CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma
četvrtak, 17.04.2008.
JE LI "BLEIBURG" POSLJEDICA "JASENOVCA"
Cijenjeni blogeri, i čitateljice i čitatelji! Je li „Bleiburg“ posljedica „Jasenovca“?
Iako su u jasenovačkom logoru ubijeni i neki članovi i simpatizeri komunističke partije, ne želim biti licemjeran kao predsjednik Mesić i neizravno tvrditi da su neki zarobljenici i zatočenici u jasenovačkom logoru bili zavrijedili smrt zato što su slijedili naputke o Svjetskoj revoluciji koje je provodila Komunistička partija Jugoslavije i KPH, usvojene na III. komunističkoj internacionali u Moskvi 1919. godine na inicijativu Vladimira Iljiča Lenjina kojom je programska točka komunističke partije o „Svjetskoj revoluciji“ postala obavezna za sve komunističke partije na svijetu. Revolucija, naime, sama po sebi donosi smrt nevinim ljudima koje revolucionari ubijaju pod izgovorom obračuna s neistomišljenicima i smetnje novom društvenom poretku. Pri tome ciljevi revolucije u ovom slučaju nisu bitni jer je naglasak na tome da su žrtve revolucije nevini ljudi, a ne samo predstavnici vlasti i dotadašnjeg poretka, kakav god bio. Najveći broj žrtava svake revolucije je nevina u smislu viktimologije (znanosti o žrtvama). Koliko god Francuska revolucija bila opravdana zbog rušenja feudalizma i starog poretka (ancien regimea), zbog veličanstvene Deklaracije o ljudskim pravima, zbog ustava koji do tada nije postojao, u toj su revoluciji pogubljeni desetci tisuća nevinih ljudi, među njima i djeca u brojnim pogromima u Parizu i diljem Francuske.
Oktobarska revolucija u Rusiji predstavlja revolucionarno nasilje na desetu potenciju u odnosu prema Francuskoj revoluciji iz 1789. godine.
Socijalistička revolucija u Titovoj Jugoslaviji (od 1943. do 1990.) predstavlja od Sovjetskog Saveza preuzeti obrazac revolucionarnog ponašanja.
Ustaška revolucija iz 1941. također za sobom nosi brojne nevine žrtve, ali „Bleiburg“ svejedno nije posljedica „Jasenovca“, nego predstavlja izgovor kojim g. Slavko Goldstein i predsjednik Mesić opravdavaju zločine partizana odnosno vrha politbiroa CK KPJ načelu s maršalom Titom. Zato titoisti danas brane Tita i njegove zločine jer time brane svoje vlastito opredjeljenje služenja titoističkom režimu i svoje ideološko marksističko uvjerenje i svoje karijere kao i svojih predaka koje su imali kao privilegirani i politički podobni u bivšoj Jugoslaviji, a koje su održavali stalnim buđenjem kolektivne svijesti o Socijalističkoj revoluciji i osudi navodne „kontrarevolucije“ koju su kao „unutarnji neprijatelji“ navodno stalno na nekim tajnim sastancima kreirali „hrvatski nacionalisti“ i „klero-fašisti“, praćeni pod budnim okom crvenih fašista i njihove zločinačke Udbe.
