crniblogkomunizma

petak, 27.06.2008.

FREEDOM FOR FREEDOMFIGHTER ANTE GOTOVINA - NOW!

POZDRAV OFICIRU I GENTLEMANU ANTI GOTOVINI !

Sloboda i satisfakcija smiješe se borcu za slobodu i mir – Anti Gotovini nakon što je svjedok tužiteljstva Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), nekadašnji veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u Republici Hrvatskoj, g. Peter Galbraith, opovrgnuo optužbe Suda i Tužiteljstva protiv njega o ratnim zločinima, etničkom čišćenju i prekomjernom granatiranju Knina u hrvatskoj oslobodilačkoj akciji Oluji, 1995. godine kada je Hrvatska vojska oslobodila hrvatski kraljevski grad Knin od četničke okupacije pod kojom se nalazio od 27. srpnja 1941. godine i velikosrpske pobune koja je nastavljena 17. kolovoza 1990. godine i koja je završila velikosrpskom agresiju na Hrvatsku i – PORAZOM srpskih pobunjenika i Srbije kao uzroka agresije i genocida!

Nisu pomogle velike laži srpskog pobunjenika i kolaboracionista četnika i kvislinga Miloševićeva velikosrpskog režima Save Štrbca, tog udbaškog doušnika koji je haaški sud opskrbio listom s izmišljenim imenima navodnih srpskih žrtava koje su se u tako zvanoj „Republici Srpskoj“ sami pobili u međusobnim mafijaško-kriminalnim obračunima („revolucija ždere vlastitu djecu“), kao što je dokazala Istraga Nove TV i trud mnogobrojnih hrvatskih rodoljuba i hrvatskih branitelja koji su se bacili na posao (uspješnog) dokazivanja laži nekadašnjeg političkog tajnika pobunjeničke para-vlade od para-republike tzv. „Republike Srpske Krajine“. Nisu pomogla ni britanska nastojanja da se Hrvatsku kazni zbog njemačkog utjecaja u zapadnom dijelu Jugo-istočne Europe i na prevažnom kopnenom putu i željezničke trase od naftnih polja Mezopotamije do Srednje Europe.

Priča o britanskom udaru počela je u tako zvanoj „jugoslavenskoj krizi“ iz 1991. koju je vješta britanska vanjska politika mrežom poteza inicirala 1984. godine kada je četiri godine nakon Titove smrti bilo jasno da su američka i njemačka obavještajna služba poplavile prostor SFR Jugoslavije i pripremale potpuno preuzimanje utjecaja na prostoru od Triglava do Vardara od Velike Britanije i (sovjetske) Rusije, t.j. poništenje Jaltskog sporazuma iz 1945. koji se temeljio na versajskom sporazumu iz 1918. godine, nastao na britanski poticaj, zbog kojega je i izbio Drugi svjetski rat. Godine 1984. pripremljeno je ponavljanje scenarija iz 1914. godine koji se, hvala Bogu, nije ostvario, što ne znači da se Srbiju i nadalje ne može u tom pravcu instrumentalizirati kao i uoči Prvog svjetskog rata i Sarajevskog atentata na srpski Vidovdan 28. lipnja 1914. godine.

