crniblogkomunizma

ponedjeljak, 14.07.2008.

Pad Bastille - 14.7.1789. - 14.7.2008.

Cijeli je svijet s Francuskom doživio 1789. promjene koje su srušile poredak star pet tisuća godina, poznat od doba starog Egipta, a to je robovlasnički sustav na čelu s nedodirljivim božanskim vladarom: srušena je monarhija i stvorena republika, okončan je feudalizam i donijeta

Deklaracija o pravima čovjeka

pod geslom

"SLOBODA, JEDNAKOST, BRATSTVO"

Čestitam prijateljskoj Republici Francuskoj na današnjoj obljetnici revolucije koju simbolizira juriš naroda na Bastilleu, tvrđavu-zatvor u Parizu, točno na današnji dan 14. srpnja 1789. godine.

Revolucija je počela zbog slabog public relationa zapovjednika kraljevske tvrđave Bastille koji je toga (za njega osobno kobnoga) dana primio na razgovor delegaciju nezadovoljnika koji su predstavljali narodnu masu koja je krenula prema Bastilji u namjeri da zahtijeva oslobađanje političkih zatvorenika. Bastilja je građanima Pariza bio zao simbol kraljevske vlasti, i ljudi su u to doba slaboga pristupa informacijama mislili da se u tom zatvoru nalazi na tisuće nevinih ljudi. Danas se zna da se u tom zatvoru nalazilo šest političkih zatvorenika koji su pušteni na slobodu, zajedno s jednim kriminalcem - šesterostrukim ubojicom. Guverner Bastille dogovorio se s delegacijom o puštanju zatvorenika na slobodu, i o međusobnom nenapadanju, dakle, rulja koja je čekala vani neće napasti tvrđavu, a kraljevska švicarska garda neće s topovima pucati po okupljenoj masi. Kako je dogovor sklopljen, tako je guverner priredio za narodne izaslanike malu zakusku ali zaboravio je o postignutom miru obavijestiti nezadovoljnu masu ljudi ispred tvrđave koja je, kako je vrijeme odmicalo, pomislila da je guverener dao njihove izazlasnike zatvorit ili pogubit. U tom neznanju, kaosu i toj zabludi je počeo opći juriš na tvrđavu koji je završio topovskom paljbom po jurišnicima i smrću 98 revolucionara.

Revolucija je u biti počela nešto ranije, 17. lipnja 1789. s objavom zastupnika trećeg staleža o ukidanju staleškog sabora i uspostavi Nacionalne skupštine (parlamenta). To je bio revolucionarni prijedlog.

Revolucionari su se 20. lipnja zakleli, da se „zastupnici neće razići dok se u Nacionalnoj skupštini ne donese ustav“ kojim bi kraljeve apsolutističke ovlasti vladanja prešle na Nacionalnu skupštinu. (Predsjednik Nacionalne skupštine postao je gospodin Bailly, koji nije bio pod kraljevom vlašću, što je bila prava novost.) U isto vrijeme je narod preuzeo vlast u gradu Parizu. Narodni pobunjenici su uspostavili građansku vlast komune, umjesto kraljeve vlasti. Narodu se u gradu Parizu pridružila oružana garda koja je do tada bila vjerna kralju. U situaciji kada je samozvana narodna skupština u Versaillesu kraj Pariza od kralja tražila da se podvrgne novom predstavništvu naroda, Louis XVI izdaje zapovjed vojsci da opkoli veliki milijunski grad na rijeci Seinei, tako da je oko 30 tisuća vojnika zauzelo borbene položaje oko Pariza. U gradu je kraljevu vlast jedino još držala vojna posada, uz profesionalnu elitnu švicarsku gardu, u jakoj utvrdi i zatvoru Bastillei, u središtu grada. Briga nove narodne vlasti u gradu je bila nabavka naoružanja i barut za oružje. Većinu baruta je vojska uspjela zaplijeniti i uskladištiti u Bastillei tako da njezinim rušenjem narod prestaje biti goloruk narod.

