Marketing
MASAKR NA TIJEN AN MENU - UZROCI KOMUNISTIČKE TIRANIJE U KINI
Najpoznatija fotografija iz doba kineskog anti-komunističkog narodnog ustanka:
aktivist za slobodu u Pekingu, 1989., vlastitim tijelom zaustavio je kolonu tenkova kineske "Narodno-oslobodilačke vojske"
Na današnji dan, 4. lipnja 1989. godine, je obljetnica krvavog obračuna komunističkog režima u Kini sa studentima na Trgu nebeskog mira, i s radnicima u kineskom glavnom gradu Pekingu (Bej Jing).
Pro-komunistički main-stream mediji u Hrvatskoj u pravilu prešućuju takve obljetnice jer žele potisnuti kolektivnu svijest hrvatskog naroda o komunističkoj tiraniji na području Hrvatske od 1941. do 1990. godine, i zato što je neugodno za vladajuće titoiste (bivše komuniste) u Hrvatskoj što je narodni ustanak u Kini 1989. u krvi ugušila kineska komunistička tako zvana „Narodno-oslobodilačka vojska“ (kako se službeno zove kineska vojska) čije nazivlje i znakovlje podsjeća na partizansku vojsku ili Titovu JNA.
Domaći bivši komunisti danas šeću ruku pod ruku s krupnim kapitalom, i obično u pratnji nekog aktivista za ljudska prava koji je u pravilu bivši udbaš ili oficir JNA.
Ljevičari su u Hrvatskoj i u Kini marionete korporacijskog kapitalizma, u službi liberala, i sa zadatkom da hrvatski i kineski narod drže u pokornosti kako bi zapadni buržuj mogao što efikasnije pljačkati narod; zato je glavna intencija korumpirane udbaško-titoističke balkanske elite da suzbije hrvatski nacionalizam, demokraciju i pravnu državu što je jedina brana rasprodaji i predaji Hrvatske u ruke stranom krupnom kapitalu.
Nakon rekapitulacije događaja otprije 20 godina na Trgu nebeskog mira, pozabavit ćemo se i uzrocima komunističke tiranije u Kini, i ne zaboravimo, diktature u okupiranom Tibetu !!!
Te godine, 1989., je komunizam u Europi pucao po svim šavovima; izlizani model diktature i tiranije bližio se svome kraju, a činjenica što je opstao u Kini do danas je vojna diktatura koju je kineska komunistička partija zavela 1989. u najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu, i time odgodila slom socijalizma u Kini gdje komunisti idu ruku pod ruku s krupnim kapitalom, gazeći radnička prava.
Pred golemim kineskim tržištem Zapadno blebetanje o demokraciji i ljudskim pravima postaje bespredmetno jer za liberale je važniji profit od ljudskih prava i demokracije. Zapadni liberalni političari su sretni što je komunizam opstao barem u Kini jer tako mogu lakše pljačkati tu prirodnim resursima i radnom snagom izrazito bogatu zemlju, iako se model pljačke u Hrvatskoj pokazao također vrlo poželjnim i efikasnim jer su komunisti, dakle, ekstremni ljevičari, promijenili samo kapute i postali u medijskoj propagandi deklariranim desnim i lijevim centrom (HDZ i SDP), te liberalima i narodnjacima (HNS, HSLS), a one stranke koje su po svojoj tradiciji konzervativno-demokratske, kao HSS i HSP, jednostavno su preuzete od komunista i doušnika komunističke tajne službe, i 'socijalistička revolucija' ide dalje.
Mnogi bivši jugoslavenski komunisti/titoisti danas su milijuneri u eurima, vlasnici dionica i krupni kapitalisti dok im je svjetonazor još uvijek staljinistički, kao u doba 'druga' Tita; u biti, pad Berlinskog zida najviše je pogodovao titoistima kojima je u Hrvatskoj pala zlatna žlica u med – nikad se nisu mogli tako napljačkati kao u samostalnoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj, i nikad se hrvatskom narodu nisu rugali više nego danas!
