Marketing
EDWARD KENNEDY - IN MEMORIAM
Edward Kennedy
Preminuo je i posljednji od velike četvorice braće Kennedy, Edward Kennedy, zvan Ted.
Najstariji brat poginuo je u Drugom svjetskom ratu kao pilot američkog ratnog zrakoplovstva na pacifičkom ratištu u borbi protiv Japana, drugi brat, John F. Kennedy, slavni američki predsjednik, ubijen je u Dallasu 1963. godine u političkom atentatu, Robert F. Kennedy, također političar, ministar pravosuđa u američkoj vladi i glavni državni odvjetnik SAD, ubijen je kao predsjednički kandidat 1968. godine u San Franciscu kad je bilo izvjesno da je u Demokratskoj stranci SAD izborio predsjedničku nominaciju, i posljednji od braće, Edward Kennedy, slavni američki senator gotovo 50 godina zastupnik u Senatu odnosno gornjem domu saveznog parlamenta Sjedinjenih Američkih Država, jedini od braće koji je umro prirodnom smrću, dok je posljednja sestra braće Kennedy preminula nedavno. Posljednja želja Edwarda Kennedya je bila da Barack Obama postane američkim predsjednikom, i Obama je jedini od političara kojega je Edward Kennedy ocijenio kao političara koji je po humanističkim idejama vrlo blizak njegovu ubijenom bratu John F. Kennedyu.
Barack Obama i Edward Kennedy u predsjedničkoj kampanji 2008.
John Fitzgerald Kennedy, Robert Francis Kennedy i Edward Kennedy
Hrvatski mediji su izdašno popratili smrt senatora Edwarda Kennedya, naglasivši njegovo zalaganje za ljudska prava, slobode, demokraciju i socijalu. Ako Hrvati nisu znali tkoje Ted Kennedy, sad znaju nakon što je umro, a main-stream mediji u Hrvatskoj pokojnika predstavili hrvatskoj javnosti, iako je trebalo biti od velike važnosti da su ovog velikog političara, zakonodavca i humanista predstavili puno prije; urednici i novinari hrvatskih medija su takvu mogućnost imali, ali očito ne i pameti! No, kad bi ostalo samo na mas-medijima u Hrvatskoj, koji su ili u stranom vlasništvu zapadnih financijera, ili pod upravom bivših komunista i udbaša (doslovno, ne slikovito!), onda bismo dobili oblikovano mišljenje da gospodin Edward Kennedy jeste doduše veliki i ugledni američki političar, cijenjen na Zapadu i u američkom narodu koji ga je od 1962. do smrti, 47 godina za redom, birao u vrhovno zakonodavno tijelo Sjedinjenih Američkih Država, ali da nema dodirne točke s hrvatskim narodom i hrvatskom državom, međutim, mišljenje, nametnuto od hrvatskih medija čiji su urednici prvaci u provođenju protuustavne cenzure i bacanja pijeska u oči, prešutjeli su i cenzurirali za Hrvate vrlo važan, životno važan povijesni detalj, vezan za Edwarda Kennedya:
Edward Kennedy je, naime, svojim potpisom na Senatsku rezoluciju broj 169 podupro 2. kolovoza 1989. napore Dobroslava Parage u zaštiti ljudskih prava u ondašnjoj Jugoslaviji.
Taj povijesni dokument najsnažnijeg demokratskog parlamenta na svijetu do danas nije objavljen na Hrvatskoj televiziji samo zato što se radi o anti-jugoslavenskom i anti-komunističkom dokumentu.
Američki senatori su u rezolucijom 169 osudili 1989. godine kršenje ljudskih prava u SFR Jugoslaviji, imenovali u naslovu rezolucije Dobroslava Paragu borcem za ljudska prava, i zahtijevali od jugoslavenske komunističke vlade Ante Markovića da na slobodu pusti svih 2000 političkih zatvorenika odnosno nedužno optužene i osuđene osobe na prostorima totalitarne socijalističke jugoslavenske države.
