CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma
četvrtak, 27.11.2008.
POLOŽAJ ŽENA U NOVOM ZAVJETU I KRŠĆANSKOM TE POGANSKOM DRUŠTVU
Muškarci i žene stvoreni su različitima ALI jednakima!
Nasilje nad ženama poprimilo je u naše vrijeme strahovite razmjere. Navest ću samo nekoliko primjera: obiteljsko nasilje kad dečko, zaručnik ili suprug sustavno tuče, vrijeđa i ponižava curu, zaručnicu, suprugu s kojom je u vezi, ili prostitucija je specifičan oblik nasilja nad ženama koji na prvi pogled izgleda tako da je tu žena sama kriva jer se slobodno nudi za novac, ali nema tu nikakve slobode nego se radi o jednome od najbeskrupuloznijih biznisa na svijetu u kojemu najčešće muški makroi ubiru godišnje stotine milijuna ako ne i milijarde dolara profita. Nasilje nad ženama forsira i neoliberalna ideologija jer reklamna industrija ženu prikazuje najčešće kao golišavu radodajku, a muški recipijenti reklama, posebno oni mlađe prirode, stječu percepciju kako je to prava narav žene. Zatim, pornoindustrija krši ljudska prava ženama jer ju se iskljućivo prikazuje kao objekt pa mlađa populacija muških osoba stječe dojam da je to „ljubav“ i očekuju od svojih vršnjaknja u školi, na fakultetu, na poslu da se tako i ponašaju kao u pornićima, a ženske osobe često podlegnu pritiscima društva i udovoljavaju takvim egoističnim prohtjevima i zahtjevima ne bi li ih ipak netko „zavolio“.
Legalizacija pornoindustrije i prostitucije samo prividno drži pod kontrolom ove pojave ali to je onda i kontrola nad kršenjem ljudskih prava žena, što je apsurd sam po sebi umjesto da se uklone uzroci nasilja nad ženama.
Onda na primjer tipično kršenje ženskih prava je nejednakost u isplati novčane naknade na poslu: muški posloprimci i radnici su u gotovo svim zemljama svijeta bolje plaćeni za istu vrstu obavljanja posla od ženskih radnica, čak i s nižom stručnom spremom muškarci zarađuju više od žena s višom stručnom spremom od njih. Nadalje, postoji i dan danas u nemalim dijelovima svijeta doslovno ropstvo u kojemu se žene nalaze, te su žene pored djece najčešće žrtve nasilja u svijetu. Nema kategorije čovječanstva koje su ugroženije od djece i žena, i to bez obzira na boju kože, socijalu i etnikum. I materijalno bogate žene nisu ništa riješile ako su ekonomski situirane jer mogu u svakom času pokupit batine od muškarca ili biti ubijene radi bilo kojeg razloga. Nasilje u brakorazvodnim parnicama, a najčešće nakon razvoda, je kao normalna pojava, posebno ako je žena ta koja podnese zahtjev za rastavu; onda se budi muški ego i tek tada počinje onaj pravi teror. Onda nasilje nad ženama u vidu silovanja u braku i izvan braka, samo što se prije nije biljžilo nego tek u doba demokracije i pojave mas-medija. Silovanje u ratu kao vrsta tajnog oružja vidjeli smo nažalost i u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH, a neke hrabre žrtve su o tome napisale i knjige i posvjedočile o tom zlu, na pr. Jadranka Cigelj u knjizi „Apartman“ u kojoj je opisala logor Omarsku i masovno silovanje nesrpskih žena iz Bosanske krajine. U nekim arapskim društvima kažnjava se i ženu ako je silovana dok silovatelj prolazi s blagom kaznom, ako uopće, najčešće samo silovana biva kažnjena jer je svojim navodno izazovnim ponašanjem ili oblačenjem „izazivala vraga“. To su naravno izgovori slični kao kad bi se tvrdilo da su Židovi sami svojim postojanjem izazivali gnjev nacista. U svakom slučaju, muški šovinizam ne poznaje granice. Ima i suprotnih primjera, zlostavljanja muškaraca od strane žena, ali to je puno, puno rjeđe, i time se ovaj puta sigurno nećemo baviti s obzirom na glavni problem, a to je nasilje muškaraca nad ženama, jer se žena, u pravilu fizički slabija, ne može ravnopravno braniti. Zato je društvo tu, država i njezini zakoni i ustav koji treba jamčiti ravnopravnost ali često je to sve lijepo napisano u teoriji dok u praksi imamo kao posljedicu i rezultat masnice, krv i u konačnici često i smrt – ubojstvo žene. Koje li ironije ovoga svijeta da žena koja donosi na svijet život još češće se suočava s vlastitom smrću zbog nasilja nad njom.
