crniblogkomunizma

četvrtak, 04.06.2009.

MASAKR NA TIJEN AN MENU - UZROCI KOMUNISTIČKE TIRANIJE U KINI

Najpoznatija fotografija iz doba kineskog anti-komunističkog narodnog ustanka:
aktivist za slobodu u Pekingu, 1989., vlastitim tijelom zaustavio je kolonu tenkova kineske "Narodno-oslobodilačke vojske"

Na današnji dan, 4. lipnja 1989. godine, je obljetnica krvavog obračuna komunističkog režima u Kini sa studentima na Trgu nebeskog mira, i s radnicima u kineskom glavnom gradu Pekingu (Bej Jing).

Pro-komunistički main-stream mediji u Hrvatskoj u pravilu prešućuju takve obljetnice jer žele potisnuti kolektivnu svijest hrvatskog naroda o komunističkoj tiraniji na području Hrvatske od 1941. do 1990. godine, i zato što je neugodno za vladajuće titoiste (bivše komuniste) u Hrvatskoj što je narodni ustanak u Kini 1989. u krvi ugušila kineska komunistička tako zvana „Narodno-oslobodilačka vojska“ (kako se službeno zove kineska vojska) čije nazivlje i znakovlje podsjeća na partizansku vojsku ili Titovu JNA.

Domaći bivši komunisti danas šeću ruku pod ruku s krupnim kapitalom, i obično u pratnji nekog aktivista za ljudska prava koji je u pravilu bivši udbaš ili oficir JNA.

Ljevičari su u Hrvatskoj i u Kini marionete korporacijskog kapitalizma, u službi liberala, i sa zadatkom da hrvatski i kineski narod drže u pokornosti kako bi zapadni buržuj mogao što efikasnije pljačkati narod; zato je glavna intencija korumpirane udbaško-titoističke balkanske elite da suzbije hrvatski nacionalizam, demokraciju i pravnu državu što je jedina brana rasprodaji i predaji Hrvatske u ruke stranom krupnom kapitalu.

Nakon rekapitulacije događaja otprije 20 godina na Trgu nebeskog mira, pozabavit ćemo se i uzrocima komunističke tiranije u Kini, i ne zaboravimo, diktature u okupiranom Tibetu !!!

Te godine, 1989., je komunizam u Europi pucao po svim šavovima; izlizani model diktature i tiranije bližio se svome kraju, a činjenica što je opstao u Kini do danas je vojna diktatura koju je kineska komunistička partija zavela 1989. u najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu, i time odgodila slom socijalizma u Kini gdje komunisti idu ruku pod ruku s krupnim kapitalom, gazeći radnička prava.

Pred golemim kineskim tržištem Zapadno blebetanje o demokraciji i ljudskim pravima postaje bespredmetno jer za liberale je važniji profit od ljudskih prava i demokracije. Zapadni liberalni političari su sretni što je komunizam opstao barem u Kini jer tako mogu lakše pljačkati tu prirodnim resursima i radnom snagom izrazito bogatu zemlju, iako se model pljačke u Hrvatskoj pokazao također vrlo poželjnim i efikasnim jer su komunisti, dakle, ekstremni ljevičari, promijenili samo kapute i postali u medijskoj propagandi deklariranim desnim i lijevim centrom (HDZ i SDP), te liberalima i narodnjacima (HNS, HSLS), a one stranke koje su po svojoj tradiciji konzervativno-demokratske, kao HSS i HSP, jednostavno su preuzete od komunista i doušnika komunističke tajne službe, i 'socijalistička revolucija' ide dalje.

Mnogi bivši jugoslavenski komunisti/titoisti danas su milijuneri u eurima, vlasnici dionica i krupni kapitalisti dok im je svjetonazor još uvijek staljinistički, kao u doba 'druga' Tita; u biti, pad Berlinskog zida najviše je pogodovao titoistima kojima je u Hrvatskoj pala zlatna žlica u med – nikad se nisu mogli tako napljačkati kao u samostalnoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj, i nikad se hrvatskom narodu nisu rugali više nego danas!

