crniblogkomunizma

utorak, 28.07.2009.

Franjo Tuđman umalo izmlatio EPHahaha kolumnista Davora Butkovića

Davor Butković

U ovom postu malo ležernije. Nedavno se kolega bloger Pero Panonski (Korak od sna) odličnom kritikom osvrnuo na kvazi-novinara Davora Butkovića, kolumnista i main-stream propagandista novinskih izdanja Europapressholdinga od osnivača i suvlasnika Ninoslava Pavića, nekoć socijalističkog podmlatka boljševičke škole novinarstva pod palicom komunističkog ideologa Stipe Šuvara, progonitelja hrvatskih proljećara (kao i svojevremeno nadređenoga Vesni Pusić).
Pošto je jedan od najlošijih kolumnista hrvatskog novinarstva ekstremno lječvičarskoga štiha, pod krinkom liberalizma, Davor Butković, u članku Jutarnjeg lista od 28. srpnja 2009., pod naslovom „Jadranka Kosor samo je naslijedila HDZ-ov odnos prema medijima“ opet premašio samoga sebe, što je rijetkost u svijetu ali zbilja naše svakodnevice, veliki mi je gušt osvrnuti se na tvrdnje Davora Butkovića jer to je nesvakidašnji zanimljiv lik koji simbolizira svu muku političke, gospodarske i moralne krize ljevičarskog titoističkog, samim time ekstremističkog post-jugoslavenskog balkanskog, partizanskog i udbaškog establishmenta Republike Hrvatske:))))

„Dragi Ivo“...

Priznajem, iako jako volim povijest, jako mi je žao što nisam studirao i psihologiju jer vjerujem da je za svakog vrsnog psiho-analitičara novinarstvo u Republici Hrvatskoj, kao i vladajuća politika, prava Meka, i da bi medicinske dijagnoze na tragu Freudove psihoanalize potvrdile sve znanstvene spoznaje o narcisoidnosti, samoumišljenosti i shizofreniji, jer, kombinacija marksističke, jugoslavenske i velikosrpske ideologije koje su područjem Hrvatske protutnjale u 20 st. i danas plešu svoje posljednje krvavo kolo, učinila je od režimskih novinara pravu Meku za svakog ljubitelja psihoanalize.

Neovisni novinari, novinari koji drže i koji su držali do vlastia digniteta i digniteta časne novinarske profesije, kao Hrvoje Appelt, postali su u nakladničkom establishmentu Republike Hrvatske slijepi putnici na brodu koje se baca preko palube ovog zavnohovsko-avnojskoga tankera koji je, kako reče cijenjeni hrvatski fizičar dr. Pavuna - doživio havariju, i koji je nepopravljiv! Naravno, kad je havarija, štakori prvi napuštaju brod, tako će hrvatsko društvo u narednome razdoblju moći pratiti tko će sve preko noći nestati iz javnosti, pokupiti svoje prnje i reći - Z'Bogom narode, bilo mi je drago, dobro sam vas zaje.., i opeljušio, super zaradio, i još se k tome odlično zabavljao; vidjet ćemo tko će iz politike, novinarstva i gospodarstva slijediti stope Ive Sanadera, možda baš njegov obožavatelj Davor Butković, znate ono već... „Dragi Ivo“...

Dakle, o Davoru Butkoviću – osvrt:

Izuzetno mi je drago da je jedan homoseksualac dobro zarfrknuo Davora Butkovića jer i on i njegov Jutarnji list godinama forsiraju kult homoseksualizma u Hrvatskoj, i ironija sudbine je da je promotora liberalističke ideologije, i čuvara titoističkoga kulta u Republici Hrvatskoj, Davora Butkovića, upravo jedan zagrebački homoseksualac povukao za nos kao malo tko. Svaka čast! Naime, sjećamo se kako je Davor Butković danima razmjenjivao sms poruke, misleći pri tome kako komunicira s ondašnjim premijerom Sanaderom, da bi se poslije ispostavilo kako se jedan duhoviti homoseksualac predstavio kao Ivo Sanader kojemu je Davor Butković upućivao tople poruke tipa „Dragi Ivo“. (To bi trebao biti neovisni novinar?)

