crniblogkomunizma

srijeda, 23.01.2008.

TV-serija "RATKAJEVI"

Gledatelji Hrvatske televizije već mjesecima mogu pratiti TV-seriju „Ratkajevi“. Radnja serije događa se tridesetih i četrdesetih godina 20. st. u Kraljevini Jugoslaviji, i u ratnim godinama Drugog svjetskog rata na području Hrvatske. Likovi u seriji predstavljalju predstavnike povijesnih političkih pokreta, komunističkog i ustaškog pokreta, te predstavnike jugoslavenskog kraljevskog režima. Uz njih se javlja međuratna Hrvatske seljačka stranka, i hrvatsko plemstvo i radništvo, te sveučilištarci, kao i povijesni kontekst Hitlerove ekspanzije i osvajačka politika njemačkih nacista u Europi. Serija se bavi i kontekstom malograđanštine, i kritikom iste. Jedino je, međutim, malograđanština prikazana u seriji korektno, a gotovo sve drugo predstavlja manipulaciju poviješću.

„Ratkajevi“ podsjećaju na filmski uradak Antuna Vrdoljaka „Duga mračna noć“ (istoimena TV-serija i kino-film), također prikazane na Hrvatskoj televiziji, i u produkciji te, pretenciozno nazvane „javno-pravne“ TV-kuće sa Prisavlja koja i inače nije imuna na prezentaciju povijesnih krivotvorina u povijesnim dokumentarcima i u raznoraznim emisijama. Poznate su pojedine nevjerojatne povijesne krivotvorine u emisiji „Latinica“, na pr. u emisiji u kojoj je prošle godine bilo riječi o povijesnom liku zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca kada je taj svijetli lik oblaćen u stilu agitacijske propagande komunističke partije. Jednom drugom prilikom je HTV emitirala jedan stari propagandistički film jugoslavenske TV-produkcije iz doba komunizma u kojemu je emitiran lažni podatak da je u NDH od strane ustaškog režima stradalo „pola milijuna“ ljudi i slično.

Nakon emitiranja „Duge mračne noći“ su povjesničari konstatirali da je scena, u kojoj njemačka vojska Wehrmacht u Slavoniji ubija na jednome polju hrvatske seljake tako što ih je zapalila, neistinita, i da se nikada u stvarnosti nije dogodila. Sjećamo se kako je režiser Antun Vrdoljak pristrano prikazao partizanske likove koji su, poput lika kojega glumi Goran Višnjić manje više zgodni, pošteni i hrabri, dok su likovi koji glume ustaše ženskaroši, pijanci i ljudi skloni nasilju i zločinima. Očito da Antun Vrdoljak pati od partizanske jugo-nostalgije, što ne čudi kada je sedamdesetih godina bio državni režimski režiser koji je filmove režirao u duhu partizanštine. Na pr. serija „U gori zelen bor“ su Hrvati prikazani kao ustaški doušnici njemačkih nacista, a partizani kao oličenje domoljublja, što je u biti shizofrenično jer se partizani hrvatske nacionalnosti prikazuju kao hrvatski domoljubi a istovremeno su se borili za jugoslavensku državu. Slično je i u seriji „Ratkajevi“.

Kao prvo, komunisti, pripadnici tajne komunističke ćelije u Zagrebu, prikazani su u seriji kao vrlo simpatični ljudi. Ženski likovi, članovi ćelije komunističke partije, prikazani su kao zgodni komadi, kao intelektualke i dobri ljudi s idealima, kao i njihovi muški kolege-drugovi, iako je u povijesti istina ipak drukčija, ali kroz takve serije se suptilno manipulira poviješću koja ide na ruku nekadašnjim komunistima u Republici Hrvatskoj. U seriji komunisti imaju prisne i simpatične odnose sa zagrebačkim Židovima, a u povijesti se komunistima fućkalo za sudbinu Židova. Nasuprot tome, pripadnici ustaškog pokreta su u seriji kolektivno prikazani odnosno opet su tipizirani kao doušnici, kao zli ljudi, ljudi skloni nasilju svake vrste, kao teroristi koji postavljalju bombe i ubijaju civile, kao pohlepni tipovi i prevaranti. Povijesna istina ipak je drukčija.

Zatim, povijesni događaji su također manipulirani, čak i cenzurirani. Na pr. urednik komunističkog glasila u seriji „Ratkajevi“ govori filipike protiv zemalja zapadnih demokracija koje da su dopustile uspon Hitlerova režima. Točno je da su vodeće zemlje zapadne demokracije na čelu s Velikom Britanije dopustile uspon Hitlerova režima, ali u seriji se prešućuje povijesna činjenica da, u trenutku dok u seriji urednik glasila KPH kritizira Zapad, Sovjetski se Savez nalazi u čvrstom ugovornom savezništvu (paktu) s 3. Reichom, a KPH kao integralni dio KPJ član je Komunističke internacionale (Kominterne) sa sjedištem u Moskvi kojom je upravljalo sovjetsko ministarstvo vanjskih poslova i Kremlj odnosno tiranin Staljin. Vođa KPJ, J. B. Tito slijedio je sve naputke i zapovijedi Kominterne, tako i naputak da nakon potpisivanja sovjetsko-njemačkog pakta o prijateljstvu sve komununističke partije moraju u propagandi napustiti antifašističku politiku i voditi anti-imperijalističku politiku i kritiku liberalnog Zapada. U razdoblju od 23. kolovoza 1939. do 22. lipnja 1941. godine, dakle, u razdoblju trajanja nacističko-komunističkog pakta o prijateljstvu i političko-ekonomskoj suradnji je KPH kritizirala britansku vladu, a ne Hitlera, ali u seriji je suprotno prikazano, a to ne odgovara povijsnoj istini. Zatim nema govora o tome da bi komunisti nakon potpisivanja pristupanja Jugoslavije naci-fašističkoj trojnoj Osovini, od 25. ožujka 1941. godine, zahtijevali rušenje jugoslavenske vlade. SSSR je 25.3.1941. bio još u čvrstom ugovornom savezništvu s 3. Reichom s kojim je jugoslavenska vlada potpisala savezništvo, i jugoslavenski komunisti nisu imali što napadati taj pakt jer su komunisti toga trenutka bili u savezništvu s fašistima i nacistima. Osim toga, ista ta jugoslavenska vlada koja je potpisala savezništvo sa fašistima i nacistima, potpisala je i sa sovjetskom vladom ugovor o međusobnom priznanju, s obzirom da jugoslavenska vlada do tada nije priznavala SSSR niti s tom zemljom imala diplomatske odnose. Kritika Trojnog pakta u seriji „Ratkajevi“ također predstavlja povijesnu izmišljotinu.

