crniblogkomunizma

ponedjeljak, 21.01.2008.

N A Č E R T A N I J E

PLAN O VELIKOJ SRBIJI – „NAČERTANIJE“, „HOMOGENA SRBIJA“ I „MEMORANDUM“

U prvom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji 2008. godine najviše glasova osvojio je kandidat Srpske radikalne stranke Tomislav Nikolić, zvan „Grobar“, koji je za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku aktivno sudjelovao u velikosrpskom pohodu kao pripadnik jedne od paravojnih jedinica iz Srbije. Nikolićev „vojvoda“ je predsjednik Radikala, de facto ratni zločinac i šovinist Vojislav Šešelj kojemu se pred haaškim kaznenim sudom ICTY sudi pod optužbom da je počinio ratne zločine i zapovijedao etničko čišćenje hrvatskog stanovništva za vrijeme rata. Osnovna karakteristika Srpske radikalne stranke, čiji je jedan ogranak osnovan i u Hrvatskoj, 1990. godine, je velikosrpski program koji svoje korijene ima u nekadašnjem tajnom planu „NAČERTANIJE“ ili nacrtu o stvaranju „Velike“ Srbije. Kakv je to plan, kada je nastao, tko ga je sastavio, tko ga je provodio, i s kakvim uspjehom, tema je ovoga posta.

Unaprijed navodim da je tajni plan „Načertnije“ objavljen 1911. godine, i da je u cijelosti ostvaren 1918. godine osnivanjem prve Jugoslavije koju su velikosrpski ideolozi držali „Velikom“ Srbijom. Za vrijeme Drugog svjetskog rata je „Načertanije“ 1941. nadopunjen naputcima o etničkom čišćenju nesrpskog pučanstva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i to na četničkoj skupštini u Srbiji na kojoj su velikosrpski ideolozi donijeli plan o tako zvanoj „HOMOGENOJ SRBIJI“. Na osnovi toga plana su četničke postrojbe za vrijeme Drugog svjetskog rata ubili i etnički očistili u NDH preko 60 tisuća Hrvata (u Hrvatskoj i BiH), i bosanskih muslimana. Pod zadnje su planovi „Načertanije“ i „Homogena Srbija“ imali svoj nastavak u nacrtu Srpske akademije nauka i umjetnosti iz Beograda, pod naslovm „MEMORANDUM“ koji je 1986. preuzeo srpski „vožd“ Slobodan Milošević „Slobo“, a provodila ga „JNA“, srbijanska tajna služba „SB“ i srpske paravojne jedinice „Beli Orlovi“ od Vojislava Šešelja, „Tigrovi“ od Željka Ražnjatovića „Arkana“, „Srpska garda“ od Vuka Draškovića, četnički odred „Dušan Silni“ od čelnika četničke stranke „Srpska narodna obnova“, Mirka Jovića, i „Knindže“ od tako zvanog „kapetana Dragana“ odnosno Dragana Vasiljkovića, koji trenutno u Australiji čeka izručenje hrvatskom pravosuđu.

Vuk Drašković, čije su paravojne postrojbe potučene u Liki 1991. godine od strane Zbora narodne garde odnosno hrvatske Prve gardijske brigade „Tigrovi“, a njen zapovjednik u tom vojničkom boju poginuo, bio je ne tako tavno gost u emisiji „Nedjeljom u 2“ na Hrvatskoj televiziji, a prošle je godine s položaja ministra vanjskih poslova (u međuvremenu rasformirane države) Srbije i Crne Gore čak dva tjedna dugo predsjedavao Predsjedništvom europskog parlamenta, Vijeća Europe. Vojislav Šešelj je u hrvatskom mjestu Jagodnjak u Podunavlju 1991. godine huškao srpsku nacionalnu manjinu na oružanu pobunu protiv njihovih hrvatskih „komšija“, i na etničko čišćenje Hrvata, poručivši tada Srbima da „Hrvate, ako nemaju drugo pri ruci, mogu klati i zahrđalom žlicom“ (srpski „kašika“). Njegov ideološki istomišljenik Milan Paroški, ravnatelj Zavoda za zaštitu kulturnih spomenika Vojvodine u Novom Sadu, rekao je 1991. da „svakog Hrvata možeš ubiti kao kera pored tarabe“. Zagrebački „Vjesnik“ je 7. svibnja 1991. javio: Mirko Jović iz Nove Pazove, i njegov dobrovoljački odred „Dušan Silni“, koji su nedavno preko Dunava krenuli sijati smrt po Hrvatskoj, rame uz rame sa Šešeljevim četnicima stigli su do Borova Sela /kod Vukovara/, a plan je linija Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica“ (Izvor: Ljubica Štefan „Istinom i činjenicama za Hrvatsku“). Nekoliko dana prije toga su četnici u Borovu Selu 2. svibnja 1991. mučili hladnim oružjem, i zaklali 12 hrvatskih redarstvenika koji su u to mjesto kraj Vukovara došli osloboditi dva zarobljena kriminalista i inspektora MUP-a iz vinkovačke policijske uprave, kao i ukloniti balvane koje su pobunjeni Srbi postavili na izlazu iz naselja. Međutim, i nažalost, upali su u unaprijed pripremljenu zasjedu.)