Žena koja je u 22. godini života imala dvoje djece i bila udovica, Marie Olympe de Gouges (07.5.1748. - 03.11.1793.) došla je iz francuske provincije u svjetski Pariz gdje je glasila kao jedna od najljepših žena grada na Seini, ali i kao jedna od najpametnijih građana: svojim je vatrenim angažmanom u Francuskoj revoluciji 1789. i deklaracijom o "Pravima žene i građanke" pridonijela da nešto manje od 200 godina poslije njena objava uđe u Povelju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima. Njen je osnovni stav bio da "žena ima pravo stupiti za govornički pult i govoriti". No, od svojih je muških revolucionarnih kolega poslije giljotinirana zbog navodne kontra-revolucionarne djelatnosti ali njeni su prijedlozi postali sastavni dio današnih univerzalnih ljudskih prava. Iako su žene bile u Francuskoj revoluciji jedne od glavnih koje su jurišale na Bastilleu, morale su prolaziti put preko trnja kao crnci u Sjedinjenim Američkim Državama kojima je predsjednik Ab Lincoln potvrdio sva ljudska prava iz američkog ustava, oslobodio ih ropstva, ali moralo je proći još 100 godina da američko društvo usvoji na Kennedyevu inicijativu i zahtjev Martina Luthera Kinga zakone o ljudskim pravima crnaca.
Ne ulazeći ovaj puta u svjetovnu regulaciju odnosa prema ženama, navest ću primjer kako je odnos prema ženama reguliran u kršćanstvu. Pri tome moram napomenuti da najveći i vodeći teoretičari ateizma na svijetu kritiziraju Crkvu da je, ni manje ni više nego žarište nasilja prema ženama, što je ne samo gruba podvala i propaganda nego graniči s ludilom ali takva percepcija je naširoko rasprostranjena. Razlog tome je borba za preotimanje „duša“, što bi se reklo, dakle, razlozi su konkurencija. Totalitarni komunizam to je definirao geslom: „Religija je opijum za narod“. Nitko naravno u današnje vrijeme ne prisiljava da vjeruje, da pripada nekoj religiji tako da je to stvar slobodnog izbora ali svejedno se ustrajava na tezama koje nisu ništa manje napadne od crkvenih dogmi koje ateistički svijet žestoko kritizira.
Imamo li predrasude prema Crkvi, prije svega prema Rimokatoličkoj crkvi? Učenje kršćanske Crkve, primjerice Rimokatoličke crkve temelji se na Bibliji koja sadrži Stari i Novi zavjet.
Biblija je prevedena gotovo na sve jezike naroda svijeta, i najprostranije je knjižno djelo u povijesti. Vjernici vjeruju da je Biblija (Sveto pismo Starog i Novog zavjeta) uvela dimenziju knjige. Biblija poručuje kako čovjek (žena ili muškarac, muška ili ženska osoba) može preko knjige doprijeti do sebe i do svijeta. Biblija je knjigu učinila temeljem ljudske unutrašnjosti.
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
(Radosna vijest ili Evanđelje po Ivanu, poglavlje 1. stih 1.) Citat iz Biblije U početku bijaše Riječ trebalo bi shvatiti da je Stvoritelj istupio i rekao: „Ono što jest, ono što sam ja, bit će.“
Doba preporoda u Europi (renaissance, fonetski – renesansa) preuzelo je određenje (definiciju) ljudskoga, te u širem smislu Biblija više nije bila (samo) Božja knjiga već je bila riječ o ljudskim knjigama, iako je čudno, čak besmisleno, odvajati Boga od čovjeka. Zar nije u Knjizi Postanka, Poglavlje 1. Počeci svijeta i čovječanstva, stih 27. nadahnuto Božjom riječi rečeno:
Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.
Biblija je na hrvatski prevedena sa starogrčkog dok se original Biblije na aramejskom jeziku «izgubio» ili drugim riječima možemo reći da Biblija sadrži samo dio istine, doduše veliki dio i navjeći dio ali ne cjeloviti jer se u samom prijevodu već gubi barem minimalna istina, a kamoli ako prijevod nemožemo usporedit s izvornim originalom. Kažu ipak da Vatikan raspolaže s jednim originalom Biblije na aramejskom, te da se u Jeruzalemu na dva mjesta nalaze skrivena dva primjerka Biblije na originalnom jeziku i da će jednom biti oba objavljena u roku od šest mjeseci.
