod pokroviteljstvom predsjednika Republike i Hrvatskog sabora, čak i korpusa zločinačkog Knoja, a da o oznašima ne govorimo – to je poseban soj protunarodnih elemenata, drskih i prefriganih mangupa, lažova i prevrtljivaca koji sve izgovoreno izokrenu.

Nema, dakle, veze što u Bleiburgu i na bleiburškom polju nije ubijeno 20 tisuća ljudi već „samo“ nekoliko stotina, kao u Maceljskoj gori kod Krapine gdje su partizanski oznaši likvidirali u lipnju 1945. godine 12 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika koji su tamo dovedeni iz Bleiburga, te 20 svećenika i franjevaca, i 650 hrvatskih civila, a među njima žene i djecu (laže brat Slavka Goldsteina da Titovi partizani nisu ubijali žene i djecu, samo na Kočevskom rogu ubijeno je dvije tisuće djece i žena, pri čemu su sve žene, manje više supruge hrvatskih časnika, masovno silovane od partizanskih “junaka“), ali Bleiburg je simbol za jugokomunistički i Titov genocid i „Show“, te je svaka komemoracija u Bleiburgu, pod pokroviteljstvom hrvatske države, najnormalnija stvar, i pitanje morala, a ne, je li tamo mjesto masovnog zločina ili nije. Bleiburg je i stvarno i simbolično mjesto zločina.

Osim toga, zašto oduzimati hrvatskoj javnosti komemoraciju u Bleiburgu ako je Bleiburg i simbol britanske izdaje međunarodne Ženevske konvencije o ratnim zarobljenicima. (Zar Kukuriku-koalicija time izlazi u susret britanskoj politici kojoj je bleiburška epizoda jedna od najsramotnijih u britanskoj povijesti?)

Naime, N.D.H. je 1943. ratificirala Ženevsku konvenciju o postupanju s ratnim zarobljenicima, kao i Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije prije Drugog svjetskog rata, uz tridesetak drugih zemalja svijeta, ali Titova vlada i SSSR nisu u to vrijeme ratificirali odredbe Ženevske konvencije, i najnormalnije je da se vojska koja se borila protiv neprijatelja, kao Oružane snage N.D.H., neće predati onima koji nisu ni Ženevsku konvenciju potpisali, te se time nisu obavezali da ratne zarobljenike neće mučiti i ubijati, kao što je Jugoslavenska armija Maršala Tita mučila i ubijala hrvatske ratne zarobljenike. U Zagrebu je npr. titoistički režim u svibnju 1945. ispraznio svih sedam zagrebačkih bolnica od hrvatskih ratnih ranjenika, i metkom u potiljak ih likvidirao nad jamom Jazovkom. To je bilo lice i naličje tako zvanih oslobodioca, a u stvarnosti najgorih zločinaca i porobljivača što su na prostorima Hrvatske ikada postojali u povijesti. U klanju žrtava su partizane jedino nadmašili četnici Draže Mihailovića, i Radovana Karadžića.

Međutim, ako Kukuriku-koalicija želi provoditi revoluciju, i ukinuti pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom, onda joj je to na njezinu volju, ali i na silu, i sramotu, jer da nisu kukavice kao što jesu, to bi pitanje dali na referendum. Ovako se ponašaju kao despoti, odnosno kao njihov voljeni idol – zločinac Tito. Usput rečeno, u predizbornoj kampanji Kukuriku-koalicija nije u svom programu imali ukidanje državnih praznika poput dana hrvatske državnosti, i ukidanje pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad bleiburškom komemoracijom, što dokazuje da su esdepeovci i haenesovci lažovi i prevaranti!

Na znanje ovim licemjerima: Slobodno ukinite pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom, i prijenos Hrvatske televizije iz Bleiburga, ali Bleiburg iz srca, duše i pamćenja hrvatskog naroda nećete izbristati, prljavci jedni! Hrvatski narod će i dalje komemoraciju održavati u Bleiburgu, i svugdje tamo gdje je zločinačka ruka Titovih partizana ubijala ljude koji nisu bili komunisti i privrženici Jugoslavije nego Hrvatske.

Kukuriku-koalicija narod „zabavlja“ s dogmatskim izjavama o ukidanju ovog ili onog, naravno da treba sve ukinut što SDP nije stvorio, pa i Republiku Hrvatsku, ali u svemu tome, dok se politikom kruha i igara narod zabavlja, u sjeni ostaje korupcija vladajućih titoista.

