crniblogkomunizma

petak, 28.08.2009.

EDWARD KENNEDY - IN MEMORIAM

Edward Kennedy

Preminuo je i posljednji od velike četvorice braće Kennedy, Edward Kennedy, zvan Ted.

Najstariji brat poginuo je u Drugom svjetskom ratu kao pilot američkog ratnog zrakoplovstva na pacifičkom ratištu u borbi protiv Japana, drugi brat, John F. Kennedy, slavni američki predsjednik, ubijen je u Dallasu 1963. godine u političkom atentatu, Robert F. Kennedy, također političar, ministar pravosuđa u američkoj vladi i glavni državni odvjetnik SAD, ubijen je kao predsjednički kandidat 1968. godine u San Franciscu kad je bilo izvjesno da je u Demokratskoj stranci SAD izborio predsjedničku nominaciju, i posljednji od braće, Edward Kennedy, slavni američki senator gotovo 50 godina zastupnik u Senatu odnosno gornjem domu saveznog parlamenta Sjedinjenih Američkih Država, jedini od braće koji je umro prirodnom smrću, dok je posljednja sestra braće Kennedy preminula nedavno. Posljednja želja Edwarda Kennedya je bila da Barack Obama postane američkim predsjednikom, i Obama je jedini od političara kojega je Edward Kennedy ocijenio kao političara koji je po humanističkim idejama vrlo blizak njegovu ubijenom bratu John F. Kennedyu.

Barack Obama i Edward Kennedy u predsjedničkoj kampanji 2008.

John Fitzgerald Kennedy, Robert Francis Kennedy i Edward Kennedy

Hrvatski mediji su izdašno popratili smrt senatora Edwarda Kennedya, naglasivši njegovo zalaganje za ljudska prava, slobode, demokraciju i socijalu. Ako Hrvati nisu znali tkoje Ted Kennedy, sad znaju nakon što je umro, a main-stream mediji u Hrvatskoj pokojnika predstavili hrvatskoj javnosti, iako je trebalo biti od velike važnosti da su ovog velikog političara, zakonodavca i humanista predstavili puno prije; urednici i novinari hrvatskih medija su takvu mogućnost imali, ali očito ne i pameti! No, kad bi ostalo samo na mas-medijima u Hrvatskoj, koji su ili u stranom vlasništvu zapadnih financijera, ili pod upravom bivših komunista i udbaša (doslovno, ne slikovito!), onda bismo dobili oblikovano mišljenje da gospodin Edward Kennedy jeste doduše veliki i ugledni američki političar, cijenjen na Zapadu i u američkom narodu koji ga je od 1962. do smrti, 47 godina za redom, birao u vrhovno zakonodavno tijelo Sjedinjenih Američkih Država, ali da nema dodirne točke s hrvatskim narodom i hrvatskom državom, međutim, mišljenje, nametnuto od hrvatskih medija čiji su urednici prvaci u provođenju protuustavne cenzure i bacanja pijeska u oči, prešutjeli su i cenzurirali za Hrvate vrlo važan, životno važan povijesni detalj, vezan za Edwarda Kennedya:

Edward Kennedy je, naime, svojim potpisom na Senatsku rezoluciju broj 169 podupro 2. kolovoza 1989. napore Dobroslava Parage u zaštiti ljudskih prava u ondašnjoj Jugoslaviji.

Taj povijesni dokument najsnažnijeg demokratskog parlamenta na svijetu do danas nije objavljen na Hrvatskoj televiziji samo zato što se radi o anti-jugoslavenskom i anti-komunističkom dokumentu.

Američki senatori su u rezolucijom 169 osudili 1989. godine kršenje ljudskih prava u SFR Jugoslaviji, imenovali u naslovu rezolucije Dobroslava Paragu borcem za ljudska prava, i zahtijevali od jugoslavenske komunističke vlade Ante Markovića da na slobodu pusti svih 2000 političkih zatvorenika odnosno nedužno optužene i osuđene osobe na prostorima totalitarne socijalističke jugoslavenske države.

