crniblogkomunizma

petak, 22.05.2009.

OBITELJ PETRAK ŽRTVA KOMUNIZMA I NEOKOMUNIZMA

Tridesete godine 20. stoljeća. Na snazi je nepravedni poredak na području Hrvatske. Hrvatska država ne postoji, stoljetna institucija hrvatskog naroda i države – hrvatski Sabor – ne postoji, rodoljubi su u zatvorima, velikosrpski režim uz pomoć domaćih izdajica (kvislinga) uspostavio je režim terora gori nego su ga Hrvati ikad okusili u Osmanskom Carstvu, barem tako tvrde neutralni promatrači, strani novinari akreditirani u Kraljevini SHS (prvoj Jugoslaviji). Hrvati, zbog bilo kakvog izmišljenog 'neposluha' završavaju u zatvoru samo ako spomenu vlastitu nacionalnost i hrvatsko državno pravo. Vlada ćirilica, i žandari nemilice pendreče i zlostavljaju hrvatskog seljaka, pokušavajući izbiti i Boga iz njega i psihički ga slomiti dok ne prizna da u biti žarko želi velikosrpsku državu jer i nije Hrvat nego po velikosrpskoj ideologiji pokatoličeni pravoslavac, dakle, Srbin. Izraziti mirotvorac, pacifist Stjepan Radić, vođa hrvatske oporbe u to vrijeme, upucan u jugoslavenskoj skupštini, velepoštovani kralj proglasio i formalno diktaturu, jer njegova ljubav prema narodima bila je neizmjerno velika, i nije želio da itko stane između njega i njih, i tako se učvrstilo zajedništvo između kralja i podanika.

U tom prekrasnom ozračju je Radićev nasljednik Vladko Maček blagoslovio novi ogranak Hrvatske seljačke stranke u Dugoj Resi koji je osnovao Ivan Petrak, dugoreški trgovac čiju je kuću blagoslovio tadašnji zagrebački pomoćni biskup dr. Alojzije Stepinac, solunski dobrovoljac za 'zajedničku stvar', kako su Hrvati naivno mislili, jer se jugoslavenska stvar već 1. prosinca 1918. pretvorila u čisto srpsku stvar, a 5. prosinca, dakle, pet dana nakon što su Srbi 'oslobodili' Hrvate, došli su i žandarmerijski 'argumenti' tako da nije bilo dvojbe.

Uglavnom, Ivan Petrak, hrvatski političar, demokratski orijentiran, trpio je kao i svi Hrvati zbog velikosrpske tiranije, osim onih hrvatskih izdajica koji su uvijek bili dobre sluge lošim stranim gospodarima, kako austrijskom caru tako i srpskom despotu, i poslije komunističkom diktatoru.

I kako to biva otkad je svijeta i vijeka, tako je zaživjela politika 'oko za oko- zub za zub', i odlučni su srpskom zavjereničkom kralju odsvirali rekvijem, u Marseillu. I tako je gospodin Petrak dočekao Drugi svjetski rat, slom banovine Hrvatske koja nikada istinski nije zaživjela, jer beogradska kamarila nije u Zagreb poslala nužni novac hrvatskih poreznih obveznika da bi hrvatska autonimija u Jugoslaviji uopće zaživjela; ban Ivan Šubašić, jedan od vođa Hrvatske seljačke stranke, kao vjerni pas čuvar Velike Srbije, uveo je i drakonske kazne za neposlušne Hrvate, te se banovinski režim nije ustručavao u logor Krušćicu kraj Travnika internirati hrvatske studente, rodoljube, politički nepodobne hrvatske političare; jedino antisemitske mjere namjesničkog kraljevskoga režima, koje su donijete nakon što se Stojadinovićev velikosrpski profašistički režim počeo približavati Velikonjemačkom Reichu, a koje su na plodno tlo naišle u Srbiji, u Hrvatskoj su dočekane s prijezirom.

Nakon dva desetljeća velikosrpske diktature došao je bio trenutak podnošenja računa u balkanskoj krčmi zvana Jugoslavija, i srpsko vjerolomstvo Trojnom paktu plaćeno je njemačkim bombama po Beogradu i napadom Sila osovine. Kako Hrvati nisu bili zainteresirani braniti jednu umjetnu tvorevinu u kojoj su mimo svoje volje bili utamničeni i ponižavani na svakom koraku, tako se prva Jugoslavija brzo raspala, a srpski junaci sa Kajmakčalana brže su dizali ruke u zrak nego što su okupatori uopće stizali okupirati. Dana 8. travnja 1941. su hrvatski rodoljubi u Bjelovaru razoružali dotadašnjeg okupatora – srpsku soldatesku, i proglasili hrvatsku državu, a 10. travnja u Zagrebu je proglašena Nezavisna Država Hrvatska. Potpredsjednik pučističke vlade Kraljevine Jugoslavije, Vladko Maček, predsjednik Hrvatske seljačke stranke, nevoljko, ali ipak poziva Hrvate da podupru novu državu i ustašku vlast; tako je i haesesovac Ivan Petrak podržao novu hrvatsku državu, i pridružio se ustaškom pokretu, kao građanin, jer svako stajanje po strani značilo je poduprijeti četnički velikosrpski i komunistički jugoslavenski pokret.