U neredima i osvetničkim akcijama, ogorčeni je narod uhitio guvernera, i na ulicama Pariza je nad njim izvršen linč: jedan je mesar kraljevom namjesniku odsjekao glavu, a rulja iz narodne mase je glavu nataknula na šiljak i tako slavodobitno marširala kroz grad. Pored palih građana pred Bastilleom, guverner je bio prva žrtva Francuske revolucije. Revolucionar i plemić La Fayette osnovao je Nacionalnu gardu (građansku miliciju) koja je imala oznaku plavo-bijelo-crvene kokarde. (La Fayette bio je junak u Američkom ratu za nezavisnost.) Posljedice pada Bastille: ustanci kmetstva i seljaka u cijeloj zemlji, i napadi seljačkih masa na zemljoposjednike koji su u najčešćim slučajevima zlostavljani i masakrirani na licu mjesta. Dolazi do prvoga vala emigracije francuskoga plemstva u inozemstvo. Državna je uprava doživjela slom. Nastaju autonomne komune, po uzoru na Pariz.

Francuska revolucija nije nastala kao spontani pokret nego je pomno pripremljena od strane masona koji su se okupljali u bivšem samostanu svetoga Ivana (Jakob) u Parizu i po mjestu okupljanja nazivali se jakobincima. Masonska loža je vlast preuzela preko radikalnih jakobinaca i političkog ekstremista Maximiliena de Robespierra koji je ukinuo Rimokatoličku crkvu i crkve pretvorio u masonske hramove, i masonski kult pretvorio u novu „vjeru“. Proganjani su biskupi, svećenici i vjernici. U rujanskim pokoljima u samostanu karmelićanki masoni su strijeljali 200 svećenika i tri biskupa, te su karmelićanke odveli pod giljotinu, a ti tragični događaji su trajno zabilježeni u jednoj operi koja je skladana u čast žrtvama, a izvodi ju i Hrvatsko narodno kazalište, u Zagrebu. Opće nasilje su prekinuli umjereni revolucionari koji su masone zbacili s vlasti i dali ih pogubiti na giljotini na kojoj je završio i zločinac Robespierre koji je prije toga dao pod oštrim nožem revolcuije pogubiti 2.625 osoba u glavnom gradu Francuske, i još daljnjih 16.600 u cijeloj zemlji. (Gospodin Guillotine izumitelj je ove sprave za ubijanje, a zamislio ju je kao ubojito sredstvo koje treba humanizirati smrtnu kaznu, pošto smrt odsijecanjem glave putem oštrog i teškog noža koji pada s visine od nekoliko metara nastupa u trenu sekunde.)

Nakon zbacivanja s vlasti jakobinaca, preteča boljševika i Lenjina, je vlast preuzeo jedan direktorij koji se pretvorio u diktaturu birokracije koja je gušila stečevine revolucije. Godine 1799. je revolucionar i časnik francuske nacionalne garde, Korzikanac, Napoleon Bonaparte izveo državni udar na opće zadovoljstvo naroda, i vratio republiku narodu. Čak i kad se bio proglasio francuskim carem nikada Napoleon nije ukinio temeljne institucije revolucije i republike, poput ustavne Deklaracije o ljudskim pravima i Senat francuskoga parlamenta, naprotiv, proširio je prava donošenjem Code de civil ili Građanskim zakonikom koji je svoju primjenu našao i u Hrvatskoj na podrupčju Dalmacije, u tzv. Ilirskoj provinciji koja je tada napredovala kao nikada u posljednjih stoljeća.

Povijesniu uzroci Francuske revolucije iz 1789. su uništena žetva prirodnom nepogodom 1788. godine, skok cijena žita, i carine koje je kralj Louis XVI uveo na poljoprivredne proizvode koji su se uvozili u grad Pariz, zbog čega je oko grada dao podići kule kao carinske ispostave na koje su narodne mase počele juriš kao na simbole zla. Izgladnjeli seljaci dolazili su uoči početka revolucije u grad prositi hranu. Državna blagajna se velikim dijelom ispraznila sudjelovanjem francuske kraljevske vojske u ratu u engleskim i francuskim kolonijama u Sjevernoj Americi protiv britanskih snaga. Građanski stalež, ojačan u 18. stoljeću, postao je konkurencija dotadašnjem feudalnom staležu plemstva odnosno velikih zemljoposjednika, i Crkve, također velikog zemljoposjednika. Narod se pobunio kada je kralj otpustio ministra financija koji je zbog smanjenja državnog deficita i punjenja državnog proračuna predložio smanjenje poreza seljacima i uvođenje poreza plemstvu.