Ta udbaško-komunistička kasta u Hrvatskoj, vrijedna svakog prijezira zbog svojega nemorala i bešćutnosti, ide dalje, dok narod gubi svoj, u velikosrpskoj agresiji krvlju stečeni, suverenitet i hrvatsku državu koju je JNA poharala, a titoistička parazitska kasta dokrajčila tako da za njih doslovno vrijedi ona cinična od francuskog kralja 'Sunca', Louisa XIV, koji reče: „Država – to sam ja!“ Tako su i komunisti pretvorili Republiku Hrvatsku u svoju guberniju u kojoj vladaju despotski po uzoru na svog voljenog zločinca Tita.

Studentski prosvjed od 22. travnja 1989. na Trgu nebeskog mira na kojemu se okupilo 200 tisuća ljudi

Paradoks je da je studentski ustanak u Pekingu počeo 17. travnja 1989. prvim prosvjedom na središnjem Trgu nebeskog mira (Tijen an men) u čast preminulom generalnom sekretaru Kineske komunističke partije, "drugu" Hu Jao Bangu, koji je bio pao u nemilost boljševika. Tjedan dana poslije, studenti su proglasili bojkot nastave na sveučilištu i fakultetima, a 26. travnja je diktator, znan još i kao „reformator“, Deng Ksijao Ping, u partijskoj novini ciničnog naziva 'Narodne novine' žestoko napao studentski demokratski pokret koji je tri dana prije toga na svome plenumu izabrao svoje glasnogovornike i vođe.

Uslijedile su svakodnevne miroljubive demonstracije na Trgu nebeskoga mira i ispred Velike narodne dvorane pred kojima su vrata narodu ostala zatvorena. Dana 13. svibnja počeo je na Trgu nebeskog mira studentski štrajk glađu, i trajno zaposjedanje trga, a 20. svibnja je komunisitčki režim objavio izvanredno stanje, i pozvao vojsku da napravi reda.

Narod na ulazu u Veliku narodnu dvoranu na Trgu nebeskog mira 1989. čiji ulaz priječi "narodna milicija"

O svemu što se događa u Pekingu u to vrijeme izvještavaju igrom slučaja strani akreditirani novinari koji su u biti došli popratiti službeni državnički posjet komunističkog reformatora Mihajla Gorbačova Kini, 15. svibnja. Gorbačov, koji je svojoj zemlji, Sovjetskom Savezu, donio „glasnost“ ili malo više sloboda, po prvi puta nakon Oktobarske revolucije, nosio je plamen slobode i u Kinu, i studenti na Trgu nebeskog mira nosili su bezbroj Gorbačovljevih portreta; dana 17. svibnja se na Trgu nebeskog mira po određenim procjenama okupilo 1 miljiun prosvjednika koji su slavili slobodu.

Zahtjev studenata vladajućoj Kineskoj komunističkoj partiji bio je slijedeći: opoziv osude studentskog prosvjeda od 26. travnja, zatim, priznanje autonomiji studentskom savezu od strane komunističke partije, i početak pregovora između režima i prosvjednika.

Bijeli kip slobode na Trgu nebeskog mira, zgažen 4. lipnja 1989. od tenkova komunističke "narodne armije"

Premijer komunističke Kine i konzervativni tvrdolinijaš među komunistima, „drug“ Li Peng, zahtijevao je 19. svibnja 1989. od vojske da „zaštiti socijalistički sistem“ odnosno diktaturu komunističke partije. Pripadnik liberalne frakcije KP Kine, „drug“ Zao Zijang, nije za razliku od komunističkog veterana Deng Ksijao Pinga, i Li Penga, bio nimalo zao nego naprotiv, bio je dobar i otišao je na Trg koji je svakim danom sve više postajao narodni trg slobode, i razgovarao sa studentima koji su na trgu postavili 12 m visoki bijeli kip božice slobode koji su načinili studenti akademije umjetnosti, iz gipsa i polistirola (poslije će tenkovi „narodne armije“ 4. lipnja zgaziti kip slobode). U isto vrijeme su tenkovi i oklopna vozila kineske „Narodno-oslobodilačke vojske“ pokušali iz predgrađa Pekinga prodrijeti u centar, ali narod je barikadama spriječio „narodnu armiju“ da prodre do studenata na Trgu nebeskog mira; nastala je pat-pozicija jer su vojni kamioni, tenkovi i oklopna vozila zapeli u narodnim masama.

