crniblogkomunizma

utorak, 13.11.2007.

KAKO JE HRVATSKA ZBOG FELACIJA ZAKASNILA NA VLAK ZA DEMOKRACIJA

Godine 1998. održani su pravaški dani na Capitol Hillu gdje je gostovao borac za hrvatsku nezavisnost Dobroslav Paraga, poznat američkim parlamentarcima iz 1989. godine kada je U.S. Congress u oba parlamentarna doma, u gornjem domu, u Senatu, i u zastupničkom domu, u Kongresu, izglasovao rezoluciju broj 169 kojom su SAD u konačnici stavile ključ u bravu svojoj jugoslavenskoj miljenici SFRJ. Rezolucija je bila naslovljena na osobno ime i prezime Dobroslava Paraga što je rijetkost u povijesti tog najstarijeg parlamenta novovijeke demokracije. Osim Parage takvu je čast imao jedino veliki Aleksandar Solženjicin, žrtva komunizma kao Paraga. Nakon rezolucije 169 su Paragu dočekale salve optužbi iz režimskog jugokomunističkog tiska, i to beogradskog i zagrebačkog, podjednako iz „Politike ekspress“, Borbe“, „Vjesnika“, i sarajevskog „Oslobođenja“. Predvodnik medijske hajke protiv Parage bio je u Zagrebu Vladimir Drobnjak, današnji Sanaderov vladin izaslanik u pregovorima s Europskom Unijom. Nakon toga su u Kongres stizale optužbe na Paragin račun da je predvodnik navodno „nacističkih“ vojnih formacija HOS, ali je i takve lažne optužbe Paraga demantirao na Capitol Hillu. Gorki okus u ustima ostao je jedino zbog toga što su navedene optužbe dolazile iz točno dva izvora: iz Beograda, putem velikosrpske Miloševićeve lobistice u Kongresu, Helen Delich-Bentley, i putem hrvatske diplomacije po nalogu predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđmana. Kada je četvrti puta boravio na Capitol Hillu, 1998. godine, kongresnici su hrvatskog borca za ljudska prava Dobroslava Paragu obavijestili da je Franjo Tuđman iz hrvatskog državnog proračuna plaćao tri američke lobističke tvrtke da o njemu i njegovoj politici šire opasne i prljave laži.

Dana 2. ožujka 1998. godine su predsjednici najvažnijih parlamentarnih odbora američkog Kongresa, Odbora za nacionalnu sigurnost, Odbora za vanjske poslove, Odbora za ljudska prava, Odbora za borbu protiv antisemitizma, i Odbora za pravosuđe, te predstavnici pododbora, zajedno sa 12 kongresnika predložili Zastupničkom domu SAD rezoluciju broj 375...

„Kojom se podržavaju napori Dobroslava Parage da se postigne veće poštivanje demokratskih i ljudskih prava u Hrvatskoj.

Dobroslav Paraga, koji je dva puta bio prihvaćen od Amnesty International kao politički zatvorenik savjesti, izvrgnut je nedaćama zato što otvoreno poziva vladu Republike Hrvatske da poštuje osnovna ljudska prava svih stanovnika Hrvatske.
Dobroslav Paraga bio je suđen u tri navrata pred sudovima bivše Jugoslavije (...)
Godine 1986. g. Paraga je tužio jugoslavensku vladu za povrede koje je zadobio od zatvorskih službenika za vrijeme svog utamničenja; režim i sud u Zagrebu osporavali su mu pravedno suđenje, o čemu je podnijet u State Departmentu godišnji izvještaj o primjeni ljudskih prava za 1987. godinu. Vlada Jugoslavije zabranila je 1987. gospodinu Paragi javno progovoriti o svojim iskustvima političkog zatvorenika, a vlada Republike Hrvatske nastavila je tom zabranom protiv osnovnih političkih i ljudskih prava g. Parage.
Vlada Republike Hrvatske progonila je Paragu zbog kritiziranja svoje zemlje u Sjedinjenim Američkim Državama 1993. godine /kritika podjele BiH između Tuđmana i Miloševića/, i nakon toga mu je oduzeto mjesto zamjenika predsjednika Odbora za ljudska prava u Saboru Republike Hrvatske. (...)
Pošto je Dobroslav Paraga došao na Zapad progovoriti o kršenju ljudskih prava u Hrvatskoj,
Pošto po povratku u Hrvatsku Dobroslavu Paragi prijeti ponovno zatvor zbog njegova otvorenog kritiziranja vlade u kršenju ljudskih prava, i
Pošto je 1998. godine Dobroslav Paraga pozvao hrvatsku vladu da poduzme slijedeće radnje:

(1) da uspostavi neovisne telvizijske i radio-postaje u Hrvatskoj;
(2) da omogući medijima slobodu izjašnjavanja;
(3) da omogući slobodne i poštene izbore u Hrvatskoj;
(4) da uspostavi slobodno sudstvo i sudbenu vlast koja bi bila neovisna od vladajuće ili bilo koje druge stranke u Hrvatskoj;
(5) da ustanovi neovisnu Hrvatsku stranku prava (HSP) koja je nezakonito raspuštena 1993. godine, uključivši i vraćanje u Saboru pet (5) mjesta Hrvatskoj stranci prava, i
(6) da okonča teror i zlouporabu sudstva koju hrvatska vlada primijenjuje prema Dobroslavu Paragi i Hrvatskoj stranci prava, neka se donese Zaključak, da je mišljenje Donjeg doma Kongresa da hrvatska vlada: (...)“ G. Ed Towns, član Kongresa.

