Badići, pareići, japankice, majičice...
... suknjice, kremice i začas je kofer pun. A imam jaaaaaaaaaaaaaaako veliki kofer. Plus još vješalica koja ide u auto, plus još vrećica sa cipelama. Je, kaj, pa idemo na dva tjedna.
Shvatili ste - pakiram nas na more. I kako je Jubav na putu, imam slobodu i njega popakirati što znači da neke njegove stvari koje mi se ne sviđaju mogu ostaviti doma i na moru se praviti blesava kako su slučajno ostale... hehhehe... kak sam zločesta... Još slijedi depilacija, pilingacija i pranje kose i tuširanje na kraju svega... Jedino još nismo odlučili hoćemo li odmah poslije posla krenuti ili tek navečer... vidjet ćemo šta kaže HAK... Svima koji idu na godišnji želim ugodan odmor i dobar provod. Pusa! |
Iznenađenjeeeeee...
Već se satima vrtim oko laptopa.
Palim. Gasim. Palim. Čitam blogove i vijesti. Pa otvorim blog editor. Pa bi pisala o nečem drugom, pa počnem. Ali nemrem. Moram to izbaciti iz sebe. Mooooram se pohvaliti iako bi moglo još biti nekih neugodnih iznenađenja, ali kako sam ja optimist - sigurna sam da će sve proći ok. Dakle (uzdah) Jubav i ja idemo u New York na tjedan dana!!!!! Za one koji su pomnije čitali prošle postove, rekla sam kako Jubav očekuje dobiti neki bonus za jedan jako dobro odrađeni projetk? E pa, bonus je 7 dana u Hotelu sa 4 zvjezdice na 5th Avenue i plaćene povratne karte - naravno, sve za dvoje. Kaj nije suuuuuper? Trenutno imamo problem sa predavanjem zahtjeva za vize jer je Jubav drugi tjedan na putu, a u petak bi išli na more. Mislili smo ostati do ponedjeljka u Zg i to predati, ali zbog praznika u ponedjeljak ne rade, tako da ćemo u srijedu morati doći u Zg, predati zahtjev i natrag na more. Mene pak muči da li će mi odobriti vizu. Za Jubav neće biti problem jer su mu već davali kad je išao službeno. U firmi će mu napisati pismo da nam je to nagrada pa ćemo vidjeti da li će upaliti. Joj, još uvijek nemrem vjerovati da nam se to događa!!! Baš ćemo se naputovati ove godine! |
Napokon...
Nekima od vas je poznato, a nekima možda i nije, ali mojim dolaskom u stan moje Jubavi, došlo je i vrijeme za temeljito preuređenje istoga.
Jadan on sa mnom. Ali iskreno, to je sve za njegovo dobro. Moja Jubav je prije mene živio sam u tom stanu skoro pa dvije godine. Kuhinja je bila ganc nova jer ju nije ni koristio skoro, parket je dao prelakirat kad se uselio pa je još bio ok, sve sobe prazne osim kreveta u spavaćoj - you get the picture? Sve još koliko toliko normalno. Osim kupaonice, koja mi se prva našla na piku. Naravno. Meni kupaona mora biti pic pic, sve ostalo je iza nje. Iskreno, već mi se sam razmještaj nije sviđao, jer kakva je to gupost da je wc školjka prva do vrata? Wc školjka je uvijek negdje iza sakrivena. Međutim jedino mjesto na koje se mogla školjka sakriti u kupaoni koja je 200 x 180 je iza vrata. A iza vrata je bila kada. Kap koja je prelila čašu je bilo kad sam krenula čisiti pločice i kada sam zaključila da nisu krem kako su se naoko činile, već sniježno bijele. Bijele su ispod sve te prljavštine naravno, jer kad dvije godine ovlaš čistiš kupaonu, onda se skupi dosta toga. Fuj fuj fuj Jubav... E tu sam pukla i odlučila