„Načertanije“ ili osnove za nacionalnu, političku i kulturnu djelatnost Srbije stvorio je 1844. ministar unutarnjih poslova kneževine Srbije, Ilija Garašanin, koji je jedno vrijeme obavljao i položaj ministra vansjkih poslova Srbije odnosno oba položaja odjednom. Ironija sudbine je da je za buduće osvajanje katoličkih hrvatskih zemalja ideju dao poljski ministar vanjskih poslova u egzilu, knez Adam Czartorijski, koji je svojim posredovanjem – i uz potporu francuske vlade – dao Garašaninu (i knezu Aleksandru Karađorđeviću) inicijativu i poticaj za „Plan Srbije za budućnost“, skraćeno zvan „Plan“ ili „Načertanije“.

Plan Srbije za budućnost sadržavao je smjernice za srbijansku vladu da u program vlade ugradi naputke za teritorijalno širenje Srbije na susjedne zemlje, prvenstveno na Bugarsku, Austro-Ugarsku (BiH, Hrvatsku i Vojvodinu), Crnu Goru i Osmansko Carstvo (Makedoniju i Kosovo). U to vrijeme Srbija u svom teritoriju nije imala Kosovo niti Vojvodinu odnosno radi se o tadašnjoj tako zvanoj „užoj Srbiji“ od Beograda do Niša (beogradski pašaluk), jedna mala zapadnobalkanska zemlja koja je u dvosrukom oružanom ustanku početkom 19. st. izborila autonomiju unutar Osmanskog Carstva. Godine 1878. je Srbija dobila međunarodno priznanje državnosti i nezavisnosti, i postala je kraljevina, ali glavni čimbenik na Balkanu postala je Bugarska, kao ruski džoker, a ne Srbija. Frustrirani zbog te činjenice, Srbi su ubrzano nastavili sa svojim tajnim planom o stvaranju „Velike“ Srbije. Pojedine srbijanske vlade izravno su provodile taj plan, pojedine srbijanske vlade provodile su ga neizravno, a jedno vrijeme u drugoj polovici 19. st. je za vrijeme vladara iz kuće Obrenovića (konkurenti Karađorđevićima) i skroz zaustavljen. Tako je bilo i početkom 20. stoljeća za vrijeme kralja Aleksandra Obrenovića. Stoga su zavjerenički srpski oficiri vojske Kraljevine Srbije odlučili ubiti svog vrhovnog zapovjednika i kralja kojega su zajedno sa svim ministrima i predsjednikom srbijanske vlade ubili 29. svibnja 1903. godine u Beogradu, i na čelo države doveli proruskog kneza Petra Karađorđevića. Nakon toga je Srbija u Prvom balkanskom ratu 1912. osvojila i okupirala Kosovo koje je Srbija izgubila u bitci protiv Osmanlija 1389. godine, a godinu dana poslije u Drugom balkanskom ratu i Makedoniju. Godine 1918. je srbijanska vojska okupirala Hrvatsku, Vojvodinu i Bosnu i Hercegovinu, i zaokružila granice „Velike“ Srbije, dok je Srbija odustala od pripajanja Bugarske jer su Bugari, za razliku od Hrvata, imali vlastitu nacionalnu državu, i bili su zbog toga prejaki za Srbijance.