Ta udbaško-komunistička kasta u Hrvatskoj, vrijedna svakog prijezira zbog svojega nemorala i bešćutnosti, ide dalje, dok narod gubi svoj, u velikosrpskoj agresiji krvlju stečeni, suverenitet i hrvatsku državu koju je JNA poharala, a titoistička parazitska kasta dokrajčila tako da za njih doslovno vrijedi ona cinična od francuskog kralja 'Sunca', Louisa XIV, koji reče: „Država – to sam ja!“ Tako su i komunisti pretvorili Republiku Hrvatsku u svoju guberniju u kojoj vladaju despotski po uzoru na svog voljenog zločinca Tita.
Studentski prosvjed od 22. travnja 1989. na Trgu nebeskog mira na kojemu se okupilo 200 tisuća ljudi
Paradoks je da je studentski ustanak u Pekingu počeo 17. travnja 1989. prvim prosvjedom na središnjem Trgu nebeskog mira (Tijen an men) u čast preminulom generalnom sekretaru Kineske komunističke partije, "drugu" Hu Jao Bangu, koji je bio pao u nemilost boljševika. Tjedan dana poslije, studenti su proglasili bojkot nastave na sveučilištu i fakultetima, a 26. travnja je diktator, znan još i kao „reformator“, Deng Ksijao Ping, u partijskoj novini ciničnog naziva 'Narodne novine' žestoko napao studentski demokratski pokret koji je tri dana prije toga na svome plenumu izabrao svoje glasnogovornike i vođe.
Uslijedile su svakodnevne miroljubive demonstracije na Trgu nebeskoga mira i ispred Velike narodne dvorane pred kojima su vrata narodu ostala zatvorena. Dana 13. svibnja počeo je na Trgu nebeskog mira studentski štrajk glađu, i trajno zaposjedanje trga, a 20. svibnja je komunisitčki režim objavio izvanredno stanje, i pozvao vojsku da napravi reda.
Narod na ulazu u Veliku narodnu dvoranu na Trgu nebeskog mira 1989. čiji ulaz priječi "narodna milicija"
O svemu što se događa u Pekingu u to vrijeme izvještavaju igrom slučaja strani akreditirani novinari koji su u biti došli popratiti službeni državnički posjet komunističkog reformatora Mihajla Gorbačova Kini, 15. svibnja. Gorbačov, koji je svojoj zemlji, Sovjetskom Savezu, donio „glasnost“ ili malo više sloboda, po prvi puta nakon Oktobarske revolucije, nosio je plamen slobode i u Kinu, i studenti na Trgu nebeskog mira nosili su bezbroj Gorbačovljevih portreta; dana 17. svibnja se na Trgu nebeskog mira po određenim procjenama okupilo 1 miljiun prosvjednika koji su slavili slobodu.
Zahtjev studenata vladajućoj Kineskoj komunističkoj partiji bio je slijedeći: opoziv osude studentskog prosvjeda od 26. travnja, zatim, priznanje autonomiji studentskom savezu od strane komunističke partije, i početak pregovora između režima i prosvjednika.
Bijeli kip slobode na Trgu nebeskog mira, zgažen 4. lipnja 1989. od tenkova komunističke "narodne armije"
Premijer komunističke Kine i konzervativni tvrdolinijaš među komunistima, „drug“ Li Peng, zahtijevao je 19. svibnja 1989. od vojske da „zaštiti socijalistički sistem“ odnosno diktaturu komunističke partije. Pripadnik liberalne frakcije KP Kine, „drug“ Zao Zijang, nije za razliku od komunističkog veterana Deng Ksijao Pinga, i Li Penga, bio nimalo zao nego naprotiv, bio je dobar i otišao je na Trg koji je svakim danom sve više postajao narodni trg slobode, i razgovarao sa studentima koji su na trgu postavili 12 m visoki bijeli kip božice slobode koji su načinili studenti akademije umjetnosti, iz gipsa i polistirola (poslije će tenkovi „narodne armije“ 4. lipnja zgaziti kip slobode). U isto vrijeme su tenkovi i oklopna vozila kineske „Narodno-oslobodilačke vojske“ pokušali iz predgrađa Pekinga prodrijeti u centar, ali narod je barikadama spriječio „narodnu armiju“ da prodre do studenata na Trgu nebeskog mira; nastala je pat-pozicija jer su vojni kamioni, tenkovi i oklopna vozila zapeli u narodnim masama.