sam to sve potepst dolje. Ali mislim sve. I napravit totalno drugačiji raspored. Narafski :)) Sva sreća da mi je šogi između ostalog i vodoinstalater i da je na sve moje ideje rekao: može... Eh da sam onda znala što sad znam, možda bi raspored napravila i malo drugačije... ali... Prvi problem je nastao kad su sve potepli (baš volim ovaj lokalni izraz :)) ) dolje i kad su zaključili da zidovi nisu normalni nego armirane ploče i da su to one kupaone koje gotovre postavljaju jednu na drugu u zgradi. Za one neupućene, po tim pločama se ne može bušiti, štemati i ine gluposti koje su meni trebale. To mi je ujedno i objasnilo one male zidiće u staroj kupaoni za koje nisam kužila čemu služe. Služe naime za cijevi koje nisu sprovedene kroz te ploče nego po unutrašnjosti kupaone. Silno sam se htjela riješiti tih zidića ali eto, nisam mogla. Rješenje je bilo - knauf i po knaufu provuć cijevi do željenog mjesta. Pa tako sad imam veliki zidić na mjestu gdje mi je umivaonik, i na zidiću ormarić sa ogledalom - izgleda čak i simpa. Nasuprot umivaoniku je wc školjka, ona koja ima ugrađeni kotlić u zid - dakle još jedan zidić, ali iznad njega je lojtrica pa ni to loše ne izgleda. A ta dva visoka zidića povezuje jedan mali zidić kojeg mrzim but hebi ga, ali na njemu držimo časopise i wc papir pa i on ima neku svrhu. Ostale probleme koji su nastajali tijekom postavljanja knaufa, pločica, skidanja knaufa jer nisam ja to tak zamislila, pa skidanja pločica, pa opadanja fuga, postavljanja ormarića sa ogledalom tak visoko da sam si jedva glavu vidla, pa skidanje istog, pa mjenjanje tih probušenih pločica i sličnog neću ni opisivati jer bi ovaj post išao u beskonačnost (a ribafish misli da samo on ima problema sa majstorima). Eh sad, stjenka na kojoj se nalazi tuš, također ima zidić samo prek cijelog zida. I tu nastaje main problem. Taj zidić nije napravljen skroz do vrata kako je napravljen orginalni zid naravno. A tuš kabinu (vidiš Kinky - za TAJ osjećaj ja sam čak maknula kadu i stavila tuš kabinu - ali i zbog mjesta pa ustvari serem), lijepu, fensi, po mjeri sam naručivala prije izrade tog zidića za kojeg sam pretpostavljala da će biti isti kao i postojeći zid, samo sa cijevima unutra. Eh da, ja sam pretpostavljala, ali moj knaufer nije. I došao je taj vrlo čas postavljanja kabine koju smo čekali dva mjeseca jer smo se to sjetili raditi usred prošlog ljeta. Zove me šogi. Meni već muka. Na taj zid su se trebala prišarafiti vrata od kabine, ali pante za ta vrata idu izvana a ne iznutra, i taj zidić je sad prekratak za 2 cm da bi to mogao prišarafiti. Da li treba reći da su nas ta vrata, samo ta stjenka koštala 2.300 kn? Ne trebam jel da? Zovem žensku u dućan gdje sam ih kupila - jel se može išta napraviti. Ona zove Sloveniju. Moraju vidjet. Zove za par dana. Ne može se ništa. Trebate naručiti stjenku koja ima 20 cm fiksne stjenke jer se njoj panti šarafe iznutra, i onda na tu fiksnu stjenku idu vrata. Koliko to košta? Oko 3000 kn. Hoćete nam uzet ova stara vrata natrag? Nećemo jer su po mjeri. Dakle stara vrata mogu bacit. Osim ako nekome od vas ne trebaju lijepa fensi vrata od 90 za tuš kabinu? Jefino dam samo