Razumljivo je da su ondašnje partijske novine Saveza komunista Jugoslavije i Saveza komunista Hrvatske iz pera svojih najotrovnijih ekstremno-ljevičarskih fanatika, od kojih su neki idanas aktivni u javnom i političkom životu samostalne Hrvatske, napali Senatsku rezoluciju 169 i Dobroslava Paragu, mučenika s Golog otoka, jer je Paraga skinuo smokvin list sa jugoslavenskog ljepotana ispod kojeg je sve bilo ružno i neljudsko. Jugoslavenski lažljivci, komunistički lažovi ostali su nakon Paragina svjedočenja pred američkim senatorima bez časti i obraza. S obzirom da su američki zakonodavci donijeli rezoluciju kojom je od demokratskog svijeta osuđena Titova Jugoslavija, prvi puta nakon Drugog svjetskog rata, i ekonomska pomoć posrnulom jugoslavenskom gospodarstvu uvjetovana uspostavom demokracije i ljudskih prava za obespravljene, a jugokomunistički režim u svojoj bahatosti, samoumišljenosti i rastrošnosti zanemario šamar iz Washingtona, smatra se da je Paragino lobbyranje na Capitol Hillu u američkom Kongresu 1989. godine bio jedan od uzroka propasti Jugoslavije odnosno da je jedan Hrvat, prvi Hrvat koji je došao na naslovnu stranu jedne rezolucije am. Senata, i poslije i Kongresa, i to imenom i prezimenom, i to kao žrtva komunizma, i samo jedna od dvije žrtve komunizma u svijetu, pored Andreja Saharova, kojemu je udijeljena ta čast, smatra se da je Dobroslav Paraga srušio Jugoslaviju. To mu, između ostalih, zamjera i pro-jugoslavenski State Department.
Upravo njega, Parage, se jugoslavenski režim najviše i bojao, prema njemu postupao kao prema životinji, i proglasio ga državnim neprijateljem broj 1. A Paraga je za vlastodršce u Beogradu i Zagrebu bio opasan, ne zato što je imao atomsku bombu, nego riječ istine! Praktički je Paraga srušio Jugoslaviju snagom riječi. I bio je sam u tami, i na kraju tame pojavi se svjetlo, i Jugoslavija ode, srećom, na smetlište povijesti!
Usput rečeno, Stjepan Mesić je u svojoj knjizi tvrdio kako je on srušio Jugoslaviju, međutim, kako to nije bila istina, na slijedeće izdanje stavio je naslov da su on i njegovi srušili Jugoslaviju, ali kako i to nije bila istina, a niti popularno u nekim zapadnim krugovima spominjati rušenje Jugoslavije, dao je i treći puta promijeniti naslov njegove knjige, ali nije više bitno, u biti, Stipe nije rušio Jugoslaviju nego je do posljednjeg daha nastojao Jugoslaviju održati, i bio njenim posljednjim predsjednikom, formalno na čelu JNA koja je razorila Vukovar i pola Hrvatske. Povijesti radi, ali i radi naše današnjice i bliske sutrašnjice treba reći da je bilo izuzetno časno rušiti Jugoslaviju, jednu umjetnu tvorevinu i tamnicu naroda. U biti, Dobroslav Paraga je narodni heroj, samo što mu to vlasti u Hrvatskoj nikada nisu priznale jer su ljute na njega, upravo zato što je rušio Jugoslaviju i gradio Hrvatsku. U svakom slučaju, vodeći američki zakonodavci prepoznali su trud u borbi za ljudska prava Dobroslava Parage, cijenili njegova nastojanja za uspostavom demokracije i sloboda u Hrvatskoj, i Edward Kennedy bio je među prvima koji je svoj potpis stavio na povijesnu Senatsku rezoluciju broj 169 koja predstavlja jedan od najvažnijih dokumentata u modernoj hrvatskoj povijesti. Prvi puta se ime jednog Hrvata našlo na naslovnoj stranici svijeta, i to u pozitivnom svjetlu. Zločesti bivši komunisti toliko su ljuti na Paragu da ga i danas drže pod čeličnom cenzurom, kao i 1981. kada je krenuo u borbu protiv jugoslavenskoga Golijata, opjevan u partizanskoj titoističkoj propagandi kao ep o Ilijadi.