Naime, britanska tajna služba ovladala je svojim utjecajem nad svojim ratnim saveznikom iz Prvog svjetskog rata, Srbijom, i za potrebe prosrpske JNA nabavljene su velike količine barute – potreban za višegodišnje pucanje, granatiranje i bombardiranje. Barut je nabavljen iz tada rasističke apartheid-države Južnoafričke Republike koja je i nastala na britanskom zločinu protiv nizozemskih Bura početkom 20. stoljeća, i prvim koncentracijskim logorima u svijetu u koji su strpane burske obitelji, žene i djeca burskih boraca za nezavisnost od britanskog imperijalizma. (Odmah na početku rata je srpski režum uspostavio sustav koncentracijskih logora po uzoru na britanski u Južnoafričkoj Republici, kao na pr. „Keraterm“ i „Trnopolje“ kod Prijedora, ili u Brčkom i drugdje.) Financijsku stranu akcije transfera baruta za JNA obavila je britanska banka Arbuthnot Latham Bank iz Londona. Zatim je za šefa komunističke partije u Srbiji instaliran Slobodan Milošević, bankar iz podružnice Beobanke i Jugobanke u New Yorku (jakom punktu britanske tajne službe). Kad je Slobo „vožd“ obavio prvi dio posla oko poništenja autonomije Vojvodini i Kosovu, na britanski poticaj inicirana je ustavna kriza u Jugoslaviji kada je Slobodan Milošević odbio rotiranje kadrova u Predsjedništvu SFRJ i imenovanje predstavnika iz Hrvatske za novog predsjednika Predsjedništva SFRJ, 15. ožujka 1991. godine. Jer, Predsjedništvo SFRJ je bio kolektivni vrhovni zapovjednik moćnoj JNA bez koje nije moglo biti velikosrpske agresije, osvajanja i okupacije nesprskog teritorija. Onda je počeo rat, invazija JNA od 29. lipnja 1991. na Republiku Hrvatsku, stopiranje hrvatske nezavisnost od 25. lipnja 1991. od strane Europske zajednice (glavni tako zvani mirovni pregovarač za ustavnu krizu Jugoslavije bio je britanski saveznik iz Nizozemske, Van den Broek, talijanski korumpirani socijalist Gianni de Michelis koji se rugao uništenju Vukovara, i britanski lord Carrington, „mirovni pregovarač“ još iz doba libanonske krize), a napad na Hrvatsku bio je samo taktički manevar kako bi se Hrvatska bavila sama sobom, a srpski režim se posvetio glavnom cilju – osvajanju Bosne i Hercegovine.

Dana 6. kolovoza 1991. je nizozemski ministar vanjskih poslova Van den Broek izjavio:

„Naša je misija u Jugoslaviji propala. U ovome trenutku tu ne možemo ništa učiniti ali želimo da svijet zna da je srpska strana odgovorna za propast svih pregovora. Jugoslavija je sada sučeljena s tragedijom i katastrofom.“

Bilo je previše očito da je srpska strana glavna odgovorna za krizu i rat, ali ono što Van den Broek nije rekao je činjenica da je srpska nepopustljivost imala tajnu potporu Londona. Napadom JNA na istočnu Slavoniju trebalo se etnički očistiti hrvatsko stanovništvo s tog prostora, odsjeći Hrvatsku od strateškog Dunava, i ucijeniti Hrvate za okupirani teritorij. Glavni plan je bio napad na veliko željezničko čvorište u Vinkovcima ali kako se planovi iscrtavaju na kartama, a događaji traže svoj put kao voda kroz pukotine, tako je glavni napad preusmjeren od strane JNA na Vukovar za koji su u Beogradu krivo mislili da će past za 24 sata kao Ilok i Tovarnik, pa onda ni Vinkovci i Osijek ne bi bili problem. Naravno, srpsko nacional-komunističko rukovodstvo pokušalo je u situaciji kada je hrvatski narod bio razoružan dobiti sve, ako ide, do crte Virovitice-Karlovac-Karlobag ali kad nije išlo onda Knin i istočnu Slavoniju, i presjeći Hrvatsku na sjeveru i jugu, te je smjestiti u invalidska kolica. Međutim, sve račune na terenu pomrsili su hrvatski branitelji i stanovništvo svojim otporom velikosrpskoj agresiji koji je bio za zapadne analitičare nevjerojatan i neočekivan (mislilo se da je jugokomunistički režim ubio svaki duh za slobodom i neovisnom hrvatskom državom u hrvatskom narodu ali bio je to račun bez krčmara).

