CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma
petak, 01.02.2008.
ANTISEMITSKA ANTIFAŠISTIČKA TITOVA JUGOSLAVIJA
Dokaz kako ga je antifašistička JNA maršala Tita odlično obučila dao je navedeni vođa navedene arapske oružane borbene skupine kada su članovi te skupine u Libanonu zaklali na spavanju 17 ročnika libanonske vojske, i time ostvarili “sjajnu” pobjedu, kao svojedobno Che Guevara na Kubi, ili J. B. Tito u Hrvatskoj 1941. godine kada su partizani pod komandom Petra Kleuta nakon oružanog ustanka od 22. lipnja digli u zrak vlak i pobili mljekarice – žene koje su na zagrebački Dolac nosile mlijeko ili “mlieko” na prodaju. Time su se Titovi partizani upisali zlatnim slovima u povijest kao neustrašivi “junaci” koji nemaju strah čak ni pred ženama - nenaoružanim hrvatskim seljankama. Tragedija hrvatske današnjice jedino je u tome što se “podvizi” Petra Kleuta i njegove razbojničke družine javno slave putem Hrvatske televizije (HRT), što bi bilo isto kao kada bi španjolska nacionalna TV javno slavila obljetnicu terorističkog napada Al-Kaide na vlak u Madridu. U svakom slučaju, gore navedena ocjena Tita od strane pripadnika jedne od arapskih terorističkih organizacija predstavlja prosječnu sliku jednog Arapina koju je imao o antifašističkom šefu jugoslavenske države koji mu je bio idol.
Kada se stvarala Država Izrael 1948. godine, za koju su se na povijesnom području Izraela borili ostaci mučenika holokausta koji su preživjeli strahote nacističkih logora u Drugom svjetskom ratu, uz malobrojne preživjele junake iz varšavskog židovskog geta iz 1943. godine, i one Židove koji su na vrijeme emigrirali iz Njemačke prije početka pogroma (“Reichs-Kristallnacht”, 1938.), Titov režim poslao je u Palestinu 1948. dobrovoljačke jugoslavenske brigade koje su se borile na strani Arapa protiv Židova. Međutim, to nije bio jedini antisemitski ispad Titove Jugoslavije koja s Izraelom nikada nije uspostavila diplomatske odnose.
Antisemitizam je jugoslavenska antifašistička vlada maršala Tita prakticirala od prvog dana obnove jugoslavenske države 1944. godine kada je Crvena armija 20. listopada te godine osvojila Beograd, a Tito se sa Visa prebacio u srbijansku prijestolnicu na tron Karađorđevića u Dedinju (“Konak”) koji mu je omogućio Staljin čiji je bio povjerenik za Balkan (doušnik sovjetske tajne policije NKVD, i agent Kominerne).
Sveti sinod antisemitske Srpske pravoslavne crkve (SPC) je odmah po “oslobođenju” Beograda održao u beogradskoj prvostolnici, Sabornoj crkvi, “parastos” ili misu zadušnicu “izginulim herojima za oslobođenje Beograda”. Sveti sinod s “oduševljenjem” dočekuje svoje “oslobodioce”, na koje je još prije mjesec dana bacao anatemu. Zaboravili su to Sinod i Tito.
Na “parastosu” u Sabornoj crkvi u Beogradu nazočni su bili član politbiroa CK KPJ i “Vrhovnog štaba” Jugoslavenske armije, Moša Pijade, nekadašnji član terorističke srbijanske organizacije “Crne ruke”, i novinar glasila te zavjereničke organizacije, “Pijemont” u Beogradu, 1915. godine. Pored Čika Janka, kako su zvali jednog od najužih Titovih suradnika Mošu Pijadu, misi zadušnici bio je nazočan i predsjednik jugokomunisitičke skupštine AVNOJ, Jugoslaven hrvatskog podrijetla, dr. Ivan Ribar, i partizanski general Peko Dapčević koji će svoj “humanizam” dokazivati u genocidu nad Hrvatima 1945. godine. Uz jugoslavenske komuniste su misi zadušnici bili nazočni i oficiri Crvene armije. Prema “Glasniku” SPC poslije “parastosa” svi su oni jedan za drugim pristupali mitropolitu Josifu, koji je služio obred, cjelivali križ i pričestili se po pravoslavnom običaju. Primili su “naforu” (posvećeni komadić kruha). Prvi je to učinio bivši katolik dr. Ribar (mason), a odmah za njim “Srbin Mojsijeve vjere”, kako se sam nazivao Moša Pijade. Može li se takva scena zamisliti u Zagrebu poslije 8. svibnja 1945. godine u katedrali Svetog Stjepana? Može li se zamisliti scena da najviši državni, partijski i vojni predstavnici nove komunističke antifašističke vlasti pobožno prilaze nadbiskupu Stepincu i pričešćuju se iz njegove ruke?
