Eto vratija se Šime. Još jučer. Ali nije bio u stanju pisati.
No hajdmo po redu ukoliko ću se reda moći sjetiti...
Week first: pakleni tjedan sa kompletnom obitelji koja uključuje: mamu, tatu, seku, šogija i 2 nećaka teen godina (jedan na ulasku a drugi usred teeeeeeeen godina) na jednom predivnom mjestu u okolici Omiša
Tjedni red i program je izgledao manje više ovako:
- oko 9 - 9,30 buđenje...
- oko 10 - 10,30 doručak
- oko 11 odlazak na plažu autom jer kraljica sestra nemre dolje (dolje je 220 stepenica bliže moru nizbrdo, ni nizbrdo nije problem kao što pretpostavljate...)
- na plaži koju ona voli je u 11 debeli hlad i ni najmanje mi nije vruće
- onda se ja hitim 5 min na sunce da budem uopće sposobna ući u more
- more je bilo prilično hladno jer ga je raspuhao vjetar nakon prvog dana, tako da smo se kupali kak treba samo prvi dan, tak da je moje kupanje zgledalo tak da sam momentalno izlijetala van čim bi osjetila jajnike - dakle cca 2 min...
- onda kava i sladoled na plaži...
- oko 14 - 15 - ručak... dođeš doma a doma samo što i stol nije postavljen ali to ipak napravimo mi, čak i pospremimo stol nakon ručka a perilica opere
- nakon ručka - spavanac... tam negdje do 5 a nekad je bilo i do 6...
- pa malo na drugu ili na istu plažu... Jubav i ja smo se češće od njih znali spustiti "dolje"
- oko 20 - 21 - večera...
Ovo je "dolje"
A ovo je sekina plaža
Shvatili ste princip, ne? Spavanje i ljenčarenje u krugu najbližih.
Da razbijemo monotoniju, jedno večer smo otišli u Makarsku u lunapark ali lunaparka tamo više nema.
Na mjestu gdje je lunapark otkad znam za sebe sad su zgrade a dijelovi lunaparka, skupa sa štandovima svih mogućih vrsta su pomaknuti na malo dalje mjesto. Uglavnom, prestrašno mi to sve skupa zgleda...
Nećak junior i ja smo se napikirali na autiće, pa pošto ih nismo našli u Makarskoj (to im zauzima valjda previše mjesta) slijedeću večer smo se uputili u Omiš na vatreni okršaj - nećak i ja sami na pisti hehehhe... No bili su i oni dečki od lunaparka kaj miču aute pa su nam oni radili "gužvu"... Dobro da nisam dobila potres mozga od sudaranja...
Predzadnji dan smo išli i na rafting na Cetinu: Šogi, Jubav, nećak senior i ja... hrabrica...
Bilo je zaista fenomenalno i imali smo super skipera...
Cetina je predivna i zaista je vrlo vrlo čista u tom gornjem dijelu i bio je čisti užitak veslati, promatrati životinjice koje na njoj žive i spuštati se niz predivne brzace... Šteta je samo što vodostaj nije bio malo višlji ali to nam je tak kad idemo usred ljeta...
U nedjelju, 9.8. smo se naravno uputili na koncert U2.
Svi su već sve rekli pa nema što više nadovezati - definitivno najjači koncert na kojem sam do sada bila a nisam neki turbo zaluđeni fan, no ipak jedine pjesme koje nisam baš naizust znala su ove s novog albuma - stare znam sve do u stih...
Gospodo - moj duboki naklon...
Gužva na ulazu u pol 6
Pogled s vrha
Jedna noćna - s moba je pa i nije baš nekaj
No ne bi ja bila ja kad se ne bih upikla na organizaciju...
Da izbjegnemo gužvu, Jubavi i ja smo se fino sjeli na sedamnaesticu i došli na stadion oko 6 i tamo fino boravili na vrhu naše zapadne tribine i čavrljali, i komentirali... između ostalog komentirala sam kak su malo wc-a postavili na travu i da kam će ti svi ljudi ići... no hvala bogu, mi smo tu na vrhu i odmah nam je tu wc...
Da malo bolje shvatite vrh tribine - to je kao da se penjete otprilike na 10. kat...
Oko 8 i 15 meni se pripiškilo i idem ja u jelte svoj fensi wc na tribini kad ono šipak - nisu u funkciji. Nisu ni u F od funkcije - samo zidovi. Muške to nije spriječilo da se popiške u neki budući odvodni kanalić što je rezultirali nesnosnim smradom... A i neke ženske su piškile u mraku u neki kanalić... No ja nisam ta.
Ja sam se uputila nizbrdo tih 10-tak katova...
Dal trebam reći kak sam bila živčana kad sam stala u red u kojem je ispred mene bilo cca 40-tak ljudi a još je samo 40-tak minuta do koncerta?????? Naravno da sam stigla skroz naknap gore, sva uspuhana i znojna...
