Marketing
Neokomunistička europska Hrvatska - za razliku od demokratske Burme u Aziji
Vođa demokratske oporbe u Burmi, gospođa Aung San Suu Kyi, 20 godina dugo politička zatvorenica komunističkog vojnog režima u svojoj domovini za čiju se državnu nezavisnost 1948. izborio njezin otac i domoljub, general Aung San, ubijen zajedno s cjelokupnom prvom neovisnom vladom Burme. Danas, nakon izborne pobjede od 1. 4. 2012. njegova kći obnavlja nacionalnu slobodu svog naroda
Dvorski mas-mediji u Hrvatskoj već 20 dana komentiraju prvih 100 dana vladavine Kukuriku-koalicije (SDP, HNS-LD ...), i isto tako dvorski ljevičarski novinari ne mogu se načuditi nesposobnosti novog predsjednika vlade Zorana Milanovića i njegove partije, kao da je to novost da moral ljevičara traje dok ne dođu na vlast. Kad zajašu vlast, moral u njih nestaje kad da nikada nije postojao.
Ono što su predbacivali svojim titoističkim kolegama u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, dužnosnici Socijaldemokratske partije, i Vesna Pusić i njen prvi potpredsjednik, sami rade, to jest, u nadzorne odbore javnih tvrtki poput tvrtke INA stavljaju politički podobne članove umjesto nestranačke stručnjake. I stranački ljudi, ako su stručnjaci, imali bi pravo voditi brigu o javnom interesu, ali isključivo politički partijski podobni ovu su zemlju posljednjih 20 godina uništili svojom korumpiranošću i stručnom nesposobnošću.
Zoran Milanović pokazuje se sve više licemjerom - stara navika hipokrizije od koje su patili svi komunisti u pravnom prethodniku Savezu komunista Jugoslavije i SKH, i CK KPJ.
Ista situacija i u partiji HDZ koja je također puna bivših komunista, posebno u svom stranačkom vodstvu, a ako netko u redovima ove lažne domoljubne stranke nije bivši komunist i korumpiran, onda je "samo" korumpiran. Naravno, postoje iznimke koje, međutim, potvrđuju pravilo. Poštenje stanuje negdje drugdje, očito, iako ne baš uvijek u Crkvi!
Na blogu CBK komentirali smo situaciju u Kambodži, i činjenicu da svjesni kambodžanski narod sudi svojim komunističkim krvnicima i masovnim ubojicama iz Crvenih kmera, za razliku od Hrvatske gdje "balkanski Crveni kmeri" uživaju slobodu i privilegije, a pripadnici bivše jugoslavenske komunističke tajne službe nadziru svoje neokomunističke titoističke zaštitnike u vlastima, dok je Hrvatska porobljena iznutra. Rekli smo da je Kambodža jedna napredna azijska zemlja za razliku od europske Hrvatske. Danas to pravilo potvrđujemo činjenicom da je narod u Burmi smijenio diktaturu, i izabrao svoje demokratsko vodstvo na čelu s nobelovkom Aung San Suu Kyi koju je komunistički vojni režim držao posljednjih 20 godina u zatvoru i kućnom pritvoru. Narod u Burmi nije bio cmizdrav i samo kukao, nego se borio, i gurao naprijed svoju oporbu, dok u Republici Hrvatskoj njezin narod, ili sjedi doma, kuka, plače ili psuje vlast, ili glasuje za već viđene titoističke luftiguze i niškoristi političke clownove i marionete Bruxellesa kojima su puna usta hrvatskog suvereniteta i boljeg života, naravno, kako za koga. Hrvatskim biračima kao da nije dovoljna jedna prevara, kao da nisu dovoljne dvije prevare već žele dokazat da su mazohisti, te žele stalno biti varani? Pa dokle ljudi, prošlo je već 20 godina, majko mila!
Kaže predsjednik vlade Zoran Milanović da Hrvatski sabor ubuduće neće biti pokroviteljem proslave Bleiburške obljetnice 15. svibnja svake godine.