DETALJI „NAČERTANIJA“ i DETALJI PROVOĐENJA TAJNOG PLANA O STVARANJU „VELIKE“ SRBIJE

Ilija Garašanin je svoj spis „Načertanije“ nazvao „Program nacionalne vanjske politike Srbije potkraj 1844. godine“:

„Srpska država ... ima svoju osnovu i čvrst temelj vidjeti u srpskome kraljevstvu 13. i 14. stoljeća, a isto tako u bogatoj i slavnoj srpskoj povijesti“.

Drugim riječima, srbijanska država mora imati granice koje je jedno kraće vrijeme u doba kasnog srednjeg vijeka imalo srpsko Dušanovo Carstvo, od Dunava do Egejskog mora. S obzirom da su se na istočnom Balkanu ispriječile Bugarska i Grčka, Garašanin je plan usmjerio prema zapadu gdje „slavenska braća“ nisu imala vlastite države, te ih je moguće lako poklopiti odnosno osvojiti njihove zemlje. Srbi su sebe postavili u centar Jugoistočne Europe, i doslovno sebe vidjeli kao Pijemont Balkana, odnosno kao sila oko koje će se okupljati Južni Slaveni. (Službeno glasilo srpske teritorističke tajne organizacije „Ujedinjenje ili smrt“, zvana „Crna ruka“, zvalo se „Pijemont“.) Kao glavnog neprijatelja osnivanja „Velike“ Srbije, Ilija Garašanin je vidio i odredio Austrijsko Carstvo odnosno Austro-Ugarsku Monarhiju.

S.M. Štedimlija, koji je proučavao „Načertanije“ navodi slijedeća zapažanja:

„Istina je da su se Garašaninova plana držali svi vodeći srpski političari i da se je uvijek postupalo po njemu, no riječ je o planu srpske, a nipošto nekakve južnoslavenske državničke politike, kao što to više puta ističe (srbijanski profesor) Stranjaković. Po planu „Načertanije“ nisu postupali samo srpski političari i državnici nego, prije svega, i sve znamenitije osobe iz javnog života koje su djelovale na području kulture, prosvjetiteljstva i narodnoga bića, tako da su gotovo cjelokupna prijeratna literatura i znanost /prije Prvog svjetskog rata/ stajale u službi provođenja toga velikosrpskog plana. Ta djelatnost zapravo je završila godine 1918. zato što su se tada svi Srbi našli u jednoj, zajedničkoj i jedinstvenoj državi... No, u „Načertaniju“ nema ni riječi o takvu ujedinjenju, nego samo o takvu jednom savezništvu i prijateljskom odnosu, isto kao što nema ni riječi o ujedinjenju s Hrvatima i Slovencima ... iz teksta /Načertanije/ jasno proizlazi da je riječ o srpskom, a ne o južnoslavenskom programu ... Nemoguće je u „Načertaniju“ naći i jednu jedinu riječ iz koje bi se mogao izvući zaključak kako bi Garašaninova Srbija svoju državnu neovisnost i samobitnost žrtvovala u korist neovisnosti i samobitnosti jedne zajedničke države svih Južnih Slavena.“ (Vidi više u knjizi S.M. Štedimlije „Zavjere protiv svjetskoga mira“, Zagreb, 2005.)

Kako bi operacionalizirao plan o stvaranju „Velike“ Srbije, Ilija Garašanin je stvorio velikosrpsku propagandu koja je obuhvaćala tiskanje i distribuciju u Bosnu i Hrvatsku knjiga i letaka kojima se nastojalo za ideju „Velike“ Srbije pridobiti prekodrinske pravoslavce. Uz to je propaganda obuhvaćala slanje tajnih agenata i doušnika srbijanske tajne službe u Crnu Goru, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, kao i oružane četničke odrede u Makedoniju gdje su se dizali ustanci protiv vlasti Osmanskog Carstva.