„UNPROFOR GO HOME – SAV NAROD U SVOJ DOM!“

UNPROFOR u Srebrenici 1995. uoči srpskog genocida

Na koncu prve ratne godine 1991., i okupacije trećine hrvatskog političkog teritorija opet su nastupili Englezi (službeni London) i Sloba „vožd“ je u razdijeljenu SFRJ pozvao međunarodne snage OUN – UNPROFOR. Začudo, i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman pristao je na to, iako je bilo jasno da UNPROFOR početkom 1992. ne dolazi u Hrvatsku u pomoć napadnutoj žrtvi nego da zaštiti velikosrpska osvajanja. Dolazak snaga UNPRFOR bio je hrvatskoj vladi uvjet da od Europske zajednice (prethodnice EU) dobije međunarodno priznanje od 15. siječnja 1992. godine (nekoliko dana prije toga su u Hrvatsku na crtu razdvajanja hrvatskih od okupacijskih snaga došle snage UNPROFOR). Bili su to zvjezdani trenutci britanske vanjske politike na Balkanu – pobjeda nad njihovim geo-političkim njemačkim neprijateljima i šamar demokratskoj Americi koja je preko administracije Bijele kuće čak i sudjelovala u britanskoj prosrpskoj politici (dolazak u Beograd, lipnja 1991., ministra vanjskih poslova SAD, James Bakera, i pruženje potpori teritorijalnom integritet SFRJ, te izglasavanje embarga na izvoz oružja u SFRJ u rujnu 1991. u Vijeću sigurnosti OUN na poticaj posljednjeg ministra vanjskih poslova SFRJ, Budimira Lončara, današnjeg savjetnika predsjednika Mesića za vanjsku politiku; embargo je pogodio jedino razoružanu Hrvatsku i BiH).

No, sve se mijenja dolaskom nove administracije u Bijelu kuću, predsjednika Billa Clintona koji je u predizbornoj kampanji obećao pomoći žrtvama velikosrpske agresije, Hrvatskoji BiH. Obećanje je ispunio s podosta zakašnjenja, tek 1994. kada je prekinuo sulude hrvatsko-muslimanske sukobe i Tuđmanove planove podjele BiH s Miloševićem, i prisilio Tuđmana da potpiše prohrvatske Washingtonske sporazume. U svojoj knjizi-memoarima je Clinton priznao da je za vrijeme Oluje „navijao za Hrvatsku“.

Olujom je potezom pera s političke kartije ovoga dijela svijeta izbrisan britanski utjecaj – poništena je djelomično velikorpska agresija u Hrvatskoj (ostalo je nakon Oluje još okupirano područje istočne Slavonije) i u BiH. Optužnica haaškog suda protiv generala Gotovine i vrhovništva RH za „etničko čišćenje“ tako zvane „Krajine“ je ništa drugo nego britanska osveta za Oluju i poraz britanskog saveznika Slobodana Miloševića. Tko je u Europskoj uniji postavljao najveću prepreku Hrvatskoj za početak pregovora o pristupanju RH u EU nego britanska vlada (ucjena uhićenjem generala Gotovine).

Na kraju je hrvatski saveznik SAD ipak pokazao dosljednost u tome da drži do svojih saveznika u ratu i miru, tako i do Republike Hrvatske jer je Galbraithovo svjedočenje praktički šamar britanskim nastojanjima da se Hrvatsku prikaže kao fašističku državu, temeljenu na navodnom etničkom čišćenju srpskog dijela stanovništva, kao navodno genocidnu tvorevinu koja se nastavlja na temeljima NDH i ustaškog režima iz Drugog svjetskog rata. Dok je g. Galbraith na hrvatski Dan državnosti, 25. lipnja 2008. izgovarao riječi istine, da Oluja nije bila etničko čišćenje, da nije bilo prekomjernog granatiranja Knina, da nije postojao plan hrvatske vlade o istrebljeneju Srba, kompromitirani predsjednik sramote, Mesić, u tim je trenutcima u Banskim dvorima govorio o navodno velikoj „ustaškoj opasnosti“ koja se valja hrvatskim ulicama, a glupan i ratni zločinac Milan Martić je u svojoj završnoj riječi u žalbenom postupku na presudu od 35 godina za raznorazne zločine ustvrdio gotovo isto što i neki domaći političari:

„U srcu Europe je stvorena čista fašistička država, na tragu NDH“,... država u kojoj je „glavni kulturni događaj dolazak na koncert Marka Perkovića Thompsona s pjevanjem ustaških pjesama i veličanjem Pavelića, s ministrima i zagrebačkim gradonačelnikom u prvim redovima“.

