Onako, sve su ti rolete spuštene i potamnjele ovo je jedini izvor svjetlosti, dim eteričnog ulja, lak neke narančaste nepoznate nijanse, labelo od meda, šampon ljepog mirisa cvijeta kojeg ne prepoznaješ.Jer ljepo je hodati Tkalčićevoj po hladnoći, voziti se u tramvajima i autobusima sat vremena, noge te bole od tjelesnog, prehlada ubija, grlo peče, pluća bole.Neka nova atmosferica oko mene, nešto novo se stvara.Vrijeme ti izmiće nikad neznaš koliko je sati, koji je dan.Kada se probudiš u utorak osjećaš se kao da je ponedjeljak bio prije mjesec dana.
Svi su ti oni izmakli, mozak zablokirao, zavaravaj se i dalje.Apostrofa posvuda, brodova mašte, opet pročitana Čokolada.
Treba mi nešto da mi vrati svijest a neću pričati o glavoboljama i podočnjacima.

Mjesečarim.Iris.



Asfaltirali su me.

Ipak su meni roditelji kao maloj puštali Elvisa,Simona&The Garfunkel, Beatlese, Chuck Berrya, Knopflera, Bob Dylana, Springsteena i znam sve pjesme.

“I’m curious to see what happens in England because in all this madness I think I can always go home to England and it’ll all turn off.”

Raspisala sam se jer sam pretrpana ovaj tjedan.Lažem.

edit.
Trebam napomenuti da sam je se sjetila.


I opet sam zaražena time iako nisam nikad ni prestala biti.I da je Peter sellers čudan bio.



Jeste čuli Human? Ma Killersi su jednostavno divni :)

Razmišljam o Robertu devedeset posto svog vremena i zabijam se u zidove, stupove, prozore, velike ljude.Koliko sam ja nespretna da sam ostatak vremna na podu i puna modrica.Tjelesni me izmori nemogu hodati ni smijati se, slomila sam prst sedam puta, izgubila češalj, potrošila četku za zube, pojela sve zalihe hrane, lupila glavom o pod u četiri ujutro u onu pičkastu igračkicu koja zasvira i probudi sve.Jedem bioaktiv za ručak i učim biologiju.Misle da imam posla preko glave pa sam zato tako nespretna nego meni se ništa neda i hodam po kući kao da je netko isisao cijeli život iz mene.Prestala sam brojati koliko sam puta zaspala u školi, bdijela cijelu noć radi knjige.
Misli te muče, nespretnost te ubija.Neodgovorna sam, neuredna ništa mi se neda učim kada nebi trebala kada treba onda ne učim.
Iritiram ljude onim zvukovima iz prirode onda se deru jer su plitki glupi, izgubili su minu prije testa a ja šalabahter.
Jer i životu podjeljenom u par godina nisam sigurna da ću te navike promjeniti.



Nešto poput ovoga, začaralo me.

Nosila bih prevelike jakne i trgala bakine grančice i cvijetiće u vrtu, gledala veliku količinu crtića i izrugivala se velikima, nisam davala da me češljaju, zimi bi nosila naočale za ronjenje i dekicu vani, cijela kuća bi bila išarana jer sam tada imala talenta za crtanja kojeg doduše više ne vidim.
Novce trošim na slatkiše i sladolede na -3 umjesto da si štedim za Dublin, ni tada mi nisu išle te stvari iako sam bila skromna potršila bi barem nešto malo na gluposti.



Tom: Well... we could go to Taco Bell if that's more your style.
Iggy: You callin' me a Taco Bell kind of guy?

Ni tada, ali život je pun iznenađenja koje te čekaju u grmu da skoče na tebe.Umoram se previše nikad se ne stignem pošteno naspavati.

Totalno sam svjesna svih gluposti koje mi se nameču i paranoje koje se gubi skupa sa obestranosti.Mene je sram, ja shvačam matematiku.

Opet je mene prerano uhvatila euforija.Kada me trogodišnja sestra uči plesat i dijelim sve sa svima jer je takvo vrijeme.Mogu pretrpjeti one stare filmove sa strastvenim poljubcima koje ne volim.
I'll just be hanging around the mistletoe, hoping to be kissed.

Fali mi snijega za topliji ugođaj i njegov glas.





sjetila sam je se.

Ujutro sam se po onoj hladnoći zamišljala kako ulazim u tapao šareni, svijetleći dom kojeg ispunjava miris kolača i smijeh djece.



Čekam u redu za pizzu, tri sata švrljam po aveniji, hodama uokolo deset puta znam već gdje je sve točno pa si zaklanjam oči i pogađam jeli to istina.Igram se skrivača.

Dosadna sam već što ne svaka pjesma i boja podsjećaju na jedan Božić u mom životu, čak i u kozmu imaju one igračkice kao ukrase za to vrijeme a gle sunce vani.Trebala sam danas ić pa mi neće biti žao što sam potrošila novce na light kiss, a tada sam mogla grliti djeda božičnjaka i zamišljati da je snijeg vani jer je hladno, jel.

Ne pamtim dan kada sam se uspjela pošteno naspavati.Slušam tuđe razgovore i smijem se.Da, sada bi voljela da sam poput Cullena i da nemoram spavati jer imam toliko toga za napraviti i naučiti ali sam preumorna.
Ali nema veze.



Gledam božične filmove u zadnje vrijeme.Tipa Noel i the family Stone.
Pomješala sam Hard Candy sa ellen page i samo candy sa heathom.

Sjetila sam se zimskih dana kad sam bila drugi razred.Sjetila sam se prvog zabavnog ljeta i stvarima koje su mi prije bile fascinante.



Znam što je duga.Maknula sam Dublin, nema veze.

Paše mi ova haldnoća.

Osjećam se kao da sam prenaglila sa ovim postovima i da ću izbivat na duže vrijeme.

and now I do and it's not much
but it's enough
I've got my Scrabble game, food on my plate, good friends and family
and now there's you understanding why I do the things I do
knowing that you do them too makes me really happy

Shvatila sam da nije čudno biti zaljubljen u nekog izmišljenog lika, knjigu, film iliti pak bend.



Ma ne, razmumijete vi mene.
Čak se ni ne žalim u zadnje vrijeme.

I još par gluposti.

I kao da je sve tu, a zapravo nije.



Ostavit ću sve i gledati kako se odvija.Najbolja sam u tome i pravljenju tišine.Jer nitko od mene ne očekuje ništa drugo, niti ja od sebe.

Kada sam živjela u toj iluziji.Kada sam bezobzira na sve odabrala rizik jer uživam u njemu, znala sam da griješim.I to više nego što se očikavalo, iluzija se raspala.


Vjerujem u bolje sutra, možda se probudim sa osmjehom.