Dakle ružnije građevine od tog našeg stadiona nisam već dugo vidjela... Što su svi ti stranci mislili o nama?
Sa našeg čardaka ni na nebu ni na zemlji smo zbrisali dok je još svirala zadnja pjesma pa smo još ulovili i tramvaj dok su vozili (čula sam da poslije više uopće nisu vozili) i prilično brzo stigli doma... Trebali smo se kao pakirati za dalje ali smo se samo skljokali u krevet...
U ponedjeljak je bilo buđenje u 8 i pakiranje: peglanje jučer opranih stvari i pregrupiranje trupa za pokret na Lošinj - mjestašce Nerezine - točnije: gosti smo kod moje kumice M.
Bila sam kod nje prije 3 ljeta i bilo mi je jako lijepo, a ove je godine prijetilo da će biti još i ljepše jer je sa mnom moj mužić.
Nakon naših periperija tipa: moram kupiti lubenicu (Jubav) i moram popravit nokat (Ja) konačno smo oko 11 sati krenuli... Odmah po stupanju na naš vrli autoput ja sam zaspala pa me Jubav probudio kad je ugledao more i kad se uspaničario jer dalje ne zna... Ne znam ni ja ali slijedli smo upute za trajekt za Cres, pa smo stigli i na trajekt taman kad je već bio skoro pun i spreman za pokret. Još samo trebamo prijeći cijeli Cres i ono malo Lošinja i na cilju smo...
M.-in apartman je smješten na pljuc do plaže... I to kakve plaže - divota...
The plaža
Predivna uvala okružena borovom šumom, široka cca 50-tak m, duga cca 120 m i nekako baš savršeno zaklonjena od vjetra i valova i more je svih tih 7 dana bilo iznimno mirno kroz cijeli dan, a veći dio dana je bila čista bonaca... a bilo je i vrlo vrlo vrlo toplo tako da moje jajnike nisam ni čula...
Bio je to naš privatni bazen - tak smo se zekali :)
E tu je dnevni plan i program bio nešto drugačiji:
- Jubav se opet počeo ustajati rano, oko 7, pa bi on otišao u dućan i popio bi kavu i pročitao novine...
- onda bi došao doma, malo pobučio po kući da se i nas dve probudimo oko 9 i onda svi troje buć u more...
- to buć je trajalo manje više sat vremena
- onda bi došli doma, otuširali se, i u "grad" na kavu i kroasan kod Belulija :D - mali kafić/slastičarnica na samoj rivi u marini
- jesam napomenula da nam je "grad" na 5 minuta pješke po ravnom? Nisam? E pa to je ključni moment... hehhehee
- onda bi se vratili pa opet jedan sat plivanja
- pa tuširanje pa bi sklepali neki brzinski ručak pa bi se malo odmorili uz čitanje ili laptop (ali nitko nije spavao zanimljivo...) pa bi onda oko 17 - 18 opet otišli plivat sat vremena i nakon toga opet tuš i šetnja do grada...
Nerezine su predivno malo mjestašce koje još uvijek nije preizgrađeno i nagrđeno kojekakvim novim građevinama, sam centar je izuzetno dobro očuvan i obnovljen, a nije ni prenapučen turistima - nigdje nije gužva iako ima dosta turista... Turisti su ono 80% Slovenci a ostatak Talijani i zagrepčani kojih ima ko pljeve :)
Jedno jutro smo otišli do Malog Lošinja jer je M trebala nekaj obaviti pa smo Jubav i ja šetkali okolo, i to je već gradić sa hrpom turista i baš sam se s guštom vratila u naše mjestašce...
Jedno popodne smo se uputili u Lubenice gledat zalaz sunca. Iako je put do gore grozan, ali zaista grozan u stilu da se na cesti ne mogu mimoići dva auta nego se jedan uvijek treba vratiti do proširenja + što ima hrpa hrpa zavoja - sve vrijedi kad se napokon popnete gore... Najljepši zalaz sunca viđen mojim očima do sada, a i samo mjesto je preprepedivno... kao da je zamrznuto u nekom drugom stoljeću...
Poslije smo još svratili u Osor koji je isto već gradić i koji ima divnu povjesnu jezgru okruženu zidinama - jako mi se svidio, a posebno su mi se svidjele skulpture koje su razmještene posvuda po gradu...
Teška srca smo jučer ujutro iza 7 krenuli doma i oko 11 smo već bili u Zg-u...
Buntovnički sam jučer odbila raspakirati kofer i to me još sad čeka...
A sad samo guštajte - Lubenice u svoj svojoj ljepoti (samo su ove fotke snimane fotićem, sve ostale su sa moba)
Sve fotografije su moje vlasništvo, pa ukoliko ih želite koristiti za bilo što, molim da mi se prije toga obratite...
Lipa jesam ovo dobro napisala ili sam nešto propustila?