Od jednog titoista drukčije se i nije moglo očekivati, ali barem u tom smislu nije toliko licemjeran kao bivši komunisti iz Hrvatske demokratske zajednice koji su ovu tragičnu obljetnicu u spomen na početak komunističkog genocida nad hrvatskim narodom zloupotrebljavali tako da se o “Bleiburgu“ puno pričalo, dok su hrvatske žrtve komunizma i dalje ostajale sakrivene u brojnim Titovim jamama, pogotovo na tlu Republike Hrvatske, a partizanski komunistički ratni zločinci na slobodi, neprocesuirani, jer su bivši komunisti u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, i Socijaldemokratskoj partiji, proglasili jugoslavenske komuniste i partizanske revolucionare navodnim antifašistima, te su ovi tom čudnom logikom oslobođeni bilo kakve odgovornosti, pa i za genocid.
Bleiburg je simbol najveće tragedije u modernoj hrvatskoj povijesti.
“Bleiburg“ je tragedija hrvatskog naroda, i taj pojam je ušao u hrvatsku povijest, i svijest Hrvata.
Sintagma "Bleiburg i Križni put" simbolizira žrtvu hrvatskog naroda za slijedećih 100 i više generacija.
Naravno da je laž kad Zoran Milanović tvrdi da se na Bleiburgu ne komemoriraju zločini, jer navodno na bleiburškom polju partizani nisu počinili zločine, međutim, ovakva teza je kriva pošto povijesne činjenice govore suprotno (nismo naivni da bismo pomislili kako je titoistima uopće stalo do povijesnih činjenica koje non-stop krivotvore i izokreću).
Partizani s "lijepim kapama", i crvenim petokrakama, s okolnih brežuljaka iznad bleiburškog polja pucali su po hrvatskoj masi najmanje 15 do 20 minuta - po svjedočenju nekih preživjelih svjedoka iz kolona Križnog puta. U toj kukavičkoj pucnjavi na hrvatske izbjeglice na bleiburškom polju ubijeno je nekoliko stotina Hrvata, među njima i hrvatski civili, a ne samo ratni zarobljenici. (Ova ubojstva ne treba komemorirat?) Uz to su se partizani nakon ultimatuma i pucnjave po živim razoružanim metama spustili iz svojih kukavičjih gnijezda na bleiburško polje i počeli ljude klat noževima i bajonetama pušaka na licu mjesta, kao i pucati iz neposredne blizine po zarobljenicima, i to sve prije nego je zarobljenička masa postrojena u četveroredove, i nasilnim maršom prebačena preko granice u Sloveniju gdje su počele masovne likvidacije ove velike skupine razoružane hrvatske vojske, i zarobljenih hrvatskih civila, kao i likvidacija druge velike skupine hrvatskih zarobljenika još 12. svibnja 1945. godine, koja se predala na tlu Slovenije.
Najveća gubilišta nad kojima su partizani ubijali Hrvate jest na Kočevksom rogu kraj Ljubljane gdje je likvidirano 39 tisuća Hrvata, i u šumi Tezno kod Maribora gdje je u protutenkovskom rovu ubijeno oko 20 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika, većinom ustaških dočasnika i časnika, i oko dvije tisuće hrvatskih ratnih ranjenika – po rezultatima slovenskog državnog povjerenstva za istraživanje prešućenih masovnih grobnica.
Ubijanje ratnih ranjenika posebno je gnjusan zločin za koji nema zaborava, niti može biti oprosta, posebno stoga što Titove ubojice, i sam ubojica Tito, se nikada nisu pokajali, a najtvrdokorniji među partizanskim ubojicama su bili komunisti hrvatskog podrijetla koji i dan danas održavaju u hrvatskom društvu atmosferu mržnje, čak održavaju i govore mržnje na raznoraznim i brojnim obljetnicama partizanskih boljševikih „proleterskih“ brigada i korpusa pod pokroviteljstvom predsjednika Republike i Hrvatskog sabora, čak i korpusa zločinačkog Knoja, a da o oznašima ne govorimo – to je poseban soj protunarodnih elemenata, drskih i prefriganih mangupa, lažova i prevrtljivaca koji sve izgovoreno izokrenu.