Rezolucija je bila podnijeta Odboru za vanjske poslove, i Zaključak je bio da se donese (američki) zakon kojim bi se od hrvatskih vlasti zahtijevalo sve ono što je Dobroslav Paraga zahtijevao od hrvatske vlade i predsjednika Tuđmana koji je na Paragine zahtijeve imao gluhe uši. Na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost (VONS) je Predsjednik Tuđman izjavio da će „radije dopustiti da se raspadne Republika Hrvatska nego što će Paragi vratiti natrag stranku“ (HSP).

Gospodin Paraga zahtijevao je 1998. sve ono što danas od hrvatske vlade traži Europska komisija prilikom aktualnih pregovora o pristupanju Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske Unije, izuzev zahtjeva za povratkom Hrvatske stranke prava njenom članstvu i legitimnom i legalnom predsjedniku Paragi, jer to ne rješava europska izvršna vlast nego sudska, Europski sud za ljudska prava, u Strasbourgu.

Iako je pitanje da li aktualne (korumpirane) kriptokomunističke vlasti u Republici Hrvatskoj uopće jesu u stanju ispuniti sve kriterije za pristupanje u članstvo Europske Unije, posebno reformu pravosuđa, i pitanje velike političke korupcije koja hara Hrvatskom, postavlja se pitanje zašto sve te reforme nisu već prije 10 godina bile provedene, ili u najmanju ruku započete?

Bile bi započete da je Kongres donio zakon na osnovi predložene rezolucije broj 375 Predstavničkog doma Kongresa Sjedinjenih Američkih Država, ali u to je vrijeme započela afera „felacio“ na relaciji jedne mlade praktikantice u Bijeloj Kući i glavnog stanara te Kuće, tako da je Kongres bio okupiran suđenjem američkom Predsjedniku zbog davanja lažnog iskaza, a rezolucija o Hrvatskoj pala je u drugi plan. Tako je Hrvatska, zbog felacija, zakasnila na vlak za demokracija, odnosno, kao što svatko normalan uočava, u Hrvatskoj ni danas nema demokracije, čim se uhićuju blogeri i novinari, čim je TV-sustav zatvoren za političke faktore izvan kontrole HDZ-a i SDP-a, čim vlada cenzura na najvećoj i nacionalnoj Hrvatskoj radio-televiziji na kojoj postoji crna lista s imenima političara koji ne smiju nastupati, kao što je Dobroslav Paraga, iako Ustavni sud nije gospodinu Paragi zabranio nastup i političko izjašnjavanje, jer je cenzura po Ustavu RH protuustavni akt koji se kažnjava zatvorom, ali ne i u Hrvatskoj. Demokracija podrazumijeva demokratski izborni zakon koji u Hrvatskoj ne postoji, a umjesto toga imamo nedemokratski D'Hontov izborni zakon, nema otvorenih izbornih lista nego zatvorene liste s voditeljem liste, tako da birači glasuju za mačka u vreći jer ne znaju tko je sve na listama, kakvog su profila predizborne kandidatkinje i kanditati, te nema dvokružnog glasovanja u izbornim jedinicama kao osnovni uvjet demokratskih izbora.

Rezoluciji 375 prethodilo je pismo predsjednika različitih Odbora američkog Kongresa, od 24. veljače 1998, upućeno Predsjedniku Clintonu u kojemu se tražilo isto što i u rezoluciji, dakle, demokratske reforme u Hrvatskoj. Uz to su novinari Jack Anderson i Jan Moller imali 16. ožujka 1998. interview s Dobroslavom Paragom, objavljeno u „The Washington Postu“. U članku je riječ o Tuđmanovu teroru nad Paragom i njegovim političarima, hrvatskim braniteljima, i članovima stranke.

Prilikom svog povratka u Zagreb, Paraga je u svom privremenom sjedištu, s obzirom da se sjedište stranke nalazi pod okupacijom režima, održao konferenciju za tisak koja je u tisku prenijeta djelomično, a na Hrvatskoj televiziji na način da je pušten trominutni snimak sa tiskovne, ali umjesto Parage govorili su Vladimir Šeks i Zdravko Tomac. Bivši komunist Tomac, tada dužnosnik Socijaldemokratske partije, reče da je „Paragin posjet Washingtonu beznačajna stvar, i da si Paraga umišlja da je neka veličina, iako pojedinac u svjetskoj politici ništa ne znači“. Dva mjeseca poslije je beznačajni Tomac hvalio Račanov posjet State Departmentu i hrvatskom veleposlaniku Miomiru Žužulu, za kojeg je londonski The Economist nedavno ustvrdio da je „gori od beskorisnih“. Naime, umjesto demokratskih reformi u Hrvatskoj kroz pritisak američkog zakona, američki veleposlanik u Zagrebu, William Montgommery, poveo je za ruku Račana i Budišu, i odveo ih u Washington na predstavljanje u State Department, i tako je nastala nova vladajuća koalicija u Hrvatskoj 2000. godine. Kao što vidimo, hrvatska javnost još uvijek čeka da se završe reforme, započete još u doba politkomesarke Milke Planinc, 1981. godine, a završit će, koje godine ?

13.11.2007. u 19:52 • 21 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

utorak, 13.11.2007.

KAKO JE HRVATSKA ZBOG FELACIJA ZAKASNILA NA VLAK ZA DEMOKRACIJA

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link