Pregled posta

Franjo Tuđman umalo izmlatio EPHahaha kolumnista Davora Butkovića

Davor Butković

U ovom postu malo ležernije. Nedavno se kolega bloger Pero Panonski (Korak od sna) odličnom kritikom osvrnuo na kvazi-novinara Davora Butkovića, kolumnista i main-stream propagandista novinskih izdanja Europapressholdinga od osnivača i suvlasnika Ninoslava Pavića, nekoć socijalističkog podmlatka boljševičke škole novinarstva pod palicom komunističkog ideologa Stipe Šuvara, progonitelja hrvatskih proljećara (kao i svojevremeno nadređenoga Vesni Pusić).
Pošto je jedan od najlošijih kolumnista hrvatskog novinarstva ekstremno lječvičarskoga štiha, pod krinkom liberalizma, Davor Butković, u članku Jutarnjeg lista od 28. srpnja 2009., pod naslovom „Jadranka Kosor samo je naslijedila HDZ-ov odnos prema medijima“ opet premašio samoga sebe, što je rijetkost u svijetu ali zbilja naše svakodnevice, veliki mi je gušt osvrnuti se na tvrdnje Davora Butkovića jer to je nesvakidašnji zanimljiv lik koji simbolizira svu muku političke, gospodarske i moralne krize ljevičarskog titoističkog, samim time ekstremističkog post-jugoslavenskog balkanskog, partizanskog i udbaškog establishmenta Republike Hrvatske:))))

„Dragi Ivo“...

Priznajem, iako jako volim povijest, jako mi je žao što nisam studirao i psihologiju jer vjerujem da je za svakog vrsnog psiho-analitičara novinarstvo u Republici Hrvatskoj, kao i vladajuća politika, prava Meka, i da bi medicinske dijagnoze na tragu Freudove psihoanalize potvrdile sve znanstvene spoznaje o narcisoidnosti, samoumišljenosti i shizofreniji, jer, kombinacija marksističke, jugoslavenske i velikosrpske ideologije koje su područjem Hrvatske protutnjale u 20 st. i danas plešu svoje posljednje krvavo kolo, učinila je od režimskih novinara pravu Meku za svakog ljubitelja psihoanalize.

Neovisni novinari, novinari koji drže i koji su držali do vlastia digniteta i digniteta časne novinarske profesije, kao Hrvoje Appelt, postali su u nakladničkom establishmentu Republike Hrvatske slijepi putnici na brodu koje se baca preko palube ovog zavnohovsko-avnojskoga tankera koji je, kako reče cijenjeni hrvatski fizičar dr. Pavuna - doživio havariju, i koji je nepopravljiv! Naravno, kad je havarija, štakori prvi napuštaju brod, tako će hrvatsko društvo u narednome razdoblju moći pratiti tko će sve preko noći nestati iz javnosti, pokupiti svoje prnje i reći - Z'Bogom narode, bilo mi je drago, dobro sam vas zaje.., i opeljušio, super zaradio, i još se k tome odlično zabavljao; vidjet ćemo tko će iz politike, novinarstva i gospodarstva slijediti stope Ive Sanadera, možda baš njegov obožavatelj Davor Butković, znate ono već... „Dragi Ivo“...

Dakle, o Davoru Butkoviću – osvrt:

Izuzetno mi je drago da je jedan homoseksualac dobro zarfrknuo Davora Butkovića jer i on i njegov Jutarnji list godinama forsiraju kult homoseksualizma u Hrvatskoj, i ironija sudbine je da je promotora liberalističke ideologije, i čuvara titoističkoga kulta u Republici Hrvatskoj, Davora Butkovića, upravo jedan zagrebački homoseksualac povukao za nos kao malo tko. Svaka čast! Naime, sjećamo se kako je Davor Butković danima razmjenjivao sms poruke, misleći pri tome kako komunicira s ondašnjim premijerom Sanaderom, da bi se poslije ispostavilo kako se jedan duhoviti homoseksualac predstavio kao Ivo Sanader kojemu je Davor Butković upućivao tople poruke tipa „Dragi Ivo“. (To bi trebao biti neovisni novinar?)