Nema, dakle, veze što u Bleiburgu i na bleiburškom polju nije ubijeno 20 tisuća ljudi već „samo“ nekoliko stotina, kao u Maceljskoj gori kod Krapine gdje su partizanski oznaši likvidirali u lipnju 1945. godine 12 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika koji su tamo dovedeni iz Bleiburga, te 20 svećenika i franjevaca, i 650 hrvatskih civila, a među njima žene i djecu (laže brat Slavka Goldsteina da Titovi partizani nisu ubijali žene i djecu, samo na Kočevskom rogu ubijeno je dvije tisuće djece i žena, pri čemu su sve žene, manje više supruge hrvatskih časnika, masovno silovane od partizanskih “junaka“), ali Bleiburg je simbol za jugokomunistički i Titov genocid i „Show“, te je svaka komemoracija u Bleiburgu, pod pokroviteljstvom hrvatske države, najnormalnija stvar, i pitanje morala, a ne, je li tamo mjesto masovnog zločina ili nije. Bleiburg je i stvarno i simbolično mjesto zločina.
Osim toga, zašto oduzimati hrvatskoj javnosti komemoraciju u Bleiburgu ako je Bleiburg i simbol britanske izdaje međunarodne Ženevske konvencije o ratnim zarobljenicima. (Zar Kukuriku-koalicija time izlazi u susret britanskoj politici kojoj je bleiburška epizoda jedna od najsramotnijih u britanskoj povijesti?)
Naime, N.D.H. je 1943. ratificirala Ženevsku konvenciju o postupanju s ratnim zarobljenicima, kao i Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije prije Drugog svjetskog rata, uz tridesetak drugih zemalja svijeta, ali Titova vlada i SSSR nisu u to vrijeme ratificirali odredbe Ženevske konvencije, i najnormalnije je da se vojska koja se borila protiv neprijatelja, kao Oružane snage N.D.H., neće predati onima koji nisu ni Ženevsku konvenciju potpisali, te se time nisu obavezali da ratne zarobljenike neće mučiti i ubijati, kao što je Jugoslavenska armija Maršala Tita mučila i ubijala hrvatske ratne zarobljenike. U Zagrebu je npr. titoistički režim u svibnju 1945. ispraznio svih sedam zagrebačkih bolnica od hrvatskih ratnih ranjenika, i metkom u potiljak ih likvidirao nad jamom Jazovkom. To je bilo lice i naličje tako zvanih oslobodioca, a u stvarnosti najgorih zločinaca i porobljivača što su na prostorima Hrvatske ikada postojali u povijesti. U klanju žrtava su partizane jedino nadmašili četnici Draže Mihailovića, i Radovana Karadžića.
Međutim, ako Kukuriku-koalicija želi provoditi revoluciju, i ukinuti pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom, onda joj je to na njezinu volju, ali i na silu, i sramotu, jer da nisu kukavice kao što jesu, to bi pitanje dali na referendum. Ovako se ponašaju kao despoti, odnosno kao njihov voljeni idol – zločinac Tito. Usput rečeno, u predizbornoj kampanji Kukuriku-koalicija nije u svom programu imali ukidanje državnih praznika poput dana hrvatske državnosti, i ukidanje pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad bleiburškom komemoracijom, što dokazuje da su esdepeovci i haenesovci lažovi i prevaranti!
Na znanje ovim licemjerima: Slobodno ukinite pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom, i prijenos Hrvatske televizije iz Bleiburga, ali Bleiburg iz srca, duše i pamćenja hrvatskog naroda nećete izbristati, prljavci jedni! Hrvatski narod će i dalje komemoraciju održavati u Bleiburgu, i svugdje tamo gdje je zločinačka ruka Titovih partizana ubijala ljude koji nisu bili komunisti i privrženici Jugoslavije nego Hrvatske.
Kukuriku-koalicija narod „zabavlja“ s dogmatskim izjavama o ukidanju ovog ili onog, naravno da treba sve ukinut što SDP nije stvorio, pa i Republiku Hrvatsku, ali u svemu tome, dok se politikom kruha i igara narod zabavlja, u sjeni ostaje korupcija vladajućih titoista.
Tako, primjerice, u sjeni ostaje afera predsjednika Josipovića s ubiranjem tantijema za njegove u medijima rijetko izvođene skladbe, i berba novca (preko 16 milijuna kuna) njegovog jednog prijatelja koji ima ekskluzivno pravo suradnje s društvom skladatelja, a sve te privilegije je ovaj dobio dok je Ivo Josipović sjedio u predsjedništvu tog društva. Naravno da si običan čovjek odmah postavlja pitanje – A je li, druže predsjedniče, jeste li i vi dobili u obliku provizije nešto od tih najmanje 16 milijuna kunića?
