Pojeo mi post. Opet.
Kad ću se više naučiti pisati u Wordu pa skopirati u blog editor? Očito nikad. Plavuša.
Tjedan je bio toliko buran da nisam stigla ni mrdnut. A i vruće je bilo za poludit.
U nedjelju smo bili pozvani kod VM, tate moje Bebe ljubimice, u restoran Gušti u Gračane. Smjestili smo se na lijepo zasjenjenu terasu na kojoj nije bilo previše vruće ni za nas ni za Bebu kojoj je to bio prvi izlazak iz kuće. Beba je bila predivna u bijeloj haljinici, bijelim čarapicama i bijelim cipelicama. I bila je tak dobra – nije uopće plakala jer voli biti vani u kolicima.
Klopa je bila odlična: delicije s roštilja a sve nešto punjeno, uz to krumpir, povrće sa žara, šampinjoni i šopska salata. Sa Jubavi sam napravila dogovor I od svakog komada mesa sam uzela pola – na taj način sam sve probala a nisam se prežderala.
Pili smo odličnu Benvenutijevu malvaziju koju je konobar iskasapio apsolutno najgorim otvaranjem boce koje sam ikad vidjela (čak je i koljeno bilo u igri – strava).
Za desert je V organizirala tortu iz Vinceka – voćni parfe sa šumskim plodovima mljac mljac…
U ponedjeljak opet ročka, ali od moje buduće šogice.
Ovaj put smo bili u Turku u Buzinu. Možda je to nekad bilo popularno mjesto, ali ovaj ponedujeljak nije bilo nikoga osim nas pa je izgledalo malo zastrašujuće. Vjerovatno ljudi tamo dolaze na ručak jer je poslovna zona.
Jeli smo teletinu ispod peke sa krumpirom i šopskom salatom.
Teletina je bila mekana ali nedovoljno začinjena, krumpir nije baš bio ni mekan ni ukusan, a sve je bilo preliveno nekakvim crvenim umakom čiju ulogu nisam mogla definirati (osim da prekrije staru hranu od ručka ?!?!?) a što nisam nikad nigdje vidjela posluženo sa hranom ispod peke.
Za desert palačinke sa orasima i šlagom – dobre – ali tu nitko ne može pogriješiti.
Dakle večera tak tak…
U utorak sam bila na privatnom piano koncertu kod mog prijatelja, koji je napokon odustao od pozivanja hrpe ljudi koji dođu reda radi i pozvao je nas nekoliko koji zaista uživamo u glazbi. Bravo G.! Lijepo smo se zabavile uz vino i grickalice, red glazbe, red priče i već je bila ponoć.
U četvratk smo mi cure iz ureda bile pozvane kod našeg cijenjenog kupca u jednu finu konobu – Dida u Petrovoj.
Prvo smo bile oduševljene ambijentom jer tako nešto nismo očekivale u središtu Zagreba – kao da smo na Hvaru u nekoj staroj dalmatinskoj kući, sve prepuno starih stvari koje su ljudi koristili u radu i domaćinstvu.
A klopa! Ljudi moji… prefino.
Za predjelo sam dobila pršut i sir pošto ja ne jedem morske životinje osim riba, a cure su se udavile u hobotnici na rikuli, zelenim rezancima sa kozicama, i rižotu sa morskim plodovima. Sve smo potmanile.
Za glavno jelo stigao je zubatac sa blitvom koji smo također sistematski potamanile jer jednostavno nismo mogle stat.
I na kraju palačinke sa sladoledom i šlagom – to nas je dotuklo.
Uz sve to boca Tomićevog plavca je sjela kao naručena.
Ovo je možda najbolja večera na kojoj sam bila u životu, a nije da se nisam nahodala po restoranima.
Definitivno moram Jubav odvest tamo.
Sinoć smo pak bili na Opatovini, gledali smo Histrionske jade ljubavne.
O da, istina je – prodali su dvostruko više karata nego što je bilo mjesta.
Mi smo još dobro i prošli, četvrti red na livadici pokraj tribina.
Čak je i dio kreme Zagreba sjedio na livadici hehehhehe…
Predstava je poslovično dobra, klasično histrionska… jedino mi je Janko Popović Volarić bio okrenut leđima više nego što sam htjela hehehhe…
Nakon predstave smo naravno bili gladni pa smo se u ponoć davili u tjestenini u Baschieri. Ili sam bila jako gladna, ili su se oni jako jako popravili jer je ova tjestenina u vrhnju sa špinatom i pršutom bila jako jako fina…
Kroz tjedan sam se i jako jako puno mazila sa Bebalicom malom slatkom, i jako se volimo pogotovo kad ju nosim i hranim – sve pojede proždrljivica mala.
Danas sam bila kod njih sigurno 4 sata, od kojih je doduše sat i pol spavala ko bubica. Slatkiš mali preslatki… Danas ima 25 dana i jako je narasla, vidim po bodijima koji su joj bili turbo veliki kad se rodila. Jedva čekam da ode na prvi pregled pa da vidimo koliko je napredovala.
U firmi je od sutra prva postava na godišnjem – dakle slijedeća tri tjedna zabavljam se knjiženjem izvoda, internet bankarstvom i sličnim financijskim sranjima koja me baš ne vesele, ali onda slijedi godišnji pa me to malo tješi.
A sad vas idem čitati…
Post je objavljen 13.07.2008. u 21:07 sati.