crniblogkomunizma

ponedjeljak, 23.06.2008.

Irsko NE i hrvatsko DA velikim lažima

Irsko referendumsko NE otuđenoj političkoj eliti Europske unije:

Irski narod je na nedavnom referendumu odbacio nametnuti prijedlog Lisabonskog sporazuma koji je trebao zamijeniti ustav Europske unije kojega su pak na referendumu odbacili Nizozemci i Francuzi. Kad narod na plebiscitu ili referendumu odbaci neki prijedlog onda je to pljuska predstavnicima određene politike koja očito nije vodila dovoljno računa o zahtjevanjima naroda. Prije postojanja institucije referenduma takvi su se nesporazumi rješavali kroz revolucije i narodne ustanke. Politička vladajuća balkanska elita Republike Hrvatske, a ona predstavlja redom bivše jugoslavenske komuniste i titoiste, uvela je instituciju referenduma ali to demokratsko izjašnjavanje hrvatskog naroda ne primjenjuje, a trebala ga je primijeniti, na primjer 2000. godine kada je bio Zagrebački summit na kojemu je glavnu riječ vodio stranac – francuski (korumpirani) predsjednik Jaques Chirac koji je našeg predsjednika Mesića vodio za ruku, a obojica su hrvatski narod povukli za nos ali s posljedicama koje za našega Stipu glumca mogu biti kobne ako se gnjev naroda okrene protiv njega i on postane središnja omražena figura u priči o umjetno izazvanom hrvatskom neuspjehu.

Pitanje svih pitanja je – zašto bivši komunisti nisu pitali hrvatski narod želi li uopće započeti pristupne pregovore između Republike Hrvatske i Europske unije sa ciljem stupanja u punopravno članstvo tog europskog babilona?

Politička elita RH misli da su Hrvati željeli te pregovore ali narodski rečeno „misliti je drek znati“, a to svoje mišljenje zaključuju na pretpostavci da su Hrvati samim glasovanjem za dvije vodeće stranke bivših komunista, HDZ i SDP, dali potporu i pokojnom Račanu i aktualnom Sanaderu da umjesto njih obave razgovore o odstupanju hrvatskog suvereniteta na Europsku uniju, a danas zorno vidimo da suverenitet mijenjamo u zamjenu za totalnu pljačku hrvatskoga narodnog gospodarstva. Kojeg li tragikomičnog vica, poslušno potrčkalo u Banskim dvorima i vješti spin-doktor (čitaj: muljator) je prije nepune pola godine poklonio hrvatski ZERP Talijanima i Slovencima, odrekavši se preko 200 milijuna eura godišnjeg prihoda od ribolova. U zamjenu za 200 milijuna eura iz naše zlatne koke zvana ZERP sada uzimamo milodare od Europske unije iz tako zvanih pretpristupnih fondova koji iznose otprilike kao mogući prihodi iz Zerpa. (Očito mi Hrvati i nismo baš vješti trgovci, osim kada naša korumpirana politička elita trguje s hrvatskim teritorijem i suverenitetom naše države, bolje rečeno kada se s tim kocka.) Istina je da su pretpristupni fondovi nepovratni ali samo ako RH postane članica EU, a u suprotnom se povećava vanjski dug Republike Hrvatske. Sada, nakon irskoga NE je Republici Hrvatskoj do daljnjega zapriječeno učlanjenje u Europsku uniju, a to je izričito naglasio francuski predsjednik Sarkozy i njemačka kancelarka Merkel, samo spin-doktori Sanader i Mesić trube drukčije - za potrebe unutarnje politike.

Balkanska politička elita Republike Hrvatske također nije na referendumu pitala hrvatski narod želi li se zadužiti za kojih 25 milijardi eura u roku od 10 godina. Da je Sabor raspisao takvo referendumsko pitanje mislim da bi obični ljudi poslali postavljača toga pitanja na psihijatrijsko vještačenje.