da mi više ne stoje na balkonu. U to vrijeme smo Jubav i ja već bili ludi od parketa (to možda u nekoj drugoj priči ako mi se bude dalo) i nikak da naručimo ta vrata. Zamislite tuširanje bez kabine u plitkoj kadi hehehhehe... Brisanje poda nakon svakog tuširanja. Ali mogu se usvojiti neke navike - recimo tuširanje na čučećki (ali onda ništa od Kinkinog osjećaja), pranje kose u nirvana pozi prekriženih nogu na dnu kade, a sve u sprečavanju polijevanja svih ostalih 1,5 kvadrata koji su vidljivi... I prije mjesec dva odlučimo se Jubavi i ja ipak naručiti ta nesretna vrata. Malo smo od svega toga došli k sebi pa ajde... I stignu vrata, sve u roku. I dođe moj šogi postavit, otvore kutiju a unutra samo staklo - nema panti, nema gumica, nema ručkica... Zaboravili Slovenci spakirat. Nemreš vjerovat jel da? I onda je ženska iz dućana tjedan dana skupljala dijelove po cijeloj Hrvatskoj - strava. I prekjučer nam je kabina napokon postavljena. Jedino kaj smo se Jubav i ja navikli da imamo pono mjesta u kupaoni, a sad ga više nemamo, ni vizuelno ni fizički. Ali nam je fensi tuš kabina. Imam ukusa hehehheheh... I sad se tuširam onak ko Kinky u svom postu :)) |
Hrvoje Žužić pušten iz Remetinca
Prenosim članak iz Večernjeg lista:
Danas ujutro Hrvoje Žužić napustio je zatvor u Remetincu nakon što mu je odobreno prekidanje služenja petogodišnje kazne u trajanju od 15 dana. Žužiću je prekid odobren zbog liječenja, a sutra se mora javiti u Kliniku za kirurgiju Kliničke bolnice Rebro radi dijagnostičke obrade. (I.Vi) Dajte mu opet auto u ruke - možda uništi još kojih desetak života... Zatvorska bolnica nije dovoljno dobra za tatinog siničića? |
Killing me softly...
Iskreno, vrijeme me ubija. I hladno mi je iako imam duge hlače i salonke – stopala mi se smrzavaju. I počela sam kihat. I idem si napravit Aspirin C.
Prošli tjedan sam umirala od dosade jer je Jubav učio za ispit. Svake dvije godine mora polagati obnovu za licencu a taj ispit je jedan od najtežih u njegovoj struci. I učio je i učio a meni je bilo dosadno pa sam svaki drugi dan išla kod V i mazila se Bebalicom. Ali učenje se isplatilo – položio je sa 98% točnosti. Štreber jedan obični ferovski hihihihihi... A i da nije učio položio bi samo ne sa tolikim postotkom – u to sam sigurna. Pa ipak svaki dan radi taj posao i totalno je u toku sa svim novim tehnologijama. A i pametan je. Nedavno je bio pohvaljen od uprave jednog vrlo velikog korisnika za koje je radio (i to ne u Hrvatskoj) za taj projekt koji je gotovo sam napravio. Sad čeka(mo) debeli bonus hehheheheheh... Kad je pametnica velika – moja Jubav... A krenula nas i kumstva i svadbe – rujan i prosinac ak preživimo – dobri smo... Prvo bum ja krsna kuma Bebalici u rujnu, a onda će Jubav krajem desetog biti vjenčani kum frendu, a i još jednom frendu je obećao ali to još nije definirano kad će biti vjenčanje, plus još jedna svadba njegovom kolegi s posla. Taman sam se mislila provući sa nečim običnijim ali elegantnim za sva ta vjenčanja – ali sad kad bum kuma uz kuma – nemrem jelte hehehhehehe... Jubav već okreće očima jer sam se ja sva usplahirila oko svega toga a on ne voli biti u centru pažnje (za razliku od mene)... Užasno ga je frka jer će morati držati govor i prvi ples uz mladence i još ga ja zekam i peckam stalno za nekaj – mislim da će ga infarkt lagano lupit. Nije još nikad bio kum. Zekamo ga svi da mu je to generalna proba za naše vjenčanje. Jako mi je drago šta ga je ovaj frend pitao za kuma jer njih dvoje baš iznimno volim i stalno se viđamo. Još mi je naravno više drago kaj je V mene pitala da budem kuma Bebalici jer malecku baš obožavam. Kako je uopće moguće tako jako zavoljeti nekoga u samo par dana kako ja nju volim???? Slaba sam na bebe izgleda heheheh... Vikend je bio u revijalnom tonu – kava, ručak kod sveki, sladoled kod seke i popodnevna fjaka oba dana, s tim da me jučer ubilo – tlak ili što – samo sam mrtva umornla ležala i spavala. Što je naravno rezultiralo sa nesanicom po noći. Plus što mi je bilo vruće u piđami a zima bez piđame – isprobavanje obje kombinacije mi je uzelo svako sat vremena. Plus što su neki dečki gledali nekakav sport u zgradi do nas i zdušno navijali i derali se kad je bila propala šansa – što baš lijepo odzvanja u ponoć a zdrade sve u kocku i zvukovi se samo odbijaju... Pa onda nevrijeme i grmljavina pa sam išla stolice sklanjat sa balkona, pa sam pokisla... You get the picture? Jutros sam se probudila sa nekim čudnim bojama i napuhlinama ispod očiju i cijeli dan samo sanjam o krevetu. A još moram auto odvest na servis (nadam se da primaju Visu) i čekat tamo bogzna koliko a poslije me Jubav vodi na večeru (već mi je najavio da idemo u Baschieru što je meni bezveze jer nam je to kućni restač pošto tam blizu stanujemo ali im se tjestenina jako jako popravila) i nemam pojma kak ću to sve preživjet... |
Hit me baby one more time
Opet drama u obitelji Gotovac. Ante je istukao Simonu. Nemoj reć... Opet... Ma nije ju ustvari prvi put jako pa mu je oprostila. Neće on više. Ne, ne. Ni malu kćerkicu neće. Ne, ne. Neće, sve dok mu prvi put ne dignu obje tlak jer je on, kak je rekla Simona: nagle prirode. Nemoj reć.
Iskreno, tek sam nedavno uopće pojmila obitelj Gotovac, tj. Antu i Simonu. Bilo je to kad su imali onaj intervju gdje su prozivali razne manekenke za prostituciju ili nešto slično. Na prvi pogled, meni taj čovjek ne izgleda baš skroz normalno. Neću reći da izgleda nenormalno, već mi izgleda kao frajerčina i macho muškarac, ali prvenstveno grubijan i nasilnik, i ja osobno nikada ne bih bila sa takvim tipom. Najblaže rečeno izgleda čudno. A moja intuicija vrlo rijetko vara u ovakvim slučajevima. Vrlo vrlo rijetko. Ako ju sad tuče, sigurno ju je tukao ili bar maltretirao i na početku njhove veze, i prije braka, i prije rođenja djeteta. Ali takve ženske koje se udaju zbog love i statusa ne gledaju dalje od te love i statusa. Na kraju ispadne da love brzo nestane ako je i ima, a s lovom se istopi i status. A on i dalje ostane grubijan i nasilnik kakav je i bio ispod sve te šminke. Ako ona već ne razmišlja o sebi i svojoj budućnosti, trebala bi razmišljati o budućnosti svog djeteta. Ako nju tuče, nek ju tuče jer drugo nije ni zaslužila, ali djete bi im trebalo oduzeti momentalno. Točka. |
Dobra klopa i kulturno uzdizanje
Pojeo mi post. Opet.
