crniblogkomunizma

petak, 18.07.2008.

PRVA SUDSKA PRESUDA PROTIV JEDNOG UDBAŠA, ALI NE U POST - "SOCIJALISTIČKOJ" HRVATSKOJ NEGO U DEMOKRATSKOJ I PRAVNOJ DRŽAVI NJEMAČKOJ

BREAKING NEWS:

SENZACIONALNO: UDBAŠ DOLIJAO – TJERAN ZEC IZ ŠUME, ISTRČALO CIJELO KRDO DIVLJIH SVINJA!
TITOVA SFRJ – TERORISTIČKA TVOREVINA – PROVODILA DRŽAVNI TERORIZAM !!!

Na Zapadu ništa novo? Na Zapadu ipak nešto novo: gotovo je s praksom maženja bivših komunista, udbaša i udbaških doušnika! Privremeni specijalni sud za državni terorizam pri Županijskom sudu u Münchenu donio je prvu presudu u povijesti protiv jednog udbaša, sluge jugoslavenskog komunizma i boljševičkog režima: Krunoslav Prates, pod udbaškim konspirativnim doušničkim imenom „Boem“ dobio je kaznu doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u svirepom ubojstvu bivšeg komunista i direktora marketinga zagrebačke INE, g. Stjepana Đurekovića, hrvatskog političkog emigranta. (Hrvatski državni vrh ostao u šoku, vidjet ćemo poslije zašto.) Prvu molbu za pomilovanje će osuđenik udbaš Prates po njemačkom zakonu smjeti podnijeti tek nakon 15 godina neprekidno izdražen kazne, znači, tek kad bude imao 75 godina.

Kao organizatori tog gnjusnog ubojstva (Stjepanu Đurekoviću su udbaške ubojice sjekirom raskolile glavu) navedeni su Josip Perković, Zdravko Mustač, Mika Špiljak i Stane Dolanc, od kojih je drug Stane nekadašnji šef sekretarijata za unutrašnje polosve SFRJ, i naravno, nekadašnji partizanski antifašist iz „Osvobodilne fronte“ koja je 1945. godine 20.000 tijela nekomunističkih i antifašističkih Slovenaca odvojila od njihovih duša.

U čitanju pledoajea je Glavni državni odvjetnik Savezne Republike Njemačke, g. Wolf-Dieter Dietrich, naglasio je da Glavni državni odvjetnik, Mladen Bajić, i Državno odvjetništvo RH „nije uopće surađivalo“ s njemačkim državnim odvjetništvom u rasvjetljavanju političkog ubojstva pokojnog Đurekovića, koji je ubijen 28. srpnja 1983. u mjestu Wolfratshausen kraj Münchena, i to od strane koljačke Udbe. Dietrich je naglasio: „Hrvatska s jedne strane pokušava provesti reforme i postati članica EU, ali s druge strane stari komunistički kadar još ima velik utjecaj na hrvatsko pravosuđe – izjavio je savezni tužitelj“, i nastavio „Glavno državno odvjetništvo u Hrvatskoj nije zainteresirano za rješavanje ubojstava, a unatoč zahtjevima i obećavanoj suradnji /suradnju obećao premijer Sanader/, samo smo zasipani bezvrijednom dokumentacijom“. (Izvor: Jutarnji list, 08.07.2008. „Hrvatska nam nije htjela pomoći u suđenju Pratesu“.)

Prates je osuđen i na osnovi njegova vlastita priznanja na minhenskom suđenju da je udbašima predao ključ od garaže u kojoj se nalazila improvizirana tiskara u kojoj je radio Stjepan Đureković.

Postoje dva motiva ubojstva. Prvi je što je Stj. Đureković objavio tri knjige u kojima je jugoslavenski državni i partijski vrh optužio za političku korupciju, a drugi je motiv da se prikrije pljačka nafte koju je u INA-i navodno izveo sin od Mike Špiljka, Vanja Špiljak, pa je St. Đureković od Udbe optužen da je otuđio jedan Inin tanker nafte kojeg da je prodao na međunarodnom tržištu u Rotterdamu i novac stavo u svoj džep od čega da je tiskao „protujugoslavensku“ literaturu. Jedna Đurekovića knjiga nosi zanimljiv naslov: „Ja, Josip Broz Tito“.