Davor Butković je tip novinara kao što je Dušan Bilandžić – Dule rekla-kazala povjesničar; za mlađe čitateljstvo samo info da je esdepeovac Dušan Bilandžić nekadašnji Titov oficir sa „Bleiburga“, pukovnik JNA i dobar „drug“ politkomesara Franje Tuđmana kojega je naslijedio na mjestu direktora Instituta za istraživanje radničkog pokreta, institucija koju je osnovao Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske, i koja se danas zove Hrvatski institut za povijest. „Drug“ Dule je do danas napisao na tone povijesti, kao što je Davor Butković napisao na tone kolumni; Davora s Dušanom spaja i to što svoja djela temelje na pričicama rekla-kazala, dakle, Davor razgovara s nekim stranim diplomatom u Zagrebu koji mu kaže ono što želi reći, i odmah iz toga nastane senzacija jer Davor ima 'ekskluzivnu' informaciju, tako i u small-talkingu sa članovima vlade Republike Hrvatske, nekim ministrima i ministricama koje pred njim cinkaju vlastite kolegice i kolege, i samoga predsjednika vlade. Davor Butković nije vrijedan istraživački novinar kao Hrvoje Appelt koji je zbog znoja i truda uloženoga u istragu i potragu za istinom dobio u EPHhahaha izdanjima nogu v'rit odnosno otkaz, dok Davor Butković praktički nikada nemože dobiti otkaz jer je politički podoban novinarčić koji na valovima ideologije surfa kao umišljeni Ikar s krilima od voska, što znači da će kad-tad pasti na nos. Uostalom, sa svojom porukom „Dragi Ivo“ već je jednom pao na nos, ali pretpostavljam da mu nije dosta, možda je mazohist?

Davor Butković ima jako čudan odnos prema Franji Tuđmanu na čijoj je vlasti izgradio karijeru, postao materijalno bogat, što ne krije ni u svojoj gore navedenoj senzacionalnoj kolumni, a i zašto bi se sramio bogatstva kada ga je stekao na krvi i znoju hrvatskog naroda do kojega mu je stalo kao do lanjskoga snijega?!