Kad ću se više naučiti pisati u Wordu pa skopirati u blog editor? Očito nikad. Plavuša. Tjedan je bio toliko buran da nisam stigla ni mrdnut. A i vruće je bilo za poludit. U nedjelju smo bili pozvani kod VM, tate moje Bebe ljubimice, u restoran Gušti u Gračane. Smjestili smo se na lijepo zasjenjenu terasu na kojoj nije bilo previše vruće ni za nas ni za Bebu kojoj je to bio prvi izlazak iz kuće. Beba je bila predivna u bijeloj haljinici, bijelim čarapicama i bijelim cipelicama. I bila je tak dobra – nije uopće plakala jer voli biti vani u kolicima. Klopa je bila odlična: delicije s roštilja a sve nešto punjeno, uz to krumpir, povrće sa žara, šampinjoni i šopska salata. Sa Jubavi sam napravila dogovor I od svakog komada mesa sam uzela pola – na taj način sam sve probala a nisam se prežderala. Pili smo odličnu Benvenutijevu malvaziju koju je konobar iskasapio apsolutno najgorim otvaranjem boce koje sam ikad vidjela (čak je i koljeno bilo u igri – strava). Za desert je V organizirala tortu iz Vinceka – voćni parfe sa šumskim plodovima mljac mljac… U ponedjeljak opet ročka, ali od moje buduće šogice. Ovaj put smo bili u Turku u Buzinu. Možda je to nekad bilo popularno mjesto, ali ovaj ponedujeljak nije bilo nikoga osim nas pa je izgledalo malo zastrašujuće. Vjerovatno ljudi tamo dolaze na ručak jer je poslovna zona. Jeli smo teletinu ispod peke sa krumpirom i šopskom salatom. Teletina je bila mekana ali nedovoljno začinjena, krumpir nije baš bio ni mekan ni ukusan, a sve je bilo preliveno nekakvim crvenim umakom čiju ulogu nisam mogla definirati (osim da prekrije staru hranu od ručka ?!?!?) a što nisam nikad nigdje vidjela posluženo sa hranom ispod peke. Za desert palačinke sa orasima i šlagom – dobre – ali tu nitko ne može pogriješiti. Dakle večera tak tak… U utorak sam bila na privatnom piano koncertu kod mog prijatelja, koji je napokon odustao od pozivanja hrpe ljudi koji dođu reda radi i pozvao je nas nekoliko koji zaista uživamo u glazbi. Bravo G.! Lijepo smo se zabavile uz vino i grickalice, red glazbe, red priče i već je bila ponoć. U četvratk smo mi cure iz ureda bile pozvane kod našeg cijenjenog kupca u jednu finu konobu – Dida u Petrovoj. Prvo smo bile oduševljene ambijentom jer tako nešto nismo očekivale u središtu Zagreba – kao da smo na Hvaru u nekoj staroj dalmatinskoj kući, sve prepuno starih stvari koje su ljudi koristili u radu i domaćinstvu. A klopa! Ljudi moji… prefino. Za predjelo sam dobila pršut i sir pošto ja ne jedem morske životinje osim riba, a cure su se udavile u hobotnici na rikuli, zelenim rezancima sa kozicama, i rižotu sa morskim plodovima. Sve smo potmanile. Za glavno jelo stigao je zubatac sa blitvom koji smo također sistematski potamanile jer jednostavno nismo mogle stat. I na kraju palačinke sa sladoledom i šlagom – to nas je dotuklo. Uz sve to boca Tomićevog plavca je sjela kao naručena. Ovo je možda najbolja večera na kojoj sam bila u životu, a nije da se nisam nahodala po restoranima. Definitivno moram Jubav odvest tamo. Sinoć smo pak bili na Opatovini, gledali smo Histrionske jade ljubavne. O da, istina je – prodali su dvostruko više karata nego što je bilo mjesta. Mi smo još dobro i prošli, četvrti red na livadici pokraj tribina. Čak je i dio kreme Zagreba sjedio na livadici hehehhehe… Predstava je poslovično dobra, klasično histrionska… jedino mi je Janko Popović Volarić bio okrenut leđima više nego što sam htjela hehehhe… Nakon predstave smo naravno bili gladni pa smo se u ponoć davili u tjestenini u Baschieri. Ili sam bila jako gladna, ili su se oni jako jako popravili jer je ova tjestenina u vrhnju sa špinatom i pršutom bila jako jako fina… Kroz tjedan sam se i jako jako puno mazila sa Bebalicom malom slatkom, i jako se volimo pogotovo kad ju nosim i hranim – sve pojede proždrljivica mala. Danas sam bila kod njih sigurno 4 sata, od kojih je doduše sat i pol spavala ko bubica. Slatkiš mali preslatki… Danas ima 25 dana i jako je narasla, vidim po bodijima koji su joj bili turbo veliki kad se rodila. Jedva čekam da ode na prvi pregled pa da vidimo koliko je napredovala. U firmi je od sutra prva postava na godišnjem – dakle slijedeća tri tjedna zabavljam se knjiženjem izvoda, internet bankarstvom i sličnim financijskim sranjima koja me baš ne vesele, ali onda slijedi godišnji pa me to malo tješi. A sad vas idem čitati… |
Život je lijep
Upravo sam završila sa čitanjem neke limunada knjige koju sam prošli vikend kupila za plažu, a radi se o ženi koja se nakon rastave i financijskog sloma vraća u roditeljski dom u malo mjesto. Na kraju se sve dobro i lijepo završi i ona nakon svega ružnog što je doživjela i preživjela, shvati koliko je život lijep.