Razumljivo je da su ondašnje partijske novine Saveza komunista Jugoslavije i Saveza komunista Hrvatske iz pera svojih najotrovnijih ekstremno-ljevičarskih fanatika, od kojih su neki idanas aktivni u javnom i političkom životu samostalne Hrvatske, napali Senatsku rezoluciju 169 i Dobroslava Paragu, mučenika s Golog otoka, jer je Paraga skinuo smokvin list sa jugoslavenskog ljepotana ispod kojeg je sve bilo ružno i neljudsko. Jugoslavenski lažljivci, komunistički lažovi ostali su nakon Paragina svjedočenja pred američkim senatorima bez časti i obraza. S obzirom da su američki zakonodavci donijeli rezoluciju kojom je od demokratskog svijeta osuđena Titova Jugoslavija, prvi puta nakon Drugog svjetskog rata, i ekonomska pomoć posrnulom jugoslavenskom gospodarstvu uvjetovana uspostavom demokracije i ljudskih prava za obespravljene, a jugokomunistički režim u svojoj bahatosti, samoumišljenosti i rastrošnosti zanemario šamar iz Washingtona, smatra se da je Paragino lobbyranje na Capitol Hillu u američkom Kongresu 1989. godine bio jedan od uzroka propasti Jugoslavije odnosno da je jedan Hrvat, prvi Hrvat koji je došao na naslovnu stranu jedne rezolucije am. Senata, i poslije i Kongresa, i to imenom i prezimenom, i to kao žrtva komunizma, i samo jedna od dvije žrtve komunizma u svijetu, pored Andreja Saharova, kojemu je udijeljena ta čast, smatra se da je Dobroslav Paraga srušio Jugoslaviju. To mu, između ostalih, zamjera i pro-jugoslavenski State Department.

Upravo njega, Parage, se jugoslavenski režim najviše i bojao, prema njemu postupao kao prema životinji, i proglasio ga državnim neprijateljem broj 1. A Paraga je za vlastodršce u Beogradu i Zagrebu bio opasan, ne zato što je imao atomsku bombu, nego riječ istine! Praktički je Paraga srušio Jugoslaviju snagom riječi. I bio je sam u tami, i na kraju tame pojavi se svjetlo, i Jugoslavija ode, srećom, na smetlište povijesti!

Usput rečeno, Stjepan Mesić je u svojoj knjizi tvrdio kako je on srušio Jugoslaviju, međutim, kako to nije bila istina, na slijedeće izdanje stavio je naslov da su on i njegovi srušili Jugoslaviju, ali kako i to nije bila istina, a niti popularno u nekim zapadnim krugovima spominjati rušenje Jugoslavije, dao je i treći puta promijeniti naslov njegove knjige, ali nije više bitno, u biti, Stipe nije rušio Jugoslaviju nego je do posljednjeg daha nastojao Jugoslaviju održati, i bio njenim posljednjim predsjednikom, formalno na čelu JNA koja je razorila Vukovar i pola Hrvatske. Povijesti radi, ali i radi naše današnjice i bliske sutrašnjice treba reći da je bilo izuzetno časno rušiti Jugoslaviju, jednu umjetnu tvorevinu i tamnicu naroda. U biti, Dobroslav Paraga je narodni heroj, samo što mu to vlasti u Hrvatskoj nikada nisu priznale jer su ljute na njega, upravo zato što je rušio Jugoslaviju i gradio Hrvatsku. U svakom slučaju, vodeći američki zakonodavci prepoznali su trud u borbi za ljudska prava Dobroslava Parage, cijenili njegova nastojanja za uspostavom demokracije i sloboda u Hrvatskoj, i Edward Kennedy bio je među prvima koji je svoj potpis stavio na povijesnu Senatsku rezoluciju broj 169 koja predstavlja jedan od najvažnijih dokumentata u modernoj hrvatskoj povijesti. Prvi puta se ime jednog Hrvata našlo na naslovnoj stranici svijeta, i to u pozitivnom svjetlu. Zločesti bivši komunisti toliko su ljuti na Paragu da ga i danas drže pod čeličnom cenzurom, kao i 1981. kada je krenuo u borbu protiv jugoslavenskoga Golijata, opjevan u partizanskoj titoističkoj propagandi kao ep o Ilijadi.

