crniblogkomunizma

četvrtak, 12.04.2012.

Europska afera "Günter Grass"

Na relaciji Izrael – Njemačka, ili preciznije rečeno na relaciji Izrael – Günter Grass pojavila se nesvakidašnja afera, i to je trenutno najveća afera u Europskoj uniji ako je suditi po odjecima te afere u njemačkim i europskim medijima, i njemačkoj politici.

Poznavatelji povijesti književnosti i filma znaju tko je Günter Grass – dobitnik nobelove nagrade za literaturu povodom njegovog antiratnog romana „Die Blechtrommel“ [Limeni bubanj], na osnovi kojeg je snimljen i istoimeni igrani film, u kojemu je preko likova iz istočne Njemačke (taj geo-politički pojam se odnosi na onaj dio njemačkih teritorija koji su nakon Prvog i Drugog svjetskog rata anektirani, odnosno pripojeni Poljskoj na njezinom zapadu, a istovremeno od Poljske otkinuti njezini teritoriju na istoku), opisuje Drugi svjetski rat, i odrastanje jednog njemačkog dječaka u gradu Danzigu [Gdanjsk] koji u biti ne želi odrasti jer mu se svijet u kojem živi ne sviđa, te ostaje dječak, a svoje nezadovoljstvo manifestira udaranjem u svoj limeni bubanj, čime svijetu daje na znanje da taj svijet nije u redu. Naravno, nitko ga ne sluša...

U mladenačkim danima, dok je još bio maloljetan, Günter Grass je sa 17 godina novačen u oružane SS-jedinice (Waffen-SS), nakon što je prvo služio u protuzračnoj obrani njemačke vojske Wehrmacht.

Kao što je bivši časnik Wehrmachta, i kancelar Savezne Republike Njemačke i predsjednik Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD), Helmut Schmidt, izjavio - "njemački vojnici u Wehrmachtu nisu bili fašisti, niti je Wehrmacht bio fašistička vojska", a o čemu je polemizirao sa sovjetskim vođom i čelnikom Komunističke partije Sovjetskog Saveza, Leonidom Brežnjevim, koji je smatrao da je svaki njemački vojnik u Drugom svjetskom ratu navodno bio fašist.

Međutim, biti fašistom podrazumijeva određene ispunjene pretpostavke, kao npr. pripadnost fašističkoj stranci ili pokretu, nekoj fašističkoj organizaciji, određenom fašističkom svjetonazoru i fašističkoj ideologiji i slično.

Günter Grass nije bio član Hitlerove nacističke stranke N.S.D.A.P. ali kao pripadnik borbenih SS-jedinica bio je pripadnik jedne fašističke oružane organizacije, i to kao maloljetan.
Od tada je njegov životni put krenuo drugim tokom, te je Günter Grass postao, ne samo književnikom, nego i ikona njemačke demokratske ljevice, odnosno socijal-demokracije, i zagovaratelj mirovnog pokreta.

Drugim riječima, iako nije izvorno bio fašist nego unovačeni pripadnik jedne fašističke para-vojske (nitko ga nije pitao želi li ili ne želi postati pripadnik SS-jedinica, odnosno nije bio dobrovoljac), što je priznao tek 2006. godine kad je objavio svoj roman “Ljuštenje luka“, svaki čovjek ima pravo u svom životu promijeniti mišljenje, i krenuti ispravnijim putem ako prethodni životni put nije bio ispravan. Svaki čovjek ima pravo na popravak, a pogotovo netko tko nije počinio neki zločin, pa čak i osuđeni zločinci nakon odslužene kazne imaju u demokraciji pravo na svoja ljudska i građanska prava, jer su odsluženjem zatvorske kazne otplatili dug prema društvu.

Günteru Grassu je tako njemačko društvo, i svjetska javnost oprostila njegov mladenački angažman u SS-jedinicama, i sve bi ostalo u najboljem redu da nedavno nije napisao pjesmu, koja je objavljena u njemačkoj liberalnoj münchenskoj novini "Süddeutsche Zeitung", u kojoj kritizira Izrael da prijetnjom ratom Iranu ugrožava svjetski mir, s obzirom na izraelski potencijal atomskog oružja koje bi u preventivnom ratu moglo iranski narod izbrisati s lica Zemlje. (U svojim izjavama nakon što je objava proglašena aferom, Günter Grass je pojasnio da se njegova kritika odnosi na aktualnu izraelsku vladu, a ne na Izrael kao takav, i da se ne odnosi na židovski narod.)