Davor Butković je tip novinara kao što je Dušan Bilandžić – Dule rekla-kazala povjesničar; za mlađe čitateljstvo samo info da je esdepeovac Dušan Bilandžić nekadašnji Titov oficir sa „Bleiburga“, pukovnik JNA i dobar „drug“ politkomesara Franje Tuđmana kojega je naslijedio na mjestu direktora Instituta za istraživanje radničkog pokreta, institucija koju je osnovao Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske, i koja se danas zove Hrvatski institut za povijest. „Drug“ Dule je do danas napisao na tone povijesti, kao što je Davor Butković napisao na tone kolumni; Davora s Dušanom spaja i to što svoja djela temelje na pričicama rekla-kazala, dakle, Davor razgovara s nekim stranim diplomatom u Zagrebu koji mu kaže ono što želi reći, i odmah iz toga nastane senzacija jer Davor ima 'ekskluzivnu' informaciju, tako i u small-talkingu sa članovima vlade Republike Hrvatske, nekim ministrima i ministricama koje pred njim cinkaju vlastite kolegice i kolege, i samoga predsjednika vlade. Davor Butković nije vrijedan istraživački novinar kao Hrvoje Appelt koji je zbog znoja i truda uloženoga u istragu i potragu za istinom dobio u EPHhahaha izdanjima nogu v'rit odnosno otkaz, dok Davor Butković praktički nikada nemože dobiti otkaz jer je politički podoban novinarčić koji na valovima ideologije surfa kao umišljeni Ikar s krilima od voska, što znači da će kad-tad pasti na nos. Uostalom, sa svojom porukom „Dragi Ivo“ već je jednom pao na nos, ali pretpostavljam da mu nije dosta, možda je mazohist?

Davor Butković ima jako čudan odnos prema Franji Tuđmanu na čijoj je vlasti izgradio karijeru, postao materijalno bogat, što ne krije ni u svojoj gore navedenoj senzacionalnoj kolumni, a i zašto bi se sramio bogatstva kada ga je stekao na krvi i znoju hrvatskog naroda do kojega mu je stalo kao do lanjskoga snijega?!

