Cranberrie - under construction

Nastavljamo u revijalnom tonu - sa receptima ;)

Ne pitajte zašto su frtiljice - jednostavno jesu

800-900 grama glatkog brašna
250 gr svježeg sira
2 jaja
2 žličice soli
1,5 vrećica praška za pecivo
1/2 dcl ulja
1 dcl mlijeka

20 dag šunke
20 dag sira
šaka špeka
vrhnje
chilli

Umijesite tijesto dok se prestane lijepiti i podijelite ga na 4 dijela.
Svaki dio razvaljajte u što pravilniju kocku, tijesto neka bude debelo cca 1/2 cm.
Pospite 2/3 tjesta sa: chilijem mljevenim, šunkom, sirom, špekecom... nastavi niz po izboru...
Da bi bilo sočnije može se premazati prije posipavanja sa malo vrhnja ili jogurta - sočnije je.

Zarolajte roladicu i pod koso ju izrežite na šnite debljine cca 1,5 cm i stavite peći na 200C jedno 10-15 minuta dok blago ne porumene.

Danas sam radila duplu smjesu i 1/3 napravljenih frtljica sam smrznula za iznenadne goste, a ostatak je moja ekipa umlatila na kavi - ispala je puna velika zdjela

Jel sam se ja to prometnula u pravu domaćicu?
O da, radim domaću tjesteninu, kruh, focaccie... mmmmmm... focaccia dok je topla je nešto najdivnije...
Al počela sam radit male jer su mi se bokići počeli nezaustavljivo širit prema starim širinama...

No budimo realni, tijesto ipak zamjesi aparatić a ja ju samo šarmantno razvaljam i stavim u pećnicu ;)

Sastojci za malu focacciu:
- 215 ml vode
- 3 velike žlice maslinovog ulja, vodnjanska crnica
- 1,5 žličicu soli
- 360 grama oštrog brašna
- 2,5 žličice kvasca

Peći 20 minuta na 210 C.

Iako slikica izgleda jako primamljujuće moj prvi susret sa batatom nije baš oduševio niti mene ni Jubav...
Ja sam svoj tanjur juhe pojela, a on nije ni to što je za njega jako jako čudno...
Hm... Čudna je to biljka... mislim batat... Ne znam kaj bi rekla!
Problem je što imam još 3 velika komada i kaj sad s njima?

No, ako nekome treba, evo recepta za juhu od batata:

700 g batata s narančastim mesom
1 žlica maslaca
2 režnja češnjaka, usitnjenog
1 l vode ili povrtnog, kokošjeg ili goveđeg temeljca
prstohvat kopra
2-3 žlice vrhnja za kuhanje
sol
papar

Batati se ogule i narežu na komade te se kuhaju 15-20 minuta. Propasirati kao pire krumpir.
Na rastopljenom maslacu se lagano preprži nasjeckani češnjak.
U vruću vodu ili temeljac stavi se pire od batata, češnjak u maslacu, posoli se i doda se kopar, te se kuha 3-4 minute.
Doda se vrhnje za kuhanje, sol, papar i kuha se još 1-2 minute.
Na kraju dodati malo sjeckanog peršina.

Dakle prošlo je malo više vremena ali eto i recepta za muffine.
Recept sam opet maznula Ana-Mariji na Da mi je nešto slatko - ima bezobrazno dobre recepte i prvo na njen blog povirim kad krenem nešto radit... Morat ću ju početi malo zaobilaziti inače će me okriviti za kopiranje :)




Inače, nikad u životu nisam pekla muffine pa sam malo izdavila svoje cure s pitanjima, ali su muffini ipak radosno i prpošno iskočili iz svog kalupa...
Kako sam kalup naručivala preko kataloga, tako nisam primjetila da je to kalup za mini muffine. Malo mi je žao jer nigdje ne mogu naći košarice za njih, ali mi je opet drago što imam takav jer su preslatki ovak mali :)
Košaricama sam doskočila tako što sam ih izradila sama od hamer papira i u njih stavila pečene muffine.