Velikosrpski antifašist Moša Pijade svojom nebrigom za sinagoge u Srbiji (isto kao i vrhovni rabin u Titovoj Jugoslaviji, Cadik Danon, također član KPJ još od prije WWII), stavlja pod upitnik svoju iskrenu pripadnost židovstvu jer nije prstom mrdnuo da spasi rušenje jedine dvije sinagoge u Srbiji i Jugoslaviji koje su preživjele Drugi svjetski rat. (Druga sinagoga srušena je po nalogu Titove antifašističke vlasti u Pančevu, 1955. godine, a ona zagrebačka, koju je ustaški režim srušio 1941./1942., nikada nije više ni obnovljena).
Kao što je navedeno u vijesti Hine od 29. siječnja ove godine, u kojoj je prenijeto priopćenje Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma koji je demantirao predsjednika Mesića koji je tvrdio da su “hrvatski antifašisti sprali ljagu s hrvatskog naroda”, hrvatski antifašisti pod vodstvom KPJ i Tita nanijeli su ljagu hrvatskom narodu sudjelujući u genocidu nad hrvatskim narodom 1945. godine nakon Drugog svjetskog rata, nakon kojega je antifašistička jugoslavenska vlast srušila židovske sinagoge u Beogradu (1946./1947.) i Pančevu, pa i po cijeloj Vojvodini gdje su uništavani židovski sakralni objekti. I to je snažni dokaz da su jugoslavenski komunisti na čelu s maršalom Titom, koji se lažno predstavljalju “antifašistima”, u stvarnosti bili antisemiti a ne antifašisti. Tito je bio ratni zločinac, a njegova vlast je bila antisemitska.
Tijesne veze koje je Titova vlast imala sa Srpskom pravoslavnom crkvom, koja je u SFRJ imala povlašteni status kao u Osmanskom Carstvu, nije slučajna jer oba čimbenika, kako Titova vlast tako i SPC, su antisemitska, dok je istinski antifašist bio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac koji je u WWII spasio stanare staračkog doma „Lavoslav Švarc“ u Zagrebu na Bukovačkoj cesti 55. To je onaj dom čijih je židovskih 60 stanara, pod prijetnjom smrtne kazne, spasio od nacističkog progona i odvođenja u Auschwitz, preselivši ih 8. prosinca 1943. na crkveno imanje u Brezovici kod Zagreba. Predsjednik židovske vjerske zajednice u Zagrebu, „Beth Israel“, koju predsjednik Mesić snažno podržava na štetu Židovske općine Zagreb (ŽOZ koja ima tradiciju od 200 godina dok je „Beth Israel“ osnovan prije dvije godine), je deklarirani ateist Ivo Goldstein koji u „Latinici“ tvrdi da „Stepinac nije dovoljno učinio za spas Židova u NDH“. Stepinac se valjda trebao stati pred vlak na Glavnom kolodvoru u Zagrebu i spriječiti transport za Auschwitz?
SPC je krajnje neprijateljski dočekala stvaranje Banovine Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji, 1939. godine. Zbog toga je oduševljeno prihvatila rušenje srpsko-hrvatske vlade Cvetković-Maček koja je izdala uredbu sa zakonskom snagom o osnivanju Banovine Hrvatske (SPC je sudjelovala u vojnom državnom udaru generala Dušana Simovića od 27. ožujka 1941. godine). Sveti sinod Srpske pravoslavne crkve zasjeda toga dana (27.3.1941.), i govorima i proglasima potiče narod na ulične manifestacije. (Na svečanom Bogoslužju SPC daje blagoslov novim pučističkim velikosrpskim vlastima.) Jugoslavija se poslije prve njemačke bombe na Beograd raspala kao kula od karata, a Sveti sinod, „zaboravivši“ parolu „Bolje rat nego pakt“, priklanja se odmah njemačkim okupacijskim snagama Hitlerove Njemačke. Prvo pismeno u tisku, a onda usmeno u posjetu generalu Wehrmachta von Schröderu, kada su njeni predstavnici primljeni uz najviše vojne počasti – o čemu svjedoči fotografija iz toga vremena – episkopi izjavljuju:
„Sveti Arhijerejski Sinod će lojalno izvršavati zakone i naredbe okupatorskih i zemaljskih (četničkih) vlasti...“
Srpska pravoslavna crkva riječ nije prekršila pune tri i pol godine, sve do 20. listopada 1944. godine kada svečano dočekuje komunističku, pardon, antifašističku vlast. To što je nadbiskup Stepinac načelno pozdravio uspostavu Nezavisne Države Hrvatske od 10. travnja 1941. godine domaći „antifašisti“ i dan danas predbacuju povijesnom liku Stepinca čiji je „grijeh“ bio što je bio istinski antifašist, ali i antikomunist, i što Rimokatoličku crkvu u Hrvatskoj nije htio staviti pod komandu maršala Tita kao njegov beogradski „kolega“ u SPC. Stepinac je u NDH slao ustaškim vlastima projne popise zatočenika logora i zatvora, moleći da budu oslobođeni. Za neke je uspijevao. Bili su to Srbi, Židovi i Hrvati (komunisti). Za SPC ne postoji nikakav sličan dokument o intervenciji kod njemačko-srpskih vlasti u Beogradu. Isto tako nije poznato da su Titovi partizani u WWII ikada učinili išta za spašavanje Židova tijekom rata u NDH ili u Srbiji.