O nasilju nad ženom od strane Crkve pisala je poznata ateistička trojka u knjizi „The Holy Blood and The Holy Grail“ autora Michaela Baigenta, Richarda Leigha i Henrya Lincolna, objavljena u svijetu 1982. godine koja je u Hrvatskoj objavljena 1997. pod naslovom „Sveta krv,. Sveti gral“.
I Dan Brown u svom „Da Vincijevom kodu“ sugerira da je žena tlačena od strane Crkve, da je kršćanstvo u biti muški svijet u kojemu žena kao mali Ivica od kužine stoji u kutu.
Uglavnom, autori tvrdnje (teze) o svjetovnom, a ne o Božjem Isusu pokušavaju među kršćane, dakle, među vjernike, ali i općenito među sve ljude dobre volje unijeti pomutnju ili smutnju. Otac hrvatske Domovine Ante Starčević još je u 19. st. ustanovio i govorio da neki u mutnome ribu love, ili drugim riječima, tko nešto hoće dovesti u pitanje, dignut će takvu prašinu u javnosti da se od šume neće vidjeti stabla i obratno. Svjetski poznati politički tjednik lijevog centra „Der Spiegel“ objavio je u broju 22. od 26. svibnja 2007. članak pod naslovom „Der Kreuzzug der Gottlosen“ /Križarski rat Bezbožnika/. U citiranom članku nova generacija skepticista i znanstvenika pokrenula se da svijet „oslobode“ vjere u Boga. „Oružja“ kojim se služe su Darwin i njegova teorija o evoluciji, internet, i nelagodnost nekih zbog miješanja biskupa i Crkve, te islamskih propovjednika u život ljudi. Novi kritičari vjere, Francuz Onfray i Englez Dawkins iz Oxforda, kao i neki drugi njhovi istomišljenici, želi prosvjetiteljsku revoluciju jakobinaca i Voltairea, Nietschea i Newtona dovesti do kraja!
Navedeni teoretičari kritiziraju monoteističke religije, kršćanstvo, judaizam, budizam i islam, i početkom 21. stoljeća nemaju mnogo pristaša jer nisu u stanju ujediniti ateiste (ljude koji ne vjeruju u Boga) ali pristaše u liku narodnih masa nisu imali ni Karl Marx i Friedrich Engels kada su 1848. objavili svoj „Manifest komunističke partije“, što znači da nije nemoguće da djela teoretičara o navodnom nepostojanju Boga neće u budućnosti preuzeti borbeni novi revolucionari, kao što je i Vladimir Iljič Uljanov Lenjin preuzeo revolucionarni zadatak ostvarenja naputaka iz Komunističkog Manifesta o iskorjenjivanju „buržoaske“ klase i stvaranje „besklasnog društva“.
Nije istina da je Crkva tijekom stoljeća «preinačila» sjedinjenje muškarca i žene u «sramotan čin», niti je spolni odnos okarakterizirala kao sramotan čin. U „Da Vincijevu kodu“ se u osnovi poziva na sex (spolni odnos), odvojen od mjerila koje je zadao Bog. Brownov poziv na spolni odnos nije sveti brak nego je riječ o običnom slobodnom spolnom odnosu prerušenom uz pomoć neopoganskog kvazi-religijskog jezika.
Glavni dio razumijevanja „Da Vincijeva koda“ je što Brown niječe ulogu Stvoritelja.
Istina je da Biblija zagovara maximalan sexualni užitak, i to u braku, koji je svet. Ljudska spolnost i ljudski duh beskrajno su isprepleteni dok Brown propagira sex bez duhovne vrijednosti, i to još pod izgovorom zaštite ženske osobe. Muškarac po sebi je djelomičan prikaz onoga tko je Bog. Žena po sebi je djelomičan prikaz spektra osobina Boga. Kad se muškarac i žena spolno spoje u „jedno tijelo“ (Knjiga Postanka 2:24) oni postaju potpuniji izraz spektra Božjih osobina.
„Je li istina da je Crkva proganjala i ubila više od pet milijuna žena tijekom više od tri stoljeća, kao dio brutalnog „preodgoja“?“
Teza Brownova romana, koji pretendira da čitateljice i čitatelji pomisle da se radi o romanu koji se temelji na povijesnim činjenicama, jezgrovita je: kršćanstvo je uništavalo i ubijalo žene. Poganstvo je žene afirmiralo. Da li je to točno, da li je to istina?
Kao prvo, Crkva je sastavljena od shrvanih i često grješnih ljudi. To je činjenica koju ni aktualni papa Benedikt XVI ne niječe. Kao drugo, predstojnik katedre sociologije na fakultetu sveučilišta u New Yorku, Steven Goldberg, napisao je da otkrića u 20. st. nisu uopće uspjela predočiti ni najmanji dokaz da su matrijarhati u tako zvanom „ranom razdoblju povijesti“ čovječanstva ikada postojali. U istaknutoj knjizi Alvina Schmidta «Pod utjecajem: kako je kršćanstvo preobrazilo civilizaciju» može se pročitati da su se prije dolaska Isusa, dok je svijetom vladalo poganstvo (vjera u postojanje više bogova), životi žena vrlo malo cijenili. Aristoteles je smatrao da se žena nalazi na razini između muškarca i roba. Platon je učio da će se muškarac koji je živio kukavičkim životom reinkarnirati (ponovo roditi) kao žena. Prosječna Atenjanka imala je društveni položaj roba. Gdjegod da se kršćanstvo pojavilo, uzdiglo je žene.
Što se tiče ubojstava žena u povijesti, većinu žena su svjetovni, a ne crkveni sudovi osudili na smrt, pod optužbom da su vještice. Brown sugerira brojku od pet milijuna ubijenih žena u povijesti svete inkvizicije. Brojka otprilike odgovara broju ubijenih židovskih civila od strane Hitlerova režima u okupiranoj Europi od 1939. do 1945. godine.
Povijesna je istina na osnovi znanstvenih istraživanja da je između 1450. godine i godine 1750. bilo možda oko 100 tisuća suđenja, s negdje između 40 tisuća do 50 tisuća pogubljenja, od kojih su 20 posto do 25 posto bili muškarci. Naravno, bilo je između 40 tisuća do 50 tisuća žrtava previše.
Brown je, dakle, na veliko uvećao broj takozvanih vještica spaljenih na lomači, i to za oko 200 puta.
Kršćanski je priznati i reći da je spaljivanje odnosno ubojstvo makar i jedne osobe neoprostivo. Papa Ivan Pavao II (Karol Woytila) se u ime Rimokatoiličke crkve ispričao za žrtve koje je prouzročila Rimokatolička crkva osobama nepravedno osuđene i na pravdu Boga pogubljene na lomačama.
Brown pogrešno tumači Bibliju kada tvrdi da je Biblija grijeh u vezi jabuke prebacila na Evu, što nije točno, jer u knjizi Postanka (3:12) je riječ o grijehu muškarca i da Adam kukavički želi krivicu prebaciti na Evu. Apostol Pavao govori o tomu još naglašenije. On kaže da je grijeh u ovaj svijet ušao kroz djela jednog muškarca, Adama (Poslanica Rimljanima, 5:17).
U Starom Zavjetu je Estera prikazana kao hrabra osoba. Estera je žena. Ruta je prikazana kao odana, oštroumna i mudra. Debora je bila supruga, majka i sudkinja u Izraelu itd.
Ako je Mr. Brown u pravu, Novi Zavjet je napisala skupina muških šovinističkih ženomrzaca. Ako je to istina, zašto bi onda muška elita dopustila ženama da imaju važnu ulogu u Kristovoj genealogiji, što je najneobičniji primjer uvrštavanja, uzimajući u obzir da je tipična loza u to doba uključivala samo muškarce. Ako su rani vođe kršćanstva bili tako pokvareni kao što se to u „Da Vincijevu kodu“ tvrdi, onda ni jedna žena ne bi bila uvrštena u Kristovo rodoslovlje. No, pet je žena uvršteno, Tamara, Ruta, Bat-Šeba, Marija, Isusova majka, i Rahaba.
Brown pokušava uvjeriti publiku da gnostička evanđelja afirmiraju žene, a da ih Novi Zavjet ponižava. Međutim, ni ta Brownova tvrdnja nije istinita.
Naime, kad je Isus po prvi put objavio da je On Mesija (Krist), podijelio je to s jednom ženom, i to ne bilo kojom ženom. Ona je imala pet bivših muževa i živjela je s muškarcem koji joj nije bio muž. Nadalje, ona je bila Samaritanka, što je značilo da je Isus prekršio tadašnje rasne granice (Evanđelje po Ivanu, 4:17-26).
Kad je Marija (sestra Marte i Lazara) slušala Isusov nauk, što su u to doba smjeli raditi isključivo muškarci, a Marta dizala viku jer njezina sestra zbog toga ne vrši «žensku» ulogu (kućne poslove), Isus je pohvalio Mariju i prekorio Martu.
Najveće priznavanje žena u Novom Zavjetu nalazi se u činjenici da je žena, kojoj, prema običajima toga vremena nije bilo dozvoljeno svjedočiti na sudu, ta koja, naime, Marija Magdalena, svjedoči o najvažnijoj objavi u cijeloj Biblijskoj i kršćanskoj povijesti: riječ je o stvarnom, doslovnom i tjelesnom uskrsnuću Isusa od mrtvih (Evanđelje po Mateju, 28:1 i Evanđelje po Marku, 16:1 i Evanđelje po Luki, 24:10).
Biblija nam govori da Bog veoma poštuje žene. Međutim, povijesna je istina da su postojali neki Crkveni vođe, kao na pr. Tertulijan, Ćiril Jeruzalemski, Sv. Jeronim i Sv. Augustin od 3. do 5. stoljeća koji su bili protiv žena, ali to ne znači da je Crkva u cijeloj povijesti bila protiv žena, nego su neki vjerski poglavari zloupotrijebili vjeru i krivo tumačili Bibliju.
Crkva ne potiče na rat, na mržnju, na netoleranciju nego upravo suprotno i obratno. Snošljivost među ljudima različite boje kože, vjere, nacionalnosti, spolovima socijalnog položaja i etničkog podrijetla je temeljna odrednica Rimokatoličke crkve. To su činjenice. Papa može počiniti grijeh, kardinal može počiniti grijeh, biskup, župnik, vjernik može počiniti grijeh. Nitko na ovome svijetu nije bezgrješan.
Žene su dale veličanstveni doprinos u Crkvenoj povijesti odnosno u povijesti čovječanstva, kao na pr. Perpetua. Perpetua, dvadesetšestogodišnja majka novorođenčeta, zajedno sa svojom sluškinjom Felicijom, pokazala je veliku hrabrost dok su ih predstavnici vlasti Rimskog Carstva mučili zbog njihove kršćanske vjere u ožujku 205. godine. Postoji Sv. Klara, Sv. Katarina i druge svetice u svetoj Rimokatoličkoj crkvi.
Isus je taj, a ne poganski svijet koji ga je okruživao, koji je počeo poučavati pozitivni način kakvim se treba postupati prema ženama. Muški šovinizam ili mržnja muškaraca prema ženama nije časna, isto kao što nije časna ženska mržnja prema muškarcima. Šovinizam je pogrešan. Srž Biblijske istine je da su muškarci i žene stvoreni jednakima ali različitima.
Najgori su opet oni dobri ljudi koji o svemu tome šute. Takvima je Sveti Ivan Evanđelista prenio slijedeću Božju uporuku:
„Poznam tvoja djela: niti si studen, niti vruć! Oh kad bi bio studen ili vruć! Ali, jer si mlak – ni vruć ni studen – izbacit ću te iz usta svojih.“ (Sv. Ivan, Apokalipsa)
CBK
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga Black Blog of the Communism
Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:
Samo nas istina može spasiti!
Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)
Erich Fromm
“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”
Link
CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika
Tisak i portali vijesti:
HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS
www.crniblogkomunizma.blog.hr
e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com
Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma
"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)
John Lennon je rekao:
"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."
PS: ubio ga je luđak.
“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)
Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:
“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”
(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)
Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:
“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”
(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)
„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“
(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)
„Ich bin ein Berliner“
(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)
CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com
HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga
"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)
„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)
„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.
Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"
„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)
Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica
Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!
TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!
Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)
Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)
"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)
Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:
"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")
<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"
Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.
Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:
„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“
Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.
Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!
"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”
Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića
George Orwell:
U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.
Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4
Predsjednik Ab Lincoln:
Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.
Mathias Richling:
Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!
Slobodan čovjek kaže:
Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.
Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.
Predsjednik Thomas Jefferson:
Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.
Filozof Voltair:
Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.
Jean de la Bruyere:
Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.
George Bernard Shaw:
Sve velike istine počinju kao blasfemija.
Mark Twain:
Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.
H.G. Wells:
Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.
Njemački novinar Peter Scholl-Latour:
Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.
Burkhard Hirsch:
Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.
Halo robovi:
U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"
Evolucija svjesnog čovjeka:
Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!
Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!
Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!
Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.
Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!
Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.
Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.
Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.
Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!
CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.
Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.