Nema riječi kojom Davor Butković nije Franju Tuđmana, prvog predsjednika Republike Hrvatske, ocrnio, popljuvao, iako, realno gledajući nema pravoga razloga da bude tako zločest prema mrtvome Tuđmanu jer Francek mu je sve u životu omogućio, i sinekure i bogatstvo, penthouse, rastrošnost u jelu, pilu i svakodnevnim radostima, čak i da kao ministar ima non-stop vlastita šofera – sve to i još puno više je Davor Butković stekao na kritici Franje Tuđmana, ali, pazite sada ovu moju strašnu tvrdnju – u biti na stopostotnoj potpori njegovoj politici, njegovome nedemokratskom režimu! Naravno, on misli da su svi glupi samo da je on pametan pa da nitko nije primijetio njegovu servilnost prema Tuđmanu; onako kako se ulizivao Ivi Sanaderu, budite uvjereni da se ulizivao i Franji Tuđmanu! Sam priznaje da mu je vrhovnik nudio u kolovozu 1991. mjesto glavnog urednika komunističkog tjednika Danas (Davor ne spominje da je Danas bio komunistički tjednik, to ja spominjem radi nadopunjavanja činjeničnog stanja.) Uostalom, Franjo Tuđam je samo svojim kadrovima nudio vrhunske položaje, tako je Butkovićev nekadašnji formalni šef iz tjednika Globus, komunistički aparatčik i nositelj visokih socijalističkih jugoslavenskih odličja, Mirko Galić, postao pod vladavinom Franje Tuđmana glavni ravnatelj Hrvatske rado-televizije, a prije njega je ovom stožernom medijskom institucijom upravljao po Tuđmanovoj volji Titov režiser Antun Vrdoljak koji je odmah protiv Dobroslava Parage uveo protuustavnu cenzuru koja traje i danas. Čak mnogi ljudi koji nisu imali formalne veze s (vladajućom) Hrvatskom demokratskom zajednicom postali su osobe od izuzetnog Tuđmanova povjerenja, tako i Davor Butković koji je 1992. bio agitator protiv Dobroslava Parage, i iz petnih žila se trudio da na predsjedničkim izborima pobijedi Franjo Tuđman, a ne Dobroslav Paraga jer Paraga je bio tada, kao što je i danas, simbol raskida s komunizmom/titoizmom, on je kao bič Božji za udbaše i raznorazne balkanske jebivjetre, on je simbol demokracije, slobode, nezavisnosti i napretka, i trebalo ga je u samom startu zaustavit, jer inače ne bi bilo pljačke i života na visokoj nozi za neke, i to je bio razlog zašto je diktator nad Paraginom Hrvatskom strankom prava i demokracijom, Franjo Tuđman, ponudio Davoru Butkoviću Danas, kao kakvo feudalno leno. To je trebala biti nagrada, unaprijed plaćeni honorar za pljuvanje protiv Parage, jer kad se pročita što je sve Davor Butković, tada u Globusu, zajedno sa Slavenom Leticom (Tuđmanovim i Đapićevim savjetnikom), pisao protiv Dobroslava Parage, čitatelj stekne dojam da s Paragom dolazi fašizam gori nego u doba Adolfa Hitlera. Inače, kao da ima grižnju savjesti prema mučeniku s Golog otoka, Dobroslavu Paragi, te ga je ne tako davno, ničim potaknut, spomenuo u jednoj svojoj Leitartikel-kolumni u kontekstu žrtve komunizma, ideološkog manijakalnog komunističkog konc-logora na Golom otoku.

Dobronamjerno savjetujem Davora Butkovića da sav svoj imetak koji je stekao na račun krvi i znoja Dobroslava Parage i hrvatskog naroda, preda u vlasništvo hrvatskog naroda i Dobroslava Parage, i neka pokorno ode u neki samostan i tamo postane monah, naravno, u jedan od pravoslavnih samostana, jer što će u katoličkom kad je Katolička Crkva za njega kao crvena krpa za bika.

Nevjerojatno zvuči info Davora Butkovića da ga je Franjo Tuđman jednom prilikom skoro fizički napao, izmlatio, ošamario, što li već ne, kako piše u svojoj gore spomenutoj kolumni, ali, spasila ga je, tada korpulentna, Tuđmanova predstojnica Vesna Škare – Ožbolt, kako piše i informira nas naš Davor. Kakve li kukavice kojega od jednoga muškarca spašava jedna žena!?