Kao što je poznato, 2012. se zaoštrava bliskoistočna kriza. Liberalni Zapad predbacuje Islamskoj Republici Iran izradu atomske bombe, dok demokratska vlada u Teheranu (izabrana na parlamentarnim izborima) tvrdi da radi samo na mirnodopskom nuklearnom programu koji obuhvaća izgradnju nuklearne elektrane za proizvodnju struje, i postrojenja za obogaćivanje urana, odnosno goriva koje u nuklearnoj elektrani služi u postupku proizvodnje energije. Iran namjerava postati energetski neovisan od inozemstva, odnosno planira budućnost za svoje stanovništvo u vremenu kada bogate naftne zalihe budu pri kraju kako bi mogao sam nastaviti proizvoditi energiju, odnosno da za proizvodnju struje štedi naftu koja kao vrijedna sirovina ima svoju uporabu u drugim i važnim industrijskim granama.

Već posljednjih 20 godina Zapad optužuje Iran da radi na atomskoj bombi, i iste prijetnje koje stižu do ove zemlje između Kaspijskog mora [jezera] i Perzijskog zaljeva, stizale su i 1992. godine, međutim ove godine se konkretno prijeti Iranu ratom!

Povijest zategnutih odnosa zbog programa nuklearne energije u Iranu traje od sedamdesetih godina:

Režim vlasti iranskog cara - šaha Pahlevija je uz pomoć Francuske krenula u ambiciozni projekt izrade nekoliko nuklearnih elektrana ili atomskih centrala za proizvodnju struje, vrijedan milijardi US$.

To je bila kap koja je prelila čašu strpljenja anglo-američkog svijeta (S.A.D. i Velike Britanije) koji je procijenio da bi Iran time postao potpuno neovisan od anglo-američkih naftnih tvrtki, i Zapada općenito.

U zavjereničkom krugu Zapada stvoren je tajni plan o rušenju šaha, i to tako da se u Iran izveze „crv revolucije“ kako bi se promijenila vlast. Stoga su zapadne anglo-američke tajne službe u Iran poslale svoje tajne agente, i aktivirale doušnike koji su započeli s terorističkim napadima, ali tako da izgleda kao da iranska oporba napada režim, a režim je na takve napade odgovorio silom i represijom prema oporbi, a u kaosu nasilja je nasilje vlasti sve više zahvaćalo široke slojeve iranskog stanovništva. (U izobrazbi šahove zloglasne tajne policije sudjelovali su zapadni instruktori.)

Dok su u drugoj polovici sedamdesetih godina trajali nemiri, u pričuvi u iračkoj emigraciji čekao je vjerski šijitski vođa Homeini kojeg je podržavao irački diktator Sadam Husein.

Kad je na zamolbu iranske šahove vlasti Sadam Husein izbacio Homeinija iz zemlje, jer su iračkom despotu podastrijeti dokazi da Homeini želi preuzeti vlast i u Iraku koji ima milijunsku šijitsku većinu na jugu Iraka sve do Bagdada, Homeini je dobio politički azil u Parizu.

Kad je vrijeme revolucije postalo zrelo, zapadne tajne službe strpale su Homeinija u zrakoplov, i poslale ga u Teheran. Sve ostalo je povijest, kao i osmogodišnji rat Iraka protiv Irana koji je uslijedio odmah nakon Iranske revolucije 1979. godine, i koji je odnio jedan milijun ljudskih života, a zapadna vojna industrija zabilježila astronomsku zaradu, uostalom i bivša jugoslavenska vojna industrija.