Iako je minhenski Sud za državni terorizam pozvao Pratesova šefa Josipa Perkovića da konačno preda sudu navedeni ključ, ovaj je obavijestio Sud da je bolestan (bolestan je kao svojedobno kad je bio „bolestan“ Mladen Naletilić „Tuta“ koji je poslije zaigrao u odbojkaškoj momčadi haaškog pritvora; inače, Udba ima i danas doušnike u zdravstvu preko kojih nabavljaju krivotvorena liječnička izvešća.

U kojoj je mjeri Hrvatska premrežena udbaškim doušnicima svjedoči i izjava glavnog udbaša Josipa Manolića koju je devedesetih godina dao „Vjesniku“, kada je rekao da je Udba samo na području Hrvatske za vrijeme Titove Jugslavije imala „220 tisuća doušnika“. Evo što kaže antifašist i lovac na naciste Simon Wiesenthal u jednoj od svojih posljednjih izjava u životu:

„STASI /istočnonjemačka Udba/ je u represiji prema svom narodu bila gora od Gestapa“ odnosno Hitlerove tajne policije GESTAPO. Wiesenthal je za svoju tvrdnju naveo sljedeće činjenične podatke: „Gestapo je imao 40.000 agenata u zemlji /3. Reich/ od 80 milijuna stanovnika, dok je STASI zapošljavao 102.000 agenata i doušnika da kontrolira samo 17 milijuna ljudi /u DDR/.“

Zdravko Mustač je inače bio šef Udbe u Zagrebu kada su udbaši 1981. likvidirali zagrebačkog Židova Ernesta Brajdera zato što je s Dobroslavom Paragom sakupljao potpise na peticiju Predsjedništvu SFRJ kojom su od „drugova“ zahtijevali oslobađanje političkih zatvorenika iz jugoslavenskih zatvora i logora (Miroslav Krleža odbio je potpisati peticiju). S obzirom da drug Zdravko nije kažnjen zbog ubojstva nevinog čovjeka, osnovano je osumnjičen da je počinio i slijedeće ubojstvo, nevinog Stjepana Đurekovića. Kad je uspostavljena „demokratska“ Hrvatska, 1990. godine, kao pravi stručnjak je Zdravko Mustač od strane "hrvatskog vrhovništva" postavljen za šefa kabineta od Josipa Manolića u udbaškoj Službi za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) Republike Hrvatske. Poslije je postao šefom osiguranja u „Kaptol-banci“ od Tuđmanova unuka Dejana Košutića koji danas živi u Beogradu.

Stručnjak Josip Perković je također svoje usluge ponudio „demokratskim“ vlastima RH, pa je tako u kolvozu 1991. smijenjen osnivač hrvatske vojno-obavještajne službe Drago Frančišković (koga je postavio general Martin Špegelj), a na njegovo je mjesto postavljen Josip Perković, dobivši od vrhovnika čin brigadira Hrvatske vojske. On je hrvatsku vojno-obavještajnu službu RH, koja je do Frančiškovićeve smjene uspješno nadzirala agente KOS-a JNA, preimenovao u S.I.S. i usmjerio prema „unutarnjem neprijatelju“, t.j. prema antikomunističkoj demokratskoj oporbi na čelu s Dobroslavom Paragom. Josip Perković je osnovano osumnjićen da je umiješan u političko ubojstvo i atentat na dopredsjednika Hrvatske stranke prava, g. Antu Paradžika, kao i na hrvatske branitelje generala HOS-a Blaža Kraljevića i osam stožernih časnika Hrvatskih obrambenih snaga. Naravno, kao osnovano osumnjićeni šef u svemu tome je Josip Manolić koji je nedavno od predsjednika Mesića odlikovan visokim državnim odličjem. Manolić Josip je osnovano osumnjićen i za likvidaciju zagrebačkog nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, kao i za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima u Bjelovaru, 1945. godine. Kad je predsjednik Tuđman dao Josipu Perkoviću nogu u zadnjicu, ministar obrane Gojko Šušak uzeo ga je k sebi za šefa kabineta u MORH-u.