Dana 5. svibnja 1789. počeo je u Versaillesu (kraljevski kompleks palača, kraj Pariza) zasjedati kraljevski staleški sabor koji se sastojao od tri staleža. S obzirom da su prva dva staleža činila svjetovno i crkveno plemstvo, a treći stalež je predstavljao građanstvo, treći je stalež prilikom glasovanja uvijek ostajao u manjini. Treći stalež je zahtijevao novu vrstu glasovanja – glasovanje po glavi zastupnika (jedan zastupnik – jedan glas), umjesto glasovanja po staležima (jedan stalež – jedan glas). Vjetra u leđa trećem, građanskom staležu, materijalno situiran, ali bez većih političkih prava, počeo je puhati kada se pobunio francuski narod, većinom francuski seljaci čije je zahtjeve u staleškom saboru u Versaillesu počeo artikulirati treći stalež, čiji su se zastupnici počeli 1789. samozvano predstavljati kao predstavnici pobunjenih pariških seljaka. Na revolucionarnom valu seljačke pobune protiv gradskih vlasti Pariza i plemičkih i crkvenih veleposjednika surfali su predstavnici građanskog staleža, vršeći pobunjenom uličnom ruljom prijeteći pritisak na vodeća prva dva staleža, čiji su predstavnici postupno popuštali zahtjevima trećeg staleža, sve dok treći stalež, pod vodstvom posjedovnog građanstva (Gironde, žirondisti) nije preuzeo vlast u parlamentu, koju su im poslije državnim udarom preoteli radikalniji jakobinci.

Pod utiskom masovnog ustanka seljaštva u cijeloj Francuskoj, Nacionalna skupština je 4./5. kolovoza 1789. ukinula feudalni red, i oslobodila seljaštvo od kmetstva. Dana 26. kolovoza 1789. je Nacionalna skupština donijela Deklaraciju o ljudskim pravima.

Giljotinirana glava kralja Louisa XVI - "građanina Capeta"

Glad i strah od kontrarevolucije kraljevskih postrojbi je mase u Parizu navelo na nove čine nasilja koji su se pretvorili u teror. Dana 5. listopada narodne mase u stampedu odlaze do Versaillesa i otimaju zastupnike Nacionalne skupštine i kralja, i dovode ih u Pariz, te od tada kralj i narodna skupština stoje pod pritiskom rulje s ulice. Umjesto pozdrava sa „gospodine“, revolucionarne narodne mase uvode pozdrav „građanine“. Nametnula se i nova odjeća – dugačke hlače i phrygijska kapa. Sljedeće godina vlast Nacionalne skupštine oduzela je imovinu Crkve, krune i plemičkih emigranata. (Za vrijeme masovnih ubojstava od 2.do 7. rujna godine 1792. nastao je drugi val emigracije plemstva, a među emigrantima se našao čak i osnivač Nacionalne garde La Fayette.) Godine 1790. uveden je papirnati novac kao platežno sredstvo, ali, ubrzo je došlo do inflacije. Iste godine je Nacionalna skupština nacionalizirala Crkvu, a samostani i redovi su raspušteni. Rimokatolički svećenici morali su dati prisegu na ustav koji je usvojen 3. rujna 1791. godine, što je bilo protiv savjesti svećenika, jer su bili prisegom obavezni jedino papi i svetoj Katoličkoj Crkvi. Sljedeće godine je Francuska postala republika, a uhićeni kralj Louis XVI Capet („građanin Capet“) ubijen je 1793. godine. Za kraljevo smaknuće ispod giljotine glasovao je 361 narodni zastupnik (jakobinci) u Nacionalnoj skupštini, a protiv je bilo 360 (žirondista). Jakobinci su preuzeli godine 1792. vodstvo u Nacionalnoj skupštini od umjerenih revolucionara žirondista (Gironde – posjedovno građanstvo).

Godine 1792. je Nacionalna skupština objavila rat Austrijskome Carstvu kako bi revolucionarni predstavnici nove francuske vlasti skrenuli pažnju francuske javnosti od krize u zemlji, ali i kako bi preventivno djelovali protiv huškačke kampanje u inozemstvu koju je pokrenulo francusko emigrantsko plemstvo. (Prvi koalicijski rat europskih kraljevskih zemalja protiv francuske republike trajao je do 1797. godine.) Satnik francuske nacionalne vojske Rouget De Lisle komponirao je novu, nacionalnu himnu Marseillaiseu.