Talijanska vojska ulazi u Karlovac, i Petrakov podstanar, liječnik, izvjesni dr. Vinko Kirinčić, denuncira Ivana Petraka da je navodno iz snajpera pucao po talijanskim vojnicima prilikom njhova ulaska u Karlovac. Talijanski okupator hapsi Petraka i vodi na saslušanje; imao je sreću da ga nisu strijeljali na smrt, s obzirom na težinu optužbe; kako se ustrojava ustaška vlast, Petrak biva pušten na slobodu, i u slijedećim mjesecima žali se ustaškom zapovjedniku u Karlovcu na nepošteno postupanje njegova podstanara, ali dobiva poruku neka drži jezik za zubima, inače će biti poslan u Jasenovac! U šoku, Ivan Petrak se do konca 1941. nekoliko puta obraća višim ustaškim instancijama u Zagrebu, no, njegove žalbe ne izazivaju preveliku pažnju novih, hrvatskih vlasti. Čak se nije mogao riješit ni neugodnog podstanara koji je uživao zaštitu lokalnih karlovačkih i dugoreških (ustaških) vlasti.

Kako vrijeme prolazi, ustaška vlast hapsi komuniste, sumnjivce i suspekte, provokatore, politički nepodobne, Židove, i Ivan Petrak, kao pravdoljubih čovjek ulaže prosvjede zbog tih hapšenja, i zauzima se za puštanje na slobodu uhićenih njegovih sugrađana. I tako je dočekao kraj rata, odbijan od lokalne ustaške vlasti u Karlovcu, neshvaćen od središnje ustaške vlasti u Zagrebu, i nevoljen od svoga podstanara u Dugoj Resi. Misleći da nikome nije ništa nažao učinio, ostaje u svojoj Dugoj Resi i tako dočekuje partizanski režim koji ga je 'oslobodio' od ustaškog režima; 'oslobođenje' donijelo mu je, kao i mnogima, uhićenje i utamnićenje.

Glavni svjedok optužbe pred 'narodnim sudom' u Karlovcu protiv Ivana Petraka postaje njegov dotadašnji podstanar koji odjednom postaje 'drug Kirinčić', i dolaskom partizana izlazi iz ilegale i javno manifestira da je cijelo vrijeme rata bio tajni partizanski agent i simpatizer NOB-a..

„Smrt fašizmu – sloboda narodu“, i presuda glasi: smrtna kazna za „ratnog zločinca Ivana Petraka“, osuđen 1945. godine“.

Nije Petraku pomogla ni peticija njegovih sugrađana Duge Rese, njih 120 koji su se osobno potpisali, a među njima i simaptizeri NOB-a, i komunisti (obični članovi partije) koji su kod tajne službe Ozne zatražili da se Petraka pusti na slobodu jer je nevin. Međutim, „šef punomoćstva Odjelenja zaštite naroda“, Josip Boljkovac, preporučuje slijedeće u vezi Ivana Petraka:

„... Mi predlažemo da se Petraka na svaki način likvidira...“

I Ivan Petrak biva likvidiran „na svaki način“, dakle, ubijen, i to navodno prilikom bijega iz zatvora, njega i još jedanaestorice koji su svi bili pobijeni, a „bijeg“ je samo prozirni izgovor za svirepa ubojstva, a i da su kojim slučajem zatovrenici i bježali iz zatvora, tko bi im zamjerio nakon što su divljački premlaćivani u zatvoru, mučeni, ponižavani i na koncu nevini osuđeni na smrt.

Nedavno je inače Josip Boljkovac, prvi ministar MUP-a RH, u emisiji kod Aleksandra Stankovića na HTV-u, „Nedjeljom u dva“, lagao kako su građani Duge Rese tražili Petrakovu glavu. Peticija Petrakovih sugrađana demantira Boljkovca, koji je inače poznat po tome što je prije nekoliko godina tražio da se hrvatskim Srbima vrati status naroda u Hrvatskoj, umjesto nacionalne manjine, dakle, onaj status koji im je KPH dala na partizanskoj skupštini ZAVNOH, 1944. godine, zbog čega su Hrvati bili pola stoljeća podstanari u vlastitoj kući, a srpska mnjina gazda u socijalističkoj republici Hrvatskoj i Titovoj Jugoslaviji.