I sada Davor stvara svoje poznate konstrukcije: Franjo Tuđman je navodno mrzio i proganjao tjednik Globus, ali čudno da je baš Globusova glavnog urednika Mirka Galića postavio za glavnoga ravnatelja hrvatske dalekovidnice i stožera medijske cenzure, Hrvatske radio-televizije, zaista, čudno; nadalje, čudno da je Franjo Tuđman, po Davorovoj 'spiki', mrzio Globus kojemu je u izljevu mržnje dao veliki interview u kojemu je Dobroslava Paragu optužio da je navodno doušnik Kontraobavještajne službe JNA (KOS), iako je znao da to nije istina jer je doušnički dosije imao o Anti Đapiću, a ne o Paragi, s tim da je Franjo Tuđman za vrijeme Titove Jugoslavije bio pomoćnik kontrolora zloglasne Kontraobavještajne službe JNA, KOS, generala Gošnjaka, tako da kad je Tuđman nekoga prozivao kao udbaša prvo je trebao pogledati u zrcalo i pitati samoga sebe što je on u životu bio i radio! I gle čuda, dok su Mirko Galić i Davor Butković drmali Globusom, kada je Tuđman klevetao Paragu, tjednik Globus nije dozvolio Dobroslavu Paragi objavu demantija zlonamjerne dezinformacije Franje Tuđmana o njemu, iako je imao zakonsko pravo demantirati takve objede, tako da je predsjednik Hrvatske stranke prava 1861., D. Paraga, bio prisiljen utužiti i predsjednika Republike Franju Tuđmana, i tjednik Globus, radi klevete, ali gle čuda, nikada nadležni sud nije sazvao glavnu raspravu povodom Paragine tužbe za klevetu jer je Davor Butković i Globus bio politički podoban, i kao takav zaštićen od režima; Davor Butković u svojim kolumnama, kao u gore navedenoj, želi stvoriti percepciju javnosti kao da su on i Globus bili pod teškim udarom Franje Tuđmana, i u prilog tome Davor navodi neke tužbe hrvatskih institucija protiv njega; istina je dijametralno suprotna, onaj koji se našao pod teškim udarom predsjednika Republike Franje Tuđmana bio je i zove se Dobroslav Paraga, međutim, i Anto Đapić je bio optužen od Vojnog suda RH kao navodni rušitelj ustavnog poretka, pa se zna da je tužba bila prije svega usmjerena protiv Parage, i da je cijeli proces montiran zbog Parage, a ne zbog Đapića ali je Đapić tom optužbom zaštićen da ne bude raskrinkan kao doušnik Kontraobavještajne službe JNA, KOS, čiji je dosije objavio tjednik Nacional, u broju od 27. studenog 2001. godine, zajedno sa doušničkim dosijeom Mate Arlovića, esdepeovca i današnjeg friško pečenog ustavnog suca.

Zgodni su Davorovi sitni ubodi na račun Feralovaca, prvo ih malo pohvali, onda im spusti, kao Viktoru Ivančiću, da će ovaj i dalje pisati po portalima, ali što će Jadranka Kosor radit za dvije, tri godine, i da je Feral Tribune bio najbolji kad se nije bavio politikom, aludirajući na to kako su feralovci valjda bili glupi kad su se željeli baviti konkretnom politikom, dok on, Davor Butković, je prava faca koji se bavi konkretnom politikom, jer je slizan s vladajućim političarima, no, to je ipak obračun na ekstremnoj ljevici, pa se dalje ne bi štel mešat;-))

Davor Butković, koji priznaje Titove masovne zločine, osuđuje te zločine, ali drži da pod svaku cijenu mora opstati titoistički kult ličnosti (rekao sam ja da je ova scena prava Meka za psihoanalitičare:)) sebe predstavlja kao pobornika liberalne demokracije, a da se za liberalnu demokraciju zalagao u doba „druga“ Tita, završio bi na Golom otoku. Stoga je titoizam Davora Butkovića zaista stvar narcisoidnosti i shizofrenije, drukčije si ja to ne mogu opisat, sorry, ali ne mogu.

Primijetio sam da Davor ima strahopoštovanje pred Josipom Manolićem; ne znam je li to stoga što ovaj o njemu također možda ima neki dosije, ili je posrijedi glupost, jer diviti se tome da je Josip Manolić u vrijeme predsjednika Tuđmana napamet znao naklade cijeloga tiska u Hrvatskoj nije nikakav kunst – samo treba pitati managericu nekog veletrgovačkog lanca u Hrvatskoj, i dobit ćete podatke koju nakladu ima Jutarnji list, Večernji list, 24 sata, Novi list itd. jer oglašivači žele prije nego plate oglas točno znati isplati li se skupa reklama prije nego što se odluče platit plaćeni oglas u novinama, a kako bi se mogli odlučit moraju raspolagati podatcima o visini naklade da znaju je li im se u dotičnoj novini isplati plaćati oglase, tako da im nakladnici dobrovoljno ustupaju podatke o nakladi, jer novac čini nakladnike pohlepnima; ironija sudbine je da na pr. Jutarnji list štiti veletrgovačke lance, zalažući se za radnu nedjelju, a trgovački lanci im zabijaju nož u leđa na način da bilo kome daju podatke o visini naklade njihova lista, kao na primjer meni, običnom blogeru koji točno znam, i danju i noću, koja je naklada Jutarnjeg lista.