Borci za slobodu, studenti i radnici, ustrojili su u Pekingu obavijesnu službu zvana „Leteći tigrovi“, a sastojala se od rockera i obrtnika na motorima koji su dojavljivali o stanju u gradu; vojne jedinice koje su pristizale nisu imale pojma da u biti trebaju skršiti narodni ustanak jer im je rečeno da će se boriti protiv organizirane bande kriminalaca koja pokušava rušit „narodnu vlast“; tek dolaskom u glavni grad, vojnici su shvatili da su 'kriminalci' u biti narod, i doživjeli su šok, te je režim doveo iz udaljenih kineskih provincija nove svježe elitne jedinice koje su bile imune na narod, tako primjerice elitnu postrojbu očeličenih marksista iz 54. armijske grupe.
Tenk kineske komunističke "narodne armije", sa crvenom zvijezdom petokrakom, kojega je narod zapalio u znak prosvjeda protiv gušenja slobode
Dana 20. svibnja su boljševici prekinuli stranim novinarima njihove satelitske veze, i u noći sa 2. na 3. lipanj 1989. bio je prvi pokušaj prodora vojske na Trg nebeskog mira, te je u isto vrijeme uslijedio na središnjoj državnoj televiziji novi medijski napad komunističke partije na narod; navečer 3. lipnja je „narodna armija“ prvi puta na jednoj barikadi u Pekingu ubila nekoliko prosvjednika, radnika, i slučajne prolaznike i znatiželjnike, dok je narod linčovao dvojicu vojnika; vojska je na ulicama Pekinga sve bezobzirnije počela protiv naroda i miroljubivih prosvjednika uporabu automatskog oružja dok su studenti zaplijenili nekoliko vojnih kamiona u kojima je nađeno oružje, ali nisu ga koristili.
U ponoć 4. lipnja su prvi vojnici, oficiri i politkomesari „Narodno-oslobodilačke vojske“ stupili na Trg nebeskog mira gdje su prvo počeli pregovori sa studentskim vodstvom s kojim je u biti bio postignut dogovor o miroljubivom samoraspuštanju prosvjeda ali ujutro je uslijedio opći juriš vojske na studente koji su njih nekoliko tisuća držali u šatorima stražu na trgu kojega su bili miroljubivim metodama građanskog neposluha zaposjeli; u masakru na Trgu nebeskog mira je po procjeni međunarodne neovisne organizacije za ljudska prava, Amnesty International, ubijeno između 700 i 3.000 studenata, a po podatcima Kineskog crvenog križa je ubijeno oko 2.600 studenata, s tim da je u ostalim dijelovima Pekinga bilo po ulicama na stotine mrtvih građana.
"Narodna armija" 4. lipnja 1989. zapalila grad Peking
Groblje tenkova "narodne armije", ali ne tzv. JNA na Trpinjskoj cesti u Vukovaru 1991. nego u Pekingu 1989., tenkovi zapaljeni od naroda u znak prosvejda protiv gušenja sloboda i demokracije
O masakru komunističke armije na Trgu nebeskog mira svjeočio je jedan od zavedenih počinitelja zločina, nekadašnji vojnik Zang Šijun koji je postao svjedok-pokajnik, ali ga komunistički režim i danas drži u kućnom pritvoru, a inače je bio nečasno otpušten iz vojske zbog „liberalnih nazora“, a 1992. osuđen na zatvorsku kaznu zbog „zločina protiv partije i socijalizma“, kako glasi sudska presuda.