Edward Kennedy je Paragu poslije predlagao Bijeloj kući i za ključnu figuru hrvatske politike, ali američka vanjska politika odlučila se da joj je u interesu podržati bivše komuniste u Hrvatskoj, i tako je umjesto Parage na vlast došao Franjo Tuđman, a poslije Stjepan Mesić i Ivica Račan, Tuđmanov nasljednik i čuvar tuđmanizma. U svakom slučaju, niti jedan političar iz Hrvatske nije se rukovao s Edwardom Kennedyem, osim Dobroslav Paraga, jer brat ubijenog američkog predsjednika nije se družio s onim političarima koji nisu bili demokratski orijentirani. Tako Vesna Pusić, ili Stjepan Mesić, Račan, Sanader, Šeks, Manolić, Đapić ili Franjo Tuđman nisu nikada imali šansu i čast stisnut ruku najboljem i najslavnijem američkom senatoru! Nasuprot tome, Ted Kennedy je srdačno stisnuo ruku i imao čast se rukovati sa čovjekom i hrvatskim političarem koji se istinski borio za slobodu! Jedino u iznutra porobljenoj Hrvatskoj su oni koji vani nemaju nikakvu političku težinu u zemlji naoko bitni i važni, ali u demokratskom svijetu su nule, ne spominju se, osim u eventualno negativnom kontekstu, i ne ostavljaju u povijesti svjetske politike nikakova traga, a iznimka kao Dobroslav Paraga potvrđuje pravilo.To je dokaz da su bivši komunisti koji su u Hrvatskoj ugrabili svu narodnu i državnu imovinu, vlast i položaje, moralne ništice jer ih u demokratskom svijetu ne cijene, bez obzira što ih podupiru, ali podupiru ih iz svojih interesa koji s hrvatskim interesima nemaju baš puno veze, što dokazuje totalna rasprodaja Hrvatske i današnja nehrvatska Hrvatska nasuprot Paraginoj hrvatskoj Hrvatskoj!
Susret Edward Kennedy - Dobroslav Paraga na Capitol Hillu
Fotografija copyright D. Paraga, "Goli otok - Istočni grijeh Zapada", Zagreb, 1995.
Neki hrvatski domoljubi su se ovih dana pitali hoće li Dobroslav Paraga biti predsjednički kandidat kao 1992. godine kad je imao 31 godinu i priliku da Hrvatsku definitivno izbavi iz ludila, pa ga je Tuđmanov režim u tome spriječio silom, a Paragini simpatizeri, stotine tisuća njih i mnogobrojni hrvatski branitelji se okrenuli Franji Tuđmanu. Naime, Staljin je još rekao da nije bitno tko glasa nego tko broji glasove!
Danas bi netko trebao Hrvatsku izbaviti iz totalnog ludila, ali okolnosti u kojima bi se pojavio 'Mojsije' su potpuno drukčije nego 1991./1992. Nažalost, nakon udbaškog i državnog terora protiv Dobroslava Parage i njegove stranke, nakon mnogobrojnih ubojstava njegovih suradnika pravaša devedesetih godina (21. rujna će obljetnica ubojstva Ante Paradžika, dopredsjednika Hrvatske stranke prava), nakon tona medijskih kleveta i otimanja njegove stranke HSP od strane Tuđmanova režima i Juda uzurpatora (udbaša), nakon 16-to godišnje medijske cenzure, neslužbeno nema uvjeta da D. Paraga opet podmetne leđa za Hrvate koji su ga ostavili na cjedilu i okrenuli se njegovim i njihovim smrtnim neprijateljima, Franji Tuđmanu, Mesiću, Račanu i Sanaderu. Ne postoji niti kritična masa koja bi Paragu htjela za predsjednika, niti postoje okolnosti koji bi dovele do većeg prevrata u društvu da ljudi, stanovnici Hrvatske, žele poštenog i borbenog političara kakav je gospodin Dobroslav Paraga, tako da se birači moraju zadovoljit sa dosadašnjim vladarima i kandidatima.