„Garašanin je političku propagandu izvan Srbije počeo organizirati već u vrijeme mađarske revolucije 1848./1849. Sačuvan je jedan njegov rukopis pod naslovom „Smjernice političke propagande koju treba voditi u slavensko-turskim zemljama“, kojemu je prof. Stranjaković posvetio iscrpan prikaz (beogradski list „Politika“, 6. – 9. siječnja 1936.) Te su smjernice izrađene početkom 1849. godine, a primijenjene već u ožujku iste godine. Garašaninovi povjerenici, Toma Kovačević i Matija Ban, obavili su nekoliko putovanja kroz Hrvatsku, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju i zapadnu Bugarsku kako bi prikupili informacije o raspoloženju stanovništva prema Turcima. Najbolji Garašaninovi povjerenici, Kovačević i Ban, kao i Jovan Marinović, izradili su čak zajednički radni program i predočili ga Garašaninu na odobrenje. Taj je program bio ispunjen provedbom propagande u Hrvatskoj (u Dalmaciji), u Hercegovini, Bosni, na hrvatsko-slavonskoj granici, u Crnoj Gori, gornjoj Albaniji, novopazarskom Sandžaku, u Makedoniji i jugozapadnoj Bugarskoj. Cijeli sklop tih zemalja su velikosrpski propagandisti podijelili na dva dijela, sjeverni i južni. „Na čelu propagande bili su načelnik i njegov pomoćnik. Svaki je dio imao svojega vođu, svako područje jednog agenta, svaka „nahija“ (okrug) jednog predstojnika i svako mjesto jednog starješinu. Poglavar-načelnik cjelokupne propagande bio je Ilija Garašanin, a njegov pomoćnik Jovan Marinović. Vođa sjevernog dijela bio je Toma Kovačević, a južnog dijela Matija Ban, poslije pak protoprezbiter Đorđe Nikolajević iz Dubrovnika“. Kao agenti, predstojnici i seoske mjesne starješine angažirani su oni koji su bili lojalni srpskoj politici. Neki su od njih dobivali redovitu plaću, a drugi su radili besplatno, pri čemu im je pak obećano da će nakon oslobođenja i pripojenja njihovih zemalja Srbiji biti prikladno nagrađeni. U „Smjernicama“ je preporučeno da se za predstojnike u prvom redu angažiraju pravoslavni popovi i trgovci. Za uzdržavanje te organizacije u inozemstvu srbijanska je vlada godišnje trošila pet do šest tisuća talira. Agenti su bili obvezni često podnositi Garašaninu pisana izvješća o uspjesima svoje tajne djelatnosti.“

Kao što je već rečeno, djelovanje vlade kneževine i kraljevine Srbije od 1844. preko 1878. do 1903. bilo je usmjereno na propagandu o stvaranju „Velike“ Srbije među pravoslavcima u Crnoj Gori, i u hrvatskim zemljama, kao i u Bosni, odnosno propaganda kojom se nastojalo za velikosrpski projekt pridobiti prekodrinske pravoslavne Vlahe, ujedno ih posrbljavajući, a što je u Hrvatskoj u zadatak preuzela Srpska samostalna stranka (SSS) godine 1887. kada je osnovana, ali koja sve do koalicije s nekim hrvatskim strankama 1905. godine nije prelazila izborni prag jer su hrvatski pravoslavci, vlaškog podrijetla, glasovali za hrvatske nacionalne stranke, prvenstveno za Stranku prava od pravaškog prvaka i predvodnika hrvatskog državnog prava dra. Ante Starčevića. Prvi korak Srpske samostalne stranke po zadatku Beograda bio je da pred hrvatski Sabor u Zagrebu postavi zahtjev da pravoslavci budu proglašeni Srbima, i da potom Srbi dobiju „status naroda“ u Hrvatskoj, te pravo na ravnopravnu uporabu ćiriličnog pisma u Hrvatskoj zajedno s latinicom. Zahtjeve zavjereničke Srpske samostalne stranke je obično u javnost plasiralo glasilo te velikosrpske stranke, „Srbobran“, koje je 1902. objavilo srpski šovinistički članak „Do istrage vaše ili naše“ u kojemu se hrvatskom narodu negiralo pravo na hrvatski jezik i nacionalnu samobitnost, te vlastitu hrvatsku državu. Nakon objave navedenog šovinističkog članka su u Zagrebu izbile spontane protusrpske demonstracije, te su razbijani izlozi trgovina srpskih trgovaca u Zagrebu. Tri godine nakon toga naivni predstavnici nekih hrvatskih stranaka, na čelu s Franom Supilom i Antom Trumbićem, udružili su se sa Srpskom samostalnom strankom u koaliciju, nazvana Hrvatsko-srpska koalicija (H-SK) na čelu s predsjednikom Supilom. Nakon Supilove ostavke 1909. na položaj predsjednika H-S Koalicije, kako je bio naveo „iz političkih razloga“ jer je otkrio da Svetozar Pribićević, vođa SSS unutar H-SK, vodi velikosrpsku a ne hrvatsku politiku, vodstvo u vladajućoj stranci H-SK u Hrvatskoj preuzeo je velikosrpski agent Svetozar Pribićević, a predsjednik Hrvatskog sabora za vrijeme Prvog svjetskog rata je bio član vladajuće H-SK iz srpskog dijela vladajuće Koalicije, Srđan Budisavljević, tako da su Srbi stajali na čelu Koalicije koja se javno zalagala za stvaranje zajedničke i jedinstvene južnoslavenske države unutar Austro-Ugarske Monarhije. Godine 1918. su velikosrpski agenti u vladajućoj Koaliciji u Hrvatskoj bili odlučujući čimbenik koji je Hrvatsko-srpsku Koaliciju odveo u tabor pučista iz tzv. „Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba“ koji su u listopadu 1918. izvršili državni udar, i hrvatske zemlje priključile Srbiji, formalno novoosnovanoj jugoslavenskoj državi Kraljevini SHS, a neformalno „Velikoj“ Srbiji. Zanimljivo je da je Hrvatsko-srpska koalicija stvorena 1905. kako bi Beograd spriječio stranku hrvatskog državnog prava, Čistu stranku prava, koju je 1895. osnovao Otac domovine Ante Starčević (nakon režimskog puča u Stranci prava), da osnuje hrvatsku državu jer hrvatska država je prepreka osnivanju „Velike“ Srbije. Strossmayerovi nasljednici, „liberali“ i tako zvani „narodnjaci“ nisu shvatili, ili nisu htjeli shvatiti, kuda Hrvate vodi koalicija sa Srbima u Hrvatskoj, ai su znali što pod svaku cijenu treba spriječiti: pravaše u naumu stvaranja hrvatske države.