Glavni odgovorni za masakr je veliki reformator Deng Ksijao Ping, predsjedavajući svemoćne Centralne vojne komisije komunističke partije. Čelništvo Saveza komunista Jugoslavije u to je vrijeme održavalo najnormalnije odnose sa Kineskom komunističkom partijom, i Titova partija ni jednom riječju nije osudila masakr na Tijen an menu, naprotiv, jugokomunisti su u tome vidjeli ispravnost vlastitih nedjela počinjenih u Hrvatskom proljeću nad hrvatskim studentima i reformiranim komunistima Savke Dabčević-Kučar i Mike Tripala. Jugoslavenski boljševici držali su svijeću svojim kineskim 'drugovima', kineskim boljševicima – krvnicima i zločincima nad studentima. Dvije godine nakon masakra na Tijen an menu će jugoslavenski boljševici počiniti strašni zločin u Vukovaru gdje su također pod crvenom zvijezdom petokrakom ubijani nevini ljudi kao 1989. u Pekingu.
Uzrok što je uopće uspostavljena vlast Kineske komunističke partije leži opet na liberalnom Zapadu jer je am. ministar vanjskih poslova George Marshall u ključnom trenutku uskratio vojnu pomoć antifašističkom i antikomunističkom američkom savezniku maršalu Čang Kaj Šeku koji se u Drugom svjetskom ratu borio protiv japanske okupacije Kine; američka vlada je golemim arsenalom oružja naoružala kineske komuniste Mao Ce Tunga kako bi ovaj lenjinist to oružje uporabio za pretvaranje Kine u komunističku zemlju s kojom zapadne sile dijele profit od prodaje opijuma iz kojega se dobiva derivat heroina. Naime, kineska nacionalistička vlada pod generalom Čang Kaj Šekom bila je politički nepodobna liberalnom Zapadu jer je štitila kineske nacionalne interese. Poražene zapadnim oružjem od kineskih komunista, anti-komunističke snage Čang Kaj Šeka morale su se nakon Drugog svjetskog rata povući na otok Tajvan i Kinu prepustiti komunističkim skakvcima koji su ovu zemlju poharali kao uostalom što su komunisti svugdje u svijetu počinili istu nemjerljivu štetu čovječanstvu. I današnji navodni gospodarski uzlet u Kini je samo tigar na papiru odnosno kineski miješani kapitalističko-komunistički sustav predstavlja kule u zraku koje se urušavaju kad god to zapadnim gazdama bude odgovaralo.
Zapadne sile danas, 20 godina nakon maskara na Trgu nebeskog mira imaju odlične odnose s koljačkim režimom u Pekingu, uostalom, kao što su održavale odlične odnose s koljačkim režimom u Beogradu i Titovom Jugoslavijom.
Inače, nakon masakra je Kineska komunistička partija osudila na smrt i pogubila 49 radničkih vođa koji su podržali studentski štrajk, te je pohapsila sve studentske vođe i osudila ih na montiranim političkim procesima na dugogodišnje robije i doživotni gubitak prava na školovanje i rad.
Da ne bi bilo iluzije, naime, istim sredstvima koji su kineski komunisti gušili 1989. narodni ustanak i studentski štrajk, i maršal Tito je gušio studentski štrajk u Zagrebu, 1971. godine, osim što nije bilo potrebno da tenkovi JNA „dejstvuju“ po gradu Zagrebu jer je otpor bio manji nego u Pekingu, tako da su tenkovski garnizoni JNA, stacionirani u Jastrebarskom i Dugom Selu, držali Zagreb samo u obruču bez da su ulazili u grad u kojemu su udbaši i „narodna milija“ tukli narod po ulicama i uhićivali aktiviste za slobodu.
Unatoč tome, prekosutra, 6. lipnja kada bude 3. po redu prosvjed za ukidanje Trga maršala Tita pred Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu, opet će ekstremni ljevičari imas-mediji trubiti o „ustaškom derneku“, i time na ruku ići krupnom kapitalu!
CBK
Post je objavljen 04.06.2009. u 13:18 sati.