ŽRTVE KOMUNIZMA
„Bleiburg“ nije posljedica „Jasenovca“ jer bi jugoslavenski komunisti ubijali svoje nekomunističke protivnike na području Hrvatske i bivše Jugoslavije i da nije bilo NDH i ustaškog pokreta. Takav zaključak proizlazi iz povijesne činjenice da su boljševici u Oktobarskoj revoluciji ubijali sve one Ruse koji nisu bili komunisti ili simpatizeri marksizma. Tada, 1917. u Rusiji nije bilo fašizma, kao što su komunisti se izgovarali 1945. u svim nekadašnjim komunističkim zemljama u Europi kada su pod krinkom obračuna s fašizmom obračunali s narodima. Na pr. u Mađarskoj je 1945. zavladala strahovita komunistička diktatura koja je istrebljivala sve nekomunističke čimbenike, od intelektualaca (profesora, liječnika, pravnika...) do građanstva i seoskog pučanstva pa i radništva, te je nadmašila fašističku diktaturu u WWII, što je kao posljedicu imalo ustanak mađarskog naroda 1956. godine koji je bio tako ogorčen na teror komunista da je o stupove svjetiljki budimpeštanskih ulica vješao boljševičke ubojice, i linčovao pripadnike komunističke tajne policijeli. U Hrvatskoj nije došlo 1945. niti 1956. do narodnog ustanka jer su jugoslavenski komunisti temeljitije obračunali s Hrvatima nego mađarski komunisti s Mađarima, koji su bili za ideju o hrvatskoj a ne o jugoslavenskoj državi, i koji su bili antikomunisti. Godine 1945. su jugoslavenski komunisti ubili 99,9 posto ustaša, tako da, ako uzmemo hipotezu da je svaki ustaša bio fašist, iako to ne bi bilo potpuno ispravno jer na pr. pokojni otac od predsjednika vlade RH Sanadera bio je dragovoljac Ustaške vojnice, običan vojnik bez partijske knjižice pripadnika ustaškog pokreta, bez zapovjedne dužnosti u nekom logoru, jednostavno vojnik s puškom u ruci i borbi protiv partizana i četnika s puškama u ruci, ali ako postavimo hipotezu da su svi ustaše „krivi“, a ubijeni su svi 1945. izvansudskim smrtnim kaznama, i/ili sudskim presudama revolucionarnih komunističkih tribunala i od strane predstavnika totalitarnog komunizma, koji nisu imali moralno pravo ikome suditi ili presuđivati, onda nema opravdanja za kasnije progone hrvatskog stanovništva i nekomunističkih Hrvata koji su uslijedili nakon 1945. godine, a svoj su vrhunac imali u titoističkom obračunu s hrvatskim proljećarima, kao i mučenjem i ubijanjem političkih zatvorenika u komunističkom koncentracijskom logoru „Goli otok“, i to ne samo disidenata komunizma 1948. godine, nego i tijekom pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina. Jedan od poznatih zatočenika logora na Golom otoku je g. Dobroslav Paraga koji pak sigurno nije bio komunist kao što su bili oni koji su 1948. bez ikakve sudske odluke završili u Titovom logoru kao navodni „staljinisti“, iako je najveći staljinist bio licemjerni Josip Broz „Tito“.
Ako bi „Bleiburg“ ipak bio posljedica „Jasenovca“ (je li i „Goli otok“ posljedica Jasenovca?), kako onda tumačiti totalni obračun slovenskih komunista sa slovenskim narodom tijekom Drugog svjetskog rata kao i 1945. godine kada je Titova OZNA ubila 20 tisuća slovenskih ratnih zarobljenika (slovenskih vojnika i civila), s obzirom da nekomunistički Slovenci nisu držali koncentracijske logore na tlu Slovenije? Slovenci su također doživjeli „Bleiburg“ kao i Hrvati, ali nisu imali „Jasenovac“, no, svejedno su titoisti s njima obračunali. Koji su pak oni razlog za obračun u deželi imali ako ne provođenje programske točke Kominterne o provođenju Svjetske revolucije.
Nije li jugo boljševik Milovan Đilas, Titov lijeva ruka (desna je Aleksandar Ranković) rekao gorku istinu da su „Hrvati morali umrijeti /1945./ da bi Jugoslavija mogla živjeti“? Mislim da je jedan Đilas bio više upućen od nekadašnjeg komunističkog aparatčika Stjepana Mesića je li „Bleiburg“ posljedica “Jasenovca“ ili ne.