Borci za slobodu, studenti i radnici, ustrojili su u Pekingu obavijesnu službu zvana „Leteći tigrovi“, a sastojala se od rockera i obrtnika na motorima koji su dojavljivali o stanju u gradu; vojne jedinice koje su pristizale nisu imale pojma da u biti trebaju skršiti narodni ustanak jer im je rečeno da će se boriti protiv organizirane bande kriminalaca koja pokušava rušit „narodnu vlast“; tek dolaskom u glavni grad, vojnici su shvatili da su 'kriminalci' u biti narod, i doživjeli su šok, te je režim doveo iz udaljenih kineskih provincija nove svježe elitne jedinice koje su bile imune na narod, tako primjerice elitnu postrojbu očeličenih marksista iz 54. armijske grupe.

Tenk kineske komunističke "narodne armije", sa crvenom zvijezdom petokrakom, kojega je narod zapalio u znak prosvjeda protiv gušenja slobode

Dana 20. svibnja su boljševici prekinuli stranim novinarima njihove satelitske veze, i u noći sa 2. na 3. lipanj 1989. bio je prvi pokušaj prodora vojske na Trg nebeskog mira, te je u isto vrijeme uslijedio na središnjoj državnoj televiziji novi medijski napad komunističke partije na narod; navečer 3. lipnja je „narodna armija“ prvi puta na jednoj barikadi u Pekingu ubila nekoliko prosvjednika, radnika, i slučajne prolaznike i znatiželjnike, dok je narod linčovao dvojicu vojnika; vojska je na ulicama Pekinga sve bezobzirnije počela protiv naroda i miroljubivih prosvjednika uporabu automatskog oružja dok su studenti zaplijenili nekoliko vojnih kamiona u kojima je nađeno oružje, ali nisu ga koristili.

U ponoć 4. lipnja su prvi vojnici, oficiri i politkomesari „Narodno-oslobodilačke vojske“ stupili na Trg nebeskog mira gdje su prvo počeli pregovori sa studentskim vodstvom s kojim je u biti bio postignut dogovor o miroljubivom samoraspuštanju prosvjeda ali ujutro je uslijedio opći juriš vojske na studente koji su njih nekoliko tisuća držali u šatorima stražu na trgu kojega su bili miroljubivim metodama građanskog neposluha zaposjeli; u masakru na Trgu nebeskog mira je po procjeni međunarodne neovisne organizacije za ljudska prava, Amnesty International, ubijeno između 700 i 3.000 studenata, a po podatcima Kineskog crvenog križa je ubijeno oko 2.600 studenata, s tim da je u ostalim dijelovima Pekinga bilo po ulicama na stotine mrtvih građana.

"Narodna armija" 4. lipnja 1989. zapalila grad Peking

Groblje tenkova "narodne armije", ali ne tzv. JNA na Trpinjskoj cesti u Vukovaru 1991. nego u Pekingu 1989., tenkovi zapaljeni od naroda u znak prosvejda protiv gušenja sloboda i demokracije

O masakru komunističke armije na Trgu nebeskog mira svjeočio je jedan od zavedenih počinitelja zločina, nekadašnji vojnik Zang Šijun koji je postao svjedok-pokajnik, ali ga komunistički režim i danas drži u kućnom pritvoru, a inače je bio nečasno otpušten iz vojske zbog „liberalnih nazora“, a 1992. osuđen na zatvorsku kaznu zbog „zločina protiv partije i socijalizma“, kako glasi sudska presuda.