Međutim, htio sam samo napomenuti koliko Davor Butković u biti malo zna, a pravi se neka velika faca jer misli da, ako ga EPH godinama, uskoro će biti i desetljećima, plaća kao malog cara, da je Boga uhvatio za bradu, a jadan ne zna da ga se ne plaća jer je navodno odličan novinar nego jer je poslušan i servilan, režimski dvorski novinarčić je Davor Butković čija će djela tako i tako završiti na smetlištu povijesti kao i novinara ondašnjeg režimskog provelikosrpskog zagrebačkog Jutarnjeg lista koji je izlazio u Kraljevini Jugoslaviji. Da nije bilo književnice Ivane Brlić-Mažuranić i djela Marije Jurić Zagorke, koja su se u ondašnjem Jutarnjem listu objavljivala, nitko danas ne bi ni znao za ondašnji Jutarnji list, a isto tako će biti i sa današnjim režimskim Jutarnjim listom, tako da se nema Davor Butković što rugati režimskom Vjesniku zbog njegove male naklade jer to sliči na to da se sova ruga vlastitoj sjeni. Uostalom, naklada Jutarnjeg lista je, srećom, tako mala da ne iznosi ni četvrtinu naklade koju je imao Večernji list devedesetih godina. Ruga se Davor Butković Vjesniku da zaslužuje „elaborat o servilnosti“, a ne zna jadan da se na elaboratu servilnosti Jutarnjeg lista mogu napisati na desetci doktorata, kao i o cenzuri koju je Jutarnji list provodio, i provodi i dan danas, i time krši Ustav Republike Hrvatske, te bi u pravnoj državi glavni urednik Jutarnjeg lista, njegovi zamjenici i pomoćnici, i (su)vlasnik Europapressholdinga, završili iza rešetaka!

Da zaključim, Davor Butković lansira info koji se temelji na tipičnoj propagandi, dakle, s djelomično točnim informacijama, s djelomično napuhanim i manipuliranim informacijama, i propaganda u Goebbelsovom stilu je perfektna. Info da je za Davora Butkovića Mate Granić (Tuđmanov poslušni ministar vanjskih poslova i Đapićev savjetnik) „protivnik protumedijske ideologije“, bio bi smiješan kad ne bi bio tragičan, s obzirom na osnovanu sumnju u korumpiranost Mate Granića – predavača na novinarskoj akademiji tjednika Nacional – taman pravi uzor mladim novinarkama i novinarima.

Davor kontra Lovrićke

Dakle, Davor Butković svojim spin-kolumnama stvara iluziju u društvu, i on bi komotno mogao biti iluzionist i nastupati u nekom cirkusu; najsmješnije je što je u gore navedenoj kolumni Davor Butković neizravno prozvao svoju kolegicu kolumnisticu Jelenu Lovrić, prikazujući je kao neku bedastu gusku jer je Lovrićka u svojoj kolumni napala premijerku Jadranku Kosor što je ova napala medije zbog kritike na račun vlade, a Davor Butković kaže da „ako bi se bilo koji novinski ili internetski urednik u Hrvatskoj osjećao ugroženo zbog izjave Jadranke Kosor, ta kolegica ili taj kolega nisu zaslužili da rade svoj posao“. Glavno da se Davor dopisivao sa „dragim Ivom“ – zbog toga je zaslužio da radi svoj posao, jer tako je to u banana-društvima!

Stoga me obradovao poziv dr. Pavune da smo svi mi mlađe i nove generacije i nekompromitirani pozvani da gradimo novo društvo, društvo znanja i novu Hrvatsku, kako ne bi više živjeli u ovakvom stupid-društvu u kojemu je glavni kolumnist Davor Butković.

CBK


Post je objavljen 28.07.2009. u 17:51 sati.