Cranberrie - under construction

Subota:
- maženje u krevetu do 11 sati
- doručak
- zajedničko spremanje stana - kratko naravno
- Jubav otišao po uzorke torti za vjenčanje
- Jubav nam skuhao Ness
- šetnja do Jaruna
- usput nam zamirisala NK Sava pa samo otišli na ćevape
- ispekli kruh za moje
- kod mojih došli na degustaciju torti, na kraju smo morali jesti i nareske, i voćnu salatu i tek na kraju torte...

Imamo 4 torte a trebamo 3. 2 su mi ziher, a između 2 još trebamo izabrati :)
Sva sreća da je stalak takav da je svaka posebno pa ne trebam paziti da mi dolje budu kompaktnije a gore mekše, nego mogu izabrati sve mekane i fine...
Stvarno su sve odlične, i kolači su im odlični i baš sam sretna kaj smo se odlučili za njih :)

Nedjelja:
- Jubav me izvjestio da je vani snijeg
- naravno da ga u pol devet nisam ozbiljno shvatila i okrenula sam se samo na drugu stranu
- pokušaj buđenja br. 2 u pol deset - uspješan...
- totalno sam razočarana - vani je zaista snijeg :(
- prestala sam piti Yasmin
- slijedi mi još ručak sa curama a Jubavi ću donijeti pizzu :)

Mrzim snijeg.

Update: Izvještaj o tortama - vidim da vas zanimaju detalji :D

Odlučili smo se za voćnu i neku čokoladnu sa tijestom od bjelanjaka u kojem je našto kiselkasto i baš nam je to super super, a još moramo odabrati između ledenog vjetra i torte od crne čokolade sa kremom od crne čokolade koja je dragome baš mrak... moram i njemu nešto udovoljiti :)
Bile su još: torta od 3 čokolade, jako fino ali preslično ovoj sa ovim bjelanjcima, onda još jedna klasična sa prženim mljevenim lješnjacima ali možda presklasična, i neka s nekim žutim tjestom koja nikome nije valjala... i klasični parfe koji mi je već dosadan...
Eto :)

Nisam dugo o kilama pisala, jel tak? ;)
Dakle vrijeme je da vas informiram.

E pa na novom režimu prehrane sam već peti tjedan.
Prekršila sam samo jednom i to mi je mama napravila desert po Montignacu (ali brijem da nije bio baš pravi pa njega računam kao grešku) kojeg sam se prežderala. Tri zdjelice šnelnokli. No dobro. Nije mi se čak previše ni odrazilo na vagi.

Jedem sve manje i manje, a želja za "nezdravom" hranom mi je sve manja i manja.
Bijeli kruh i tjesteninu i rižu sam uspješno zamjenila sa integralnim i zaista ne vidim nikakvu razliku u okusu, osim što mi je malo integralna riža onak... čudna... Ali tjestenina mi je super.
Kruh i dalje sami doma pečemo i moram se pohvaliti da smo i moju i njegovu obitelj navukli na naš kruh sa sjemenkama i sad valjda već očekuju kruh kad im dolazimo u goste :)

Kolači mogu komotno stajati na stolu ispred mene a ja sam mrtva hladna.
Slatko mi naravno fali onak na mahove ali razvijam i dalje dozvoljene deserte.
U početku sam jela ono smrznuto mix šumskog voća sa šlagom, a ovaj vikend sam otkrila da od smiksanog smrznutog voća i šlaga mogu napraviti prefini a zdravi sladoled pa se Jubav i ja davimo u tome.

Baš sam danas poharala DM u kojem (bar ovom našem) imaju predivan odjel sa zdravom hranom.
Tu sam našla prvi put i Barilla integralnu tjesteninu, pa sam kupila bolognese za vegeterijance, pa puno sjemenki, pa kvasac od Alnature i sojino vrhnje za kuhanje s čime ću zamjeniti ovo obično koje sam do sada koristila.

Bilo bi poželjno kad bi se malo više bavila sportom jer ona kile još brže idu dolje, ali uvijek mi se nešto zakomplicira i ne stignem otići. Bit će bolje za još mjesec dana kad se sunce pojavi pa ćemo moći u šetnju, a i role će se aktivirati uskoro.

