Upravo sam završila sa čitanjem neke limunada knjige koju sam prošli vikend kupila za plažu, a radi se o ženi koja se nakon rastave i financijskog sloma vraća u roditeljski dom u malo mjesto. Na kraju se sve dobro i lijepo završi i ona nakon svega ružnog što je doživjela i preživjela, shvati koliko je život lijep.
Pa sam počela razmišljati kako je moj život izgledao prije 4 godine:
- bila sam udata - friško, nakon 8 godina hodanja i bezbroj prekida - sve sa istim tipom (neću reći muškarcem jer nije bio muškarac - bar onda)
- da se ispravim - bila sam nesretno udata - apsolutno svojom krivicom - ne volim prebacivati krivicu za svoje postupke na druge ljude pa makar to bio i moj bivši muž
- bila sam nesretna generalno
- bila sam usamljena više nego ikada prije u životu
- imala sam užasno nisko mišljenje o sebi
- ukratko bila sam totalna katastrofa - jad i bijeda - hodajući užas
Nakon puno godina, puno rada na samoj sebi, puno druženja samo sa pozitivinim i dobrim i pravim ljudima, situacija je slijedeća:
- sretno sam rastavljena
- u sretnoj sam vezi (pravoj vezi - sa komunikacijom i svim ostalim što jedna prava i kvalitetna veza treba imati) sa apsolutno najdivnijim i najboljim muškarcem (u svakom smislu te riječi) kojeg sam ikada upoznala
- generalno sam tako sretna da sretnija jednostavno ne mogu biti (možda ću biti još malo sretnija kada se udam za Jubav i kada dobijemo bebicu)
- imam predivne prijateljice i prijatelje koji me zaista zaista vole i kojima je važna moja sreća kao što je i meni važna njihova, i s kojima imam predivan odnos pun ljubavi i razumjevanja
- još uvijek o sebi mislim da sam predebela ali mišljenje o mojoj malenkosti se jako jako jako poboljšalo
- ukratko - danas sam totalna suprotnost onoj maloj i jadnoj osobi od prije 4 godine
Kako se tako velika promjena desila u tako relativno kratkom vremenu?
Pa možda i nije baš tako malo vremena.
Pa kao prvo, zaključila sam da dok sjedim doma i kukam nad svojom sudbinom, neću postići ništa, pretvorit ću se u jednu od onih ogorčenih žena koje se deru na muža, deru na djecu, a pred svima ostalima se prave da je sve u savršenom redu. To si nisam htjela.
Pa sam se odlučila rastati još dok nema djece. A obzirom na sexualni život - nije bilo ni izgledno da će ih biti - ako me razumijete.
Pa sam promjenila posao. I prijatelje. Sve osim moje Lj.
Možda sam jedno kratko vrijeme bila u nekoj većoj banani od gore opisane, ali u ovom tunelu se na kraju vidjela svjetlost, a u onom prije je bio mrkli mrak.
I sve se počelo nekako spontano događati - neke zvijezde su se počele poklapati meni u korist, počela sam se družiti sa drugačijim ljudima, stekla sam dvije genijalne prijateljice, upoznala sam svoju Jubav i sreća se okrenula u moju korist.
Na svu sreću nisam toliko glupa, pa da mislim da će me i dalje pratiti sreća bez imalo truda.
Sa svim mojim prijateljicama, a i s Jubavi, i dalje gradim odnose, i dalje sam iskrena i poštena i dalje ih obasipam ljubavlju, kao i oni mene.
Obožavam svoj život i beskrajno sam sretna :)
Post je objavljen 05.07.2008. u 20:42 sati.