Nema riječi kojom Davor Butković nije Franju Tuđmana, prvog predsjednika Republike Hrvatske, ocrnio, popljuvao, iako, realno gledajući nema pravoga razloga da bude tako zločest prema mrtvome Tuđmanu jer Francek mu je sve u životu omogućio, i sinekure i bogatstvo, penthouse, rastrošnost u jelu, pilu i svakodnevnim radostima, čak i da kao ministar ima non-stop vlastita šofera – sve to i još puno više je Davor Butković stekao na kritici Franje Tuđmana, ali, pazite sada ovu moju strašnu tvrdnju – u biti na stopostotnoj potpori njegovoj politici, njegovome nedemokratskom režimu! Naravno, on misli da su svi glupi samo da je on pametan pa da nitko nije primijetio njegovu servilnost prema Tuđmanu; onako kako se ulizivao Ivi Sanaderu, budite uvjereni da se ulizivao i Franji Tuđmanu! Sam priznaje da mu je vrhovnik nudio u kolovozu 1991. mjesto glavnog urednika komunističkog tjednika Danas (Davor ne spominje da je Danas bio komunistički tjednik, to ja spominjem radi nadopunjavanja činjeničnog stanja.) Uostalom, Franjo Tuđam je samo svojim kadrovima nudio vrhunske položaje, tako je Butkovićev nekadašnji formalni šef iz tjednika Globus, komunistički aparatčik i nositelj visokih socijalističkih jugoslavenskih odličja, Mirko Galić, postao pod vladavinom Franje Tuđmana glavni ravnatelj Hrvatske rado-televizije, a prije njega je ovom stožernom medijskom institucijom upravljao po Tuđmanovoj volji Titov režiser Antun Vrdoljak koji je odmah protiv Dobroslava Parage uveo protuustavnu cenzuru koja traje i danas. Čak mnogi ljudi koji nisu imali formalne veze s (vladajućom) Hrvatskom demokratskom zajednicom postali su osobe od izuzetnog Tuđmanova povjerenja, tako i Davor Butković koji je 1992. bio agitator protiv Dobroslava Parage, i iz petnih žila se trudio da na predsjedničkim izborima pobijedi Franjo Tuđman, a ne Dobroslav Paraga jer Paraga je bio tada, kao što je i danas, simbol raskida s komunizmom/titoizmom, on je kao bič Božji za udbaše i raznorazne balkanske jebivjetre, on je simbol demokracije, slobode, nezavisnosti i napretka, i trebalo ga je u samom startu zaustavit, jer inače ne bi bilo pljačke i života na visokoj nozi za neke, i to je bio razlog zašto je diktator nad Paraginom Hrvatskom strankom prava i demokracijom, Franjo Tuđman, ponudio Davoru Butkoviću Danas, kao kakvo feudalno leno. To je trebala biti nagrada, unaprijed plaćeni honorar za pljuvanje protiv Parage, jer kad se pročita što je sve Davor Butković, tada u Globusu, zajedno sa Slavenom Leticom (Tuđmanovim i Đapićevim savjetnikom), pisao protiv Dobroslava Parage, čitatelj stekne dojam da s Paragom dolazi fašizam gori nego u doba Adolfa Hitlera. Inače, kao da ima grižnju savjesti prema mučeniku s Golog otoka, Dobroslavu Paragi, te ga je ne tako davno, ničim potaknut, spomenuo u jednoj svojoj Leitartikel-kolumni u kontekstu žrtve komunizma, ideološkog manijakalnog komunističkog konc-logora na Golom otoku.

Dobronamjerno savjetujem Davora Butkovića da sav svoj imetak koji je stekao na račun krvi i znoja Dobroslava Parage i hrvatskog naroda, preda u vlasništvo hrvatskog naroda i Dobroslava Parage, i neka pokorno ode u neki samostan i tamo postane monah, naravno, u jedan od pravoslavnih samostana, jer što će u katoličkom kad je Katolička Crkva za njega kao crvena krpa za bika.

Nevjerojatno zvuči info Davora Butkovića da ga je Franjo Tuđman jednom prilikom skoro fizički napao, izmlatio, ošamario, što li već ne, kako piše u svojoj gore spomenutoj kolumni, ali, spasila ga je, tada korpulentna, Tuđmanova predstojnica Vesna Škare – Ožbolt, kako piše i informira nas naš Davor. Kakve li kukavice kojega od jednoga muškarca spašava jedna žena!?

