Onako, sve su ti rolete spuštene i potamnjele ovo je jedini izvor svjetlosti, dim eteričnog ulja, lak neke narančaste nepoznate nijanse, labelo od meda, šampon ljepog mirisa cvijeta kojeg ne prepoznaješ.Jer ljepo je hodati Tkalčićevoj po hladnoći, voziti se u tramvajima i autobusima sat vremena, noge te bole od tjelesnog, prehlada ubija, grlo peče, pluća bole.Neka nova atmosferica oko mene, nešto novo se stvara.Vrijeme ti izmiće nikad neznaš koliko je sati, koji je dan.Kada se probudiš u utorak osjećaš se kao da je ponedjeljak bio prije mjesec dana.
Svi su ti oni izmakli, mozak zablokirao, zavaravaj se i dalje.Apostrofa posvuda, brodova mašte, opet pročitana Čokolada.
Treba mi nešto da mi vrati svijest a neću pričati o glavoboljama i podočnjacima.
Mjesečarim.Iris.

Asfaltirali su me.
Ipak su meni roditelji kao maloj puštali Elvisa,Simona&The Garfunkel, Beatlese, Chuck Berrya, Knopflera, Bob Dylana, Springsteena i znam sve pjesme.
“I’m curious to see what happens in England because in all this madness I think I can always go home to England and it’ll all turn off.”
Raspisala sam se jer sam pretrpana ovaj tjedan.Lažem.
edit.
Trebam napomenuti da sam je se sjetila.
