Cranberrie - under construction

Link od smještaja koji ćete naravno trebat kopirat jer sam ja plavuša :D

http://www.ilcardino.it/bed_and_breakfast_san_gimignano.php

A sad vas vodim u Montepulciano :)
Autom smo se dovezli skoro pa u stari grad - kao i obično...
Stvarno smo imali sreće i sa vožnjom i sa parkingom po cijeloj Toscani - nigdje nikakvih problema...

Za početak - nešto finoooooooooooooo...



Moraju jadni vozit motoriće jer su im uličice uske :D
Uz to su uličice i vrlo strme, ali to ih ne sprečava da kojekakvim maleckim autićima i trokolicama jure gore dolje...




Čitav gradić je na vrlo strmom brijegu i opasan je deeebelim zidinama - predivno izgleda...
A zidine su stvarno debele... a sa njih puca predivan pogled...










A onda mi je krepala baterija.

Nakon Montepulciana smo se uputili u Chianti gdje smo rezervirali naš slijedeći smještaj za ostatak putovanja.
I vozimo se i tako i vozimo i vozimo po nekim cesticama, pa krenemo u šumu.
Pa mi se u jednom trenu učini kao da sam u gorskom kotaru: temperatura se sa 28 spustila na 17, oko nas crnogorica, mrak sve veći a popodne 4 sata...
Đurđa kaže da smo 10 minuta od cija i sad ispada da ili nam je smještaj usred pripipipi ili smo nešto Đurđi krivo rekli. Ispalo je smo usred pripipipi - seoce od 3 kuće usred ničega.
Oko nas samo šuma, čak i vinograd tu i tamo poneki.




Plus što smještaj nije bio ono što smo se dogovorili pa smo odlučili tu samo prespavat i sutra se vratit na naš bazen - tako je i bilo.
No kad smo već tu, uputili se mi malo po Chiantiju. A trebalo je nešto i pojest - pojela sam najbolju pizzu u životu: bijela pizza vegeterijanska - sa tanko narezanim patliđanima i tikvicama i paprikama...
Već sam mislila da bum ostala gladna jer ne volim patliđane ali bila je fenomenalna - patliđani su bili tako tanko narezani da uopće nisu imali onaj okus koji ne volim.

No kako ja svugdje nađem neku divoticu - tako sam našla i ovdje :)










Oko Cortone sam onak prilično cvilila...
Onaj dan kad smo bili u Montepulcianu, malo smo zakuhali na suncu pa nam se nije išlo u još jedan obilazak i već sam mislila da ništa od nje, ali eto... ipak...
I ispunila je sva moja očekivanja :)




Mnogo je strma ta Cortona :(
Ali, dobra vijest je što vas od parkinga u podnožju brda, do gore vode pokretne stepenice - rekoh ja da je ovo gradić napravljen za mene :D




I ovdje su ulice uske i strme i ovdje luduju s autima po tim istim strmim i uskim uličicama :)







Vole ovdje živjeti opasno :D


















I za kraj jedna iz gradića kraj kojeg smo bili smješteni i gdje se dobije najveći sladoled za 2 Eura :D

... po Toscani...

Divan post naše JJA me podsjetio da ja još nisam završila našu pričicu... pa hajmo ;)

Ovdje smo bili smješteni :)


Imali smo i bazen koji je bio divan: čist i lijepo održavan





A dok ležiš na bazenu, zapuhuje te nježan miris lavande



Puteljak od kuće od "glavne" ceste kojom tu i tamo prođe koji auto






Iz razumljivih, gore navedenih razloga, ostatak dana smo odlučili provesti u kupanju i sunčanju i izležavanju uz bazen :D

No, slijedeći dan nam je po rasporedu bila Siena






Sienski Duomo









Nikad završeni navoj




Pa onda opet malo pejzaža na putu do bazena :D















Još ostaje Montepulciano i Cortona - ali to sutra :)

... želim snimati lijepe fotografije...

Gotovo je, navukla sam se. Zapalila se ja za fotografiju.
Ako ste uspjeli primjetiti fotke iz ovog posta su puno puno bolje nego prošle fotografije objavljivane na ovom blogu.
Razlog je jednostavan: profesionalan fotić posuđen by kumica i veeeeliki entuzijazam s moje strane...
Nosila sam tu bebicu svuda sa sobom i po najvećim vrućinama, ali jučer kad smo skinule fotke - bila sam zadovoljna rezultatom :D

Evo dakle par riječi i o samom putovanju.
Krenuli smo u subotu oko 11 sati (poslovično smo planirali krenuti u 8 ali prvo smo zaspali a drugo smo još neke stvari obavljali ujutro i tak to) i u Firenzu smo došli oko 18 što je prilično dobro prolazno vrijeme.
Zahvaljujući Đurđi od prve smo našli hotel i parking blizu hotela.
Smještaj ustvari nije bio hotel ali ne znam kako to nazvati. To je naime stan preuređen u to nešto.
Najbitnije je da je to skoro potpuno novo, lijepo namješteno, uredno i čisto, a što je najvažnije nalazi se na vrhu ulice Cavour, dakle do Douma cca 10-tak minuta šetnje - i to za 60 E za dvoje, sa doručkom. Sretni mi, sretni oni.
Plan je bio da ostanemo jednu noć, ali večernje šetnje po Firenzi su nam se jako svidjele pa smo ostali 2 noći.
Satima smo sjedili na stepenicama pred Duomom, pa malo na Ponte Vecchio gdje je neki striček imao divan koncert... svi smo sjedili po cesti i pjevali... Predivno predivno...