I sada Davor stvara svoje poznate konstrukcije: Franjo Tuđman je navodno mrzio i proganjao tjednik Globus, ali čudno da je baš Globusova glavnog urednika Mirka Galića postavio za glavnoga ravnatelja hrvatske dalekovidnice i stožera medijske cenzure, Hrvatske radio-televizije, zaista, čudno; nadalje, čudno da je Franjo Tuđman, po Davorovoj 'spiki', mrzio Globus kojemu je u izljevu mržnje dao veliki interview u kojemu je Dobroslava Paragu optužio da je navodno doušnik Kontraobavještajne službe JNA (KOS), iako je znao da to nije istina jer je doušnički dosije imao o Anti Đapiću, a ne o Paragi, s tim da je Franjo Tuđman za vrijeme Titove Jugoslavije bio pomoćnik kontrolora zloglasne Kontraobavještajne službe JNA, KOS, generala Gošnjaka, tako da kad je Tuđman nekoga prozivao kao udbaša prvo je trebao pogledati u zrcalo i pitati samoga sebe što je on u životu bio i radio! I gle čuda, dok su Mirko Galić i Davor Butković drmali Globusom, kada je Tuđman klevetao Paragu, tjednik Globus nije dozvolio Dobroslavu Paragi objavu demantija zlonamjerne dezinformacije Franje Tuđmana o njemu, iako je imao zakonsko pravo demantirati takve objede, tako da je predsjednik Hrvatske stranke prava 1861., D. Paraga, bio prisiljen utužiti i predsjednika Republike Franju Tuđmana, i tjednik Globus, radi klevete, ali gle čuda, nikada nadležni sud nije sazvao glavnu raspravu povodom Paragine tužbe za klevetu jer je Davor Butković i Globus bio politički podoban, i kao takav zaštićen od režima; Davor Butković u svojim kolumnama, kao u gore navedenoj, želi stvoriti percepciju javnosti kao da su on i Globus bili pod teškim udarom Franje Tuđmana, i u prilog tome Davor navodi neke tužbe hrvatskih institucija protiv njega; istina je dijametralno suprotna, onaj koji se našao pod teškim udarom predsjednika Republike Franje Tuđmana bio je i zove se Dobroslav Paraga, međutim, i Anto Đapić je bio optužen od Vojnog suda RH kao navodni rušitelj ustavnog poretka, pa se zna da je tužba bila prije svega usmjerena protiv Parage, i da je cijeli proces montiran zbog Parage, a ne zbog Đapića ali je Đapić tom optužbom zaštićen da ne bude raskrinkan kao doušnik Kontraobavještajne službe JNA, KOS, čiji je dosije objavio tjednik Nacional, u broju od 27. studenog 2001. godine, zajedno sa doušničkim dosijeom Mate Arlovića, esdepeovca i današnjeg friško pečenog ustavnog suca.

Zgodni su Davorovi sitni ubodi na račun Feralovaca, prvo ih malo pohvali, onda im spusti, kao Viktoru Ivančiću, da će ovaj i dalje pisati po portalima, ali što će Jadranka Kosor radit za dvije, tri godine, i da je Feral Tribune bio najbolji kad se nije bavio politikom, aludirajući na to kako su feralovci valjda bili glupi kad su se željeli baviti konkretnom politikom, dok on, Davor Butković, je prava faca koji se bavi konkretnom politikom, jer je slizan s vladajućim političarima, no, to je ipak obračun na ekstremnoj ljevici, pa se dalje ne bi štel mešat;-))

Davor Butković, koji priznaje Titove masovne zločine, osuđuje te zločine, ali drži da pod svaku cijenu mora opstati titoistički kult ličnosti (rekao sam ja da je ova scena prava Meka za psihoanalitičare:)) sebe predstavlja kao pobornika liberalne demokracije, a da se za liberalnu demokraciju zalagao u doba „druga“ Tita, završio bi na Golom otoku. Stoga je titoizam Davora Butkovića zaista stvar narcisoidnosti i shizofrenije, drukčije si ja to ne mogu opisat, sorry, ali ne mogu.

Primijetio sam da Davor ima strahopoštovanje pred Josipom Manolićem; ne znam je li to stoga što ovaj o njemu također možda ima neki dosije, ili je posrijedi glupost, jer diviti se tome da je Josip Manolić u vrijeme predsjednika Tuđmana napamet znao naklade cijeloga tiska u Hrvatskoj nije nikakav kunst – samo treba pitati managericu nekog veletrgovačkog lanca u Hrvatskoj, i dobit ćete podatke koju nakladu ima Jutarnji list, Večernji list, 24 sata, Novi list itd. jer oglašivači žele prije nego plate oglas točno znati isplati li se skupa reklama prije nego što se odluče platit plaćeni oglas u novinama, a kako bi se mogli odlučit moraju raspolagati podatcima o visini naklade da znaju je li im se u dotičnoj novini isplati plaćati oglase, tako da im nakladnici dobrovoljno ustupaju podatke o nakladi, jer novac čini nakladnike pohlepnima; ironija sudbine je da na pr. Jutarnji list štiti veletrgovačke lance, zalažući se za radnu nedjelju, a trgovački lanci im zabijaju nož u leđa na način da bilo kome daju podatke o visini naklade njihova lista, kao na primjer meni, običnom blogeru koji točno znam, i danju i noću, koja je naklada Jutarnjeg lista.