Mogu zaključit da se vladajući bivši komunisti boje referenduma jer se boje svoga naroda na koji su oni i njihovi pretci partizani tako i tako digli ruku, tamo još davne 1941. godine (o tome poslije nešto više). Boje se, u velikom su strahu jer su svjesni da svoju vlast održavaju isključivo na velikim lažima i prijevari, na pljački, korupciji i privilegijama, na nepoštivanju Ustava Republike Hrvatske. Stvorili su takve griješne strukture i pakleni sustav da ih nitko ne može u zemlji kontrolirati tako da ni kontrolne institucije koje bi trebale u demokratskom društvu zauzdati jednu vladu koja nemilice i bez veze troši prihode iz državnog proračuna, kao na primjer Sabor, ili kontrolna institucija poput Ustavnog suda i Vrhovnog suda, ili neovisno Državno odvjetništvo su totalno korumpirane institucije koje gledaju svoja posla a ne interes javnosti. Ne bih htio sada govoriti i o odgovornosti birača ili biračkoga tijela koje je takve loše vladare neprestano biralo na vlast od 1990. naovamo jer su bivši komunisti uveli još 1990. odnosno bolje rečeno iz komunizma Titove Jugoslavije u Republiku Hrvatsku su prenijeli čeličnu medijsku cenzuru, metode obračuna s političkim neistomišljenicima putem tajne službe i eskadrona smrti (atentati i likvidacije), metodama propagande i difamacije nekomunista, i velikim lažima i pustim predizbornim obećanjima (obećanja – ludom radovanja).

Irsko NE nije usmjereno protiv hrvatskog naroda i proširenja Europske unije nego protiv političke elite vlastite zemlje i protiv birokratske elite i ideologije liberalizma koja hara Europom. Irci žele sačuvati svoj suverenitet i nacionalno pravo odlučivanja o abortusu, o svome Zerpu, o svojoj budućnosti, a ne da im brojčano velike zemlje i odnarođene političke elite iz zemalja članica Europske unije određuju kad smiju prdnut a kad ne.

Irsko NE je mogući spas za nas Hrvate da se probudimo iz sna i zaštitimo nacionalni suverenitet ili ćemo otić k'vragu. Naši balkanci u vlastima uopće se nisu zapitali što bi se dogodilo da hrvatski narod nakon završetka pregovora o punopravnom članstvu i pristupanju RH u EU odbije na referendumu učlanjenje RH u EU. Godine znoja, hrpa novca, muka i trud oko višegodišnjih pregovora otišli bi u vjetar, uzalud onda Sanaderovo izručenje generala Ante Gotovine što je bio europski preduvjet početku pregovora oko učlanjenja u Uniju i tako dalje. Vjerojatno kalkuliraju da bi u slučaju hrvatskog NE krivotvorili referendumski rezultat jer su vješti u namještanju izbora, krivotvorenju izbornih rezultata i u izbornim manipulacijama. Irsko NE i hrvatsko DA velikim lažima. Hrvatsko DA krivotvorenju povijesti i klanjanju zlatnom teletu zvan „partizanski antifašizam“.

Dan komunizma i Oktobarske revolucije od 22. lipnja

„Nemoš' samo dodavat, moraš i pucat“. To bi bila poanta naše svakogodišnje proslave lažnog partizanskog ustanka od 22. lipnja 1941. godine. Ustanak nije bio lažan nego stvaran ali lažan je karakter tog oružanog ustanka jer nemoš' bit antifašist ako nisi i antikomunist jer samo oni koji su za antikomunizam i antifašizam su za demokraciju i pravnu državu. Kao što zorno vidimo u našoj današnjici, danas još uvijek nemamo pravnu državu niti demokraciju, a to je stoga što nas ne vode antikomunisti i antifašisti nego bivši komunisti, nekadašnji udbaši i udbaški doušnici i partizani nas vode, pa onda imamo partizanštinu i sranja svake vrste u državi jer partizani su se kao divlje svinje uvijek najbolje snalazili u blatu pa tako i danas, a to je blato kaosa i nereda u Republici Hrvatskoj. U takvom stanju nacije i države se partizani osjećaju super - kao ponovo rođeni - pa tako imamo medijsko klanjanje masovnom ubojici maršalu Titu, renesansu zločinačkog titoizma i socijalistička sranja na tekućoj vrpci, i naravno vječnog naprijatelj partizana – (u epruveti CRO-UDBE) ponovo rođeno i „povampireno“ ustaštvo kao i 1972. godine u vrijeme progona Hrvatskog proljeća ili u revolucionarno doba nulte 1945. godine kada je povijest čovječanstva počela s bravarom Josipom Brozom maršalom koji se pojavio čak i prije ameba.