Nakon dolaska na vlast Homeinija povećao se promet opojnih sredstava (droge) preko Irana do Zapada odnosno Europe, i to unatoč smrtnoj kazni u Islamskoj Republici Iran za šverc heroina i druge vrste droga. I naravno, Homeinijev režim je odmah ukinuo projekt izgradnje sustava atomskih centrala. Međutim, nakon Homeinijeve smrti 1989. godine je vjerska država Iran nastavila miroljubiv atomski projekt, te do danas nije pronađen niti jedan dokaz da Iran ima atomsku bombu, niti da radi na njoj. Unatoč tome, Izrael je ove godine najavio napad na Iran, i to još tijekom ove godine.

Izrael ima oko 250 komada atomskih bombi, i to je ono što je njemačkog nobelovca Grassa zabrinulo, jer kako je naglasio, nitko u svijetu ne kontrolila izraelski potencijal atomskog oružja. Osim toga, i mogući napad bez atomskih bombi na Iran, odnosno napad konvencionalnim oružjem na Iran značilo bi gađanje postrojenja za obogaćivanje urana, i možda i same iranske nuklearne centrale koja je u ljeto prošle godine stavljena u probni pogon. To bi možda značilo još veću nuklearnu katastrofu nego onu u Fukušimi od prošle godine, a ona je bila veća od nesreće u Černobilu.

I koji je sada problem Grassove kritike? Problem je taj što se na Zapadu ne smije kritizirati Izrael, jer vas odmah proglase „anti-semitom“, a to je najgora etiketa i najgora optužba koju na Zapadu možete dobiti. To automatski znači da ste "fašist", "nacist", ili "zlo".

Güntera Grassa je izraelska vlada nakon objave njegove kritičke prozne pjesme proglasila navodnim „anti-semitom“, i zabranila mu ulazak u Državu Izrael.

To podsjeća na Republiku Hrvatsku gdje se svaka kritika komunista i bivših komunista proglašava (neo)fašističkim ispadom, i gdje se kritika zločinca Tita proglašava najvećim mogućim „grijehom“.

Međutim, što ako se ne zaustavi ratni stroj na Bliskom istoku, i nastane atomski rat, i nuklearni holokaust?

U svemu tome ima pregršt licemjerja, pogotovo u tome da jedna zemlja od preko 70 milijuna stanovnika kao Iran ne bi smio imati nuklearno oružje ako ga ima Izrael koji ima sedam milijuna stanovnika, i ako ga ima Pakistan i Indija, Velika Britanija, Rusija, Kina, S.A.D. i NATO kao vojno-politička organizacija Zapada. (U sklopu Natopakta i Njemačka raspolaže sa preko 30 atomskih bojevih glava). Američka vojska je za svoje postrojbe na Bliskom istoku i u Perzijskom zaljevu, odnosno za oko 70 tisuća vojnika, već naručila komplet tableta joda koje se koriste prilikom kontaminacije odnosno radijacije.

Güntera Grassa je zasmetala činjenica, da je Njemačka nedavno isporučila Izraelu šestu podmornicu koja može nositi balističke rakete za transport atomskih bombi do mjesta mete, dakle, rakete koje lete preko 3000 km daleko. To je bio povod Grassovoj pjesmi, a uzrok činjenica potencijalnog atomskog rata protiv Irana u preventivnom udaru.

Licemjerno je u Europskoj uniji jednog prijatelja Izraela, i izraelskog odnosno židovskog naroda, kao Grassa, nazvati anti-semitom, pogotovo stoga što je neformalni suosnivač Europske unije bio nekadašnji nacist, i to nizozemski princ Bernhard Leopold zur Lippe-Biesterfeld koji je bio, pazite sada – državljanin Trećeg Reicha, obožavatelj Hitlera, pripadnik para-vojne SS-organizacije i jurišnih SA-odreda, i član nacističke stranke N.S.D.A.P. od 22. travnja 1933. godine, te zastupnik njemačkog koncerna IG Farben AG u Parizu (za vrijeme okupacije u WWII) čija je kćerinska tvrtka proizvodila plin “Zyklon B“ kojim su ubijani Židovi u plinskim komarama njemačkih nacističkih logora smrti [Todeslager].

