crniblogkomunizma

subota, 27.10.2007.

Udbin plan iz 1967. o likvidaciji 400 osoba

(„Jutarnji list“, 24.10.2007.)

Novinar Vlado Vurušić je u gore navedenom članku u „Jutarnjem listu“ predstavio jedan Udbin dokument iz 1967. godine, pohranjen u pismohrani slovenskog ministarstva pravosuđa kojega je nedavno u Ljubljani predstavio slovenski povjesničar Milko Mikola, naglasivši kako je navedeno ministarstvo u doba „socijalizma“, kao tadašnji „sekretarijat“ za pravosuđe, zatražilo jednu studiju od tadašnje totalitarne republičke službe državne sigurnosti i zloglasne tajne službe Udbe ili „Ureda državne bezbednosti“ (srpski: bezbednost, hrvatski: sigurnost). Studija je sadržavala odgovor na pitanje gdje bi se u tadašnjoj jugoslavenskoj republici Sloveniji mogli u slučaju izvanrednog stanja osnovati koncentracijski logori. Takvih logora, naglasio je povjesničar Mikola, trebalo je na području Slovenije biti četiri, od toga jedan za žene, a „stanari“ tih logora trebali su biti politički zatvorenici savjesti, dakle, osobe koje nisu kriminalci nego osobe koje je kriminalni (zločinački) socijalistički titoistički režim optužio po kaznenom zakonu izvitoperenog boljševičkog jugoslavenskog pravosuđa, i to za tzv. „verbalni delikt“ ili „delikt mišljenja“, dakle, za iznošenje mišljenja u javnosti, zbog zalaganja za slobodu javne riječi, kao i zbog iznošenja kritike. Iz Udbinog dokumenta se iščitava da je takvih „interniranih“ osoba trebalo biti 1000, a 400 nedužnih osoba je odmah trebalo biti likvidirano odnosno ubijeno. Tako zvane „izvanredne prilike“ odnosile su se na vrijeme vojne intervencije Crvene armije u tadašnoj Čehoslovačkoj Republici gdje su sovjetski boljševici slomili demokratski pokret protiv totalitarnog sovjetskog sustava.

Novinar Vurušić je u svrhu konzultacije u vezi navedenog Udbinog dokumenta, i za tumačenje istoga, pozvao dežurne tumače povijesti u vodećim medijima u Republici Hrvatskoj, i to predstavnike titoističke historiografije, gospodu Tvrtka Jakovinu, i Ivu Goldsteina.

Povjesničar Jakovina tako je ustvrdio „kako se sa sličnim dokumentima u Hrvatskoj nije susretao“, ali je priznao da to ne znači kako se i u hrvatskoj socijalističkoj republici nisu obavljale slične pripreme, i naglasio sljedeće: „(...) osim toga već je postojao Goli otok gdje su uglavnom i bili zatočeni i izolirani tzv. prosovjetski elementi“. Uz to je Jakovina naveo da svi režimi u izvanrednim situacijama izoliraju „nepodobne“, te je naveo primjer internacije Japanaca u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom Drugog svjetskog rata.

Profesor Goldstein je naveo da ga otkriće takvih dokumenata ne iznenađuje „(...) s obzirom na politički kontekst u kojem je nastao, a zna se da se opcija sovjetske intervencije na Jugoslaviju tada razmatrala u Kremlju. Goldstein smatra da je to vrlo vrijedan dokument jer dodatno govori o političkom stanju u bivšoj Jugoslaviji te njezinim odnosima sa Sovjetskim Savezom.“

