crniblogkomunizma

petak, 02.05.2008.

NAŠ PRIJATELJ, I NAŠ ZAŠTITNIK

POLUSLOBODNI MEDIJI U HRVATSKOJ, ILI ŠTO BI TO BILO?!

Nevladina udruga iz Sjedinjenih Američkih Država pod nazivom „Freedom House“ prati svake godine stanje i stupanj slobode medija u svijetu, i u Sjedinjenim Američkim Državama.

Freedom House je u svom godišnjem izvješću za 2007. godinu uvrstilo Hrvatsku na vrlo nisko 79. mjesto po stupnju slobode medija, i to zajedno s afričkom zemljom Bocvanom, i s Indijom. Ispred nas nalaze se po slobodi medija gotovo sve zemlje Europske Unije, na prvom mjestu Finska, pa Island, Danska (zemlje po veličini i/ili broju stanovnika slične Hrvatskoj), a među prvih deset zemalja po slobodi medija nalazi se Norveška koja je članica Natopakta ali ne i Europske Unije, iako je naš prekrasni tisak povodom toga Norvešku uvrstio u zemlju Europske Unije jer što znaju Norvežani gdje im se zemlja nalazi.

Poštovani blogeri i čitateljice i čitatelji! Što nam znači podatak organizacije Freedom House?

Ja mislim da su mnogi od nas svjesni jadnog stanja naših medija koji su se srozali na razinu onog nekadašnjeg partijskog tiska kada je vijest prvo išla na obradu u Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske kod Stipe Šuvara i Ivice Račana, u onu kockicu na Savi, i onda tek u partijski tisak, na pr. Večernji list, Vjesnik i Borbu, na tiskanje, dakle, prvo cenzura vijesti i tek onda objava – kako se narod ne bi uznemirio možda nekom strašnom istinom o stanju u društvu. Danas je sve to vrlo slično kao i prije pada Berlinskog zida i početka famozne „tranzicije“ iz, kako nas uče, nekadašnjeg titoističkog jednopartijskog jednoumlja u višestranačku demokraciju, iz komunizma u kapitalizam. Vijest o nekom događaju, ili neka psihološka propagandna izmišljotina dogovori se na pr. s predsjednikom Republike na ručku u Predsjedničkim dvorima odnosno na druženju urednika s predsjednikom (za građane postoji ekstra druženje, a samo zli jezici bi rekli „varka“, pod naslovom „S predsjednikom na kavi“, ili „S predsjednikom uz kavu“ – predsjednik pije kavicu a mi stojimo uz njegovu šalicu).

Iako je na početku svog predsjedničkog mandata obećao zaokret od stila prvog predsjednika Tuđmana, od zaokreta ni „z“. Jedan izvjesni gospodin Pukanić je jako veliki „prijatelj“ s predsjednikom, a što me podsjeća na dobre američke filmove u kojima i Al Capone ima puno „prijatelja“. Onda imamo veliko prijateljstvo između urednika u Jutarnjem listu Davora Butkovića i našega premijera. Dirljivo je to kad čitamo: „Dragi Ivo“. Čovjek bi pomislio da vlada prava idila kada su predsjednik vlade i kolumnist i politički komentator jednog ideološkog nabijenog dnevnika u tako skladnim odnosima, ali, svaki poznavatelj novinarstva zna da je upravo to pogubno za slobodu medija, slobodu novinara i objektivno izvještavanje javnosti. Iako je gospon Davor Butković imao malu afericu zbog toga što mu se jedan mladac preko sms-a predstavio kao premijer pa su pljuštali dogovori za razgovore, brzo je rehabilitiran (rehabilitacija traje dva mjeseca i... IDEMO DALJE!) Sjećam se u vrijeme prvog rvackog predsjednika Tuđmana kada je ženski Davor Butković se zvao Aleksa Crnjaković iz Večernjaka, a bila je to predsjednikova novinarska princeza u dvorima. Ili njena kolegica iz Slobodne Dalmacije čija je specijalnost bila, po predsjednikovoj želji, ocrnjivati Dobroslava Paragu. Pa srdačni ručkovi nositelja najviših jugoslavenskih državnih odlikovanja Mirka Galića s predsjednikom Tuđmanom.