Glavni odgovorni za masakr je veliki reformator Deng Ksijao Ping, predsjedavajući svemoćne Centralne vojne komisije komunističke partije. Čelništvo Saveza komunista Jugoslavije u to je vrijeme održavalo najnormalnije odnose sa Kineskom komunističkom partijom, i Titova partija ni jednom riječju nije osudila masakr na Tijen an menu, naprotiv, jugokomunisti su u tome vidjeli ispravnost vlastitih nedjela počinjenih u Hrvatskom proljeću nad hrvatskim studentima i reformiranim komunistima Savke Dabčević-Kučar i Mike Tripala. Jugoslavenski boljševici držali su svijeću svojim kineskim 'drugovima', kineskim boljševicima – krvnicima i zločincima nad studentima. Dvije godine nakon masakra na Tijen an menu će jugoslavenski boljševici počiniti strašni zločin u Vukovaru gdje su također pod crvenom zvijezdom petokrakom ubijani nevini ljudi kao 1989. u Pekingu.

Uzrok što je uopće uspostavljena vlast Kineske komunističke partije leži opet na liberalnom Zapadu jer je am. ministar vanjskih poslova George Marshall u ključnom trenutku uskratio vojnu pomoć antifašističkom i antikomunističkom američkom savezniku maršalu Čang Kaj Šeku koji se u Drugom svjetskom ratu borio protiv japanske okupacije Kine; američka vlada je golemim arsenalom oružja naoružala kineske komuniste Mao Ce Tunga kako bi ovaj lenjinist to oružje uporabio za pretvaranje Kine u komunističku zemlju s kojom zapadne sile dijele profit od prodaje opijuma iz kojega se dobiva derivat heroina. Naime, kineska nacionalistička vlada pod generalom Čang Kaj Šekom bila je politički nepodobna liberalnom Zapadu jer je štitila kineske nacionalne interese. Poražene zapadnim oružjem od kineskih komunista, anti-komunističke snage Čang Kaj Šeka morale su se nakon Drugog svjetskog rata povući na otok Tajvan i Kinu prepustiti komunističkim skakvcima koji su ovu zemlju poharali kao uostalom što su komunisti svugdje u svijetu počinili istu nemjerljivu štetu čovječanstvu. I današnji navodni gospodarski uzlet u Kini je samo tigar na papiru odnosno kineski miješani kapitalističko-komunistički sustav predstavlja kule u zraku koje se urušavaju kad god to zapadnim gazdama bude odgovaralo.

Zapadne sile danas, 20 godina nakon maskara na Trgu nebeskog mira imaju odlične odnose s koljačkim režimom u Pekingu, uostalom, kao što su održavale odlične odnose s koljačkim režimom u Beogradu i Titovom Jugoslavijom.

Inače, nakon masakra je Kineska komunistička partija osudila na smrt i pogubila 49 radničkih vođa koji su podržali studentski štrajk, te je pohapsila sve studentske vođe i osudila ih na montiranim političkim procesima na dugogodišnje robije i doživotni gubitak prava na školovanje i rad.

Da ne bi bilo iluzije, naime, istim sredstvima koji su kineski komunisti gušili 1989. narodni ustanak i studentski štrajk, i maršal Tito je gušio studentski štrajk u Zagrebu, 1971. godine, osim što nije bilo potrebno da tenkovi JNA „dejstvuju“ po gradu Zagrebu jer je otpor bio manji nego u Pekingu, tako da su tenkovski garnizoni JNA, stacionirani u Jastrebarskom i Dugom Selu, držali Zagreb samo u obruču bez da su ulazili u grad u kojemu su udbaši i „narodna milija“ tukli narod po ulicama i uhićivali aktiviste za slobodu.

Unatoč tome, prekosutra, 6. lipnja kada bude 3. po redu prosvjed za ukidanje Trga maršala Tita pred Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu, opet će ekstremni ljevičari imas-mediji trubiti o „ustaškom derneku“, i time na ruku ići krupnom kapitalu!

CBK

04.06.2009. u 13:18 • 25 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

četvrtak, 04.06.2009.

MASAKR NA TIJEN AN MENU - UZROCI KOMUNISTIČKE TIRANIJE U KINI

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link