Ustanak partizana od 22. lipnja 1941. pod vodstvom CK KPH nije bio antifašistički nego komunistički oružani ustanak protiv Nezavisne Države Hrvatske u korist obnove i ponovne uspostave Jugoslavije, te instalaciju komunizma umjesto kapitalizma i „diktature proletarijata“ odnosno diktature komunističke elite nad narodima u koje su se zaklinjali ali kojih su se bojali i koje su prezirali, stvarajući „čovjeka novoga kova“, ili „socijalističkog tipa čovjeka“.

Utvrđivanje činjeničnog stanja na dan 22. lipnja 1941. godine:

Hitlerova Njemačka napada SSSR i vrši invaziju na Staljinovu Rusiju. Od toga časa komunisti više nisu u ugovornom savezništvu s nacistima i fašizmom, te istoga trena prelaze na antifašističku propagandu dok su od 23. kolovoza 1939. (pakt Molotov – Ribbentrop) pa do 22. lipnja 1941. vršili propagandu protiv „imperijalističke britanske zapadne politike“. Hrvatski komunisti, fanatici jugoslavenske sulude ideje, na poziv Komunističke internacionale iz Moskve kreću 22. lipnja u oružanu borbu. Time su naši komunisti dokazali da su bili kvislinzi Sovjetskog Saveza.

Dana 10. travnja 1941. je uspostavljena Nezavisne Država Hrvatska. To nije bila Velika Hrvatska jer je obuhvaćala samo povijesni hrvatski prostor a ne tuđi prostor (svoje nedamo – tuđe nećemo). Dva dana prije toga počinje teror jugoslavenske vojske i srpskih postrojbi protiv hrvatskih civila, i to u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u zapadnoj Hercegovini, konkretno bivaju od strane srpske artiljerije sa zemljom sravnjena hercegovačka sela s hrvatskim pučanstvom, a u okolici Bjelovara srpski puk „Dušan Silni“ strijelja i kolje tridesetak hrvatskih civila, mahom seljaka. U Liki i na Banovini četnici u travnju 1945. godine kolju nekoliko hrvatskih obitelji, a u Crikvenici srpski oficiri 10. travnja ubijaju Milana Petra Kvaternika – brata od vojskovođe Slavka Kvaternika koji je u Zagrebu proglasio NDH. Nova ustaška vlast zog navedenog srpskog terora naređuje odmazdu i u okolici Bjelovara uzima 192 srpska taoca, a u Liki 32 koji bivaju u znak odmazde strijeljani. Nakon toga slijedi potpisivanje protuhrvatskih Rimskih ugovora od strane oportunista poglavnika ustaškog pokreta Anate Pavelića, i odstupanje većeg dijela hrvatske Dalmacije talijanskim fašistima, te talijanska okupacija i aneksija hrvatskih krajeva. Posljedica toga je da je fašistički režim Benita Mussolinija u Hrvatskoj etnički očistio iz Dalmacije oko 17 tisuća Hrvata koji do kraja srpnja 41' odlaze na slobodni hrvatski teritorij u NDH. U isto vrijeme talijanska tajna služba priprema srpski ustanak protiv NDH jer fašisti imaju tajni plan okupirati NDH od Jadrana do Save. U isto vrijeme Pavelićev režim donosi ukaz o rasnim propisima i teror se počinje odnositi na hrvatske Židove dok o masovnom teroru protiv Srba u to vrijeme nema ni govora. Naprotiv, masovni teror počinje se od strane Talijana, srpskih četnika i hrvatskih komunista i partizana provoditi nad Hrvatima u njihovoj vlastitoj državi, kao i 1990. godine.