Koliko sam shvatio, bez pravog ručka s predsjednikom, ili friendlyship s premijerom, nema slobodnog novinarstva u Hrvata. Onda siva eminencija i diktatorica sa Stojedinice, Mesićeva prijateljica, novinarka Zrinka Vrabec Mojzeš, dakle, žena, uzima u zaštitu Pukija iz Nacionala koji očito brine o svojoj supruzi, by the way, suvlasnice Nacionala, i isto to njeno suvlasništvo koristi kao top s kojim po njoj puca. To se zove najnovija razina slobode medija u Hrvata. Imaš tjednik, i opali s njim po svojoj supruzi! Onda imamo najnoviji tip novinarstva, preuzet iz Austrije, a to je novina 24 sata gdje počnete čitat neki članak, i taman pročitate tri riječi, kad ono članak već gotov, a naslov članka uzet iz neke druge priče, ali zanimljiv, što bi se reklo, senzacionalno. HTV, hm, preskočio bih tu sapuničnu ratkajevsku televiziju i njenog agilnog Mislava Bagu koji gostima ne da doći do riječi jer šta to gost ima za pričat kad je tu Bago i onaj koji skrivečki preko slušalise šapuće kome oduzeti riječ. NOVA TV? Pa ima i ona svoje vodene kozice ili inačicu Dijane Čuljak s HTV-a, a pretpostavljate već na koga mislim. Zanimljivo, sve te voditeljice i njihov muški kolega Mislav vrlo rado u goste pozivaju baš one najkompomitiranije političare tipa Đapić ili Čačić, a bome ni Aleksandar Stanković ne može odoljeti u goste, i to vrlo često, pozvati svoje sunarodnjake iz svoje bivše države istočno od Dunava i Drine, pa i humaniste tipa Josip Manolića.

U svakom slučaju, došao sam do jedne spoznaje, a to je slijedeće: Freedom House nije vezana za američku vladu ili Ciju jer inače Hrvatska ne bi stajala tako loše što se tiče ocjene o slobodi medija. Naime, predsjednik „svih Amera“, hm, kako to čudno zvuči kad su u pitanju Amerikanci, a najnormalnije kad su u pitanju Hrvati („predsjednik svih Hrvata“) tvrdio je nedavno u Gornjem gradu u Zagrebu, pod svetim križem crkve Svetog Marka Evanđelista je veliki kršćanin George W. Bush tvrdio da je Hrvatska postala „uzorna zemlja demokracije, slobode medija i da je postala država u kojoj se poštuje pravni poredak“. Drugim riječima, kako se predsjednik Bush još izrazio (da, da, nije mu jezični vokabular tako siromašan kako tvrde njegovi kritičari), Hrvatska je postala zemlja-uzor „regije“. I ne znam što bi se mi Hrvati sada trebali buniti kad nas je vođa prve svjetske super-sile posadio na prvo mjesto na Balkanu?! „Nitko vam više neće oduzeti slobodu!“ – zborio je naš novi zaštitnik, ali ne sveti Marko Evanđelista, nego „sveti“ Dablju Bush. Najbolje je zaštitu prepustitima strancima, jer stranci su kroz povijest pokazali neizmjernu ljubav za hrvatsku slobodu! IDEMO DALJE...

Hoću reći da s izvješćem Freedom House nešto nije u redu, jer ne slaže se sa službenom ocjenom State Departmenta i Bijele kuće. Pomislio sam da to američka vlada preko naše visoko kourmpirane političke, pretenciozno bi bilo reći, „elite“, ali ajmo reći, uhodane tehnokracije, žele ostvariti neke druge interese koji nemaju veze s demokracijom i načelima pravne države, ali ne, jer Freedom House se vjerojanto zabunio pa je umjesto 28. napisao 79. dakle, „tipfeler“ kako bi rekao Đapić koji je imao puno takvih tipefelera u svom krivotvorenom magisteriju.

DRŽAVNO ODLIČJE ZASLUŽNIMA

IN MEMORIAM

Šećer dolazi na kraju: naš prijatelj, dakle, predsjednik Mesić, post mortem je odlikovao Ivicu Račana najvišim državnim odličjem, i to zbog njegovih zasluga za demokraciju, nezavisnost i slobodu, ni manje ni više. Naime, predsjednik Mesić razmišlja ovako: demokratski je predati oružje Teritorijalne obrane Socijalističke Republike Hrvatske u ruke Jugoslavenskoj narodnoj armiji kako bi JNA to oružje podijelila pobunjenim Srbima i izbila na velikosrpsku zamišljenu zapadnu granicu Virovitica – Karlovac – Karlobag. Bez Račana ne bi bilo hrvatske državne nezavisnosti jer upravo su on i njegove drugarice i drugovim napustili sabornicu kada je na plenarnoj sjednici Sabora Rpeublike Hrvatske izglasana deklaracija o nezavisnosti Republike Hrvatske i otcjepljenje od SFR Jugoslavije, 25. lipnja 1991. godine. Ni slučajno nemojte pomisliti da su to uradili zato što nemaju vjeru u hrvatski narod ili zato što bi bili jugonostalgičari, nego morali su ići pi-pi, dakle, na WC, a HDZ-ovcima se žurilo jer ih je čekala bogata trpeza u čast hrvatske nezavisnosti koja se u slangu HDZ-a zvala „savez suverenih država“ ili jugoslavenska konfederacija ala Francek. Slobodu nam je Titov pionir Račan također priskrbio, posebno svojom doživotnom šutnjom o podjeli Bosne i Hercegovine s kojom ga je predsjednik Tuđman odmah upoznao čim se vratio iz Tikveša, u travnju 1991. godine.

Nakon što je predsjednik Mesić podijelio odličja u veličanstvenom broju kao što je njegov prethodnik podijelio Zahvalnica Domovinskog rata, zašto ne bi i Račan post mortem dobio ono što je kao vjerni titoist zaslužio – hrvatsko odličje. Dakle, sve ima svoje objašenjenje, i vjerojatno, kada se otvore tajni arhivi iz predsjedničkih dvora s dokumentima označeni kao državna tajna (sutradan po stupanju novog predjednika na dužnost, jer, što se tu ima puno čekat, čovječe) odmah ćemo saznati o tajnom djelovanju Ivice Račana koji je potajice radio za hrvatsku stvar još od 1971. godine, naime, rovario je u Partiji iznutra protiv diktature, a izvana se pravio da je na partijskoj liniji – kao i svi jugoslavenski samoupravljači. S obzirom da je naš prijatelj Mesić dodijelio državno odličje Račanu uoči obljetnice „Bljeska“, shvatio sam da je pokojni Račan dobio odličje u ime svih palih hrvatskih branitelja za slobodu Hrvatske jer nijedan hrvatski branitelj povodom toga nije odlikovan, osim hrvatskog branitelja Račana.

Da skratim, pustimo priče o Račanu kao „komunjari“ i slično jer on je uveo demokraciju i „Otac je tranzicije“, a ovo 79. mjesto na rang-ljestivici slobode medija od Freedom Housea možemo odmah zaboravit jer, predsjednik Bush naše je zaštitnik. Uz predsjednika Mesića kao našeg prijatelja, i premijera, našega dragog Ivu, Hrvatska se pretvara u zemlju u kojoj cvjetaju tisuće cvjetova, jedino je čudno da ruže ne cvatu ministru Primorcu. Tko bi rekao da znanstvenik svjetskoga glasa bi mogao pasti na državnoj maturi. Ali, ništa strašno, i Đapić je pao na magisteriju pa svejedno svi skupa IDEMO DALJE. Zdravi bili, i živjeli! Vaš CBK:-)

02.05.2008. u 12:49 • 14 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

petak, 02.05.2008.

NAŠ PRIJATELJ, I NAŠ ZAŠTITNIK

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link