Dok nas predsjednik Sabora, Boris Šprem (SDP), te "povjesničar" Danijel Ivin, i premijer Zoran Milanović zabavljaju s Bleiburgom i Titom kojeg veličaju iako je veliki zločinac, njihov kolega i prijatelj Ivo Josipović za svaku neizvedenu njegovu skladbu dobiva plaćen honorar (godišnje između 10.000 i 30.000 HRK), jer se po zakonu pretpostavlja da svaki hotel u Hrvatskoj ima u hotelskoj sobi radio i TV, i da potencijalno svira Josipovićeva skladba, i to su njegove skladbe izgleda više i češće "izvođene" nego pokojnog Dine Dvornika, Hladnog piva ili Thompsona. Vjerujete u tu bajku da su Josipovićeve skladbe češće izvođene nego popularnih skladatelja i izvođača, bandova i pjevačica i pjevača?
Simpatizeri ljevice su vidno razočarani ponašanjem Ive Josipovića, pri čemu im se naravno fućka kakvu vanjsku politiku podložnosti prema Srbiji i Europskoj uniji predsjednik vodi, ali razočarali su se u njega koji je bio njihov nosač nade u bolje sutra. Sada su vidjeli čime se najdraže predsjednik Josipović bavi, dok rehabilitaciju četničkog vođe Draže Mihailovića drži unutarnjom stvari Srbije, te je onako blago, reda radi nakon prozivanja u medijima, reagirao na nedopustivu rehabilitaciju velikog zločinca nad Hrvatima kakav je, uostalom, i Tito.
Draža i Tito su zajedno proganjali, klali i ubijali Hrvate (Draža Mihailović je uz to proganjao i srpske Židove). Međutim, to ljevičare i simpatizere ljevice na zanima, ali ih je jako pogodila Josipovićeva afera, jer su mislili da su političari ljevice pošteni, a oni tzv. desnice (HDZ) da su pokvareni, međutim, i jedni i drugi su pokvareni, s tim da desnicu (HDZ) u Hrvatskoj u stvarnosti čine ljevičari, jer su titoisti. Titoist ne može biti desničar niti pripadnik političke konzervativne desnice i desnog centra.
Ljevičari su pri tome umišljeni da samo oni mogu biti antifašisti, i da imaju monopol na antifašizam, ali varaju se! Međutim, ako postavimo hrabru hipotezu da su dužnosnici Kukuriku koalicije antifašisti, i da je predsj. Josipović antifašist, onda ispada da su antifašisti skloni aferama i političkoj korupciji. Međutim, nema straha, možete biti antifašist i ako niste titoist, a da pri tome niste korpumpirana osoba, pošto titoisti nemaju monopol na antifašizam, jer, npr. ovaj blog je također antifašistički, a nije titoistički, niti korumpiran.
Dok u Srbiji buja srpski neofašizam, čiji je vrhunac rehabilitacije fašista Draže Mihailovića, u Hrvatskoj buja neokomunizam, čiji je vrhunac rehabilitacija komunista (crvenog fašista) Tita. S obzirom da i u Zagrebu i Beogradu vlada isti sloj političara, dakle, sinovi Titovih partizana, nije čudno da su i rehabilitacije zločinaca vrhunac znanja u politici koju nam prezentiraju, a to je sve skupa jadno i bijedno, i to sve skupa proizvodi jad i bijedu, naravno, kako za koga, jer, vladajući su se dobro potkožili.
John Lenon je rekao, da je uvjeren kako svijetom vladaju luđaci.
Za svijet nismo sigurni, možda, ali za ovaj Balkan smo sigurni da na njemu, nažalost, vladaju totalni luđaci. (Nisu psihički bolesnici nego lažu i kradu pri zdravoj ali pokvarenoj pameti. Tim više će kazna koju će od naroda jednog dana dobiti biti odgovarajuće teža.) Međutim, „luđaci“ trebaju znati da kad drugome jamu kopaju, sami u nju padaju! Pogledajte HDZ – to čeka i SDP!
CBK
Post je objavljen 02.04.2012. u 14:44 sati.