Sad se sigurno već pitate - koliko sam skinula :)
Na početku sam imala 72,3 kg, a jutros (i jučer ujutro - dakle stabilno) 67,8 kg.
Ja sam zaista prezadovoljna jer mi je cilj do svadbe bio 65 kg, a sad se cilj malo pomaknuo - na 60 kg.
Vidjet ćemo, ako bude i 61 ili 62 - nije bitno...


Novost je još i da mi neki veliki ljudi hodaju po dnevnom boravku - kupili smo novi TV: Sony Bravia ekrana 107 cm.
Do sad smo imali 57 cm :D
Još se ne mogu nikako naviknuti ali budem se ja brzo aklimatizirala :)

I još nešto, još jednom veliko hvala našoj Newyorčanki - zna ona za što :)
Pusa za Mimi!

napokon... jedva sam preživjela...

Molim cijenjeno uredništvo da ukoliko im padne na pamet uopće čitati ovaj post, da ga nigdje ne objavljuju jer ne želim ovdje hrpu nepoznatih ljudi da me blate jer imam ovakve stavove...

Dakle, zaručnički tečaj.
Pripremila sam se psihički za to. Zaista jesam. Znala sam da mogu svašta očekivati ali sa nekim stvarima su nadmašili moju najbujniju maštu.

Sad se mnogi pitaju: pa što se onda ženiš u crkvi.
Dakle meni su Bog i crkva dva različita pojma. Ne znam kako vama, ali meni je tako.
Moja vjera u Boga je jedno, a institucija crkve je nešto sasvim drugo i s tim imam problem.
Da mogli smo se vjenčati i u općini a Bog bi to ipak na neki način blagoslovio, slažem se, ali ipak - ovo je ono što želim.
Zbog toga sam spremna prežvakati svašta, pa i tečaj.

Dakle očekivala sam svašta, kao što rekoh, ali onda je počeo show.

Dan 1.
Svećenik iz crkve gdje smo išli - nije bitno ni koja je crkva ni koji je svećenik.
Uglavnom čovjek se lagano gubi u priči i krene od Biblije i postanka čovjeka, a završi tako što nam 15 minuta prepričava sadržaj filma Slika Doriana Greya...
Uglavnom, muškarac je nastao na sliku Božju, žena je nastala iz rebra muškarca. Lijepo su živjeli dok žena nije uzela jabuku i bla bla bla... Ok, niš strašno i niš nepoznato. Taj prvi dan sam ga još mogla i pratiti donekle.
Totalno živčani smo ustanovili da to ne traje 1 sat, nego 1,5 sat. To je ključno velika razlika - vjerujte mi.

Dan 2.
Teta psihologinja.
Ovo mi je bio i najbolji dan.
Tema je bila zaljubljenost, ljubav, komunikacija, što je bio u vezi i tak to. Stvarno zanimljivo i vrijeme nam je proletilo i ženska je bila vrlo vrlo simpa i pristupačna.

Dan 3.
E tu je počeo show.
Bračni par koji je u braku skoro 30 godina, koji po pričanju svećenika imaju savršen brak.
Oboje su akademski obrazovani, hodali su skoro 5 godina prije braka, ali nisu nikad živjeli zajedno. Oboje potječu iz vrlo patrijahalnih dijelova Hrvatske - ima to veze itekako....

Situacija 1. Tjedan dana nakon vjenčanja.
On ode na nogomet s dečkima, za to vrijeme ona sprema kuću i kuha ručak. Postavi stol i čeka svog mužića.
Sat, dva, tri, četri...
Sa četri sata zakašnjenja dolazi dragi pijan ko majka zemlja.
Ona jadna ne zna što će i šuti i povuče se u sebe, a on frajer dolazi i kaže: Šta je? Šta se tako muž dočekuje?
I to naravno vikom. Ona jadna naravno u plač, a on još više viče.
Na kraju njemu bude krivo i prestane vikat, pomire se, razgovaraju i tak to sve kao riješe.