No, ljudi još uvijek imaju priliku da ojačaju Paraginu stranku HSP 1861. i zajedno s njim ostvare jedan realno mogući i kvalitetni program koji se razlikuje od svih drugih stranačkih programa, a pogotovo što bi na čelu takvog hrvatskog i demokratskog programa stajao političar koji se razlikuje od svih drugih političara u Hrvatskoj.
Predsjednička kandidatura otpada jer se u bitke ne može ići bez oružja i bez bojovnika.
Problem inače ne predstavljaju kandidati poput Josipovića, Hebranga ili Vesne Pusić, Miroslava Tuđmana i sličnih, jer oni su samo sjena onoga što bi se moglo nazvati kvalitetnom politikom, i sami po sebi oni su ništa, i nikoga ne predstavljaju, ali njihova umreženost u svjetske sile i mračne snage koje razgrađuju Hrvatsku i brišu njeno ime i nju s karte svijeta čini ih favoritima, tako da se bez masovnije podrške domaćih ljudi, i bez novca i stranačke infrasturkture nemože drugarice i drugove skinut s vlasti, ako ih se u kvazi-demokratskim uvjetima kakvi vladaju u Hrvatskoj uopće može skinut s vlasti!?
Nema višestranačke kontrole izbora, nema medijskih sloboda, ne postoje osnovni uvjeti za bilo kakave demokratske procese u Hrvatskoj, tako da je kandidatura Dobroslava Parage po njegovu mišljenju obično statiranje i bacanje bisera pred svinje (vlastodršce).
Hoće li se okolnosti u Hrvatskoj promijeniti? Moguće. Uz to, Predsjednik Republike je fikus. Važan je Hrvatski sabor, i tu se pravaši i svi slobodoljubivi ljudi i domoljubi mogu okupiti i podržati hrvatski program koji Dobroslav Paraga personificira.
Paradoks je, ali ima političara koji su imali sve uvjete da vladaju, kao Sanader, ali takvi glavom bez obzira bježe (očito sami znaju koliko imaju putra na glavi), dok s druge strane postoje političari kao Paraga koji je tu, nikud nije bježao niti bježi, ali nema uvjete.
Na Hrvatima je da svojim političarima za koje znaju da ne bježe, a Paraga je to dokazao kad je bila totalitarna Jugoslavija, i kad je bio rat u Hrvatskoj i agresija, da stvore uvjete, pa će valjda biti i budućnosti za Hrvatsku i za pravednu Hrvatsku kakvu je u svojoj viziji vidio prosvijećeni Ante Starčević.
To je najoptimističniji scenarij koji sam ovako kao bloger koji promišlja o povijesti i politici mogao sastavit, ali barem se temelji na realnim osnovama, dakle, nedajem lažnu nadu niti izmišljam, ali ostavljam, na osnovi činjenica, otvorena vrata za malu nadu. Na pametnima je da je iskoriste, a i u nebo se ide kroz ušicu igle, a ne kroz velika zlatna vrata, tako da mala nada može puno značiti! Naglašavam da Dobroslav Paraga, koji ima 49 godina, isto kao Barack Obama, da Paraga ima 30 godina iskustva u politici, i zna što govori, a ja sam ga jučer dobro saslušao što je rekao u vezi predsjedničke kandidature i nominacije. Zaključujem da se politika može vodit i srcem i hrabrošću, ali nužno je politiku voditi i pameću, a kod Dobroslava Parage sam primijetio i jedno i drugo i treće. Na kraju bih rekao, da svaki dan donosi nešto novo, treba samo izabrati pravi trenutak i odabrati vrijeme i mjesto kada se neprijatelja može poraziti do nogu!
CBK
Post je objavljen 28.08.2009. u 00:44 sati.