Edward Kennedy je Paragu poslije predlagao Bijeloj kući i za ključnu figuru hrvatske politike, ali američka vanjska politika odlučila se da joj je u interesu podržati bivše komuniste u Hrvatskoj, i tako je umjesto Parage na vlast došao Franjo Tuđman, a poslije Stjepan Mesić i Ivica Račan, Tuđmanov nasljednik i čuvar tuđmanizma. U svakom slučaju, niti jedan političar iz Hrvatske nije se rukovao s Edwardom Kennedyem, osim Dobroslav Paraga, jer brat ubijenog američkog predsjednika nije se družio s onim političarima koji nisu bili demokratski orijentirani. Tako Vesna Pusić, ili Stjepan Mesić, Račan, Sanader, Šeks, Manolić, Đapić ili Franjo Tuđman nisu nikada imali šansu i čast stisnut ruku najboljem i najslavnijem američkom senatoru! Nasuprot tome, Ted Kennedy je srdačno stisnuo ruku i imao čast se rukovati sa čovjekom i hrvatskim političarem koji se istinski borio za slobodu! Jedino u iznutra porobljenoj Hrvatskoj su oni koji vani nemaju nikakvu političku težinu u zemlji naoko bitni i važni, ali u demokratskom svijetu su nule, ne spominju se, osim u eventualno negativnom kontekstu, i ne ostavljaju u povijesti svjetske politike nikakova traga, a iznimka kao Dobroslav Paraga potvrđuje pravilo.To je dokaz da su bivši komunisti koji su u Hrvatskoj ugrabili svu narodnu i državnu imovinu, vlast i položaje, moralne ništice jer ih u demokratskom svijetu ne cijene, bez obzira što ih podupiru, ali podupiru ih iz svojih interesa koji s hrvatskim interesima nemaju baš puno veze, što dokazuje totalna rasprodaja Hrvatske i današnja nehrvatska Hrvatska nasuprot Paraginoj hrvatskoj Hrvatskoj!

Susret Edward Kennedy - Dobroslav Paraga na Capitol Hillu
Fotografija copyright D. Paraga, "Goli otok - Istočni grijeh Zapada", Zagreb, 1995.

Neki hrvatski domoljubi su se ovih dana pitali hoće li Dobroslav Paraga biti predsjednički kandidat kao 1992. godine kad je imao 31 godinu i priliku da Hrvatsku definitivno izbavi iz ludila, pa ga je Tuđmanov režim u tome spriječio silom, a Paragini simpatizeri, stotine tisuća njih i mnogobrojni hrvatski branitelji se okrenuli Franji Tuđmanu. Naime, Staljin je još rekao da nije bitno tko glasa nego tko broji glasove!

Danas bi netko trebao Hrvatsku izbaviti iz totalnog ludila, ali okolnosti u kojima bi se pojavio 'Mojsije' su potpuno drukčije nego 1991./1992. Nažalost, nakon udbaškog i državnog terora protiv Dobroslava Parage i njegove stranke, nakon mnogobrojnih ubojstava njegovih suradnika pravaša devedesetih godina (21. rujna će obljetnica ubojstva Ante Paradžika, dopredsjednika Hrvatske stranke prava), nakon tona medijskih kleveta i otimanja njegove stranke HSP od strane Tuđmanova režima i Juda uzurpatora (udbaša), nakon 16-to godišnje medijske cenzure, neslužbeno nema uvjeta da D. Paraga opet podmetne leđa za Hrvate koji su ga ostavili na cjedilu i okrenuli se njegovim i njihovim smrtnim neprijateljima, Franji Tuđmanu, Mesiću, Račanu i Sanaderu. Ne postoji niti kritična masa koja bi Paragu htjela za predsjednika, niti postoje okolnosti koji bi dovele do većeg prevrata u društvu da ljudi, stanovnici Hrvatske, žele poštenog i borbenog političara kakav je gospodin Dobroslav Paraga, tako da se birači moraju zadovoljit sa dosadašnjim vladarima i kandidatima.