Na zamolbu moje Jubavi smanjila sam malo šećer, a slijedeći put kad sam ih pekla, smanjila sam malo maslac.
U Aninom receptu su gore stavljeni crveni ribizli, a ja sam stavila smrznute (odmrznute) brusnice i unutra nasjeckanu bijelu čokoladu... a bilo je dobro i bez čokolade...
U stvari: mislim da nemrete fulat što god stavite :)

Za 8 kom:
2 jaja
15 dkg šećera - ja stavim 10 dkg
1 vanilin šećer
8 dkg rastopljenog maslaca - ja stavim 5-6 dag
250 g brašna za dizano tijesto
Pola praška za pecivo
Malo soli
1,5 dcl mlijeka
kardamom, cimet - nisam imala pa nisam stavila
6 dkg crvenog ribiza - ovo stavim odoka

+šećer za posipanje - ne volim kolače posipane štaubom pa nisam ni ove posipala

Prebrzo mi se prikrao još jedan 1.11.
Već?
Kako?
Kad prije?
Još malo pa će Božić, pa Nova... pa inventura...
Onda slijede oni dosadni mjeseci zime koji nemaju kraja, nikako da stigne proljeće...
No ja sam već u proljeću a nije još pao ni prvi snijeg, ali sad će on.
Večeras sam prvi put ove godine obukla pernatu jaknu.

Kod mene se ne događa baš puno toga pametnog što možete i zaključiti po broju mojih postova.
Uglavnom jedna lijepa svakodnev(n?)ica i baš uživam moram priznati.

Na poslu su počele neke igrice o kojima mi se ne da ni razmišljati a kamoli pisati, jer mi se sve čini da ne bude dobro završilo.
Posla još uvijek ima ali se, vjerovatno kao i ostatak svijeta, mučimo s naplatom. Svi bi robu a pare ne daju - e pa nemere...
Baš se osjeti da ljudi nemaju para, pazi se što se kupuje. Kak će biti sa paketima za Božić, Bog zna... Nadam se i zbog firme i zbog sebe da će biti bar ko prošle godine, koja inače nije bila ni sluga proteklim godinama.

No vikend je uvijek vrijeme za neke veselije teme.
Subotom jako volim spavati malo dulje. No zadnjih par subota se znam ustati rano i fotografirati jer tada imam i svjetla i mira, Jubav je naime s kumom na kavi.
Tako je bilo i jutros.
Ustajanje u pol devet i trk u kuhinju: pekla sam muffine sa brusnicama i bijelom čokoladom.
Dok su se oni pekli ja sam pripremila svoj mali set i onda fino fotkanje u miru.
Taman sam bila gotova kad je Jubav došao doma oko pol 11 i onda smo pičili na kavu s ekipom.
Imamo jedan divan kafić koji ima uz normalan dio kafića i jedan dio u suterenu gdje su dvije velike ratan garniture i tu imamo dovoljno mjesta za nas 7 odraslih i dvoja dječja kolica i tu onda boravimo svaku subotu prijepodne.
No najvažnije je što taj dio nije zadimljen jer bebe u tom slučaju ne bi tamo vodili.
Muffine su naravno pojeli u roku keks ;)
Nakon toga smo se vratili u svoj mali svinjac pa smo zaključili da moramo počistit kuću: Jubav usisava i briše prašinu, ja kupaonu i podove obrišem i nakon toga glanc po kuhinji.
Naravno da sam bila preumorna za kuhanje pa smo ručali ćevape :D
Bože još mi je zlo od njih... ma nije zlo nego ono...znate ne... :D

Onda smo se uputili na Mirogoj, naš mali ritual prije dana svih svetih.
Sjednemo na tramvaj do trga, tam na bus za Mirogoj i začas smo gore, autom nam je prekomplicirano ići.
Obiđemo bakin grob, pomolimo se, Jubav ima neke unutarnje razgovore s bakom - vidim mu to u pogledu.
Onda zapalimo svijeće kod križa za sve naše koji više nisu sa nama...
Predivan je Mirogoj tako obasjan samo lampašima... zaista je...

Poslije groblja idemo naravno na kolače kod Vinceka. No to je očito prošla priča jer kesten kocka je bila prestravična a u onom kolaču s malinama su samo maline pa i nisu imali što zeznut, taj je bio dobar.

Ostatak večer je bio klasični ljeningitis uz tv i laptop... osim što je Jubav otišao spavati u 11 a ja sam još budna ;)

Recept i fotke od muffina slijede sutra - moram još slikice malo dotjerati