Usput rečeno, u najvećem europskom njemačkom industrijskom koncernu IG Farben AG je bankarska dinastija na Manhattanu u gradu New Yorku, Rockefeller (simbol “Wall Street-a“), imala za vrijeme Drugog svjetskog rata 25 posto udjela u dionicama, i za vrijeme rata ubirala i tantijeme od dobiti ove mega-tvornice koje su joj isplaćivane preko Međunarodne banke za poravnanje (BIS) u švicarskom gradu Baselu, koja je važila kao "nacistička banka" koju je 1930. godine osnovao kasniji Hitlerov upravitelj Njemačke Reichsbanke, Hjalmar Schacht.

Rockefelleri su, inače po podrijetlu njemački (aškenazi) Židovi koji su prije iseljenja u S.A.D. i dobivanja američkog državljanstva u prvoj polovici 19. st. nosili prezime Steinhauer. Ujedno su financijeri njujorškog Vijeća za inozemne odnose (ICR) koje vodi američki Židov Henry Kissinger, a koje već desetljećima odlučuje o smjernicama američke vanjske politike. I na koncu, Rockefelleri su financijeri Bilderberg-organizacije koja odlučuje o najvažnijim pitanjima zapadnih vlada poput svjetske cijene nafte, i ratova i sankcija i dr.

U svojim memoarima, koji su objavljeni 2002. godine, se David Rockefeller zahvalio svim glavnim urednicima vodećih zapadnih liberalnih mas-medija što su prešućivali održavanje sjednica Bilderberga, jer, kako je naglasio, "samo je tajnost omogućila ostvarenje projekta Svjetske vlade".

Iznad Rockefellera nalaze se britanski bankari iz bankarske kuće Rothschild koji su također židovskog podrijetla, i bili članovi i financijeri cionističkog pokreta koji je 1948. osnovao Državu Izrael.

Suosnivač Bilderberga je navedeni nizozemski princ koj je otac današnje nizozemske kraljice koja je redovito nazočna tajnim sjednicama Bilderberga. Kraljičin pak suprug bio je član Hitler-Jugend-organizacije, dakle, organizacije nacističke omladine, i u ratu je 1944. služio kao pripadnik Wehrmachta u okupiranoj Danskoj, i u Hitlerovoj 90. tenkovskoj diviziji, u Italiji.

Prvo prjestolonasljednikovo putovanje kao člana nizozemskoga kraljevskoga dvora odvelo ga je ravno u kancelariju Reicha do Adolfa Hitlera, a u jednom pismo od 1. siječnja 1937. godine se ispričao „Führeru“ što su u Nizozemskoj s određenih mjesta skinuti stijegovi 3. Reicha s kukastim križem. Prjestolonasljednik Bernhard bio je „predsjedavatelj“ Bilderberga od osnivanja 1954. u mjestu Oosterbeek i “Hotelu Bilderberg“ po kojem je ova tajna organizacija dobila ime, pa do svoje smrti 2004. godine.

Odmah po osnivanju Bilderberga su članovi ove tajne organizacije donijeli odluku o osnivanju Europske unije koju su onda političari, dužnosnici i državnici, poput Roberta Schumana, Konrada Adenauera i drugi, proveli u djelo potpisivanjem Rimskih ugovora 1957. godine, i konačno 1. studenog 1993. godine.

Naime, na tajnom sastanku Bilderberga u njemačkom zimovalištu i olympijskom mjestu Garmisch-Partenkirchen, od 23. do 25. rujna 1955. godine, su glavešine Bilderberga odlučili da se mora osnovati Europska unija, i uvesti jedinstvena europska valuta. (Izvor Wikileaks: Objavljeni tajni diplomatski dokumenti.)

U biti, projekt EU nevjerojatno sliči nacističkom projektu „Ein Reich, ein Volk, ein Führer“ [Jedna država, jedan narod, i jedan vođa]. Ovo geslo je koristio i svesrpski velikosrpski “vožd“ Slobodan Milošević. To imamo danas u Europskoj uniji, naime, jednu nad-državu umjetnu tvorevinu Europsku uniju u kojoj službeno ne postoje narodi zemalja-članica nego „građani“, dakle, postoji oko 450 milijuna „građana“ Europske unije, i postoji jedan vođa – Europska komisija. Međutim, postoji i jedan usamljeni glas savjesti koji se zove Günter Grass.

CBK

12.04.2012. u 16:11 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

četvrtak, 12.04.2012.

Europska afera "Günter Grass"

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link