Početak terora nad hrvatskim stanovništvom počinje 22. lipnja 1941. kada je osnovan prvi partizanski tako zvani „sisački“ odred u šumi Brezovici kod starorimskog grada Siska – središtvu ranosrednjovjekovne sjeverne hrvatske države s knezom Ljudevitom Posavskim – borcem protiv franačke okupacije hrvatske zemlje, i žrtvom hrvatske izdaje (izdao ga je knez južne Hrvatske, knez Borna). Toga 22. lipnja još se ništa konkretno nije dogodilo osim što se okupilo nekoliko fanatičnih komunista sa žarkom željom da se dočepaju vlasti. Borba protiv „okupatora“ i fašističke zvijeri samo je izlika za provođenje Oktobarske revolucije na području Hrvatske. Mjesec dana poslije se sisački partizanski odred sukobljava s Ustaškom vojnicom i sprašenoga tura se partizani moraju sakriti u mišje rupe iz kojih 1941. povremeno izlaze i pokazuju šaku „okupatoru i kvislinzima“ (kvislinzi to su Hrvati u partizanskom žargonu) kao na primjer kada napadaju vlak i pobiju sve putnike u njemu – „kvislinge“ ili mljekarice koje su na zagrebački Dolac nosile „mlieko“ na prodaju. E, sada, dobro, dakle, partizanska borba u sjevernoj Hrvatskoj pokazala se kao čorak, a karakter te borbe očito nije bio antifašistički jer inače partizani ne bi valjda pobili civile kao sisačke mljekarice. No zato su antifašistički obraz navodno spasili partizanima drugovi iz Dalmacije koji su krenuli žestoko u borbu protiv talijanskih fašista i rekli NE Rimskim ugovorima. No, čorak je i to, pucanj u prazno, i hrvatski partizani iz Dalmacije digli su također ruku na svoj narod:

Prvi oružani kontakt s talijanskim fašistima su hrvatski partizani imali tek 29. prosinca 1941. kada su napali odred talijanske vojske u Liki. Nakon toga slijedi partizanski napad na hrvatski grad Udbinu. U stvarnosti to nije bio samo napad na jaku ustašku posadu u Udbini nego napad na 1300 hrvatskih civila, mahom hrvatskih izbjeglica koje su se u Udbinu spasile pred četničkim terorom. Kao pravi narodni borci partizani su napali hrvatski narod u Udbini, napali su žrtve – kojeg li kukavičluka i sramote za partizane koji nam danas prodaju maglu o svojoj navodnoj antifašističkoj borbi. Kakva antifašistička borba. Gluposti! Mesićeve gluposti!

