crniblogkomunizma

srijeda, 19.03.2008.

DOMOVINA SNIJEGA - POD OKUPACIJOM!

TIBET - POD OKUPACIJOM CRVENDAČA

Mount Everest - nikada se komunisti nisu uzdigli u visine - uvijek su se valjali u blatu laži i prevare

Kao što je Hrvatska patila pola stoljeća pod čizmom Titovih crvendača, i još uvijek pati pod njihovim tranzicijskim crvendačićima, tako se danas dvije zemlje nalaze pod žestokim udarom komunizma, Nepal i Tibet - dvije zemlje koje dijele Domovinu snijega, kako se zove Himalaja ili himalajsko gorje, vrh Zemlje prema svemiru.

Koliko je ova himalajska planina lijepa, toliko je komunistička okupacija Tibeta ružna

Puno sam čitao i gledao dokumentarnih emisija o obje zemlje tako da mogu stvoriti čvrsti zaključak o tome da stanovnici sa sjeverne i južne strane Ama Dablama (6812 m), Everesta (8872 m) i Annapurne (8091 m) neće samo tako naći zasluženi mir. Nepalci su, naime, već desetljećima izloženi teroru tamošnjih partizana – komunističkog pokreta koji ubija civile kako bi svjetovne vlasti, koje se u kaosu, izazvan od strane crvendača, trude održavati slobodu i kakve takve demokratske uvjete, natjerao na represivno djelovanje, dok se Tibet nalazi desetljećima pod okupacijom, točnije rečeno, preko pola stoljeća se Krov svijeta – kako glasi drugi ime Tibetu, čija je prosječna nadmorska visina prava „sitnica“ – u prosjeku između tri tisuće do pet tisuća metara nadmorske visine – za usporedbu, krov Dalmacije, Vidova gora na otoku Braču, nema 1000 metara nadmorske visine. Tibet se nalazi pod brutalnom okupacijom komunističke Kine.

Tibetanski Banski dvori - palača Dalaj Lame u Lhasi

Koliko je okupacija Tibeta brutalna svjedoči činjenica da je komunistički režim od početka napada, invazije i okupacije od 1950. godine naselio u Tibet oko šest milijuna Kineza iz najmnogoljudnije i većinske Han-nacije tako da su se Kinezi u broju stanovnika Tibeta izjednačili s Tibetancima. Kako bi brže uništili visokorazvijenu tibetansku civilizaciju, koja se temelji na duhovnoj snazi, i slomili duh Tibetanaca za nezavisnošću i slobodom, duh koji se ne može slomiti, samo što to komunisti ne znaju, jer su bahati, oholi i umišljeni materijalisti, izgradili su željezničku prugu koja izravno spaja glavni kineski grad Peking sa glavnim gradom Tibeta – Lhasom, poznat po veličanstvenom budističkom samostanu, i to sa osnovnim ciljem kako bi što veći broj Kineza mogao zauzeti zemlju Tibetanaca. „Problem“ Tibetanaca je što vjeruju u Boga. Ne može se reći da su Tibetanci u trenutku okupacije bili kapitalisti, pa da po Marxovom naputku treba istrijebiti buržoasku klasu, jer Tibetanci su bili i jesu suprotnost materijalistima - kapitalistima i komunistima; Tibetanci su duhovni narod, ne kao Hrvati deklarirani katolici koji su davno zaboravili Boga, nego istinski duhovni narod, nenaviknut na lažne zapadne vrijednosti liberalizma, ili isto takve lažne vrijednosti odnosno antivrijednosti komunizma.

Annapurna - granica između Tibeta i Nepala

Već određeno vrijeme traju miroljubivi prosvjedi Tibetanaca protiv okupacijskog režima s kojim cgotovo cijeli svijet, uključujući Republiku Hrvatsku, održava najsrdačnije odnose.