Što se tiče titoista Jakovine, on brka različita vremena. Naime, u jugoslavenskom titoističkom konc-logoru „Goli otok“, na istoimenom otoku uz hrvatsku jadransku obalu, su prosovjetski „elementi“ bili zatočeni i maltretirani, a njih oko 30 tisuća i ubijeni, od 1948. nakon svađe Staljina s Titom („Rezolucija Informbiroa“), koja je nastala iz razloga što je Tito tada bio veći staljinist od samog Staljina. Tito je htio jugoslavenskoj tamnici naroda pripojiti južnu Austriju, i Trst, te zbog toga i zaratiti sa Zapadom, u situaciji kada njegov zaštitnik u Kremlju još nije raspolagao atomskom bombom. Zbog balkanskog hardlinera se Staljin jako zabrinuo, i stoga ga je htio smijeniti, na isti način kako je tog doušnika sovjetske tajne policije NKVD i agenta Kominterne i postavio odnosno instalirao kao svog pijuna 1939. na čelo politbiroa CK KPJ. (Tito se tada odupro isključivo zahvaljujući američkoj vojnoj pomoći, jer je Zapadu bila dobrodošla pukotina u komunističkom svijetu.) Kad je svađa između Beograda i Moskve utihnula Staljinovom smrću, na Golom otoku više nisu bili zatočeni prosovjetski elementi jer su isti sjedili u Beogradu u foteljama vlasti. Uz to, nije čudno da se Jakovina sa sličnim Udbinim dokumentima nije susretao u Hrvatskoj, jer je CRO-UDBA 1989./1990. spalila većinu dokumenata kako bi zataškala zločine režima maršala Tita u koje su bili umiješani. O tome je u svojoj knjizi „Probušena mantija“ (2005.) posvjedočio udbaš Željko Bartolović koji je naveo da mu je osobno nadređeni udbaš Zdravko Mustać zapovijedio spaljivanje dokumenata. Podsjetimo se, Zdravko Mustać bio je šef kabineta Josipa Manolića, šefa udbaške „Službe za zaštitu ustavnog poretka“ Republike Hrvatske, i poslije i šef te CRO-UDBE, te na koncu šef osiguranja „Kaptol-banke“ od unuka predsjednika Tuđmana, Dejana Košutića, koji danas živi u Beogradu.

Jedan od nekadašnjih marksističkih intelektualaca i jugoslavenskih komunista, te najmiliji Titov političar Miko Tripalo u svojim je političkim memoarima 1989. zabilježio, ne samo da je Tito s hrvatskim proljećarima obračunao nakon Karađorđeva 1971. na „staljinistički način“, nego i da je Tito u obračunu s njim i sa Savkom postupio po naređenju vođe politbiroa CK KPSS, Leonida Brežnjeva. Naime, u ljeto 1971. je Brežnjev doletio u Beograd, i u troipolsatnom monologu govorio o opasnosti za „socijalizam“ koji da navodno dolazi od Tripala i Savke koji, uspt rečeno, uopće nisu bili protiv socijalizma i Jugoslavije, nego protiv odljeva većine novca od hrvatskog turizma i industrije u Beograd.

Godine 1968. zasigurno na Golom otoku nisu trebali biti internirani „prosovjetski elementi“ jer su prosovjetski elementi vladali Jugoslavijom. Podsjetimo se, kada je Crvena armija intervenirala 1956. u Mađarskoj, kada je mađarski glavni grad Budimpeštu sravnila doslovno sa zemljom, Josip Broz Tito je sovjetskoj strani izručio vođu protusovjetskog mađarskog pokreta otpora, šefa mađarske komunističke partije Imru Nagya koji se bio sklonio u jugoslavensku ambasadu u Budimpešti. Nakon izručenja, Brežnjev je Nagya i njegovu pratnju dao strijeljati do smrti. Tito je time prekršio ljudsko pravo Imre Nagya, i međunarodno pravo na politički azil. Svejedno, pored ostalog odnosno pored silnih i mnogobrojnih titoističkih zločina, vlastodršci Republike Hrvatske u glavnom gradu Zagrebu i dalje ustrajavaju na Trgu maršala Tita. To je zaista u duhu demokracije i načela pravne države, zar ne?

Na Golom otoku su 1968. bili zatočeni i mučeni politički zatvorenici savjesti različite nacionalnosti, od hrvatskih do albanskih zatvorenika savjesti, koje je režim držao zatočene zajedno s klasičnim kriminalcima, i na taj način političke zatvorenike dodatno ponižavao. Jakovinino prešućivanje te činjenice, i manipulacija, služi tome da za zločinca Tita stvori bolju prošlost. Ni jedne riječi od povjesničara Jakovine o tome da bi Tito bio zločinac, ili da bi titoizam bio zločinački sustav. Uvjerava nas da je Tito bio okey, jer eto, suprotstavljao se totalitarnom Sovjetskom Savezu, dok je SFR Jugoslavija bila, što, gospodine Jakovina, demokratska ili totalitarna?

Kod povjesničara Ive Goldsteina ista priča, svi spadaju u bad guys, samo je Tito good guy!?