Jedina nova stvar koju smo obišli u Firenzi su vrtovi Bobolli - predivno i magično mjesto.
Ostatak vremena smo protratili u šetnjama i malo u shopingu ;)
Bijah u Furli ali niti jedna torba mi je nije bila tooooliko savršena da bih za nju pljunula 180-200 E.
A obišla sam 3 Furle, 2 u Firenzi i jednu u San Gimignanu. Bila je jedna savršena crvena (sjetih se danas kod Newyorčanke ;) ) ali crvena nije bila moja boja. Šteta... A čak je bilo i kandidata da mi ju kupe :D
Zato sam dobila nešto nove kozmetike od MAC-a i nove sunčane naočale by Armani - 130 E. Pristojna cijena za lepe cvike. I niš više nisam shopingirala - dobra sam bila skroz.

A sad opet malo slikica...
Prošle su bile iz Firenze a sad slijedi San Gimignano i malo prirode naravno :)
Neke su prilično tmurne zbog oblaka, ali što se može...










Šetnja je bila vrlo vrlo ugodna uz zvuke harfe koji su se divno odbijali od kamene zidove... predobro :)






A što ću vam ja kad volem krovove :D






Suživot domorodaca i turista ;)






A kad sam ovaj prizor ugledala doslovce sam počela vrištati - od sreće...
Čitavo brdo puno suncokreta.
Nisam se micala 15 minuta i samo sam fotkala :D



Čisto da steknete dojam koliko je to bilo suncokreta :D
vidite po vrhu "brijegića" stupove od struje? ;)



A ovo mi je ponos i dika iako je ustvari nastalo sasvim slučajno jer nisam baš još stručnjak sa svim tim podešavanjima...

Pošto smo ove godine više lješkarili nego obilazili, neću vas sa Toscanom previše daviti riječima - davit ću vas samo fotografijama...

Danas se sve vratilo na staro: posao, moja leđobolja, moje masno lice, moji prvi prištevi opet i ponovno, moja nesanica, titranje u oku... Život se vratio u normalu, rekla bih.

Gledam se večeras u ogledalo i razmišljam: kako je moguće da nakon samo 3 dana u Zagrebu, od kojih su 2 bila vikend tijekom kojih nisam radila apsolutno ništa, izgledam i osjećam se tako usrano?

Zanimljivo je da tamo na svježem zraku nisam imala baš nikakvih problema sa licem, ni najmanjeg prištića iako je bilo vruće i iako sam bila na suncu...
Nisam imala ni problema sa spavanjem, zaspala bih naime čim bi mi glava dotakla jastuk... Nisu me leđa ni stigla zaboljeti.

Ležim sinoć u krevetu. Rekao bi čovjek mir i tišinia.
Ali nije. Život u gradu nosi sa sobom bezbroj šumova: tiši i udaljeniji zvuk brujanja automobila koji je konstantan i na koji se nakon nekog vremena naviknete i ne primjećujete ga, pa zvuk onih bližih automobila iz bližih ulica, zvuk kočenja, turiranja... pa zvuk susjeda iznad, ispod i oko vas: tv, muzika, razgovor, smijeh, puštanje vode na toaletu, brujanje mašine za veš...
Pa svjetla: rasvjeta, reklame, prozori susjeda...

A ja želim mrak sa samo ponekim svjetlom daleko na brežuljku, želim tišinu ispresjecanu samo cvrčanjem cvrčaka i disanjem mog voljenog kraj mene... čak pristajem i na komarce i na njihovo zujanje i ubadanje jer ovdje u gradu čak ni njih nema...

Jedna stvar me jako veseli - Jubav je počeo pokazivati prve znakove zainteresiranosti za kuću negdje dalje od betona i asfalta ;)
U nadi je spas :)

Veni, vidi, vratismo se...
Priča o ovogodišnjoj Toscani čim sredim fotke...
Bijaše nam divno i predivno i ne tak naporno kao prošle godine... Ove godine kao da smo igrali igru: što manje gradova dnevno pa se to svelo na jedan :D

Danas smo se Jubav i ja prvi dan nakon medenog tjedna rastali na kratko i meni stiže sms slijedećeg sadržaja:

"Čekam H.-ja i razmišljam o tebi. Fališ mi. A nema me 10 minuta. I bili smo skupa 192 sata. Jel možeš vjerovat?? :) That's love :)"

Matematičar moj ljepi :D

Volim vatromete.
Jesam to već rekla?
Vjerovatno više puta.

Tako sam pretprošli vikend bila i na Bundeku na festivalu vatrometa i bilo mi je baaaaaaaaaš suuuuuper...
Sjedili smo na nasipu na travici, žderali smo one masne lepinje i gledali u milijune malenih eksplozija.

No upravo prije par minuta - vani pucnjava...
Upravo sam gledala vijesti pa sam pomislila da netko baca petarde povodom Sanaderovog odlaska.
Onda sam ugledala svjetlost pa sam otišla pogledati.
Pa sam skužila da sam s krive strane zgrade i otišla u drugu sobu.
A kad tamo... Vatromet!!!
Pravi pravcati, veliki, puštali su ga sa Vjesnikovog nebodera.
Baš sam uživala tih par minuta koliko je trajao.
I baš je bio lijep.

A povod?
Sanaderov odlazak?
OK with me ;)
Hajmo slavit ;)

No budimo realni, sa broda koji tone prvo zbrišu štakori tak da me malo frka što nam budućnost nosi.
Ak je rekao da se neće kandidirat za preCjednika - ja ga držim za riječ.
Sviđa mi se ideja da ga više na gledam nigdje ali način na koji se povukao je totalno neprofesionalan pogotovo ako razlog nije bolest, a čini mi se da nije...
Nisam baš sigurna što bih mislila o svemu tome...

Update: Bio je to ipak 50. ročkas Večernjeg lista ;)