Međutim, patnje za obitelj Petrak, suprugu i kćer, ne prestaju ubojstvom njihova oca i supruga, nego kalvarija tek tada počinje; „ratnom zločincu“ se konfiscira sva njegova imovina, i obitelj Petrak završava na ulici, u vlastitom zavičaju; tako je zaplijenjena i kuća Petrakovih – blagoslovljena svojedobno od danas blaženika Alojzija Stepinca.

Kći Ivana Petraka, gospođa Mira Petrak, dipl. oec., uložila je nakon što je opet uspostavljena hrvatska država, Republika Hrvatska, žalbu na sve nepravde koje je za vrijeme socijalizma doživjela, ali 'hrvatska' vlast predsjednika Tuđmana nema sluha za njene žalopojke; ostaje neshvaćena od hrvatskih vlasti kao i njen pokojni otac; na koncu je morala otić u svoju vlastitu kuću da podnese kaznenu prijavu, jer se policijska stanica MUP-a RH nalazi upravo u njenoj kući u kojoj je odrasla; do danas kuća Petrakovih nije vraćena zakonitoj nasljednici, kao što u kapitalističkoj Republici Hrvatskoj niti jedna jedina nekoć privatna, a 1945. 'nacionalizirana' imovina nije vraćena vlasnicima! (Toliko o Tuđmanovoj, Mesićevoj, Račanovoj i Sanaderovoj 'demokratičnosti'.)

Gospođa Petrak podnijela je nadležnom sudu u Karlovcu zahtjev za revizijom presude njezinom pokojnom smaknutom ocu, ali nedavno je sud odbio njenu tužbu, i pri tome su odbijeni svi dokazi koje je podnositeljica podnijela, a koji dokazuju nevinost njezina oca. Presuda demokratskog suda RH je negativna iako je DORH u dopisu od 28. siječnja 1999. (klasa UP/I-942-04/97-01/01, ur.br.: 2133-06/2-99-30) dao slijedeće mišljenje:

„...mišljenja smo da se radi o presudi /Okružnog narodnog suda u Karlovcu, potvrđene presudom Vrhovnog suda Hrvatske od 31. siječnja 1946./ do koje je došlo zlouporabom prava i političke moći, jer iz izreke i obrazloženja proizlazi da se radi o kršenju međunarodno priznatih načela pravne države i demokratskog društva, i da proturječi javnom poretku Republike Hrvatske.“ ZAMJENIK DRŽAVNOG ODVJETNIKA REPUBLIKE HRVATSKE

... Drugim riječima, nadležni sud u Karlovcu ponio se 2009. kao boljševički sud iz 1945. godine.

Zanimljivo je kako je gospođa Petrak u svojoj istrazi u vezi njena ubijenog oca otkrila da su neki ustaški zapovjednici iz Duge rese i Karlovca bili za vrijem Drugog svjetskog rata tajni partizanski agenti; tako su trojica odgovorni za vješanje na smrt skupine od 10 ljudi u kolovozu 1944. na javnom trgu u Dugoj Resi, a to su gnjusno ubojstvo počinili po odluci Mjesnog komiteta KPH i po zapovjedi Ozne, kako bi se zločin prišio hrvatskoj strani. Poznat je i slučaj kad je komunist Većeslav Holjevac u ustaškoj odori upao u karlovačku bolnicu da oslobodi jednog uhićenog 'druga', i pri tome ubio neke taoce; presvlačenje u odore zaraćene strane je po međunarodnim konvencijama najstrože zabranjeno, i osobe uhvaćene u odori suprotne zaraćene strane mogu biti strijeljne kao špijuni.

Poznat je slučaj poznatog novinara u NDH, g. Mortigjije, kojega je partizanski režim KPH strijeljao nakon WWII na smrt, zato što je navodno ratni zločinac, a Županisjki sud u Zagrebu, Republike Hrvatske, je tog nevinog čovjeka rehabilitirao.

Cijenjeni blogeri i komentatori, zanimaju me Vaši komentari da vidimo tko je tko, tko je za demokraciju i pravnu državu, a tko nije. CBK

22.05.2009. u 09:54 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

petak, 22.05.2009.

OBITELJ PETRAK ŽRTVA KOMUNIZMA I NEOKOMUNIZMA

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link