Zbog vojnih poraza francuske republikanske vojske su jakobinci srušili svoje dotadašnje koalicijske partnere žirondiste s vlasti, i uspostavili diktaturu, te povećali masovni teror, manipulirajući masama pariške komune. Tako zvani Revolucionarni tribunal je praktički ustavna ljudska prava stavio izvan snage. Do srpnja 1794. je jakobinski Tribunal dao giljotinirati 1251 osumnjićenu osobu u Parizu, među njima i prvoga predsjednika Nacionalne skupštine Baillya, i suprugu ubijenoga kralja, kraljicu Mariju Antoinette, koja je bila rodom iz kuće Habsburg. U Departementima u francuskoj unutrašnjosti je revolucionarni diktatorski jakobinski režim provodio pomoću vojske masovne likvidacije političkih protivnika. U isto vrijeme je revolucionarni režim pojačao ateizaciju zemlje. (Još su uoči Francuske revolucije, 1783. godine masonske lože postale centri jedne „patriotske partije“ liberalnog plemstva, duhovnika i građanstva, pod dojmom slobodarskoga uspjeha u Sjedinjenim Američkim Državama, okupljeni oko La Fayetta, Mirabeaua, Talleyranda i drugih, koji će poslije sudjelovati u Francuskoj revoluciji.) Crkveni objekti su zatvoreni, a katedrala Notre-Dame u Parizu pretvorena je u „hram pameti“. Robespierre i drugi jakobinci, kao „oko revolucije“, dali su smaknuti i istaknutoga revolucionara Dantona kojemu su prije toga priredili politički proces pred Revolucionarnim tribunalom (Revolucija ždere vlastitu djecu – Danton.) U svibnju 1974. su jakobinci ukinuli u Francuskoj kršćanstvo, i uspostavili „Kult pameti“, s novim sustavom računanja vremena (mjesec od po tri tjedna sa po 10 dana). Jakobinski teror doživio je vrhunac „velikom čistkom“. Reforma Revolucionarnog tribunala, kojom su „moralni dokazi“ bili dovoljni za osudu optuženika na smrt, dovela je do ujedinjenja svih suprotstavljenih skupina u Nacionalnoj skupštini, u Konventu, i do uhićenja Maximiliena de Robespierrea kojega su sa 21 njegovim sljedbenikom, među njima Saint Just, dali smaknuti ispod giljotine.

Za razliku od Francuske revolucije je u Oktobarskoj revoluciji pobijedila ekstremna politička struja boljševika na čelu s Lenjinom pod čijom je baštinom crvenog terora i „diktature proletarijata“ se nalazila i Hrvatska gotovo pola stoljeća, da bi slomom Jugoslavije bio uveden republikanizam i višestranačje koje su snage staroga režima uzurpirale i Hrvatsku pretvorile u veliku korumpiranu močvaru u kojoj propada sve što je u zemlji vrijedno. Francuzi su 1789. i 1830. rekli dosta lopovluku! Baštinik Francuske revolucije i Deklaracije o ljudskim pravima je na našim prostorima inače Otac domovine Ante Starčević koji je zbog toga i došao pod udar bečkog ancien režima.

Zahvaljujući stečevinama Francuske političke i socijalne revolucije su i Hrvati izvojevali svoju slobodu kao svojedobno Francuzi, i 1991. obranili svoju republiku. Jedino u republici je i moguće ostvariti slobodu za narod, a svijetli primjer je Republika Hrvatska. Danas hrvatsku republiku guši birokracija višestranačke partitokracije pa „hrvatskog Louisa XVI“ treba podsjetiti što ga može čekati ako ignorira zahtijevanja naroda kao što se danas nemilice guši svaki pluralizam, demokracija i pravna država u zamjenu za neki politički globalizam, (masonski) neoliberalizam i „new age“.

CBK

14.07.2008. u 15:13 • 8 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

ponedjeljak, 14.07.2008.

Pad Bastille - 14.7.1789. - 14.7.2008.

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link