Potpisivanje srpske kapitulacije u Oluji, kolovoza 1995.

Bivši srpski pobunjenički vođa i vođa pete kolone u Hrvatskoj, nekadašnji jugo-milicionar Mile Martić još uvijek ne zna zašto je osuđen kao ratni zločinac – za prekomjerno granatiranje civilnih ciljeva u Zagrebu u vojno-redarstvenoj oslobodilačkoj akciji Bljesak, i poslije u Oluji.

Sada je i haaški sud na suđenju nevinom i nedužnom Gotovini ustvrdilo da je Oluja bila legitimna akcija hrvatske države i naroda radi oslobođenja okupiranog teritorija, onako kako je ustvrdila i Organizacija ujedinjenih naroda u jednoj svojoj rezoluciji u kojoj je za povijest zabilježeno da je na Hrvatsku izvršena agresija i okupacija dijela njena teritorija, a američka politika je dokazala svoju vjerodostojnost i nije ostavila na cjedilu niti Gotovinu niti Hrvatsku – na žalost nekih u svijetu ali i u Hrvatskoj.

Iako će biti i dalje psiholoških udara i specijalnog rata protiv Hrvatske, Galbraithova Oluja u haaškoj sudnici porazila je sve protuhrvatske specijalce i „psihologe“, tako i ove titoističke oko Mesića. Sada se vidi da je cijela medijska propaganda o „opasnosti od ustaštva“, reinkarnaciji poglavnika Pavelića i „Jasenovca“, rehabilitacija zločinca Tita i neprocesuiranje nekih partizanskih masovnih ratnih zločinaca, buđenje jugoslavenskog zloduha na kumrovečkim manifestacijama i partizanskim obljetnicama isključivo u funkciji osude ideje o hrvatskoj državi – ono što je („nepismeni“) Milan Martić ovih dana putem svojih odvjetnika napisao u svojoj žalbi na prvostupanjsku presudu: „Hrvatska je fašistička država“. Nemojmo zaboravit – Martićevi pretci nisu bili četnici nego partizani iz „ustaničkog kraja“ kninske krajine – kada su srpski komunisti zajedno sa četnicima raspalili 27. srpnja 1941. oružani ustanak i etnički čistili hrvatsko pučanstvo.

Kaže Mile Martić da je „svaka akcija Hrvatske vojske bila genocidna“. Međutim, Hrvata je bilo sve manje u područjima koja su držali srpski pobunjenici od 1991. do 1995. godine. Istina je da je srpsko stanovništvo sa pobunjenog područja napustilo Republiku Hrvatsku još uoči Oluje, evakuirano od strane srpskog pobunjeničkog propalog režima u Kninu, i na poticaj režima Slobodana Miloševića u Beogradu koji je izvršio auto-etničko čišćenje svog „nebeskog naroda“ i time čak ispunio svoju riječ koju je Tuđmanu dao u Karađorđevu 1991. (podjela BiH) da „njega Srbi u Hrvatskoj ne zanimaju“. Srpski pobunjenici su se iselili isto kao i britanski lojalisti u Sjedinjenim Američkim Državama kada su izgubili rat protiv američkih patriota. Tada su pro-engleski lojalisti nakon ratnog poraza iselili u Kanadu, a pro-beogradski lojalisti iselili na okupirani teritorij u Bosni, u istočnoj Slavoniji, u Beograd i na Kosovo. To je cijena koju su platitli za pobunu, zločine, agresiju, okupaciju i kolaboraciju s JNA i četnicima. Ima li još kakvih pitanja?

Pridružujem se onim patriotskim snagama koje sada i odmah zahtijevaju trenutno puštanje nedužno optuženog Antu Gotovinu na slobodu i njegov povratak u Hrvatsku, i u Hrvatsku vojsku ! Freedom for Gotovina - now!

CBK

27.06.2008. u 12:31 • 8 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

petak, 27.06.2008.

FREEDOM FOR FREEDOMFIGHTER ANTE GOTOVINA - NOW!

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link