Pa sam počela razmišljati kako je moj život izgledao prije 4 godine: - bila sam udata - friško, nakon 8 godina hodanja i bezbroj prekida - sve sa istim tipom (neću reći muškarcem jer nije bio muškarac - bar onda) - da se ispravim - bila sam nesretno udata - apsolutno svojom krivicom - ne volim prebacivati krivicu za svoje postupke na druge ljude pa makar to bio i moj bivši muž - bila sam nesretna generalno - bila sam usamljena više nego ikada prije u životu - imala sam užasno nisko mišljenje o sebi - ukratko bila sam totalna katastrofa - jad i bijeda - hodajući užas Nakon puno godina, puno rada na samoj sebi, puno druženja samo sa pozitivinim i dobrim i pravim ljudima, situacija je slijedeća: - sretno sam rastavljena - u sretnoj sam vezi (pravoj vezi - sa komunikacijom i svim ostalim što jedna prava i kvalitetna veza treba imati) sa apsolutno najdivnijim i najboljim muškarcem (u svakom smislu te riječi) kojeg sam ikada upoznala - generalno sam tako sretna da sretnija jednostavno ne mogu biti (možda ću biti još malo sretnija kada se udam za Jubav i kada dobijemo bebicu) - imam predivne prijateljice i prijatelje koji me zaista zaista vole i kojima je važna moja sreća kao što je i meni važna njihova, i s kojima imam predivan odnos pun ljubavi i razumjevanja - još uvijek o sebi mislim da sam predebela ali mišljenje o mojoj malenkosti se jako jako jako poboljšalo - ukratko - danas sam totalna suprotnost onoj maloj i jadnoj osobi od prije 4 godine Kako se tako velika promjena desila u tako relativno kratkom vremenu? Pa možda i nije baš tako malo vremena. Pa kao prvo, zaključila sam da dok sjedim doma i kukam nad svojom sudbinom, neću postići ništa, pretvorit ću se u jednu od onih ogorčenih žena koje se deru na muža, deru na djecu, a pred svima ostalima se prave da je sve u savršenom redu. To si nisam htjela. Pa sam se odlučila rastati još dok nema djece. A obzirom na sexualni život - nije bilo ni izgledno da će ih biti - ako me razumijete. Pa sam promjenila posao. I prijatelje. Sve osim moje Lj. Možda sam jedno kratko vrijeme bila u nekoj većoj banani od gore opisane, ali u ovom tunelu se na kraju vidjela svjetlost, a u onom prije je bio mrkli mrak. I sve se počelo nekako spontano događati - neke zvijezde su se počele poklapati meni u korist, počela sam se družiti sa drugačijim ljudima, stekla sam dvije genijalne prijateljice, upoznala sam svoju Jubav i sreća se okrenula u moju korist. Na svu sreću nisam toliko glupa, pa da mislim da će me i dalje pratiti sreća bez imalo truda. Sa svim mojim prijateljicama, a i s Jubavi, i dalje gradim odnose, i dalje sam iskrena i poštena i dalje ih obasipam ljubavlju, kao i oni mene. Obožavam svoj život i beskrajno sam sretna :) |
Prvo kupanje
Trenutak koji uvijek dugo dugo pamtim - prvi zaron u godini.
