CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma
utorak, 30.09.2008.
Peter Canderas Schulte "Alejandro"
„Volim ga! Moja ljubav za njega dolazi iz naroda, od ljudi siromašnih.“
U ponedjeljak 29. rujna 2008. dogodio se najveći pad indexa Dow Jones u jednom danu, tako da je vrijednost dionica na Wall Streetu pala više nego nakon terorističkih napada od 11. rujna 2001. godine! Razlog: am. Kongres odbio je paket mjera u vrijednosti od 700 milijardi US$ za spas tajkunskih banaka liberalnog ustroja istočne obale Sjedinjenih Američkih Država, prvenstveno grada New Yorka. Predstavnici američkog naroda odbili su sanaciju privatnih banaka novcem poreznih obveznika. Odbili su pokriti laži od prevaranata i varalica! Sjetimo se suprotnog slučaja kada je predsjednik Tuđman i Račanova koalicijska vlada sanirala hrvatske banke, opljačkane sofisticiranim zločinačkim metodama, kao na pr. Dubrovačka banka, ili Riječka banka i druge koje su potom sanirane novcem iz hrvatskog državnog proračuna, dakle, novcem poreznih obveznika. Nakon toga ih je hrvatska vlada „privatizirala“, naime, sve banke prodane su u većinsko vlasništvo stranih zemalja, ne privatnih vlasnika banaka nego doslovno stranih zemalja i vlada u inozemstvu. (Izvor: Ekonomski institut u Zagrebu.) Kapital od Bayerische Landesbank iz Münchena, primjerice, koja je bila kupila Riječku banku, i koja je nedavno kupila austrijsku Hypo-Alpe-Adria banku u čijem su pak vlasništvu neke nekadašnje hrvatske banke, pripada većinski Slobodnoj Državi Bavarskoj, i njome upravlja bavarska vlada.
Kad sam već pomislio da je blamaža koju je Mesić doživio na novinarskom prosvjedu protiv neučinkovitosti krim-policije, i odbijanje am. parlamenta za financiranjem bačve bez dna jedina dobra vijest, ugodno sam se iznenadio gledajući oko ponoći jedan dokumentarac koji mi se urezao u pamćenje, i to ne samo zato što je zanimljiv poput nekog thrillera ili krimića nego zato što daje odgovore na neka važna pitanja koja se tiču i nas u Hrvatskoj. Radi se o istinitoj priči koja se dogodila nedavno, prije nekoliko godina. Glavni lik priče zove se:
Peter Cardenas Schulte, zvan „Alejandro“
Prvo ću dati činjenični opis tog čovjeka, odnosno njegove autobiografske podatke: rodom je iz južnoameričke države Peru, bijelac, studirao u Argentini gdje se zagrijao za ideje marksizma, i nakon toga postao najtraženi peruanski lik za kojim je bila raspisana visoka novčana nagrada, i ime mu se nalazilo na policijskoj tjeralici, a masovni mediji glavnoga grada Lime proglasiše ga najkrvoličnijim teroristom. Bio je drugi čovjek revolucionarne marksističke organizacije MRTA – Tupac Amaro. Tupac Amaro bio je Indio, dakle, domorodac i potomak drevne civilizacije Inka koja je vladala Južnom Amerikom prije dolaska španjolskih konkvistadora. Borio se u 19. st. protiv španjolske kolonijalne politike podjarmljivanja naroda Perua. Narod Perua je jako materijalno siromašan. Tamo vlada uski sloj tajkuna, i bjelačka elita dok su domorci, tamnoputi potomci Inka, socijalno siromašni, obespravljeni, uglavnom izvan sustava obrazovanja i školovanja, a pogotovo izvan političkog sustava desetljećima i desetljećima. Socijalno osjetljiv „Alejandro“ stanovao je u elitnoj četvrti glavnoga grada Lime, bio je rocker, išao po tulumima, ljepotice su se trgale za tim markantnim tipom s brkovima. Visok, pametan i introvertiran. U njegovom društvu nalazio se nećak od predsjednika države, djeca ministara i raznoraznih državnih službenika i vojnih i policijskih zapovjednika ali čovjek s kojim se najviše volio družiti bio je jedan siromašni mljekar koji je prodavao mlijeko u bogatoj rezidencijalnoj četvrti.
Počeli su atentati i bombaški napadi ekstremno-ljevičarske organizacije MRTA na vladine institucije i državne dužnosnike omraženog režima, i jednoga dana je Cardenas Schulte „Alejandro“ uhićen i sproveden u zatvor. Zatvorili su ga u kavez i tako su ga transportirali zrakoplovom do najbolje čuvanog zatvora u zemlji. Bio je tri godine u ćeliji koja nije imala ni vrata ni prozor nego su ga u vreći spuštali kroz otvor u nju. Međunarodni crveni križ je od peruanskih vlasti zahtijevao da ćelija dobije vrata. Čuvaju ga u zatvoru s visokim stupnjem sigurnosti, a čuvari su vojnici i časnici s teškim naoružanjem i oklopom odnosno vojnim transporterima i mitraljeskim gnijezdima dok je cijeli kompleks na pacifičkoj obali opasan žicom. Mjesto milozvučnoga imena Miraflores.
Inače, Peru je jedna izuzetno lijepa zemlja, kao Hrvatska, ima more, lijepe (pješčane) plaže, zemlju nadvisuju južnoameričke Alpe zvane Ande, i krasi amazonska prašuma, rijeke, doline i prirodna bogatstva različitih vrsta. Ali stvarnost je više ružna nego lijepa jer je većina stanovništva nepismena, obespravljena, i opljačkana, kako od strane bjelačke domaće elite tako i od stranaca, prvenstveno od američkih multinacionalnih kompanija. Nije stoga čudno da su politički pokreti koji zagovaraju pravdu, otimanje od bogatih i podjelu imovine siromašnima padali diljem Južne Amerike na plodno tlo i nicali kao gljive poslije kiše. „Alejandov“ pokret znao je otimati čitave kolone kamiona s hranom i dijeliti siromašnima u zabitim predjelima Perua. Peru ima čak dva ljevičarska pokreta otpora, navedeni marksistički „M.R.T.A.“ i „Svijetleća staza“. Ima razlike među njima. MRTA je bliska socijalističkoj stranci i njena produžena ruka, slično kao IRA i Sin Fein u Irskoj, dok je „Svijetleća staza“ više boljševička, odvojena i od naroda i od stvarnosti. Po statističkim podatcima je MRTA skrivila 1% žrtava u sukobima s vladinim snagama, uključujući i civilnih, a 54% žrtava je skrivila „Svijetleća staza“, dok ostatak ide na račun vladinih snaga. Peter Cardenas Schulte „Alejandro“ bio je najtraženiji „terorist“. Kada je u glavnom gradu Limi bila poznata okupacija japanskog veleposlanstva od strane revolucionarne organizacije MRTA, jedan od njenih glavnih zahtjeva je bilo puštanje iz zatvora „Alejandra“. (Okupacija je ugušena u krvi.)
„Alejandro“ bilo je konspirativno ime gerilskog vođe Petera koje si je nadjenuo po svome sinu Alejandru koji s majkom živi u Berlinu. Kad je imao 22 godine prvi put je Alejandro od oca iz zatvora dobio pismo, i u 25. ga je prvi put vidio, posjetivši ga u zatvoru. Prije nije htio ni čut za njega, jer mu je bilo odbojno da ga se povezuje s jednim teroristom, a nakon toga ga je zavolio jer ga je upoznao, a najviše su drugi ljudi o njemu kao čovjeku ispričali sve najljepše. Saznao je da mu otac ima ideale. Čudio se, jer su službene ocjene o njegovom ocu najgore zamislive, ali ujedno i klevetničke jer daleko su premašile osudu kojom se osuđuju teroristi. Sin Alejandro, strastveni snimač video-uradaka, je uz pomoć njemačke javno-pravne televizije ZDF snimio dokumentarac o njegovu posjetu ocu. U biti, o njegovu ocu. Njegova priča ide ovako:
Berlin – Stockholm – Lima
Roditelji su mu bili hippyji koji su u Argentini došli u dodir s ljevičarskim pokretom ali su zbog državnog udara desničarske vojne junte morali pobjeći u Peru. Tamo je Peter postao gerilski vođa, zadužen za glavni grad. Roditelji mu se nisu baš slagali, često su se svađali. Otac mu je bio tvrdoglav i teškog karaktera koji zbog svojih ideala i stavova nije popuštao ni za milimetar, čak i za račun svog privatnog života. Zbog njegove ilegalne aktivnosti mlada žena je sa sinom, koji se rodio u Peruu, često morala bježati i skrivati se po različitim mjestima. Vlasti su je osudile na 30 godina zatvora samo zato što je bila supruga najtraženijeg terorista. Odlučila je emigrirati iz zemlje i povesti sa sobom sina. Peter se tome usprotivio i imao je moć provesti svoju prvotnu želju da mu sin ostane u zemlji ali je iz poštovanja i ljubavi prema supruzi popustio, i žena je sa sinom Alejandrom živjela prvo na Siciliji, a poslije je dobila politički azil u Njemačkoj. Peter se rastao od supruge i našao si je drugu ženu s kojom ima dvoje djece, kćer i sina. I oni su zbog njega morali emigrirati iz zemlje, i dobili su politički azil u Švedskoj. Alejandrovo životno putovanje počelo je s posjetom svojoj sestri i svome bratu u Stockholm gdje ih je prvi puta vidio u životu. On plavokos, oni crnokosi i tamnoputi. Njihova baka koja je u emigraciju otišla u paketu s ostalom obitelji također tamnoputa, kao i kćer joj, Peterova žena. Svi jako simpatični, obrazovani i pametni. Zabrinuti zbog Petera. Njegova kćer Greta ne shvaća zašto im je otac uopće podario život s obzirom na život koji je odabrao, život progonjene zvijeri. No, svi ga vole. Bakica je pričala kako je zetu u zatvor krijumčarila u svojoj punđi od kose sve potrebno što je trebalo, kao neki James Bond. Alejandro, saznavši u Stockholmu jako puno o svome ocu potom posjećuje zemlju u kojoj se rodio, i razgovora s očevom rodbinom, svojim stričevima i tetama, djedom slikarom, i očevim prijateljima. U zemlji su ljudi već pomalo zaboravili na ime Petera Canderasa Schultea, posebno mlađa populacija o njemu nema pojma. No, novinari i te kako znaju o kome se radi. Peterov brat govori kako svog brata nikada nije ni pokušao odgovarati od nasilne metode za koje se Peter odlučio jer je znao da su mu ideali iznad svih opasnosti i lagodnoga života koji je mogao imati. Sve što je radio, radio je za narod, kako svjedoče njegovi poznavatelji. Novinari ne odobravaju njegove metode ali ga ne osuđuju jer kažu da u društvu svojevremeno nije bilo neke alternative, posebno u vrijeme diktature predsjednika Fujimorija. Alejandro posjećuje oca u zatvoru, prvi puta g vidi u svome životu, i fasciniran je njime. Primijetio je da ga je otac za cijelo vrijeme posjeta gledao ravno u oči. Prvo su se samo rukovali ali poslije i zagrlili. S obzirom da snimanje u zatvoru nije bilo dozvoljeno, Alejandrov očuh, umjetnik, naslikao je posjet na crtežima. Rekonstruirana duhovna klima u zatvoru izgledala je ovako: na „dobar dan“ stražarima je jednome stražaru pozdrav ušao kroz jedno uho unutra, kroz drugo van, a kod drugog stražara su se slova „d o b a r d a n“ rasula, ne o stražarovu glavu nego o zid koji se nalazio na mjestu glave.
Peterova je sestra posvjedočila da se njen brat u zatvoru promijenio. Imao je dugo vremena za razmišljanje, i njegovi stavovi su danas demokratski. Peter je u jednoj video-poruci zamolio sve žrtve i njihove obitelji za oprost, a posebno je zamolio svoju djecu da mu oproste što ih je uskratio za djetinjstvo bez oca.
Peter Cardenas Schulte – Alejandro u međuvremenu se odvojio od svoje nekadašnje revolucionarne organizacije MRTA, i odrekao se marksizma kao nasilne ideologije. (Politički i socijalni borbeni komunistički program Karla Marxa i Friedricha Engelsa, Manifest komunističke partije, osim ideala, na kraju drugog poglavlja „Proleteri i komunisti“ propisuje revolucionarne nasilne metode u ostvarivanju socijalizma.)
To me, iskreno rečeno, fasciniralo, jer je nekadašnji marksist spoznao zablude marksizma, a zabluda je što se socijalizam po primjeni programa od Karla Marxa ne može provesti bez silnih žrtava, te se ne može provesti ni uz silne žrtve. Peter Cardenas Schulte odrekao se nasilja u duhu marksizma i okrenuo se ostvarivanju socijalističkih ideja kroz demokratski višestranački sustav koji je u njegovoj sirmašnoj zemlji profunkcionirao nakon pada diktatora Fujimorija za kojim je raspisana policijska tjeralica. Peter se odrekao marksizma, ne zato što je zauzvrat dobio aboliciju, jer nije pomilovan, nego zato što je sam shvatio marksističke zablude. Njegovi nekadašnji suborci su posvjedočili da njihov pokret nije nasiljem rezultirao ni jednim jedinim pozitivnom pomakom. Jednostavno ništa nisu postigli. Peter je i danas u zatvoru jer je osuđen na doživotnu robiju. Ali, Peter je dao šansu ostvarenju socijalne pravde kroz demokraciju, a ne kroz komunizam. Kad bi se mnogi jugoslavenski marksisti/titoisti ugledali na Petera, Hrvatskoj bi bilo bolje, ali mnogi i ne žele Hrvatsku nego povratak Jugoslavije pa očekujem u bližoj budućnosti puno veći i brži napredak Perua nego Hrvatske. PS: naslovni citat s početka posta dala je Peterova punica. CBK
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga Black Blog of the Communism
Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:
Samo nas istina može spasiti!
Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)
Erich Fromm
“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”
Link
CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika
Tisak i portali vijesti:
HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS
www.crniblogkomunizma.blog.hr
e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com
Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma
"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)
John Lennon je rekao:
"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."
PS: ubio ga je luđak.
“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)
Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:
“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”
(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)
Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:
“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”
(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)
„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“
(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)
„Ich bin ein Berliner“
(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)
CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com
HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga
"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)
„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)
„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.
Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"
„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)
Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica
Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!
TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!
Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)
Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)
"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)
Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:
"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")
<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"
Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.
Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:
„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“
Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.
Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!
"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”
Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića
George Orwell:
U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.
Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4
Predsjednik Ab Lincoln:
Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.
Mathias Richling:
Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!
Slobodan čovjek kaže:
Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.
Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.
Predsjednik Thomas Jefferson:
Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.
Filozof Voltair:
Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.
Jean de la Bruyere:
Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.
George Bernard Shaw:
Sve velike istine počinju kao blasfemija.
Mark Twain:
Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.
H.G. Wells:
Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.
Njemački novinar Peter Scholl-Latour:
Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.
Burkhard Hirsch:
Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.
Halo robovi:
U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"
Evolucija svjesnog čovjeka:
Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!
Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!
Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!
Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.
Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!
Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.
Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.
Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.
Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!
CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.
Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.