Međutim, htio sam samo napomenuti koliko Davor Butković u biti malo zna, a pravi se neka velika faca jer misli da, ako ga EPH godinama, uskoro će biti i desetljećima, plaća kao malog cara, da je Boga uhvatio za bradu, a jadan ne zna da ga se ne plaća jer je navodno odličan novinar nego jer je poslušan i servilan, režimski dvorski novinarčić je Davor Butković čija će djela tako i tako završiti na smetlištu povijesti kao i novinara ondašnjeg režimskog provelikosrpskog zagrebačkog Jutarnjeg lista koji je izlazio u Kraljevini Jugoslaviji. Da nije bilo književnice Ivane Brlić-Mažuranić i djela Marije Jurić Zagorke, koja su se u ondašnjem Jutarnjem listu objavljivala, nitko danas ne bi ni znao za ondašnji Jutarnji list, a isto tako će biti i sa današnjim režimskim Jutarnjim listom, tako da se nema Davor Butković što rugati režimskom Vjesniku zbog njegove male naklade jer to sliči na to da se sova ruga vlastitoj sjeni. Uostalom, naklada Jutarnjeg lista je, srećom, tako mala da ne iznosi ni četvrtinu naklade koju je imao Večernji list devedesetih godina. Ruga se Davor Butković Vjesniku da zaslužuje „elaborat o servilnosti“, a ne zna jadan da se na elaboratu servilnosti Jutarnjeg lista mogu napisati na desetci doktorata, kao i o cenzuri koju je Jutarnji list provodio, i provodi i dan danas, i time krši Ustav Republike Hrvatske, te bi u pravnoj državi glavni urednik Jutarnjeg lista, njegovi zamjenici i pomoćnici, i (su)vlasnik Europapressholdinga, završili iza rešetaka!

Da zaključim, Davor Butković lansira info koji se temelji na tipičnoj propagandi, dakle, s djelomično točnim informacijama, s djelomično napuhanim i manipuliranim informacijama, i propaganda u Goebbelsovom stilu je perfektna. Info da je za Davora Butkovića Mate Granić (Tuđmanov poslušni ministar vanjskih poslova i Đapićev savjetnik) „protivnik protumedijske ideologije“, bio bi smiješan kad ne bi bio tragičan, s obzirom na osnovanu sumnju u korumpiranost Mate Granića – predavača na novinarskoj akademiji tjednika Nacional – taman pravi uzor mladim novinarkama i novinarima.

Davor kontra Lovrićke

Dakle, Davor Butković svojim spin-kolumnama stvara iluziju u društvu, i on bi komotno mogao biti iluzionist i nastupati u nekom cirkusu; najsmješnije je što je u gore navedenoj kolumni Davor Butković neizravno prozvao svoju kolegicu kolumnisticu Jelenu Lovrić, prikazujući je kao neku bedastu gusku jer je Lovrićka u svojoj kolumni napala premijerku Jadranku Kosor što je ova napala medije zbog kritike na račun vlade, a Davor Butković kaže da „ako bi se bilo koji novinski ili internetski urednik u Hrvatskoj osjećao ugroženo zbog izjave Jadranke Kosor, ta kolegica ili taj kolega nisu zaslužili da rade svoj posao“. Glavno da se Davor dopisivao sa „dragim Ivom“ – zbog toga je zaslužio da radi svoj posao, jer tako je to u banana-društvima!

Stoga me obradovao poziv dr. Pavune da smo svi mi mlađe i nove generacije i nekompromitirani pozvani da gradimo novo društvo, društvo znanja i novu Hrvatsku, kako ne bi više živjeli u ovakvom stupid-društvu u kojemu je glavni kolumnist Davor Butković.

CBK

28.07.2009. u 17:51 • 8 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

utorak, 28.07.2009.

Franjo Tuđman umalo izmlatio EPHahaha kolumnista Davora Butkovića

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link