Dalajlama - duhovni vođa Tibetanaca i državni poglavar (okupiranog) Tibeta

Okupacijski režim ovih dana u krvi guši prosvjede tibetanskih domoljuba ali nismo primijetili da je predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić, prosvjedovao protiv svojih komunističkih kolega u Pekingu. Možda je razlog u istom svjetonazoru koji stanovnik diktatorove palače na Pantovčaku dijeli sa stanovnicima palače kraj Trga Nebeskoga mira, Tijen-An-Mena gdje su Titovi drugovi 1989. pobili kinesku mladež koja je svojom požrtvovnom hrabrošću zahtijevala demokraciju. Nije bome ni hrvatsko-srpsko-bošnjačko-romska koalicija iz Banskih dvora nešto zamjerila svojim komunističkim kolegama u Pekingu, naprotiv, često delegacije parlamentarnih stranaka „hodočaste“ u posjet Centralnom komitetu Komunističke partije Kine. Pod zadnje je zagrebački gradonačelnik prošle godine posjetio svoje kineske drugarice i drugove, pa majku mu, zar ima tu nešto čudno, pa Milan Bandić je još 1989. bio sekretar Saveza komunista Hrvatske u zagrebačkoj Peščenici. Kult Mao Ce Tunga, iza Staljina najveći masovni zločinac u povijesti čovječanstva, jak je u komunističkoj Kini kao Titov kult u „demokratskoj“ Hrvatskoj. Zamislite, i Mao je bio antifašist jer se u Drugom svjetskom ratu borio protiv japanskih fašista ali pobio je više svojih Kineza nego japanski okupatori, što malo podsjeća na druga Tita, ali bez uvrede titoistima, kineski komunisti su iskreniji od jugoslavenskih komunista u Republici Hrvatskoj jer ipak ne kriju da su komunisti dok ovi naši, domaći, tvrde da nikada nisu ni bili komunisti nego uvijek i samo antifašisti. Revolucija koju su partizani provodili nije u biti bila revolucija nego „miroljubivo uvjeravanje“ neistomišljenika da je Partija jedini bog, odnosno bog i batina, a tko u to nije povjerovao – ubili su Boga u njemu. No, vratimo se Tibetu i Nepalu, osnovnoj temi ovoga posta.

U jednom dokumentarcu BBC-a gledao sam nedavno kako komunistička gerila u Nepalu, dakle, tamošnji partizani zarobljavaju nepalske civile i doslovno ih pretvaraju u robove koji iz stijene klešu cestu, uključujući i malodobnu djecu. Unatoč takvim potresnim snimcima, domaći manijaci i fanatici, mislim na ove naše u Republici Hrvatskoj, još uvijek tvrde kako je socijalizam, kao prva stuba do komunizma, i dalje idealni cilj koji vrijedi ostvariti, naravno, uz budnu uspomenu na prvu socijalističku fazu s drugom Titom. „Mudro“, ujedno i zločinačko komunističko „rukovodstvo“ Kine pak tvrdi da su Tibetanci izazvali krvave nerede koje je kineska okupacijska vlast ugušila silom u krvi. Duhovni vođa i državni poglavar Tibeta, koji živi u emigraciji u Nepalu, Dalaj Lama, prijeti ostavkom ne budu li se njegovi sunarodnjaci vratili miroljubivim prosvjedima. Dakle, ispada da su kineski komunisti ovaj puta u pravu kada su odgovornost za zločine prebacili na tibetanske civile ali zaboravljalju da odgovornost za sve uvijek preuzima okupator a ne okupirani! Okupirani imaju pravo u svako doba se dići na narodni ustanak. Na kraju krajeva, to je domoljubna dužnost svakog potlačenog pripadnika ugnjetavanog naroda u komunističkoj kineskoj tamnici naroda. Podsjećam, komunistička kineska propaganda je u Drugom svjetskom ratu tvrdila da se komunisti bore za slobodu protiv okupatora, i čak su bili u pravu, ali brzo su se pretvorili sami u okupatore, jer taman kada su 1948. pobijedili nacionalističke snage Kine, napali su i okupirali nezavisnu državu Tibet, kao što su u to vrijeme izdašno pomagali drugove u Koreji koji su raspalili građanski rat na korejskom polutoku, napavši Južnu Koreju. Tada su Ujedinjeni narodi na čelu s Američkom vojskom i oružanim snagama Južne Koreje pobijedili i istjerali komunističkog okupatora iz Južne Koreje. Komunizam je tada doživio svoj drugi ratni poraz, prvi je doživio u Grčkoj nakon Drugog svjetskog rata kada je Tito djelatno podupirao grčke komuniste, a treći ratni poraz su komunisti doživjeli u Afganistanu, a četvrti u Jugoslaviji 1991. kada je komunistička JNA poražena u Vukovaru, preciznije rečeno, kada su hrvatski bojovnici slomili kičmu Titovoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji.

Zanimljivo da Tibetanci gotovo i nemaju izdajice u svojim redovima, dakle, nema komunista među Tibetancima, kao što je bilo među Hrvatima, tako da Kinezi nisu mogli postaviti kvislinšku vladu.

Približavaju se Olimpijske igre u Pekingu, ove godine u kolovozu. Gotovo dva mjeseca komunistički će režim glumiti uljuđenost, lažnu gostoljubivost kao što je to svojedobno glumio nacistički režim na olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine. Dok ćemo gledati parade na olimpijskom stadonu u Pekingu, moje će misli biti sa Tibetancima koji već 68 godina trče maraton. Ne sumnjam da će na kraju zlatnu medalju osvojiti Tibetanci. To će biti medalja časti, a Tibet će biti slobodan. Smrt komunizmu – sloboda tibetanskom narodu!

CBK www.crniblogkomunizma.blog.hr

19.03.2008. u 21:51 • 18 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

srijeda, 19.03.2008.

DOMOVINA SNIJEGA - POD OKUPACIJOM!

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link