Episkop šabački Lavrentije objavljuje u Saveznoj Republici Njemačkoj 1985. knjigu na srpskoj ćirilici od pokojnog ideologa svetosavskog antisemita Nikolaja Velimirovića u kojoj on u svojim propovjedima upozorava Europu na opasnost od “Židova i oca židovskog đavola”. Opet muk. Srpska pravoslavna crkva – Sveti arhijerijski sinod priređuje 1991. pravi spektakl najsvećanijim prenošenjem posmrtnih ostataka tog antisemita iz Sjedinjenih Američkih Država koji je u Drugom svjetskom ratu bio član četničke paravojne organizacije “Zbor” od Ljotića – kolaboratera njemačkih nacista i okupacijskih snaga u Srbiji.
LJUBICA ŠTEFAN
Sve gore navedeno je godinama u beogradskim arhivima istraživala nekadašnja Beograđanka Ljubica Štefan, Hrvatica čija je obitelj za vrijeme rata u NDH spašavala hrvatske Židove, i zbog tog junačkoga čina bila od Države Izrael 1993. odlikovana medaljom “Pravednik među narodima” (za spas Židova od nacističkog progona), a odličje je tek prihvatila kada su u muzeju o holokaustu “Jad Vašem” u Jeruzalemu izraelske vlasti naznačile uz njeno ime i ime države iz koje dolazi, Croatia, umjesto tadašnjeg naziva Jugoslavija. Gospođa Štefan je pred kraj svoga života živjela u Zagrebu gdje je objavila svoje knjige o antisemitskoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi, o srpskom holokaustu u Srbiji 1941. godine i o sprezi Srpske pravoslavne crkve i srbijanskih vlasti u Beogradu 1941. – 1944. sa fašistima (danas te iste srpske fašističke četničke vlasti iz WWII imaju u Srbiji službeni antifašistički status koj je izglasan u srbijanskoj skupštini prije dvije godine). Ljubica Štefan je maturirala u gradu Krku na otoku Krku 1939. godine, te je studirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu ali je zbog rata u Hrvatskoj prekinula studij koji je nastavila nakon rata i diplomirala u Beogradu 1949. godine, a poslije je bila profesorica i nastavnica u srednjim školama i na fakultetima u Bosni, Vojvodini, na Kosovu, i u Beogradu. Od 1992. živjela je kao izbjeglica u Zagrebu, a njene publikacije objavljivao je Odjel za kulturu MVP RH. Od 1995. bila je suradnica zagrebačkog tjednika za kulturu “Hrvatsko slovo”. Preminula je u Zagrebu, 2003. godine, a hrvatskoj historiografiji poklonila je neprocjenjiv izvor.
CBK II/2008
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga Black Blog of the Communism
Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:
Samo nas istina može spasiti!
Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)
Erich Fromm
“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”
Link
CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika
Tisak i portali vijesti:
HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS
www.crniblogkomunizma.blog.hr
e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com
Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma
"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)
John Lennon je rekao:
"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."
PS: ubio ga je luđak.
“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)
Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:
“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”
(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)
Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:
“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”
(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)
„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“
(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)
„Ich bin ein Berliner“
(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)
CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com
HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga
"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)
„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)
„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.
Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"
„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)
Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica
Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!
TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!
Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)
Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)
"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)
Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:
"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")
<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"
Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.
Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:
„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“
Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.
Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!
"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”
Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića
George Orwell:
U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.
Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4
Predsjednik Ab Lincoln:
Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.
Mathias Richling:
Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!
Slobodan čovjek kaže:
Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.
Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.
Predsjednik Thomas Jefferson:
Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.
Filozof Voltair:
Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.
Jean de la Bruyere:
Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.
George Bernard Shaw:
Sve velike istine počinju kao blasfemija.
Mark Twain:
Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.
H.G. Wells:
Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.
Njemački novinar Peter Scholl-Latour:
Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.
Burkhard Hirsch:
Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.
Halo robovi:
U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"
Evolucija svjesnog čovjeka:
Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!
Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!
Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!
Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.
Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!
Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.
Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.
Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.
Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!
CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.
Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.