Dijeljenje žrtava na podobne i nepodobne, klevetanje žrtava komunizma i slično će po mojoj procjeni dovesti do toga da će predsjednik Mesić biti u povijesti zabilježen kao najgori hrvatski predsjednik, a već sada se nazire da će kraj svog predsjedničkog mandata zbog brojnih afera i skandala dočekati gore nego predsjednik Tuđman, i u nekim aspektima je gori od Tuđmana, licemjerniji u svakom slučaju od Tuđmana. Kad hrvatski građani nakon kraja Mesićeva predsjedničkog mandata postanu svjesni da Mesić nije bio samo obični bivši komunist na čelu deklarativne demokratske Hrvatske, za čijega mandata nije stvorena pravna država, nego da je bio progonitelj hrvatskih demokrata (primjer iz 1967. kada je kao delegat komunističke skupštine u Saboru zahtijevao zatvorske kazne za potpisnike Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, kao što je isto zahtijevao i Luka Bebić, današnji predsjednik hravskog sabora), i zaštitnik pripadnika komunističke tajne policije od kaznenog progona pravne države, onda će ga prokleti za sva vremena! Kada slijedeći predsjednik Republike bude urbi et orbi obznanio nikada opovrgnutu istinu da je Mesić u Titovoj Jugoslaviji bio kadrovik Udbe, i u vrijeme sloma Jugoslavije 1991. i doušnik KOS-a JNA, za što je od ozbiljnih političara i znanstvenika optužen, i o čemu su objavljeni, ne doduše brojni ali ipak nekoliko novinskih članaka, hrvatski politički narod će se posramiti, i Mesića prokleti!
Mesićevo pak navijanje za bivši komunistički režim govori najviše o njemu tko je Stjepan Mesić – jugonostalgičar i nostalgičar za totalitarnim komunizmom čiji mu je bivši zločinački sustav osigurao karijeru i sjaj lažne zvijezde, a sve na žrtvama njegova doušništva za komunističku tajnu policiju bivše Titove Jugoslavije !!!
Gospodine Mesiću, „druže“, zapamti jedno: ZLOČIN JE ZLOČIN! Zločin je zločin, i tako je uvijek bilo i biti će za vijeke vjekova tako, i nikakve medijske ili propagandne obrade zločina ne mogu promijenti činjenicu da je zločin – zločin – barem za moralne ljude, i pošteni dio Hrvatske!
Počasni bleiburški vod?
Organizaciju Počasni bleiburški vod je 60 godina dugo činila skupina hrabrih hrvatskih rodoljuba koji su u toj nevladinoj organizaciji civilnog društva održavali plamen u spomen na desetke tisuća (minimalna procjena) hrvatskih ratnih zarobljenika i zarobljenih hrvatskih civila koji su se 15. svibnja 1945. godine kao izbjeglice iz Hrvatske predali britanskim oružanim snagama u južnoaustrijskom i koruškom mjestu Bleiburg uz slovensko-austrijsku granicu, a koje su Englezi izručili jugoslavenskim snagama i komunistima koji su ih pobili. Ti ljudi su preteća zastupnika Parlamentarne skupštine Vijeća Europe koji su u rezoluciji pod brojem 1481 od 25. siječnja 2006. godine, kao i 1996. godine, osudili zločine totalitarnog komunizma, i desetljećima prikupljali podatke o ubijenima, i obilježili početno mjesto „Križnog puta“.
Iako je 99,9 posto hrvatskih zarobljenika smaknuto na „Križnom putu“, najvećim dijelom na slovenskom tlu (Kočevski rog, Tezno, Maribor, Slovenjgradec, Ptuj...) ipak je najmanje nekoliko stotina zarobljenika ubijeno i na bleiburškom polju, i to kada su partizanske jedinice s okolnih brežuljaka sasule mitraljesku paljbu na mnoštvo naroda. Po izjavama malobrojnih preživjelih žrtava komunizma je mitraljeska paljba trajala neprestano najmanje 15 minuta, i to prije isteka ultimatuma o predaji oružja koju je hrvatskim zapovjednicima postavilo britansko zapovjedništvo u bleiburškom dvorcu. Izjave svjedoka također potvrđuju da su partizani i hladnim oružjem počeli na bleiburškom polju ubijati neke zarobljenike.