Situacija 2. Ne znam točno koliko kasnije u braku...
On dolazi s posla sat vremena kasnije od nje, ona je u međuvremenu pristavila ručak i to sve što žena već treba napravit (?!?!?!? što to??!?!?), a on dolazi malo živčan.
Čuje ona to jer je nahitil ključeve na ormarić.
Ona govori: Čujem ja da je on nervozan i ako sad uđem u nekakav konflikt s njim posvađat ćemo se odmah, pa ja odmah lijepo: Dragi kako je bilo na poslu? Hoćeš da ti papuče donesem? (ja dodajem a rulja oko mene umire od smjeha: Hoćeš da ti noge operem? )
I tak ona na taj način smiri situacije i sve je super.

Bilo je takvih priča još i poanta svih je:
- žena je uvijek ta koja mora smiriti situaciju, koja mora prva prići nakon svađe bez obzira jel ju ona započela ili on, ona se uvijek ispričava a on nikad i žena mora paziti što će i kako mužu reći da se on ne naljuti
- on je muškaraca pa mu se tolerirat da galam i ponekad "razbije" (ovo sam tako silno željela da mi malo još pojasne, jer nisam sigurna jel i njeno lice tu ponekad spada) ponešto u kuću u bijesu...

Mislim znam da takvih brakova ima na stotine i da funkcioniraju i ok mi je to sve. To je svačiji osobni izbor.
Ali mislim da nije u redu ovako nešto predstavljati pred 200 mladih ljudi svaki mjesec kao - savršeni brak.
To je ono što me smeta.
Meni niti jedna situacija iz njihovog braka nije riješena na adekvatan način, za svaku situaciju je postojalo još nekoliko puno boljih mogućnosti da ih se riješi na bolji način.

Ipak živimo u 21. stoljeću i tu sam očekivla neki suvremeniji pristup od: donesi mi ženo papuče...

Dan. 4
Doktorica.
Ok, znam ja da je crkva protiv abortusa, da je protiv kontracepcije osim prirodne, ali nekako je drugačije kad to sve ipak čujete iz usta doktorice koja ima privatnu praksu.
Netko je u prethodnim komentarima rekao: Od doktora očekujem da bude doktor - i s tim se slažem.
Dakle doktor mi je netko tko je obrazovan, tko poznaje znanstvene metode i znanstveni pristup stvarima.
I nije bilo lijepo od nje što je pljuvala generalno po anti bebi pilulama kao da je to najveće zlo.
Baš me zanima kako regira kad joj u ordinaciju dođe mlada cura i kaže da bi na pilulu - da li joj propovjeda o prirodnoj kontracepciji ili što... Sva sreća da žena još nije ginekolog - onda bi totalno popizdila.
Po meni se trebala zadržati što više na trudnoći i tim stvarima.

Dan 5.
Opet svećenik.
Stvarno se smatram inteligentnom osobom, ali ja vam zaista ne mogu prepričati o čemu je on pričao u petak jer jednostavno te njegove polurečenice nisam mogla sklopiti u smislenu cjelinu. Pa sam nakon 5 minuta odustala i posvetila se tome da budim Jubav svaku minutu jer nije mogao oči državi otvorenima pa sam ga stalno trkala jer nije u redu da baš hrče. Navodno je tema bila sakrament vjenčanja ali stvarno, to što je on pričao nije imalo veze ni sa čim... Ali i ta agonija je završila nakon sat i pol.

Dobili smo potvrdu. Gotovo je.
Sva sreća da imamo drugog svećenika jer imam osjećaj da ovaj ni vjenčanje ne bi mogao odraditi bez Doriana Greya :D

Dakle, moja Jubav i ja smo shvatili da imamo još cca 4 mjeseca do vjenčanja i da je vrijeme da mrdnemo guzama.
Tj. da on mrdne svoju, jer ja već neko vrijeme mimohodim zubaru i doktorima, a sve vezano uz moj što ljepši izgled dana D.
I tako, krenuli mi na zaručnički tečaj. Da. U crkvu.
Potpuni izvještaj ćete dobiti kad dobijem taj nesretni papir koji kaže da se mogu vjenčati u crkvi, jer ako sad krenem sa pričom - mislim da mi ga neće dat.
A želim taj papir jer se želim vjenčati u crkvi.
Ali vi ste pametnice moje i iz naslova će vam sve biti jasno...