Prvo su srpski komunisti i srpski partizani se u srpnju 1941. udružili u Liki sa srpskim četnicima i zajedno s njma potpisali pismeni sporazum s talijanskim okupatorom o nenapadanju. Sporazum je potpisan (1941.) u Otriću. Već na toj povijesnoj činjenici pada mit o partizanskom navodnom „antifašizmu“. Naravno da je za CK KPH potpis Đoke Jovanića i Gojka Polovine (poznate javne ličnosti iz doba Titove Jugoslavije), ispred KPH i KPJ u Liki bio kompromitirajući, ali što se može kada je i srpske komuniste zahvatilo velikosrpsko ludilo u to vrijeme, ljeti 1941. godine. Kolektivni šef CK KPH, Andrija Hebrang i Rade Končar, šalju u ustaničko područje, dakle, u južnu Bosnu, u Drvar, i u Liku, delegata CK KPH, Marka Oreškovića, da utvrdi činjenično stanje i izvidi imali netko u srpskom ustanku protiv NDH od 27. srpnja 1941. koji se bori protiv talijanskih fašista. Oreškovićevo izvješće je porazno za CK KPH jer nitko se nije borio protiv okupatora, nije bilo antifašističke borbe – glavni propagandistički adut partije i partizana. Svi srpski ustanici, kako četnici tako i komunisti vršili su etničko čišćenje hrvatskih civila u južnoj Liki i sjevernoj Dalmaciji kao i u sjeverozapadnoj Bosni totalno etničko čišćenje hrvatskog naroda s tih prostora !!! Nakon toga vođa srpskih komunista u talijanskom sektoru Đoko Jovanić (poslije komandant partizanske koljačke „6. ličke divizije“) dao je likvidirati svoga druga Marka Oreškovića, a vjerojatno ga je i osobno ubio u jednoj zasjedi. Do tada su sva mjesta u južnoj Liki bila etnički očišćena, kao i najveće mjesto s Hrvatima, Brotnja i Boričevac kod Plitvica. CK KPH nakon toga šalje u Liku svoje dalmatinske partizanske odrede iz Šibenika, Vodica i Zadra i zadarskih otoka, sveukupno preko 120 boraca, mahom teenagera (omladinaca) i članova komunističke partije i skojevaca. Korenica postaje krajem 1941. i početkom 1942. komunističko-partizanska meka isto kao što je Knin postao još ljeti 41' četnička „metropola“ pod zaštitom saveznika NDH – Kraljevine Italije.

Partizanski napad na Udbinu i hrvatske civile - izbjeglice pred četničkim terorom iz 1941. godine:

Hrvatski partizani iz Dalmacije, iz šibenskog i zadarskog partizanskog odreda, bivaju od CK KPH formacijski uvršteni u novu partizansku jedinicu, bataljun „Marko Orešković“ u koji su uvršteni i srpski koljači Đoke Jovanića i ubojice Mate Oreškovića, dakle, srpski partizani, njih oko 60 na broju. Partizanski bataljun popunjava se zatim još određenim brojem Hrvata iz Like, i 29. prosinca 1941. započinje antifašistička borba hrvatskih partizana protiv talijanskih fašista. Partizanski napad na Talijane u Liki izaziva talijansku vojsku koja više ne pruža „zaštitu“ ličkim Srbima nego u znak odmazde pali njihova sela jer u bataljunu „Marko Orešković“ bore se i Srbi. Time se ispunio plan CK KPH da se izazove Talijane protiv Srba i da se Srbe u većem broju uključi u partizane jer su većinom do tada bili u četnicima. No, nakon uspješne akcije protiv Talijana u Liki, partizani se okreću borbi protiv Hrvata i opsjedaju Udbinu. Hrvatski branitelji Udbine, nakon što im ponestane streljiva, evakuiraju preko 1000 hrvatskih izbjeglica u Bihać. Nekoliko stotina hrvatskih izbjeglica ostaje, na vlastiti zahtjev, u Udbini jer smatraju da ništa nisu skrivili, da nisu krivi, da nikoga nisu napali i da nema razloga dalje bježat. Nakon „oslobođenja“ Udbine od strane partizana kolovoza 1942. hrabri antifašisti do posljednjeg kolju i ubijaju sve preostale hrvatske izbjeglice u Udbini. To je povijesna činjenica, i time je partizanski bataljun „Marko Orešković“, sastavljen od hrvatskih i srpskih komnunista i partizana, digao ruku na hrvatski narod! Takvih primjera napada partizana na hrvatske civile, izbjeglice i žrtve bilo je tijekom Drugog svjetskog rata nebrojenih tako da partizansko-komunistički genocid iz 1945. nad hrvatskim narodom nije slučajan.

E sada, ako je za nekoga partizanski ustanak od 22. lipnja još uvijek antifašistički onda svaka čast ljudskoj gluposti i pameti! Toliko o irskom NE i hrvatskom DA velikim lažima.

CBK

23.06.2008. u 11:55 • 20 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

ponedjeljak, 23.06.2008.

Irsko NE i hrvatsko DA velikim lažima

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link