Danas Počasni bleiburški vod više nije nevladina nego vladina organizacija, iako se formalno još vodi kao NGO odnosno kao nevladina organizacija civilnog društva. Naime, otkada je bivši profesionalni zaposlenik Hrvatskog sabora, Božo Vukušić, nedavno preuzeo tu organizaciju u svoje ruke, i iz nje izbacio njene osnivače i dugogodišnje članove, može se otprilike reći da je kriptokomunistička vlast Republike Hrvatske preuzela Počasni bleiburški vod u svoje ruke kako bi s bleiburškom tragedijom hrvatskog naroda mogla manipulirati. Prva manipulacija koja je učinjena tiče se spomenika hrvatskim žrtvama na bleiburškom polju čiji je tekst preko noći promijenjen, tako da se ne smije znati da su zarobljene žrtve komunizma hrvatske nacionalnosti nego se navodi „u spomen bleiburškim žrtvama“. Neki stranac koji čita tekst na bleiburškom spomeniku, koji je napisan i na njemačkom jeziku, ako ne poznaje hrvatsku povijest, ne može zaključiti o kojim i čijim se žrtvama uopće radi.
Osim toga, g. B. Vukušić uski je suradnik kontroverznog Vice Vukojevića, bivšeg suca Ustavnog suda RH koji je osnovano osumnjičen da je bio nekadašnji doušnik Udbe, i povezuje ga se s ubojstvom Bruna Bušića, kao i da je za vrijeme hrvatsko-muslimanskih sukoba navodno u zapadnoj Hercegovini silovao jednu zatočenu muslimansku djevojku. Uz to je bio vjerni provoditelj Tuđmanove politike prema Bosni, dakle, suorganizator hrvatsko-muslimanskih sukoba u BiH za vrijeme prošlog rata, brigadir HVO-a, i hadezeov hardliner kad je u pitanju pararepublika „Herceg-Bosna“. Pored toga je Vladimir Šeks prošle godine, dok je bio predsjednik Hrvatskog sabora, dao Boži Vukušiću otkaz na radnom mjestu u Saboru, a sada taj isti Sabor daje onome kojemu je dao otkaz pola milijuna kuna, što je nevjerojatno, isto kao što je nevjerojatno da je Božo Vukušić odgulio u Saveznoj Republici Njemačkoj višegodišnju zatvorsku kaznu zbog ubojstva, a danas ga vlast RH promovira u zvijezdu koja istražuje zločine jugokomunizma i brine o komunističkim žrvama. Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma, iako istinski nevladina organizacija (NGO), nije od Hrvatskog sabora od svog osnutka 2004. dobio ni lipe iz državnog proračuna RH iako je postavljen zahtjev, i unatoč pismenoj preporuci Europske komisije da može povuči određena sredstva iz pristupnih fondova Europske Unije za Republiku Hrvatsku.
Kako je Udba 1991. na sebe preuzela brigu o istrazi zločina komunizma – zabranivši daljnja iskapanja posmrtnih ostataka ubijenih Hrvata iz brojnih jama u maceljskoj šumi i gori, tako i danas svi brinu o žrtvama komunizma u Hrvatskoj samo ne antikomunisti. To se zove „tranzicija“ iz komunizma u demokraciju na jugo-hrvatski način.
cbk
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga Black Blog of the Communism
Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:
Samo nas istina može spasiti!
Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)
Erich Fromm
“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”
Link
CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika
Tisak i portali vijesti:
HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS
www.crniblogkomunizma.blog.hr
e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com
Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma
"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)
John Lennon je rekao:
"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."
PS: ubio ga je luđak.
“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)
Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:
“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”
(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)
Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:
“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”
(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)
„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“
(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)
„Ich bin ein Berliner“
(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)
CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com
HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga
"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)
„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)
„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.
Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"
„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)
Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica
Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!
TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!
Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)
Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)
"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)
Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:
"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")
<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"
Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.
Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:
„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“
Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.
Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!
"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”
Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića
George Orwell:
U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.
Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4
Predsjednik Ab Lincoln:
Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.
Mathias Richling:
Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!
Slobodan čovjek kaže:
Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.
Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.
Predsjednik Thomas Jefferson:
Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.
Filozof Voltair:
Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.
Jean de la Bruyere:
Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.
George Bernard Shaw:
Sve velike istine počinju kao blasfemija.
Mark Twain:
Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.
H.G. Wells:
Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.
Njemački novinar Peter Scholl-Latour:
Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.
Burkhard Hirsch:
Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.
Halo robovi:
U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"
Evolucija svjesnog čovjeka:
Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!
Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!
Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!
Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.
Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!
Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.
Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.
Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.
Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!
CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.
Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.