Mika Špiljak pak nije bio samo običan šuster (po zanimanju, dakle, postolar) nego i generalni sekretar politbiroa CK SKJ i predsjednik Predsjedništva SFRJ koji je Franji Tuđmanu, kao nekadašnjem političkom zatvoreniku i disidentu komunizma/titoizma godine 1987. nabavio jugo-pasoš kako bi ovaj mogao otputovati u Ameriku i pobrati vrhnje od hrvatske emigracije, odnosno lovu, novac za predizbornu kampanju 1990. Inače, svi drugi politički zatvorenici i disidenti su svoje pasoše dobili tek 1989./1990. Tako je uskraćen pasoš i Dobroslavu Paragi koji je svoja građanska prava dobio natrag tek 1989. na intervenciju njemačkog predsjednika Richarda von Weizsäckera koji ga je pozvao u službeni posjet, pa mu je trebala putovnica koju su mu drugovi i drugarice pokušali uskratit jer – šta Paraga ima putovat – ima da bude kuš!

„Boga mi, više nego idealno“

Nekadašnji udbaški šef u Beogradu (načelnik Druge uprave SSUP-a) Ivan Lasić, komunist hrvatskog porijekla) je u izjavi Županijskom sudu u Zagrebu, koju je tajno dao devedesetih godina, rekao slijedeće:

„...U Beograd sam došao u travnju 1983. Nakon izvjesnog vremena saznao sam za ubojstvo Stjepana Đurekovića. O tome me obavijestio moj kolega iz SIP-a, načelnik Druge uprave /tajna služba pri jugoslavenskom ministarstvu vanjskih poslova, šef Budimir Lončar „Buda“, nekadašnji oficir OZN-e, današnji Mesićev savjetnik za vanjsku politiku/, Sreten Aleksić: „Jutro ti je jedan manje, jedan je pronađen mrtav – INA direktor“...Dolanc je odmah upitao: „Je li sve u redu, što je s ekipom /egzekutorima/?“... „Dolanc je dodao: „Opet će biti problema i optužbi na naš račun. Ubuduće moramo paziti kako to radimo“. Lasić nastavlja „Otišao sam kod Čolaka i rekao: „Stanko, ovo nije u redu“. Čolak mi je odgovorio: „Ne beri brige. Arkan je takav čovjek. To je poseban tip. To je grupa koja je završila i Šiptare“. Poslije tog slučaja sam boravio u Zagrebu i razgovarao s Josipom Perkovićem. Rekao sam mu da nisam bio u toku priprema /za ubojstvo/, ali da iza svega ispada kako je sve prošlo maltene idealno. Josip Perković je odgovorio: „Boga mi, više nego idealno“.“

(Izvor: Saborsko izvješće o radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava“, Hrvatski državni sabor, Zastupnički dom, predsjednik akademk Vlatko Pavletić, u Zagrebu, 12. listopada 1999., klasa 023-03/99-03/20, urbroj: 62-99-436.)

Ne treba se valjda posebno naglasiti da je izvršni ubojica koji je ubio g. Stjepana Đurekovića bio Željko Ražnjatović „Arkan“ koji je u velikosrpskoj agresiji i Domovinskom ratu postao ratni zločinac koji je sudjelovao u etničkom čišćenju i genocidu nad Hrvatima u istočnoj Slavoniji i u Vukovaru.

LAŽNI STIJEG

Američke i ostale vodeće obavještajne službe u svijetu odavno su usavršile tehniku operacije „lažnoga stijega“, t.j. izazivanje stravičnih događaja ali tako da izgleda kao da ih je počinila protivnička strana ili neprijatelj, što se u obavještajnom žargonu zove „lažni stijeg“. U idealnim uvjetima, oni koji takva djela počinjaju ni ne slute u čijem interesu to čine. Tajne operacije lažnih stijegova jesu tajne operacije koje provode vlade, i osmišljene su tako da se stvori dojam kako ih je izveo netko drugi. Smisao terorizma lažnoga stijega jest u tome da teroristi vjeruju da oni samo provode zapovijedi kako bi „pomogli svojoj borbi“, a nisu svjesni da je njihovo vodstvo odavno u rukama njihovih neprijatelja. Jedan od uspješnih terorističkih napada tipa lažnoga stijega, kojim je diskreditirano ono za što su se borili borci za slobodu, koje su na Zapadu nazivali teroristima, bila je otmica talijanskog putničog broda „Achille Lauro“ u Sredozemlju, 1985. godine, koju su proveli Palestinci. Tu je operaciju naručila izraelska tajna služba, a organizirala ju je palestinska organizacija pod vodstvom svjetskoga terorista Abu Abasa u kojoj su neki Palestinci bili izraelski tajni agenti. Pripremu te otmice potanko je opisao posebni savjetnik izraelskog premijera Jicaka Šamira, g. Ari Ben-Menaše, stručnjak za tajne službe, u svojoj knjizi Profits of War (Profiti rata):

„Bila je to, zapravo, jedna od „crnih“ propagandnih operacija koja je imala svrhu pokazati da su Palestinci hrpa ubojica i opasnih koljača. Operacija je izvedena ovako: general Izraelske vojske, Rafael Eitan, dao je Radiju naputke o tome kako je vrijeme da Palestinci izvedu nekakav napad i učine nešto okrutno, ali nije iznio nikakve pojedinosti. Radi je taj naputak odnosno tu zapovjed prenio Abu Abasu koji je za provedbu takvih naloga primao milijune dolara od dužnosnika izraelske tajne službe koji su glumili sicilijanske mafijaše. Abas je zatim okupio ekipu za napad na brod „Achille Lauro“. Članovima ekipe rečeno je da ta akcija mora biti izvedena okrutno kako bi svijetu pokazali što čeka ostale nevine građane ne ispune li se zahtjevi Palestinaca. Teroristi su odabrali jednu stariju osobu, američkog Židova Leona Klinghoffera koji je bio u invalidskim kolicima, ubili ga i njegovo tijelo bacili u more. Time su rekli svoje. No, to je za Izrael bila najbolja moguća antipalestinska propaganda“, napisao je Ben-Menaše. (Izvor: F. William Engdahl “STOLJEĆE RATA 2 – Tajni geopolitički plan američke Vlade”, Zagreb, 2008.)

Operaciju „lažni stijeg“ naručila je i jugoslavenska vlada pod palicom diktature Josipa Broza – Tita kada je jugoslavenska totalitarna komunistička tajna služba državne sigurnosti zapovijedila svojim tajnim agentima u hrvatskoj emigrantskoj organizaciji Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB) izvođenje vojne operacije dizanja hrvatskog oružanog ustanka u Titovoj Jugoslaviji, 1972. godine, na području Bosne. Dok je 19 mladih hrvatskih revolucionara i boraca ginulo u zasjedi koju je postavila „Jugoslavenska narodna armija“ (JNA), čelnici Hrvatskog revolucionarnog bratstva ispijali su whiskey sa šefovima Udbe u Beogradu. Borci za slobodu Hrvatske mislili su da su se tajno prebacili iz Australije u Jugoslaviju, sa ciljem da animiraju hrvatsko stanovištvo na dizanje oružanog ustanka protiv omraženog jugoslavenskog komunističkog režima. Međutim, svi su izginuli osim dvojice od kojih je jedan od Vojnog suda JNA u Sarajevu osuđen na smrt strijeljanjem i pogubljen, a drugi i najmlađi hrvatski borac, Ludvig Pavlović, osuđen je na najveću kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Na slobodu je pušten tek u vrijeme „jugoslavenske krize“ kada se 1991. odmah uključio u oružane snage Republike Hrvatske i u borbu protiv Miloševićeve velikosrpske agresije ali je ubijen od „prijateljske vatre“ odnosno od tajnih agenata hrvatske frakcije jugoslavenske Udbe iz Zagreba. Cilj udbaškg „lažnoga stijega“ je bio da se nakon nasilnog sloma Hrvatskog proljeća 1971. godine kompromitira hrvatska emigracija i stvori alibi za obračun s Hrvatima na Zapadu. Nekoliko godina nakon namještene akcije „Bugojno 1972.“ je jugoslavenska tajna služba po nalogu diktatora i zločinca Tita ubila u Parizu vodećeg hrvatskog emigranta, ideologa i intelektualca, cijenjenog gospodina Bruna Bušića.

Kao što je suđenje pravne države Njemačke pokazalo, Republika Hrvatska se i 2008. godine nalazi u raljama udbaša! Nad nama vlada teroristička Udba!

CBK

18.07.2008. u 17:27 • 8 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

petak, 18.07.2008.

PRVA SUDSKA PRESUDA PROTIV JEDNOG UDBAŠA, ALI NE U POST - "SOCIJALISTIČKOJ" HRVATSKOJ NEGO U DEMOKRATSKOJ I PRAVNOJ DRŽAVI NJEMAČKOJ

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link