„Načertanije“, od kada je stvoreno pa do današnjih dana, nikada nije u Srbiji, i među određenim predstavnicima hrvatskih Srba, prestalo činiti osnovu srpske politike, i nikada srbijanski parlament nije donio bilo kakav akt kojim bi se Srbija odrekla velikosrpskog programa „Načertanije“, a kao što je na početku navedeno, Srpska radikalna stranka, koja u Srbiji trenutno dobiva preko trećine glasova na izborima, ima „Načertanije“ ili plan o stvaranju „Velike“ Srbije čak i službeno u svom stranačkom programu. Toma Nikolić „Grobar“ obavezan je, u slučaju da postane predsjednik Srbije, provesti u djelo program svoje stranke. Na kraju krajeva, Radikali su se zavjetovali Vojislavu Šešelju da će ostvariti velikosrpski program na račun Republike Hrvatske, i ostataka Bosne i Hercegovine. Pod zadnje je „Jutarnji list“ prenio vijest kako Putinova Rusija namjerava u tako zvanoj „Republici Srpskoj“ u BiH i u Republici Srbiji, na Drini, instalirati rakete s nuklearnim bojevim glavama. Srbijanski premijer Zoran Đinđić krenuo je demontirati Miloševićev režim, ali su ga velikosrpski ekstremisti likvidirali 2003. godine, točno 100 godina nakon ubojstva kralja Aleksandra Obrenovića. I tada kao i danas je Srbija nakon ubojstva svoga državnika promijenila vanjskopolitički kurs od Zapada ka Rusiji. Veliki krivac zašto nakon Đinđićeva ubojstva nije izvršena develikosrbizacija Srbije i srbijanske politike je Zapad koji je, kako je 2007. pisao njemački „Der Spiegel“, „spriječio rasvjetljavanje nalogodavaca Đinđićeva ubojstva“. (Iza Zapada se obično krije britanska vlada koja je, što izravno, što neizravno, pomagala Miloševića za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH 1991./1992.)

CBK, 21. I 2008.

PS: u sljedećem nastavku čitajte o terorizmu srbijanske „Crne ruke“, od 1903. do 1918.

21.01.2008. u 22:41 • 14 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

ponedjeljak, 21.01.2008.

N A Č E R T A N I J E

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link