No, ljudi još uvijek imaju priliku da ojačaju Paraginu stranku HSP 1861. i zajedno s njim ostvare jedan realno mogući i kvalitetni program koji se razlikuje od svih drugih stranačkih programa, a pogotovo što bi na čelu takvog hrvatskog i demokratskog programa stajao političar koji se razlikuje od svih drugih političara u Hrvatskoj.

Predsjednička kandidatura otpada jer se u bitke ne može ići bez oružja i bez bojovnika.

Problem inače ne predstavljaju kandidati poput Josipovića, Hebranga ili Vesne Pusić, Miroslava Tuđmana i sličnih, jer oni su samo sjena onoga što bi se moglo nazvati kvalitetnom politikom, i sami po sebi oni su ništa, i nikoga ne predstavljaju, ali njihova umreženost u svjetske sile i mračne snage koje razgrađuju Hrvatsku i brišu njeno ime i nju s karte svijeta čini ih favoritima, tako da se bez masovnije podrške domaćih ljudi, i bez novca i stranačke infrasturkture nemože drugarice i drugove skinut s vlasti, ako ih se u kvazi-demokratskim uvjetima kakvi vladaju u Hrvatskoj uopće može skinut s vlasti!?

Nema višestranačke kontrole izbora, nema medijskih sloboda, ne postoje osnovni uvjeti za bilo kakave demokratske procese u Hrvatskoj, tako da je kandidatura Dobroslava Parage po njegovu mišljenju obično statiranje i bacanje bisera pred svinje (vlastodršce).

Hoće li se okolnosti u Hrvatskoj promijeniti? Moguće. Uz to, Predsjednik Republike je fikus. Važan je Hrvatski sabor, i tu se pravaši i svi slobodoljubivi ljudi i domoljubi mogu okupiti i podržati hrvatski program koji Dobroslav Paraga personificira.

Paradoks je, ali ima političara koji su imali sve uvjete da vladaju, kao Sanader, ali takvi glavom bez obzira bježe (očito sami znaju koliko imaju putra na glavi), dok s druge strane postoje političari kao Paraga koji je tu, nikud nije bježao niti bježi, ali nema uvjete.

Na Hrvatima je da svojim političarima za koje znaju da ne bježe, a Paraga je to dokazao kad je bila totalitarna Jugoslavija, i kad je bio rat u Hrvatskoj i agresija, da stvore uvjete, pa će valjda biti i budućnosti za Hrvatsku i za pravednu Hrvatsku kakvu je u svojoj viziji vidio prosvijećeni Ante Starčević.

To je najoptimističniji scenarij koji sam ovako kao bloger koji promišlja o povijesti i politici mogao sastavit, ali barem se temelji na realnim osnovama, dakle, nedajem lažnu nadu niti izmišljam, ali ostavljam, na osnovi činjenica, otvorena vrata za malu nadu. Na pametnima je da je iskoriste, a i u nebo se ide kroz ušicu igle, a ne kroz velika zlatna vrata, tako da mala nada može puno značiti! Naglašavam da Dobroslav Paraga, koji ima 49 godina, isto kao Barack Obama, da Paraga ima 30 godina iskustva u politici, i zna što govori, a ja sam ga jučer dobro saslušao što je rekao u vezi predsjedničke kandidature i nominacije. Zaključujem da se politika može vodit i srcem i hrabrošću, ali nužno je politiku voditi i pameću, a kod Dobroslava Parage sam primijetio i jedno i drugo i treće. Na kraju bih rekao, da svaki dan donosi nešto novo, treba samo izabrati pravi trenutak i odabrati vrijeme i mjesto kada se neprijatelja može poraziti do nogu!

CBK

28.08.2009. u 00:44 • 26 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

petak, 28.08.2009.

EDWARD KENNEDY - IN MEMORIAM

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link