Hrvatska plemićka obitelj Ratkaj, koja je mađarskog podrijetla, izumrla je u 18. stoljeću, tako da je grof Ratkaj u seriji izmišljotina, kao što je izmišljotina i Ratkaj-ministar vanjskih poslova Kraljevine Jugoslavije. Takav nije postojao. Ministar vanjskih poslova Kraljevine Jugoslavije prezivao se Cincar-Marković, bio je Srbijanac, i potpisao je zajedno s generalom Jankovićem kapitulaciju Jugoslavije, u Beču, 17. travnja 1941. godine.

Antagonizam između ustaša i komunista tridesetih godina 20. st., kao što se prikazuje u seriji, u stvarnosti nije postojao, naprotiv, ustaše i komunisti zajedno su dijelili zatvorske ćelije na dugogodišnjim robijama u Kraljevini Jugoslaviji, u Srijemskoj Mitrovici i u Lepoglavi. Osim toga, nakon kongresa komunističke partije u Dresdenu, 1928. godine, je KPH jedno vrijeme vodila službenu nacionalnu politiku, i politiku izdvajanja Hrvatske iz Jugoslavije jer komunistički SSSR nije imao diplomatske odnose s kapitalističkom Kraljevinom Jugoslavijom. Bombaša je bilo podjednako u redovima KPH i komunističkom pokretu kao i u ustaškom pokretu, te su i jedni i drugi nastupali revolucionarno. Na partijske sastanke, i sastanke ustaša dolazilo se potajice i sa revolverima. Pripadnici Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) uvijek su na tajne sastanke u Kraljevini Jugoslaviji dolazili sa bombama i revolverima. O tome je jednom u medijima svjedočio i nekadašnji skojevac a kasniji rektor zagrebačkog Sveučilišta, akademik Ivan Supek. Nije dakle tipično da su ustaše postavljali bombe i da su ubijali civile po Zagrebu, kao što se prikazuje u seriji, a komunisti da su bili nevinašca, nego je povijesna istina da su i komunisti postavljali bombe, vršili političke atentate na dužnosnike velikosrpskog režima Kraljevine Jugoslavije itd. (Zbog toga je uostalom kraljevski jugoslavenski režim i zabranio rad KPJ.) Osim toga, povijesna je činjenica da su ustaše postavljali bombe u policijske i žandarmerijske postaje, tako da nisu ginuli civili nego predstavnici režima. Još jedna u nizu povijesnih izmišljotina u seriji je da su ustaše bili 1940./1941. tajni agenti, ubačeni u jugoslavenski režim, pa imamo ustašu „Vilka“ kao žandara. To su totalne gluposti jer je poznato da je nakon uspostave Banovine Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji novi režim Vladka Mačeka i Hrvatske seljačke stranke, u dogovoru s velikosrpkim režimom dao u logor Kruščicu kraj Travnika u Srednjoj Bosni zatvoriti sve domovinske pripadnike i dužnosnike ustaško-domobranskog pokreta. Internirani književnik i pripadnik ustaškog pokreta Mile Budak, na pr., nije od Mačekova režima dobio dozvolu da ode na sahranu njegove supruge, što je u zagrebačkoj javnosti izazvalo val protesta. U isti logor je Mačekov režim dao od 1939. do 1941. internirati i sve one zagrebačke pravaške sveučilištarce koji su manifestirali prohrvatska stajališta odnosno stajališta za uspostavom samostalne hrvatske države. O tome je opširno pisao sveučilišni profesor povijesti i jedan od nekadašnih čelnika Hrvatske seljačke stranke, hrvatski rodoljub dr. sc. Rudolf Horvat u knjizi „Hrvatska na mučilištu“. (Zbog toga su ga komunisti nakon Drugog svjetskog rata psihički mučili, izbacili sa sveučilišta, i uništili mu život.) Ostaje činjenica da je nevjerojatna potreba bivših komunista, koji obavezno naglašavaju da su navodno antifašisti, da u svim segmentima hrvatskog društva današnjice, od hrvatske enciklopedije do TV-serija, uljepšavaju vlastitu prošlost koja se uljepšati ne može! Kako bi bilo da se jednom počnemo držati povijesne istine? Mislim da se svijet ne bi srušio sretan

CBK, 23. I 2008.

23.01.2008. u 21:07 • 14 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

srijeda, 23.01.2008.

TV-serija "RATKAJEVI"

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link