Tako to izgleda kada povijest tumače predstavnici titoističke historiografije. A sada slijedi realan prikaz Udbinih dokumenata o planu uspostave konc-logora, 1967. godine, onako kako bi ih protumačila svaka normalna kritička historiografija, tako i hrvatska historiografija:

Plan o uspostavi konc-logora, 1967. godine svjedoči o činjenici da je „antifašistička“ vlast u tadašnjoj Jugoslaviji bila totalitarna, dakle, anti-demokratska, te da nije bila antifašistička u smislu demokracija na Zapadu, nego komunistička u smislu boljševizma na Istoku. Predsjednik Roosevelet nije dao likvidirati japanske zatočenike u američkim zatočeničkim logorima u Drugom svjetskom ratu, koji su internirani zbog japanskog napada bez obajve rata na Pearl Harbor 1941. godine, iako i taj akt predsjednika Roosevelta nema puno veze s demokracijom, isto kao i Bushov Guantanamo-logor danas. Međutim, još uvijek je čin internacje američkih Japanaca daleko od totalitarizma i masovnih zločina koji su se u isto vrijeme događali, primjerice u sovjetskom sustavu konc-logora Gulag. Udbin dokument svjedoči da je Titov režim bio spreman likvidirati odmah 400 političkih zatvorenika, a 1000 zatočiti, te ih mučiti kao one na Golom otoku. Udbin dokument također svjedoči da je Jugoslavija bila tamnica naroda, jer samo se u totalitarnoj državi, gdje nema sloboda i prava, narod drži u okovima i u tamnici. „Faraon“ te tamnice naroda bio je Tito, ujedno i najveći balkanski zločinac svih vremena.

Na kraju, vlast koja, poput Titove vlasti, iz straha za očuvanje vlasti, otvara konc-logore, i te kako je krhka, i kukavička, a i socijalizam je bio bijedan čim mu je 400 osoba bilo sumnjivo i opasno – i to zbog izgovorene riječi! Kakv je to režim koji se boji izgovorene riječi? Oznaka totalitarizma i jeste da režim nastoji ljude izolirati kako se ne bi dvije osobe udružile, pa za svoje mišljenje pridobile treću osobu, i tako se zakotrljala mala snježna loptica i postala veliko brdo koje se sruči poput lavine na velike lažljivce odnosno komuniste (titoiste). Zato su komunisti i zagovarali kolektiv nasuprot pojedinačne slobode, jer u kolektivu su svi uniformirani i govore „jednim jezikom“, naime, onim kojim zapovijeda Partija.

Slično je i danas u Republici Hrvatskoj gdje se bivši SK raspao na nekoliko frakcija, pod imenom raznoraznih stranaka u koje su se infiltrirali nekadašnji komunisti koji su danas „veliki demokrati“ i pobornici Europe dok su 1972. u zatvor slali nevine ljude samo na spomen Europe! Umjesto da su u hrvatskoj pravnoj državi odgovarali za kršenje ljudskih prava, oni od pada Berlinskog zida vode Republiku Hrvatsku i/ili vladaju iz sjene. One, koji misle svojom glavom, drže pod cenzurom, i na taj način provode suptilnu diktaturu pod imenom demokracije, te zloupotrebljavaju demokraciju i načela pravne države, jer Ustav RH izričito zabranjuje cenzuru nad informacijama!

Usput rečeno, za one koji nisu znali, jedan daljnji jugoslavenski dokument iz arhiva CK KPH svjedoči o tome kako je Tito dao 1944. na području Hrvatske osnovati 19 (devetneast) koncentracijskih i zarobljeničkih logora, u kojima je od 18. rujna 1944. do tzv. „oslobođenja“ od 8. svibnja 1945. godine, dakle, do dolaska komunista na vlast u Zagrebu, bilo zatočeno 77 tisuća hrvatskih građana (civila), uz ratne zarobljenike. Nakon 8. svibnja 1945. je jugokomunistički režim osnovao cijeli niz novih zarobljeničkih, koncentracijskih i istrebljivačkih logora. Zloglasni šef jugoslavenske tajne službe, i desna Titova ruka, srbijanski boljševik Aleksandar Ranković, u jugoslavenskoj je Skupštini u Beogradu ustvrdio da „kroz naše logore prošlo je 600 hiljada lica“.

JFK, 27. listopada 2007.

(Izvor: vidi knjigu-zbornik 110 dokumenata pod naslovom: „Partizanska i komunistička represija i zločini 1944. – 1946. Dokumenti“, u izdanju Hrvatskog instituta za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, 2005.)

27.10.2007. u 19:46 • 7 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

subota, 27.10.2007.

Udbin plan iz 1967. o likvidaciji 400 osoba

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link