Tako, primjerice, u sjeni ostaje afera predsjednika Josipovića s ubiranjem tantijema za njegove u medijima rijetko izvođene skladbe, i berba novca (preko 16 milijuna kuna) njegovog jednog prijatelja koji ima ekskluzivno pravo suradnje s društvom skladatelja, a sve te privilegije je ovaj dobio dok je Ivo Josipović sjedio u predsjedništvu tog društva. Naravno da si običan čovjek odmah postavlja pitanje – A je li, druže predsjedniče, jeste li i vi dobili u obliku provizije nešto od tih najmanje 16 milijuna kunića?

Dok nas predsjednik Sabora, Boris Šprem (SDP), te "povjesničar" Danijel Ivin, i premijer Zoran Milanović zabavljaju s Bleiburgom i Titom kojeg veličaju iako je veliki zločinac, njihov kolega i prijatelj Ivo Josipović za svaku neizvedenu njegovu skladbu dobiva plaćen honorar (godišnje između 10.000 i 30.000 HRK), jer se po zakonu pretpostavlja da svaki hotel u Hrvatskoj ima u hotelskoj sobi radio i TV, i da potencijalno svira Josipovićeva skladba, i to su njegove skladbe izgleda više i češće "izvođene" nego pokojnog Dine Dvornika, Hladnog piva ili Thompsona. Vjerujete u tu bajku da su Josipovićeve skladbe češće izvođene nego popularnih skladatelja i izvođača, bandova i pjevačica i pjevača?

Simpatizeri ljevice su vidno razočarani ponašanjem Ive Josipovića, pri čemu im se naravno fućka kakvu vanjsku politiku podložnosti prema Srbiji i Europskoj uniji predsjednik vodi, ali razočarali su se u njega koji je bio njihov nosač nade u bolje sutra. Sada su vidjeli čime se najdraže predsjednik Josipović bavi, dok rehabilitaciju četničkog vođe Draže Mihailovića drži unutarnjom stvari Srbije, te je onako blago, reda radi nakon prozivanja u medijima, reagirao na nedopustivu rehabilitaciju velikog zločinca nad Hrvatima kakav je, uostalom, i Tito.

Draža i Tito su zajedno proganjali, klali i ubijali Hrvate (Draža Mihailović je uz to proganjao i srpske Židove). Međutim, to ljevičare i simpatizere ljevice na zanima, ali ih je jako pogodila Josipovićeva afera, jer su mislili da su političari ljevice pošteni, a oni tzv. desnice (HDZ) da su pokvareni, međutim, i jedni i drugi su pokvareni, s tim da desnicu (HDZ) u Hrvatskoj u stvarnosti čine ljevičari, jer su titoisti. Titoist ne može biti desničar niti pripadnik političke konzervativne desnice i desnog centra.

Ljevičari su pri tome umišljeni da samo oni mogu biti antifašisti, i da imaju monopol na antifašizam, ali varaju se! Međutim, ako postavimo hrabru hipotezu da su dužnosnici Kukuriku koalicije antifašisti, i da je predsj. Josipović antifašist, onda ispada da su antifašisti skloni aferama i političkoj korupciji. Međutim, nema straha, možete biti antifašist i ako niste titoist, a da pri tome niste korpumpirana osoba, pošto titoisti nemaju monopol na antifašizam, jer, npr. ovaj blog je također antifašistički, a nije titoistički, niti korumpiran.

Dok u Srbiji buja srpski neofašizam, čiji je vrhunac rehabilitacije fašista Draže Mihailovića, u Hrvatskoj buja neokomunizam, čiji je vrhunac rehabilitacija komunista (crvenog fašista) Tita. S obzirom da i u Zagrebu i Beogradu vlada isti sloj političara, dakle, sinovi Titovih partizana, nije čudno da su i rehabilitacije zločinaca vrhunac znanja u politici koju nam prezentiraju, a to je sve skupa jadno i bijedno, i to sve skupa proizvodi jad i bijedu, naravno, kako za koga, jer, vladajući su se dobro potkožili.

John Lenon je rekao, da je uvjeren kako svijetom vladaju luđaci.

Za svijet nismo sigurni, možda, ali za ovaj Balkan smo sigurni da na njemu, nažalost, vladaju totalni luđaci. (Nisu psihički bolesnici nego lažu i kradu pri zdravoj ali pokvarenoj pameti. Tim više će kazna koju će od naroda jednog dana dobiti biti odgovarajuće teža.) Međutim, „luđaci“ trebaju znati da kad drugome jamu kopaju, sami u nju padaju! Pogledajte HDZ – to čeka i SDP!

CBK

02.04.2012. u 14:44 • 27 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.