Osjećaj kada more okupa moje lice i tijelo, moju kosu, onaj neponovljivi osjećaj lakoće i mira i tišine, trenutak kada za mene ne postoji ništa drugo na svijetu - to me drži dugo nakon što se već vratim sa mora i kada krenu jesenje kiše i zimski kratki dani. Drži me jer znam da ću slijedeće ljeto to opet doživjeti na tom jednom posebnom mom mjestu, na mojoj plaži, na kojoj poznam svaki kamen, na kojoj točno znam gdje više ne mogu stajat i gdje trebam doći da bih stala na noge, na kojoj znam koliko mi treba zamaha do tatine bove a koliko do stričeve, gdje je izvor i gdje je hladno i gdje je toplo pa mogu satima ležati u plićaku... I zbog svega gore napisanoga nije mi bilo teško voziti u petak 4 i pol sata po kiši i buri koje su nas pratile većim dijelom puta, i 3 i pol sata natrag po +35 u nedjelju predvečer. Išla je moja M sa mnom jer nikad nije bila kod mene na mogu a Jubav je imao poslovnih obaveza. Moja mama nas je dočekala sa salatom od inćuna - moje omiljeno jelo :) U subotu smo se nakon doručka momentalno spustile na plažu, pa onda na ručak (riba s gradela), pa onda u Omiš na kavu na mom omiljeno trgiću s pogledom na planine i Mirabelu, pa sladoled kod Hajduka, pa onda kupanje na Omiškoj pješčanoj plaži, pa onda uspon do Mirabele (krepala sam naravno) i to skroz do vrha - do zastave - pogled spektakularan! Navečer smo se uputile malo u noćni život u Makarsku gdje me iznenadila količina ljudi - kao da je 01.08. - sve krcato! Kako u Makarskoj nisam bila već sigurno dvije godine, "otkrile" smo super klub - Deep. Nalazi se na osami i napravljen je u špilji i odmah do mora, tako da valove obasjavaju reflektori u bojama - mrak. Mjuza nam baš i nije bila po volji (techno) ali bio je gušt popiti martini na kamenom zidiću, a iza vas huči more... Definitivno moram Jubav odvest tamo :)) Nedjelja je osvanula još toplija i more je bilo preeeetoplo... Ujutro smo otišle na Cetinu do Radmanovih mlinica i M mi se oduševila. A onda opet plaža. Tata i nećak su nas malo provozali brodićem - naša uobičajena ruta, samo svaki godine sa sve više i više izgrađenih kuća-monstruma, 3-4 katnica na tako strmim liticama da mi je enigma kako se netko uopće usudi tamo graditi. A sve apartmani ili za iznajmljivanje ili prodaju. Strašno. Poslije ručak i oko 6 smo krenule za Zagreb. Trošak - 300 kn benzina u svakom smjeru, i 157 kn cestarine u svakom smjeru. Da li se isplatilo? Daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa... I išla bi i ovaj vikend ali imamo jedan rođendan na kojem moramo biti pa smo u Zg... :( Inače, ova vrućina me rastura. Pa upalim klimu na poslu/autu/doma - pa me rastura glava. Pa od jučer ne palim klimu u autu ni doma pa mi je vruće da nemrem dihat pa samo vegetiram na krevetu ili na garnituri, i dođem k sebi tek oko 9 navečer. Počela sam po noći ostavljati prozore na dnevnom (zapadna strana) otvorene pa se ujutro može bar malo disati, ali muči me šta nam je spavaća na istoku i kad sunce zapiči u 5 ujutro - već sam luda i već mi je vruće i probudim se... Strašno. Idem dalje vegetirati... |
< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv